Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Marga StipicKad se govori o naivnoj umjetnosti koja se javlja šezdesetih godina među bunjevačkim Hrvaticama, nije moguće ne spomenuti stvaralaštvo Marge Stipić, samouke slikarice i kasnije slamarke, od 1961. pa sve do smrti članice HKPD-a „Matija Gubec“ iz Tavankuta, te redovite sudionice Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu.

Krajem 2013. godine tavankutska je udruga obilježila stotinu godina od njezina rođenja. Marga Stipić rođena je 3. studenoga 1913. godine u Tavankutu, u siromašnoj poljodjelskoj obitelji. Otac joj je poginuo u Prvom svjetskom ratu i to je odredilo njezin životni put. Iako željna učenja i odlična učenica, završila je samo četiri razreda osnovne škole. Od samoga početka rada Likovne kolonije u Tavankutu, Marga Stipić je njena sudionica. Od djetinjstva sklona crtanju, prvi je u njezinu hobiju podupire Ivan Jandrić, nastavnik likovne kulture u tavankutskoj osnovnoj školi, u kojoj je ona radila kao poslužiteljica. Na poziv utemeljitelja Likovne kolonije u Tavankutu, ona se zajedno s Cilikom Dulić Kasiba i Anom Milodanović uključuje u rad kolonije i izlaže svoje radove prvi puta s ostalim sudionicima 1962. godine u Tavankutu. Od tada je najviše slikala uljanim bojama ili temperom na lezonitu, dok se izradom predmeta i slika od slame počela baviti od druge polovice sedamdesetih godina.

M.Stipic Kopac slama-mIzlagala je na izložbama koje su tematizirale naivnu umjetnost s prostora bivše Jugoslavije, najčešće sa skupinom bunjevačkih naivnih slikarica, te nekoliko puta s članovima Društva naivnih umjetnika Hrvatske. Tijekom prvih godina rada u koloniji najveću potporu u radu dobivala je od Stipana Šabića, likovnog pedagoga i jednog od voditelja tavankutske kolonije, koji je nju, kao i ostale slikarice-naivke poticao da slikaju nesputano, onako kako misle da treba.

Za list „Glas Slavonije“, nakon izložbe tavankutskih naivki održane u Osijeku 1967. godine, Marga Stipić je izjavila: „…volila bih da mi kažu koja boja ide uz koju, ali to niko neće… kažu mi da slikam kako znam… slikam starinske običaje kojih se sjećam iz djetinjstva… kako se mak tuče u stupici, starca u narodnoj nošnji, onako kako su se prije oblačili kad su išli na rad u polje…“

Ljubica Vuković-Dulić, povjesničarka umjetnosti, Margu Stipić ističe kao jednu od utemeljiteljica bunjevačke naive i jednu od njezinih najznačajnijih predstavnica: „Fenomen naivne likovne umjetnosti javio se među bunjevačkim Hrvaticama početkom šezdesetih godina, a njegova svojevrsna institucionalizacija započeta je u Tavankutu u okvirima Likovne kolonije. Marga Stipić obilježila je ovaj segment naivne umjetnosti svojim specifičnim likovnim pristupom. Njezina su djela svojevrsni kroničarski zapisi narodnoga života i zavičajnoga pejzaža. Momenti vezani za tradicijski način života bunjevačkih Hrvata, svakodnevicu, narativni prikazi određenih običajnih rituala smještenih u nekadašnje interijere i eksterijere, modeli ponašanja, način odijevanja u određenim prigodama i sl. bili su joj omiljeni, odnosno upravo njih nalazimo kao najčešće prikazane teme.“

M.Stipic Divenice-mVuković-Dulić ističe kako, iako njezinih radova nije sačuvano puno, oni poznati, koji se danas čuvaju u privatnom vlasništvu, zbirci HKPD „Matija Gubec“ u Tavankutu, subotičkom Gradskom muzeju, Zavičajnoj galeriji dr. Vinko Perčić i Muzeju naivne i marginalne umjetnosti u Jagodini svjedoče o njezinoj kreativnoj snazi.

Osim po svojem likovnom djelu, slikarskom i slamarskom, Marga Stipić je poznata i kao pjesnikinja. Pjesme je pisala od 1945. godine, a napisala ih je oko 400. Objavljivala ih je u vjersko–informativnom listu „Bačko klasje“, te u kalendaru „Subotička Danica“, kao i u raznim drugim publikacijama. Neke je od svojih stihova sama recitirala u dokumentarnom filmu Ive Škrabala „Slamarke divojke“ iz 1972. Hrvatsko književno društvo Sv. Ćirila i Metoda objavilo je u Zagrebu 1989. godine zbirku njezinih pjesama pod naslovom „Moje tuge“.

Marga Stipić umrla je 30. ožujka 2007. godine, a pokopana je u obiteljskoj grobnici na groblju u Donjem Tavankutu.

Tekst: Ivica Dulić
Fotografije: HKPD Matija Gubec Tavankut

Baština