Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Knjige2011-2012Piše: Davor Bašić Palković

Knjiška produkcija vojvođanskih Hrvata, bilo da su knjige tiskane u Vojvodini ili pak u Republici Hrvatskoj, između posljednjih dvaju „Dana Balinta Vujkova“ (listopad 2011. – listopad 2012.) bilježi ukupno 35 naslova. Navedeni podatak proteklu godinu čini vrlo dobrom budući da ona po broju tiskanih knjiga dijeli drugo mjesto s 2007. godinom u kojoj je „svjetlost dana“ ugledao isti broj knjiga, promatrano u razdoblju od dva protekla desetljeća od kada su Hrvati u Vojvodini počeli živjeti granicom odvojeni od države svojega matičnog naroda – Republike Hrvatske.

Najplodnija dosad, podsjetimo, bila je 2011. godina s rekordnih 46 naslova. Treba se podsjetiti i toga da je početnih godina, kada se književna scena vojvođanskih Hrvata, kao manjinska, počela ustrojavati, zahvaljujući među ostalim i samim Danima Balinta Vujkova, godišnje tiskano do desetak ili upola manje naslova.

Rajske ptice Usumovic-mU segmentu književnosti imamo ukupno 19 objavljenih naslova. Analizirano po književnim vrstama, kao i lani, ponovno nema niti jednog romana (izuzev talijanskog prijevoda „Wild Carda“ Dražena Prćića originalno objavljenog prije nekoliko godina), a također nema niti jednog objavljenog dramskog teksta. U ovom segmentu prisutna je dominacija knjiga poezije (9 naslova), dok se može zapaziti i povećanje broja knjiga kratke proze (7 naslova), među kojima se svakako ističe zbirka priča „Rajske ptice“ Nevena Ušumovića, hrvatskog književnika koji je odrastao u Vojvodini, preciznije u Subotici, a u čijim su djelima prisutne teme i motivi bačkog zavičaja.

Značajno je ipak da se, kao i lani, pojavilo nekoliko knjiga namijenjenih djeci (5 naslova), što bi se moglo iščitavati i kao svojevrstan doprinos obrazovanju na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji.

blhis-knjigaPodručje znanosti i publicistike, iako se ostvarenja u ovom segmentu značajno razlikuju po obujmu i kvaliteti obradbe zadane teme, donosi nam 15 naslova, među kojima treba posebno naglasiti pojavu prvog od četiri najavljena sveska „Biografskog leksikona Hrvata istočnog Srijema“, kapitalnog projekta dijela ovdašnje zajednice koji se u određenom smislu nadovezuje na već poznati i strukovno prepoznati „Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca“. Isto je tako uočljiv nešto veći broj naslova koji spadaju u područje književne znanosti s 3 naslova (od kojih dva za temu imaju književna djela i sakupljačku ostavštinu Ilije Okrugića Srijemca, a potpisuje ih književnica i jezikoslovka Jasna Melvinger), što svakako ide u prilog nastojanjima vojvođanskih Hrvata da vlastite književne uratke iz prošlosti i sadašnjosti sagledavaju i vrjednuju iz stručno-znanstvenog aspekta.

knjiga tadijanaS obzirom na mjesto objavljivanja, Subotica se i dalje javlja kao nakladničko središte s 16 naslova. Dobili smo i jednog novog nakladnika – hrvatsku udrugu KPZH „Šokadija“ iz Sonte koja je nakladnik „Šokačkih narodnih nošnji u Bačkoj“ Zvonka Tadijana, ali je i primjetna slabija aktivnost jednog, ranijih godina mnogo aktivnijeg nakladnika, a to je Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice, koji je objavio samo jednu knjigu – „Lira naiva 2012. : izabrane pjesme“ i to u sunakladi s Hrvatskom čitaonicom.

Zanimljivo je i kako je poveći broj knjiga (20-ak posto) objavljen u Republici Hrvatskoj (6 naslova), a jedna nam knjiga stiže iz Austrije („Gradišćanske povidajke“ Balinta Vujkova). No, glede same strukture nakladništva, vidljiva je veća prisutnost prakse sunakladništva (6 naslova), kako među samim ovdašnjim nakladnicima tako i one prekograničnog karaktera.

S tim u vezi, valja istaknuti izdavačku aktivnost Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, koji je od ukupno svojih 5, četiri knjige tiskao u ovakvom aranžmanu, a od toga tri naslova u sunakladništvu s NIU „Hrvatska riječ“ što govori o planskoj suradnji jedinih dviju profesionalnih institucija Hrvata u Srbiji.

Naklada knjiga kreće se od 100 do 1.000 primjeraka, u prosjeku oko 500 po naslovu. Valja ukazati i kako se, posve razumljivo, projekt „Godine hrvatskih velikana“ odrazio i na nakladništvo, rezultiravši dosad s pet knjiga od kojih se posebno ističe monografija (618 stranica) o životu i djelu petrovaradinskog književnika i skladatelja Stanislava Prepreka – „Prognanik iz svijeta svjetlosti“.

Novih autora, osim već spomenutog Zvonka Tadijana, nema, a posebice, kako je to konstatirano i na ranijim izdanjima Dana Balinta Vujkova, nedostaje mlađih autora. Doduše vidljiva su neka nova imena, zasad samo u ulozi priređivača, a to su mladi kroatisti Marina Balažev („Duše zemlje“ Ante Jakšića) i Vladan Čutura („Vječnosti doba“ Ante Evetovića Miroljuba), te knjižničarka Bernadica Ivanković („Šta u oca to u dice“ Balinta Vujkova).

Vidljivost književnih djela nastalih u produkciji vojvođanskih Hrvata i dalje je slaba izvan same zajednice, kako u srbijanskom tako i u kulturnom prostoru matične države (osim činjenice da se u Hrvatskoj tiskaju knjige ovdašnjih Hrvata koji tamo žive i stvaraju).

kako se branilo dostojanstvoNajbolja knjiga u 2011. godini
Na ovogodišnjim Danima Balinta Vujkova dodijeljena je po prvi put i nagrada „Emerik Pavić“ koju je ustanovio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata za najbolju knjigu u protekloj, ovoga puta 2011. godini. Nagrada je dodijeljena
Vojislavu Sekelju za knjigu eseja „Kako se branilo dostojanstvo“, objavljenu u nakladi Hrvatskog akademskog društva iz Subotice. U obrazloženju povjerenstva za nagradu navodi se sljedeće: „Zbirka je to uvodnika, polemičkih tekstova i komentara objavljenih u subotičkim listovima ‘Glas ravnice’ i ‘Žig’ tijekom 90-ih godina XX. stoljeća, u vremenima kada se normalna i uobičajena svakodnevica raspadala pod naletom ondašnje nesretne politike. Ipak, autor se ovih eseja na nizu mjesta uspio ludički i s dozom inteligentnog humora obračunavati s tim nesretnim vremenom. Upravo ova zbirka, s vremenske distance, djeluje poput skupljenih fragmenata toga vremena, čiji ostaci su, nažalost, i danas živi. No, rijetko se danas susrećemo s ovakvim tipom kritičke misli, pa je Sekeljeva knjiga višestruko vrijedna, možda najvrjednija kao zbirka eseja kritičke kulture sjećanja“.

Periodika, koju čini 16 različitih publikacija (tjednika, mjesečnika, dvomjesečnika, tromjesečnika, povremenika i godišnjaka) je stabilna i uz manje zastoje u pojedinim slučajevima izlazi redovito. Iako je odlikuje stabilnost, i dalje ostaje upitna količina njezine čitanosti i dostupnosti, premda tu treba dodati i to da pitanje broja prodanih primjeraka više govori o specifičnostima aktualne medijske klime – kao što su primjerice hiperprodukcija i senzacionalizam – i ne odražava nužno vrijednost ovih tiskovina. Ovu bih napomenu slobodno pridodao i onom dijelu analize koji se odnosi na književnost.

Imajući u vidu loše ekonomske prilike zemlje u kojoj živimo, te status kulture, pa tako i onog dijela vezanog za knjigu i književnost, moj osobni sud je kako je godina iza nas – sasvim pristojna. Nedvojbeno nam je zadaća u budućnosti zajedničkim snagama raditi na povećanju kvalitete produkcije (primjera radi, „mali“ bi nakladnici trebali više surađivati s većima u službi uspostavljanja standarda čime bi se eventualno amortizirale pojedine još uvijek prisutne manjkavosti – od tehničkih i likovnih do onih vezanih za katalogizaciju, budući da su tri od navedenih knjiga objavljene bez CIP-a), te osnaživanju mladih snaga u čemu bi važnu ulogu mogao odigrati naš jedini književni časopis „Klasje naših ravni“. Neznatnije, po mom mišljenju, ali ipak veoma važno je i pitanje financijske potpore domicilne, ali i matične države, koje hrvatskoj zajednici u Vojvodini, u svim pa tako i u sferi kulture, kronično manjka.

Subotica, listopada 2012. godine

 

Baština