Pozovite » (+381) (0)24 535-533


stalak za kolacePetrovaradinske kućanice vješte su u pripremanju raznih slastica. Ne samo pred Božić, Uskrs, ili čiji imendan, peku, kako bi to one rekle, svakojako kolače. Jer u lokalnom govoru uobičajena je zbirna imenica sr. r. singulare tantum kolače, i umjesto singulara, i umjesto plurala imenice m. r. kolač iz standardnog hrvatskog jezika. Zato se veli: Jedi to kolače, i kad je na tanjuru kakva slastica u jednom komadu, a, također: Na astalu je ausec, prema njem. der Aufsatz, poslužavnik na visokoj nožici, i na njemu kolače, i kad na tom poslužavniku ima više slastica.

princeskrafne-mU dubokoj masnoći pržile su se krófle, pokladnice, pa taj naziv valja zabilježiti kao repliku kojeg njemačkog dijalektizma, budući da se u standardnom njemačkom jeziku za pokladnicu veli der Krapfen. Upozoriti je i na specifični akcent petrovaradinskog lokalizma krófla, dugouzlazni na prvom slogu. Osobito se cijenilo kad bi krofla imala po sredini svijetlu ranflu, prema njem. der Ranf, rub, okrajak. A zanimljivo je da je, i u Petrovaradinu, fonološki lik naziva nešto otmjenijih vrsta istoga kolača bliži njemačkom standardu: primjerice, govorilo se princeskrafne, prema njemačkom Princeskrapfen, cimetkrafne, prema njem. Zimmtkrapfen i sl. Ti nazivi imaju nešto drukčiju konotaciju no pučke krofle.

pravljenje fanki-mTakođer u másti peklo se i uštipke, tj. fanke, prema njem. Pfannenkuchen. Petrovaradinski morfološki lik fanke opisati je kao imenicu ženskog roda plurale tantum. Do ove lokalne specifičnosti, u odnosu na lik fanjki koji bilježe hrvatski rječnici, došlo je, po svemu sudeći, zato što je oblik akuzativa plurala, kao najfrekventnijeg padežnog oblika te riječi u svakidašnjoj komunikaciji, počeo paradigmatski funkcionirati i u svojstvu nominativa plurala. Ovakvim sinkretizmom, vjerojatno, treba tumačiti i već spomenuti oblik plurale tamtum imenice taške. Fonološki lik lokalizma fanke, u odnosu na fanjki, nije začudan, jer depalatalizacija suglasnika nj i lj česta je u petrovaradinskom govoru.

palacinke-mRiječ palačinka ne razlikuje se ni u Petrovaradinu od svoje istoznačnice u standardnom hrvatskom jeziku. To je uvijek imenica ž. r. Izostaju likovi palačinak i palačinci. Tijesto, umućeno od brašna, mlijeka i jaja, peklo se u tavi, prema turs. tava, tiganj, a onda su na palačinke dolazili razni, obično slatki, premazi i preljevi. Ako su se u tijesto dodavale narezane jabuke, ili, primjerice, bagremov cvijet, palačinke su se iznosile na stol samo posute štaupcukerom, prema njem. der Staubzucker, šećer u prahu. Sama riječ palačinka grčko-latinskog je podrijetla, a usvojena je premo rumunjskog i preko mađarskog jezika, u kojemu glasi palacsinta.

Od nešto gušćeg tijesta no za palačinke, pekle su se šmarne, tj. mutvara, prema njem. der Schmarren. Morfološki, imenica šmarne je u Petrovaradinu imenica ž. r. plurale tantum. A postoji i riječ šmarn koja je morfološki obilježena kao singulare tantum i ima pežorativno značenje - nevrijedna stvar. Naime u petrovaradinskom govoru leksikalizirana je razlika među sememima istoga njemačkog semantema, od kojih jedan označuje vrstu slastice, a drugi, metaforično, nevrijednu stvar.

buhtleOmiljeni starinski kolači bile su u Petrovaradinu i buhtle, saće, parenjaci, prema njem. die Wuchtel, a također i razni kùglufi, nabujci, prema njem. der Gugelhupf, te razni kohovi, povarci, prema njem. der Koch kuchen. Koh se kuhao na pari, ili pekao u modli, tj. kalupu, prema njem. der Model. Inače, spomenuti je da se u Petrovaradinu, također i modla za kugluf, nazivala kuglufom, isto kao i kolač koji se u njoj pekao. U malim modlama pekli su se muškacóni, sitni kolači, čiji naziv, die Muskatzonen, postoji i u njemačkom, kao talijanizam, a u Petrovaradin je ta posuđenica mogla dospjeti i iz kojeg lokalnog govora doseljenika iz mediteranskih predjela. Muškaconi su bili suhi i mogli su se dugo čuvati, baš kao i gurabije, koje pripadaju kulturi prehrane osmanlijskog carstva. Sam naziv tih kolača turcizam je iz arapskog jezika.

snenokleKako je Petrovaradin bio naseljen pretežito vinogradarima, nije začudno što je omiljeni preljev za kolače bio upravo vàjnšato, koji se spravljao od žumanjaca sa šećerom i bijeloga vina. Složenica vajnšato je dvojezična, sadrži jednu njemačku i jednu francusku leksičku osnovu - njem. der Wein, vino i fr. le chaudeau, šodo. A u šato od žumanjaca, šećera i mlijeka, ukuhavali su se žličnjaci od čvrsto umućenih bjelanjaka. Riječ je, dakako, o šnenoklama, prema njem. der Schnee, snijeg, te das Nockerl, valjušak. No, u Petrovaradinu su bili poznati i kulinarski termini koji, kao dvojezične složenice sadrže jednu njemačku ili francusku leksičku osnovu, dok je druga iz turskog jezika. Primjerica, nazivi krempita i šampita sadrže fr. le crème, krema, njem. der Schaum, pjena, te turcizam iz grčkog jezika pita, što je, inače, također naziv za razne vrste, u Petrovaradinu obično slatkih kolača, sa različitim nadjevima.

dobostortaU svečanijim prigodama bila je obvezna torta, obično okrugla, što je i značenje latinske riječi tortus, od koje naziv spomenutog kolača potječe. U hrvatski je ta posuđenica mogla doći i preko tal. torte, i preko njem. die Torte. U Petrovaradinu su se torte spravljale po bečkim receptima. Različite vrste tijesta za tortu filovalo se, tj. nadijevalo, prema njem. füllen, raznim filovima, prema njem. die Füllung, punjenje, nadjev. Zatim se torta glazirala, prema franc. glacer, tj. prevlačila raznim ocaklinama, odnosno, glazurama, prema franc. la glaçure. Ti romanizmi u lokalni petrovaradinski govor jamačno su došli preko njemačkog jezika, u kome ne izostaje niti glagol glasieren, ocakliti, niti imenica die Glasur, ocaklina. Spomenuti je, primjerice, ocaklinu od špinovanog, tj. karmeliziranog šećera, prema njem. spinnen, upredati, a na glasovitoj doboš torti, prema mađ. dobos, bubanj.

makovnjaca-orehnjaca-mDakako, u svečanim prigodama nije se moglo niti bez finih sitnih kolačića, čiji su nazivi najčešće dijalektno obilježeni germanizmi. Na petrovaradinskoj tacni s kolačima, prema njem. die Tasse, pladanj, bile su uvijek i puslice, poljupčići, prema njem. der Pussel, štanglice, tj. šipčice, prema njem. die Stange, kiflice, roščići, prema njem. das Kipfel, rolnice, prema njem. die Rolle, smotak, te oblotne, prema njem. podrijetlom iz lat. die Oblate. A u svim prigodama bile su nezaobilazne štrudle, savijače, prema njem. der Strudel, bilo da je riječ o savijačama od tijesta s kvascem, ili pak o tankim štrudlama, od tankoga tijesta, koje su vješte kućanice same razvlačile.

 

Literatura:

Tomislav Talanga, Germanizmi naši svagdašnji, Njemačke posuđenice u jugoistočnoj Slavoniji, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja br. 8 /12/ za 1990. godinu, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, Vinkovci, 1991.
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1972.
Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Liber, Zagreb, 1991.
Bratoljub Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, 1974.
Antun Hurm, Njemačko-hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1959.
Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
Palich Emil, Magyar-Szerbhorvat keziszotar, Terra, Budapest, 1968.
Aleksandar P. Perić, Rečnik francusko-srpskohrvatski, Znanje, Beograd, 1953.

Baština