Ispis
Hitovi: 68

zganecZbirku Izvorne narodne pesme iz Sombora i okoline čini 176 pjesama, podijeljenih u 14 tematskih ciklusa. Osim rukopisa, Narodne popijevke iz Sombora i okolice za pripremu su korišteni i Žgančevi rukopisi iz fundusa Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba. Svi zapisi odnose se na razdoblje od 1925. do 1940. godine, a to su godine koje je Žganec proveo u Somboru radeći kao javni bilježnik. U knjizi su dani notni zapisi i cjeloviti tekstovi pjesama. Navedeni su i komentari Vinka Žganca, objašnjenja uz pojedine pjesme, te napomene o pojedinim riječima, varijantama tekstova i melodijama. Uz svaku pjesmu dano je ime narodnog pjevača koji je Žgancu bio kazivač, godina kada je pjesma zabilježana, gdje i kojom prigodom se pjevala.

Tiskano 176 pjesama

Rukopis dr. Vinka Žganca Narodne popijevke iz Sombora i okolice vlasništvo je somborskog muzeja od 1981. godine kada je rukopis muzej preuzeo od ugašene Samoupravne interesne zajednice za kulturu općine Sombor. Godinu dana prije toga supruga Vinka Žganca autorska prava ustupila je SIZ-u za kulturu za tadašnjih 40.000 dinara. 
„Od 2008. godine tražili smo mogućnosti da tiskamo ovaj rukopis, ali kako muzej za taj projekt nije imao vlastitih sredstava novac smo morali potražiti putem natječaja. Konačno, 2018. i 2019. godine sredstva smo dobili na natječajima Pokrajinskog tajništva za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama i Ministarstva kulture Republike Srbije. Prva ideja bila je objavljivanje rukopisa iz fundusa Gradskog muzeja, ali je zbirka dopunjena materijalom iz Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba“, kazala je jedna od urednica Nada Putica.
Uvidima u rukopise koji se čuvaju u Institutu za etnologiju i folkloristiku utvrđeno je da je veliki broj pjesama iz zbirke koja se čuvala u Gradskom muzeju i u arhivi Instituta. 
„Zbirka koju smo tiskali je nastala usporednom analizom dva rukopisa, a zapravo radi se o zapisima istih tekstova, odnosno prepisima istih pjesama. Riječ je o 176 pjesama i melodija sakupljenih na teritoriju Bačke, Slavonije, Srijema i Baranje. Uz notne zapise dani su i cjelokupni tekstovi pjesama. U zbriku smo unijeli sve napomene koje su postojale u zapisima, koje je unio dr. Žganec. Nismo se upuštali u lektoriranje teksta, jer smo željeli sačuvati originalni govor iz tog razdoblja. Prilikom unošenja komentara poštovali smo izvorni tekst zapisa. U knjizi su navedene sve razlike uočene kod ova dva rukopisa. Uglavnom, riječ je o izmjenama u tekstu, jer su to prepisi terenskog zapisa koji je Žganec napravio. Gdje je izvorni zapis, ne znamo. Ali znamo da se jedan od prepisa nalazi u Muzeju Međimurja u Čakovcu, s identičnim pjesmama u ovoj zbirci“, kazala je Putica. 

Bez suradnje sa ZKVH-om

Rukopis Vinka Žganca bio je predmet interesiranja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Generalnog konzulata RH u Subotici, jer je želja bila da se nađe način za tiskanje ovog Žgančevog rukopisa. Iako su vođeni razgovori, do suradnje nije došlo.
„Mi u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata posve negativno smo bili iznenađeni kada smo putem e-maila dobili iz Gradskog muzeja Sombor pozivnicu za predstavljanje knjige čiji je autor dr. Vinko Žganec pod nazivom Izvorne narodne pesme Sombora i okoline. Naime, znali smo da Žgančevo djelo s takvim naslovom nije nikada postojalo, već da je postojao rukopis zbirke izvornih narodnih pjesama Narodne popijevke iz Sombora i okolice, koje je sakupio Vinko Žganec. Znači, već je naslovom jasno naznačen jezik na kojem je djelo rukopisno priređeno, no na istom nije objavljen! Što to znači? Da nije poštovana volja autora? Smije li se to i kako uraditi od strane priređivača? Što će reći struka u Hrvatskoj, koja je već iskazala određenu nevjericu glede ovog slučaja? Je li ovo korak koji je „iznuđen“ zbog današnjih praksi „političke korektnosti“, koja podrazumijeva brisanje svega što je hrvatsko na ovim prostorima? Je li i ovaj postupak priređivača samo jedan u nizu koji kulturne ustanove u Somboru i dio lokalnih vlasti čine na dekroatizaciji mjesnog hrvatskog puka i otkidanju, putem preimenovanja, lokalne hrvatske kulturne baštine? Jer ne treba zaboraviti obilježavanje 700. obljetnice spominjanja Berega, gdje se ni u jednoj situaciji, ni na jednom mjestu nije spomenulo da je to naselje u kojem su Hrvati, prema popisu iz 2002. godine, u apsolutnoj većini?“, naglašava ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov. 
Prema njegovim riječima, ZKVH je, a na inicijativu ljudi okupljenih oko udruge Urbani Šokci i Marije Šeremešić, koja je i otkrila gdje se rukopis nalazi, očitovao interes da se pohranjeni rukopis ovog čuvenog hrvatskog melografa i javno objavi, jer su bili uvjereni da se u njemu krije značajni dio glazbene baštine koji je neposredno vezan za somborske Hrvate – tamošnje Bunjevce i Šokce. 
„U tom smislu, kao ravnatelj Zavoda, bio sam u službenom posjetu u somborskom Gradskom muzeju prije gotovo četiri godine. Naime, 22. veljače 2016. razgovarao sam s ravnateljem Gradskog muzeja Sombor Branimirom Mašulovićem, kojemu je nazočio i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša, budući da je Vinko Žganec podrijetlom iz Međimurja, odakle je i generalni konzul. Bilo je riječi da se u poslove oko objave rukopisa uključi i Međimurska županija, pa bi cijeli projekt imao značajku međudržavne suradnje i tako onda pridonio pozitivnom razvoju hrvatsko-srpskih odnosa. No, nakon toga nitko se više nikada nije javio, što smatramo neprimjerenim postupanjem“, kaže Žigmanov.
Akademik Vinko Žganec bio je hrvatski etnomuzikolog, jedan od najznačajnijih hrvatskih zapisivača narodnih plesova, pjesama, običaja i obreda. Osnivač je Instituta za narodnu umjetnost, danas Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. U Somboru je kao odvjetnik boravio od 1927. do 1941. godine. U vrijeme boravka u Somboru postavio je temelje sakupljanju i istraživanju svjetovne i crkvene pučke glazbe među bačkim Hrvatima – Šokcima i Bunjevcima. 

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Tuesday 25th of February 2020 05:05:52 PM