Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Bibliografija naslovnica-mKruna na spomenik riječi Objavljivanjem „Bibliografije narodnih pripovjedaka i djela Balinta Vujkova“ (u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata) Katarina je Čeliković napravila krunu, ne samo sveukupnih posthumnih istraživanja o najvećem hrvatskom sakupljaču narodnoga blaga nego i onoga čime se za njegova života nitko ozbiljnije nije bavio. Sada, recimo – a što i sama autorica „Bibliografije“ ističe u pogovoru – s prilično velikom pouzdanošću možemo reći kako je Balintu Vujkovu u različitim knjigama, časopisima ili publikacijama objavljeno 1.349 pripovjedaka koje čine temelj njegovog stvaralačkog opusa. Na taj je način Katarina Čeliković presjekla nagađanja o istoj brojci, koja su se do momenta objavljivanja „Bibliografije“ redovito kretala od 1.500 do 2.000 jedinica istoga književnog žanra. Istina, podatak da se 819 naslova u pisanim publikacijama ponavlja samo govori u prilog tvrdnji s početka teksta: nitko se do sada, kao Katarina Čeliković, nije upustio u ovakvu vrstu istraživanja rada Balinta Vujkova.

Važni podaci

Sretna okolnost za sve koji se (i) dalje budu bavili Vujkovljevim djelom je i ta što za ovakav pothvat u ovom trenutku nema bolje osobe, jer je u svoje profesionalno znanje Katarina Čeliković utkala ljubav i entuzijazam kakvu je imao i onaj kome je svoje posljednje djelo posvetila. Popis djela po abecednom redu, uz navođenje gdje je i kada objavljeno, i uz podatke o kazivačima (kada je god to zabilježeno) čitatelju „Bibliografije“ ne samo da do savršene jednostavnosti olakšava „put zanimacije“nego daje i dragocjene dokumentarističke informacije o pravcima i vrstama Vujkovljeva djela za života, kao i onoga što su njegovi sljedbenici nastavili. Stoga su za buduće istraživače jednako važni podaci o Vujkovljevom autorskom radu (pjesme, bajke, kazališni komadi ili drame), kao i oni za koje za života vjerojatno nije ni pretpostavljao da će biti u spoju s njegovim imenom (u formi zvučne i filmske građe).

„Bibliografija“ Katarine Čeliković živi je i dokaz nenadomjestive uloge tiskanih izdanja u odnosu na sve prisutnije „internetsko obrazovanje“. Jer, koliko god jednostavnije bilo „uguglati“ ime Balinta Vujkova i pronaći (za potpisnika ovoga teksta) iznenađujući podatak da su mu 1968. pripovijetke objavljene i na njemačkom pod naslovom „Wie der junge Hirt die Königstochter überlistete“ s podnaslovom „Ein kroatisches Märchen“ i sa živopisnom ilustracijom Vilka Glihe Selana (koja se trenutačno prodaje po on-line cijeni od 3,22 eura) podaci na internetu tek su t(r)agovi nečijeg ranijeg rada, često objavljenih u tiskanoj formi, ali i onih koji nerijetko navode na krivi put kao posljedica površnosti, neznanja ili namjernoga krivotvorenja činjenica.

Putokaz u literaturi

Koliko je (bio) dug put do činjenica koje je u „Bibliografiji“ podastrla pred čitatelja zna samo njezina autorica. Iako nikada nisu imali jednaku kalkulativnu cijenu kao stvaranje autorskih djela, dani i noći provedeni u skupljanju podataka o nekome ili nečemu nerijetko su vredniji od same, parcijalne ili ukupne, kvalitete djela onoga kome su posvećene. Na sreću svih ljubitelja izvorne ljepote dijalektalnoga izričaja diljem hrvatskog autohtonog iseljeništva (osim imena, autorica navodi i toponime iz kojih su djela zapisana), slučaj s „Bibliografijom“ Balinta Vujkova jednostavno nije takav. On je samo prirodan nastavak zanesenosti Katarine Čeliković veličinom djela Balinta Vujkova, koju je i institucionalizirala utemeljenjem „Dana Balinta Vujkova“ 2002.

Konačno, najbolji opis onoga što je (u)radila objavljivanjem „Bibliografije“ dala je autorica sama, navodeći u uvodu riječi koje je Slavko Peleh 1978. objavio u „Bibliografiji enigmatike“: „One su u literaturi ono što su putokazi na cestama, uvijek omogućavaju da se ide pravim i najkraćim putem“.

Tekst: Zlatko Romić

Baština