Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Izdvajamo

Tragom starih matičnih knjiga u Subotici : Povijest jedne male grane velike porodice Skenderović naslov je knjige Ivana Skenderovića koja izlazi kao četvrta u Biblioteci Prinosi za povijesna... detaljnije...

Bogata baština – trajni zalog naše budućnosti tema je zidnog i stolnog kalendara za 2021. godinu u čijoj izradi i objavi zajednički sudjeluju hrvatske profesionalne institucije i organizacije:... detaljnije...

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskao je u prosincu 2020. jedanaesti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja. Na 464 stranice objavljeno je 11 znanstvenih i stručnih radnji, sve prvoobjave... detaljnije...

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata dovršio je u studenom i predao u tisak likovnu monografiju pod nazivom Cilika Dulić Kasiba, koju autorski potpisuje povjesničarka umjetnosti Olga Šram. Urednica... detaljnije...

Povodom XIX. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, u sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, krajem rujna 2020., objavljene su... detaljnije...

Monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine objavljena je polovicom godine, a treća je u nizu i ujedno plod terenskog etnološkog istraživanja među Hrvatima u Vojvodini. Monografija... detaljnije...

Slijedom uređivačke koncepcije, dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2019., u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska... detaljnije...

Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...

zanatiPosljednjih godina stari obrti postali su pravi hit. U proračunima se osiguravaju sredstva za njih, organiziraju se različiti sajmovi i manifestacije, a sve kako bi se potaknuo razvoj starih i već izumrlih obrta. Međutim, nedovoljno je to da stari obrti postanu profitabilni poslovi, pa oni koji se upuste u tu avanturu često suočeni s financijskim poteškoćama zatvaraju svoje obrte, ili im neka stara, zaboravljena majstorska vještina postane samo hobi. Drugi problem je što se u toj prevelikoj borbi za očuvanje starih obrta često u isti koš stavlja i ono što se ni uz najbolju volju ne može nazvati starim obrtom. U tom smislu pravi iskorak napravila je Udruge Brežanke koja je u Beregu priredila izložbu Sačuvati od zaborava na kojoj su prikazani proizvodi originalnih starih obrta i alati koji se koriste u radu, a posjetitelji izložbe mogli su od majstora čuti i nekoliko riječi više o tome kako se potkivaju konji, što je posao ćurčije, kako se nekada od debla ručno pravio čamac, kako se i danas po staroj tehnologiji u Somboru prave liciderska srca s ogledalcima.

Za čamac godinu dana posla

Đura Rang iz Monoštora bavi se izradom drvenih čamaca. No, njegov posao danas je mnogo brži i lakši nego što je bio prije stotinjak godina, kada su se umjesto strojeva za rad koristili samo alati kojima se drvo ručno dubilo i oblikovalo. „Tu su drvene stezaljke, uglomjeri, ručne hoble. Čamac se radio i godinu dana. Samo da se ručno očisti jedna daska potreban je dan, čak i dva, a strojem se to danas uradi za minutu. Ne koristim ovaj alat više, već ga čuvam kao podsjećanje na neka prijašnja vremena“, kaže Rang.
Strahinja Rašić iz Sombora bavi se potkivanjem konja i kaže na sreću sve je više mladih zaljubljenika u konje, pa i posla za potkivača ima. „Kupio sam konja i onda sam putem interneta učio kako se konji potkivaju. Poslije sam počeo raditi s Damirom Karanom i od njega sam naučio one prave tajne. Više od dvije godine samo sam gledao i pomagao i tek onda sam potkovao prvog konja. Nije to ništa neobično, jer obrti su se nekada učili dvije, tri godine. Jedan dio alata koji koristim u poslu stari je alat koji sam dobio od nekadašnjih potkivača, a dio alata koji koristim u svakodnevnom radu kupio sam u inozemstvu. Raditi s konjima nije lako. Potrebna je vještina, snaga, iskustvo“, pojašnjava Rašić koji je na izložbi bio obučen u potkivačku kecelju koja se izrađuje od dvoslojne kože, kako bi zaštitila potkivača od mogućih ozljeda.

Opaklija od 35 kilograma

Jedan od zapaženijih predmeta na izložbi bila je opaklija koju je izradila Marija Ivošev, jedini sombor-ski ćurčija. „Za opakliju je utrošeno 28 ovčijih i jagnjećih koža. Teška je 38 kilograma. Farbala sam je, onako kako su to majstori nekada radili – dudovom gljivom, koja daje specifičnu boju duhana. Nekada se ni jedna seoska ili salašarska kuća nije mogla zamisliti bez opaklije. Prestale su da se nose 30-ih godina prošlog stoljeća. Tada su prestale i da se prave. Zanat je moj otac završio 1936. godine i nikada nije napravio ni jednu opakliju, jer ih nitko nije više ni nosio“, kaže Marija.
Krivac za ovu izložbu je upravo Marija Ivošev, koja je i predsjednica Udruge Brežanke. Potporu je dobila od Kulturnog centra Laza Kostić i Gradskog muzeja Sombor, te umjetnika Stipana Kovača i Milorada Rađenovića koji su na velikim platnima oslikali stare, zaboravljene obrte. „Ove  godine izlagači su s teritorija Grada Sombora, a cilj mi je da naredne godine ovom izložbom bude obuhvaćen širi region. Da pokažemo ono malo što je još ostalo sačuvano“, kaže Marija Ivošev. 

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)