Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Albe VidakovicHrvatska glazba XX. stoljeća gotovo je nezamisliva bez Albe Vidakovića, u kome je dobila veoma plodnog skladatelja, muzikologa, dirigenta i pedagoga. On je jedan od istaknutijih hrvatskih velikana iz Bačke, koji je svojim radom i stvaranjem dao velik doprinos hrvatskoj kulturi općenito. Rođen je u Subotici 2. listopada 1914. godine, a kršten 4. listopada, kako stoji u Matici župe sv. Terezije pod brojem 1215 (kum na krštenju mu je bio Albe Malagurski). U Subotici dolazi u prvi doticaj s glazbom, te prve poduke iz ovoga područja dobiva u Glazbenoj školi, ali i privatno, kod istaknutih subotičkih glazbenika J. Hermanna i E. Matzaka. Svoj glazbeni talent razvijao je i kao gimnazijalac u Travniku, gdje je u đačkom orkestru svirao violinu, violončelo i bas, pod vodstvom o. Karla Stejskala.

Zagreb i Rim

Daljnja teološka naobrazba u Zagrebu otvara Vidakoviću nove putove stjecanja glazbenog znanja, te uz teološki studij uči glazbu kod Franje Dugana, orguljaša zagrebačke katedrale. Za vrijeme zagrebačkih dana počinje skladati, a 10. listopada 1937. godine je zaređen za svećenika u Subotici. Iste godine nastavlja studij crkvene glazbe na Papinskom institutu u Rimu, gdje studira kompoziciju, gregorijanski koral u klasi prof. R. Casimirija i prof. L. Reficea. Uz to još studira muzikologiju i glazbenu paleografiju.

Albe Vidakovic2Studij u Rimu završava 1941. godine, ali se zbog ratnog vihora ne vraća u Suboticu, nego se nastanjuje u Zagrebu gdje će razviti živu glazbeničku aktivnost kao regens chori zagrebačke katedrale, a na ovu službu kao i prebendarom Zagrebačke nadbiskupije imenovan je 1. ožujka 1942., te glavnim urednikom časopisa „Sv. Cecilija“. Uz to je od 1941. do 1948. predavao teoretske predmete i orgulje na zagrebačkom Konzervatoriju, a od 1951. crkvenu glazbu na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tamo je 1957. godine osnovao Muzikološki seminar. Preminuo je iznenada, od posljedica srčanog udara, 18. travnja 1964. godine u Zagrebu. Pokopan je 21. travnja u rodnoj mu Subotici, na Bajskom groblju.

Skladateljski opus

Albe Vidakovic3Kao svećenik, svoj je skladateljski opus ostvario najviše skladajući duhovnu glazbu (mise, moteti, oratorij, pučke liturgijske popijevke), ali ne treba zanemariti ni svjetovni opus (solo pjesme, skladbe za simfonijski orkestar, skladbe za glasovir i dr.). Od opsežnog skladateljskog opusa valja istaknuti mise od kojih su najpoznatije: Missa Caeciliana, Missa Gregoriana, Treća staroslavenska misa, Missa Simplex i dr., motete Magnificat, Protege Domine, Zdravo o moj anđele, Gospode duša..., oratorij Tužba u hramu, te više zbirki skladbi za liturgijska slavlja i pobožnosti (Devet marijanskih stihova, Gospi u čast, Četrnaest Divnoj dakle tajni ovoj...), litanije i drugo.

Od instrumentalnih skladbi prvo mjesto pripada skladbama za orgulje: Koralni preludij Marijo slatko ime, Fantazija i fuga f moll, Preludij i fuga C dur, Preludio Gregoriano, te Preludij i fuga za violinu i klavir, Improvisata za klavir, Dječje skladbe za klavir, Adagio za violinu i klavir, te Allegro scherzando za orkestar, Suita za gudače, Preludij i adagio za orkestar, i Gudački kvartet u G mollu.

Studije i članci
Svoj muzikološki rad ostvario je objavljivanjem 60 studija i članaka po stručnim i znanstvenim publikacijama Sv. Cecilija, Rad JAZU, Ljetopis JAZU, Weiner Slavistsches Jahrbuch, Studien zur Musikwissenshaft, ChopinJahrbuch. Za prvo izdanje dvosveščane Muzičke enciklopedije JZL, (danas Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža), 1958.-1963., napisao je 246 stručna članka.

Na polju svjetovne glazbe posebno su vrijedne solo pjesme (Cincokrt, Vinac divojački, Tužna jadna, da sam voda ladna, Oj Ivane Ivaniću, Skitnja u zvjezdanoj noći, Jezgra, Daleko si), te dvije zborske skladbe (Kod ćuprije i Božur). Uz sve ovo svakako treba spomenuti i obradbe među kojima je svakako najvažnija obradba zbirke Vinka Jelića Parnassia militia iz 1622. godine, koju je Vidaković priredio za suvremeno izvođenje.

„Dani Albe Vidakovića“ u Subotici

Iz ovoga kratkog prikaza ne možemo samo steći uvid u sve oblike Vidakovićeva djelovanja, nego samo glavne odlike velikog i plodnog rada. Budući da je ove, 2014. godine dvostruka obljetnica Albe Vidakovića (100 godina od rođenja i 50. godina od njegove smrti), od 15. do 18. svibnja bit će održani „Dani Albe Vidakovića“ u Subotici, koji imaju za cilj putem koncerata, međunarodnoga simpozija i prezentacija, osvijetliti i produbiti naše poglede na lik i djelo ovoga čovjeka, koji je zadužio ne samo Suboticu i Zagreb nego i cjelokupnu hrvatsku kulturu, kao korifej hrvatske crkvene glazbe.

Ove retke zaključit ću riječima Vidakovićeva prijatelja sa studija, a kasnijeg predstojnika Papinskog instituta za crkvenu glazbu u Rimu Ferdinanda Haberla: „Stvaranja jednog čovjeka ostaju sačuvana i poslije njegove smrti. Stoga je naša radosna dužnost vjerno čuvati njegovu glazbenu i znanstvenu baštinu i dalje je razvijati. Tada će Albe Vidaković i dalje živjeti među nama kao putokaz i za novu stvarnost musicae sacrae“.

Institut u Zagrebu
Svakako da je Vidakovićevo životno djelo osnivanje Instituta za crkvenu glazbu (1963.), pri Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime.

Tekst: Miroslav Stantić

Baština