Ispis
Hitovi: 294

kata rogic i mara ii krunaĐurđinčanka Marija (Mara) Ivković Ivandekić važi za jednu od utemeljiteljica umjetnosti u tehnici slame, a ove godine je stogodišnjica njezina rođenja. Tim povodom Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Đurđin je u suradnji sa župnikom Draženom Dulićem organiziralo 24. studenoga u dvorani kraj crkve izložbu teta Marinih radova koji su dio župne kolekcije te predavanje o njezinu liku i djelu. 

 

Pro urbe za teta Maru

Izložbu je otvorio predsjednik Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz Tavankuta i dopredsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća za Suboticu Ladislav Suknović. 
S obzirom na to da je teta Mara bila dugogodišnja članica Gupca Suknović ju je izdvojio kao najjaču vezu Tavankuta i Đurđina. Istakao je kako je ona, usprkos teškim svakodnevnim seljačkim poslovima koje je morala obavljati, bila žena puna volje za životom, tiha i samozatajna što se, kako je rekao, ogleda i u djelima koje je stvarala.
„U svim ovim radovima vidjet ćete teta Marinu iskrenu otvorenost životu, vjersku poniznost koju u svoj punini može samo nježno obitelji privrženo žensko srce prenijeti, iskazati u svom sjaju i zlatu krhke slame“, kazao je Suknović. 
Istakao je i da je slamarstvo više od umjetnosti te da ova generacija ima zadaću sačuvati ga. 
„Slamarstvo nije samo umjetnost, ono je jedan pokret, fenomen, a možemo reći i politika u pozitivnom smislu. Na nama je odgovornost sačuvati i u novim stvaralačkim uvjetima razvijati ovu umjetnost koju smo baštinili od naših slamarki među kojima je i teta Mara“, rekao je Suknović. 
Za razliku od Tavankuta, u Đurđinu nema i nikada nije ni bilo ozbiljnije slamarske sekcije te se slamarstvo ovdje teško može razvijati. Ono što Društvo u Đurđinu može, kako ističu, je čuvanje od zaborava značajnih osoba rođenih u ovome selu, kao što je i slamarka Ivković Ivandekić. 
„U budućnosti će nam biti temeljna misija da mi Đurđinčani budemo svjesni tko je sve živio u okolnim šorovima i u ovim našim ulicama. Upravo zbog toga trebamo memorirati naše velikane koji su pronijeli glas o Đurđinu daleko“, rekao je član HKPD-a Đurđin Josip Bako. 
Pročitao je on i životopis teta Marin, gdje je istaknuto kako je izlagala na više od 200 izložbi, od kojih su mnogobrojne priređene u inozemstvu, a imala je i samostalne u Đurđinu, Borovu, Subotici i Zagrebu. Kako je naveo, osim izloženih radova koji su dio kolekcije Pastoralnog centra župe u Đurđinu, mnogobrojna pletiva za proslave žetvenih svečanosti čuvaju joj se u Biskupijskom muzeju u Subotici, a sakralni predmeti i vjerski simboli izrađeni u tehnici slame nalaze se diljem svijeta. Dobitnica je teta Mara i nekoliko priznanja, među kojima je i Pro urbe Skupštine grada Subotice. 

Križni put

Najpoznatije teta Marino djelo je Križni put u 14 postaja, čiju je izradu počela 1989. godine s Katom Rogić, a koji je kao stalna izložba postavljen 1997. u crkvi sv. Josipa Radnika u Đurđinu. O nastanku ovoga u svijetu jedinstvenoga djela, kao i drugih teta Marinih umjetnina tijekom izložbe govorila nam je njezina nećakinja, Jelica Prćić. 
„Mara i Kata su uvijek zajedno radile. Bile su prijateljice još iz mladosti. One su stalno istraživale što sve slama može dati čovjeku, tj. što se sve od nje može napraviti, a jako im je važno bilo da uvijek prave nešto novo, drugačije. Kad su radile Križni put skupa, ali i nakon teta Katine smrti, teta Mara je uvijek govorila „moram Isusu praviti na svakoj postaji drugačije odijelo, otkud ja znam kako je on bio obučen““, prisjeća se Prćić.
O teta Marinom radu i djelu govorila je prije otvorenja izložbe i slamarka iz Subotice, rodom Đurđinčanka Ivana Dulić.
„Svima nama je bila veliki uzor. Imala je ogromno strpljenje za pedantno, pravilno i ujednačeno tradicionalno pletivo. Pletenice koje je radila su bile razne vrste, od pune slame“, rekla je Dulić. 
Navela je i kako je ona usprkos popularnosti i uvažavanju koje je doživjela, uspjela sačuvati vrline koje je prenosila na svoje radove – skromnost, maštovitost, smjelost i samosvojnost. 
Na izložbi je prikazan i desetominutni isječak iz filma Tri slamarke tri divojke Rajka Ljubiča gdje se moglo čuti i što sama teta Mara kaže o svome radu.  
„Ja sam zdravo zadovoljna i nisam mislila da od mene ovako mož bit. Fale me i onda i ja se već uvirila da je dobro. Nek se i ja falim sama“, rekla je u skromnosti teta Mara 2002. godine prigodom snimanja filma. 
Prisutne je pozdravila i predsjednica Društva Marica Stantić. Mladi su priredili i prigodan glazbeni program, a pročitana je i pjesma Verice Dulić Slama žuta.
Obljetnicu rođenja Mare Ivković Ivandekić ljetos je obilježilo i HKPD Matija Gubec u Tavankutu te Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca

Izvor: Hrvatska riječ (J. D. B. )

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Tuesday 29th of September 2020 11:45:30 AM