Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Kokic naslovnica-mSpomenik pjesnikova duha

Bile pjesme Alekse Kokića i opet su, ali na jedan drugačiji način. „Klasovi pjevaju“, „Zvona tihe radosti“, „Bunjevci i Šokci“, „Srebrno klasje“ ili Prvijenci“ zbirke su pjesama A. Kokića, koje su svojina povlaštene manjine. Nije svatko mogao fizički posjedovati stihove ovoga pjesnika. Malo je onih koji imaju njegove knjige, ali začudo još je manje onih koji ne znaju izgovoriti barem jedan Kokićev stih naizust. Da se točnije izrazim, Aleksa nije bio čitan nego govoren i slušan pjesnik. Barem je do sada to bio slučaj, a nadam se da s ovim izdanjem sabranih stihova od preko tri stotine pjesama počinje nova epoha Aleksina pjesništva – epoha čitanja.

Je li ova knjiga dovoljna spram realnosti koja nosi svoje breme u obliku krize čitanja i nadilaženosti senzibiliteta pjesnika „bilih salaša“? Što je misija ove knjige, kada slutimo da suvremeno društvo ne jamči ni u kom pogledu privilegirano mjesto A. Kokiću i njegovim stihovima? U čijim se rukama nalazi ključ za rješenje ovoga problema?

Očuvana riječ

Okrilje Katoličke crkve sačuvalo je i očuvalo prostor za Kokićevu pjesničku riječ. Nije prolazio nijedan veći blagdan i crkvena proslava – Božić, Materice, Gospini blagdani, mlade mise, mise u okviru Dužijance na raznim župama i na Bunariću – bez njegovih riječi. Sjećam se kako se na valovima Radio Subotice emitiralo: „Makar se rugali nama što slijepo slušamo Tebe,/priprosti da smo zato što ruka Tvoja nas vodi, /mi ćemo ipak biti radosni, sretni i mirni,/znamo jedino Ti nas vodiš svjetlu, slobodi!“ Time je većina vjernika i onih usputnika, koji nisu imuni na lijepu riječ, izgradila osobni odnos prema Kokićevoj poeziji i mišljenje o stihovima ovoga pjesnika. I vjerujem kako je većina njih kupila, planira uzeti ili želi primiti u ruke ovaj knjiški spomenik Aleksina duha i darovitosti zbog duboke pozitivne konotacije.

S tim je teže objektivno govoriti o ovim sabranim pjesmama i priređivačkom radu Željke Zelić, jer svatko ima „svoga Aleksu“, kojega očekuje pronaći u knjizi. Ogroman trud i rad stoje u osnovi ove temeljne knjige Aleksina pjesništva.

Priređivačke prepoznatosti

Pjesme su u knjizi podijeljene u dvije velike cjeline od kojih je druga nerazmjerno opsežnija. Prva cjelina „Čežnja za visinama“ sastoji se od pet podcjelina, dok u okviru druge cjeline „Ravnica u sjenama srca“ otkrivamo deset podcjelina. Ovakvu podjelu je lako zamisliti i ispisati, ali kada se upoznaju stil i teme Alekse Kokića, koji predstavljaju čvrsto prepletenu mrežu istovjetnih te stalno variranih motiva Boga, prirode, salaša i salašara koji se ne odjeljuju u vertikalnoj zagledanosti humanista, tada ovaj zadatak postaje težak. Željela bih istaknuti nekoliko dobrih priređivačkih prepoznatosti. Prva je povlaštena pozicija pjesama religiozne tematike, jer je Aleksa doista vršio i pjesničku službu svećenika – onoga koji posreduje rituale svojega naroda. Drugo je utjecajno postolje na kojem se nalazi sv. Franjo Asiški, ne toliko zbog količinskog omjera pjesama, nego zbog toga što se njegov poetski stil zrcali u Aleksinu opusu. Izuzetnu vrijednost knjige predstavlja „Bibliografija pjesama Alekse Kokića“, koja je pravi znanstveni dodatak i kruna rada priređivačice. Knjizi nedostaje studija o Aleksinu pjesništvu, kako bi u svakom pogledu ova knjiga bila kapitalna i neizostavna u svim vrstama pristupa Aleksinu djelu.

Netko bi mogao reći: što tu može biti predmet rasprave kada se u knjizi nalaze sve Kokićeve pjesme? Činjenica je da su debele knjige u modi, ali su te knjige potpuno drugačijeg i drugačije oblikovanog sadržaja. Stoga jedan jedini apel upućujem ovim tekstom i to vama, čitateljima A. Kokića: nemojte odustati nakon dvadeset, pedeset ili sto stranica ove knjige, na kojima nećete odmah pronaći ono što očekujete. Nemojte se umoriti u traganju za vašom, možda i nekom novom pjesmom, koja će se jamačno pretvoriti u pjesme, koje će se pretvoriti u vašu osobnu antologiju Aleksina pjesništva. To nije teško, jer je Aleksa bio i osjećao čovjeka našega podneblja, a kao i svaki veliki pjesnik osjećao je i nas – koji smo došli i dolazimo u idućim vremenima. Potrebno je osobni odnos produbiti i intimizirati ga, a ova knjiga to svima omogućava. Dopustimo da svakome od nas Aleksa progovori novom pjesmom, novom porukom, novom nadom i utjehom – jer njegovi stihovi su poput živoga zdenca iskrenim rodoljubima, bogoljubima i čovjekoljubima.

Napisala Nevena Mlinko

Baština