Pozovite » (+381) (0)24 535-533


Crkva ima dva nova zvona, koja zajedno teže 730 kg. Svečanost posvećenja i blagoslova zvona je obavljena u jesen 2001. Stari barokni drveni toranj je zamijenjen betonskim 1956. godine, a 2003. je obložen bakarnim limom. Krov je do 1916. bio pokriven crijepom, koji su potom zamijenile ploče, da bi 1967. na njihovo mjesto došao lim. Posljednji radovi na vanjštini crkve završeni su 2007., a obuhvaćali su sanaciju tornja, krova i fasade crkve. Od velikih radova na crkvi sada je najpotrebniji temeljiti popravak krovne konstrukcije, kao i uređenje unutrašnjosti crkve, za što je glavni problem nedostatak novčanih sredstava.

trg ispred crkve mauricija-mŽupski dom koji se nalazi odmah pored crkve, na adresi Matije Gupca br. 1, izgrađen je početkom XX. stoljeća od masivnog materijala. Skupa s crkvom, on čini jednu lijepu cjelinu u samom središtu naselja. Do sedamdesetih godina, u župskom domu u Starčevu boravili su starčevački župnici, a jedno vrijeme su prisutne bile i časne sestre. Zbog manjka svećenika i redovnika u Banatu, danas Starčevo nema župnika koji živi u mjestu, već župom upravlja župnik iz obližnjeg sela Ivanova.

Kao što su prvi doseljenici bili iz raznih krajeva i pripadali različitim jezičnim skupinama, tako je bilo i sa svećenicima, među kojima je bilo Slovaka, Hrvata, Hrvata-Krašovana, dok je najviše bilo Nijemaca i Mađara. Za starčevačku župu su se kroz povijest puno brinuli i redovnici; petrovci i franjevci. Minoritski samostan u Pančevu, dok god je u njemu bilo redovništva, redovito je slao svoje svećenike u Starčevo. Na starčevačkom katoličkom groblju su pokopani svećenici Pavao Vinković (1820.-1829.), Ivan Galović, petrovac (1833.-1856.), koji je najdulje djelovao u Starčevu, i Adalbert Krix, petrovac (1856.-1877.). Župnici koji su osobito ostali upamćeni među starčevačkim katolicima su don Tvrtko Tadić, koji je tu dužnost obavljao od 1965. do 1974., a posebno se istaknuo kako u revnosnoj službi Kristu, tako i u angažmanu koji se ticao uključenja velikog broja Starčevaca u duhovni život svoje župe. Tu su i župnici Ivan Rakoši (1923.-1942.), Franz Werner (1942.-1951.), koji je u najtežim vremenima bio sa Starčevcima, a nakon rata je dva mjeseca bio u logoru, Lájos Erős, Mihály Erős, József Mellár i mnogi drugi, od kojih većina nije zaboravila Starčevo, pa tako posebnim prigodama dolaze u posjet svojoj bivšoj župi.

Briga za izdržavanje crkve i župnika je u prvo vrijeme pripadala vojnoj komandi. Tek ukinućem iste, 1875.-1876., ta briga je prešla na vjernike. Tijekom vremena, prikupljajući novčana sredstva od milodara župljana, župa je kupovala zemlju, koju je namijenila za izdržavanje crkve. Iako ni prihodi od zemlje nisu uspijevali namirivati sve crkvene potrebe, država je nakon Drugog svjetskog rata oduzela crkvi desetke jutara zemlje, koje je imala u posjedu. Povratom crkvene zemlje, koji je na vidiku, jedino se može pribaviti dovoljno sredstava za sve prijeko potrebne popravke i obnovu župske imovine.

Jedna od stvari koja se ne može zaobići kada je riječ o Župi sv. Mauricija je kip sv. Ivana Nepomuka, koji je 1831. postavljen na prostor ispred mjesnog mlina. Kip je 1943. godine premješten s tog mjesta u park ispred crkve, na zahtjev vjernika, kako bi održavanje tradicionalnih procesija bilo praktičnije, a pritom svečanije i ljepše. Do sredine pedesetih godina ovaj kip je krasio park, da bi poslije ostala samo natkrivena zidana kapela s četiri stupa, a kip bačen. Kapelica je postojala do sedamdesetih godina, kada je i ona devastirana. Pošto je tada bilo vrijeme kada se crkva nije mnogo pitala, niti je smjela sama ulagati žalbe na bilo što, tako je sudbina kipa ostala nepoznata, pa danas od tog svetišta nema ni traga.

Što se broja katoličkih vjernika u Starčevu tiče, on se vremenom mijenjao. Prema zapisniku biskupske vizitacije iz 1836. godine koji postoji u župskom arhivu, te godine je bilo 2.220 rimokatolika u Starčevu, od toga 1.521 Hrvat i 699 Nijemaca. Tijekom narednih godina broj katolika se kretao oko dvije tisuće, s tim što je broj Hrvata smanjen, broj Nijemaca povećan, a doselio se i jedan broj mađarskih obitelji. S 2.000 katolika, koliko je bilo prije Drugog svjetskog rata, uslijed progona Nijemaca 1944. taj broj se sveo na 1.000. Danas župa broji oko 600 vjernika, uglavnom Hrvata.

bozicni koncert 2009-mPočetkom devedesetih, a kao rezultat opće hajke na katolike u Vojvodini, dogodilo se više pojedinačnih ataka na starčevačke katolike i imovinu crkve od strane pojedinaca, koji su bili pod utjecajem tadašnje nacionalističke propagande. U suradnji s vlastima i uz pomoć župljana, sva nanijeta šteta je ubrzo sanirana, a incidenti se više nisu ponavljali.

Župa svetog Mauricija administrativno pripada Južnom dekanatu Zrenjaninske biskupije. Jedna je od par preostalih župa u Banatu u kojima se propovijeda samo na hrvatskom. Sveta misa služi se nedjeljom i blagdanima, a zaštitnik župe se proslavlja 22. rujna.

Novost u životu župe su koncerti duhovnih i klasičnih kompozicija koji se održavaju raznim prigodama tijekom godine, kao i dječje dramske predstave. Pored toga 2011. godine je obnovljen tradicionalni običaj uskrsnog stražarenja kraj Isusova groba.

Napisao: Dalibor Mergel

Baština