Ispis
Hitovi: 303

bbbStjepan Beato Bukinac rođen je 13. srpnja 1912. u Baču. Njegovi roditelji Grgo i Marija, rođena Vorgić, su bili poljodjelci. Osnovnu je školu završio u Baču, a u franjevački je red stupio 1928. na Trsatu dobivši redovničko ime Beato. 
U Varaždinu je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju 1932. Nakon svršene srednje naobrazbe, upisao je, iste godine, Teološki fakultet u Zagrebu. Nakon prve godine studij je nastavio u Rimu u franjevačkoj visokoškolskoj ustanovi – Antonianumu, kojeg je završio 1937. godine. U Rimu je položio svečane zavjete 1935., a tu je zaređen i za svećenika 1936. godine.

Mlada misa u Baču

Mladu misu Bukinac je služio 9. kolovoza 1936. u Baču. Pratila ju je velebna manifestacija, koja je zapažena u medijima. „Čitavo mjesto Bač bilo je svečano okićeno zelenilom, narodnim vezovima i zastavama. Isto je tako franjevačka crkva bila sva iskićena“, piše Hrvatska straža od 12. kolovoza 1936.
Na proslavu su došli brojni izaslanici iz svih obližnjih bačkih mjesta. Hrvatska straža opisala je čitavu proslavu. Proslava je počela u dvorištu mladomisnikove roditeljske kuće. Ondje mu je održao govor gvardijan franjevačkog samostana u Baču Radoslav Kujundžić. „Njegov kratki govor mladomisniku duboko je dirnuo sve prisutne seljake. Nijedno oko nije ostalo bez suza“, piše Hrvatska straža. Nakon toga, uslijedio je najdirljiviji čin u čitavoj svečanosti:
„Iza toga je mladomisnik kleknuo pred svoga staroga oca Grgu i svoju staru majku Mariju, koji su položili na glavu sina svoga drhtave seljačke ruke i blagosivljali ga. To je bio najdirljiviji čin u čitavoj svečanosti. Pred seljačkom kućom, u istom seljačkom dvorištu, ispod seljačke strehe dijeli se blagoslov oca i majke za čitavi trnoviti teški život. Koliko li je u tom blagoslovu ljubavi, koliko vruće roditeljske molitve, koja prodire nebesa i koja donosi toliko pomoći za čitavi život. Seljačka hrvatska kuća šalje eto opet jednoga svećenika i to redovnika u borbu života, u borbu za pravicu i slobodu duha, u borbu protiv zla. I opet seljačka hrvatska kuća vrši svoju staru misiju. Ta seljačka kuća blagoslovila je tako ogromnu većinu našega katoličkog svećenstva, pa joj to svećenstvo nikada ne će zaboraviti toga blagoslova. To će svećenstvo vazda držati sa svojim seljačkim narodom.“
Manuduktor mladomisniku je bio gvardijan Radoslav Kujundžić, a đakonirao je Srećko Perić, župnik iz Niša. 
„Osobito je bio dirljiv prizor, kad je mladomisnik pričestio svoje stare roditelje, svoje dvije sestre, brata i svu brojnu rodbinu, koja je za vrijeme mise stajala u prostoru oltara. Nakon svete mise dijelio je mladomisnik blagoslov svojim roditeljima, rođacima, čitavom narodu i svim svećenicima“, piše Hrvatska straža.

Doktorska disertacija

Poslije ređenja nastavio je studij na Antonianumu. Ondje je 6. srpnja 1939. doktorirao, obranivši disertaciju pod naslovom „O ulozi franjevaca u seobama hrvatskog naroda u XVI. i XVII. Stoljeću“ koju je posvetio razdoblju u kojem su se Hrvati (Bunjevci i Šokci) doselili u Bačku. Dio disertacije objavio je poslije kao knjigu. Subotičke novine od 28. srpnja 1939. osvrnule su se pohvalno na ovaj Bukinčev uspjeh:
„Bački Hrvati su ponovo dobili u svoje redove odličnog kulturnog radnika u osobi vlč. o. Bukinca. Naime 6 o. mj. kako je javno obranio svoju učenu historijsku radnju na rimskom papinskom Univerzitetu „Antonianumu“ podijeljen mu je doktorat. Teza nosi naslov: „Uloga Franjevaca u iseljavanju Hrvata u Bačku i njihov pastoralni rad“. Na obrani disertacije medju mnogobrojnom publikom pogotovo su sa zanimanjem pratili obranu Hrvati, koji su bili prisutni u ne malenom broju. Među prisutnima su bili i profesori Univerziteta Dr Balić poznati učenjak po cijelom franjevačkom svijetu, dr Jelačić takodjer profesor istoga Univerziteta Mandić, i drugi. O. Bukinac na očito zadovoljstvo sviju sa izvanrednom mirom i spremnošću je rješavao sve objekcije tako da je iza svršene obrane sam Rektor sa punim priznanjem čestitao mladom doktoru i poželio daljni plodonosni rad u svojoj dragoj domaji. Svim čestitkama i Subotičke Novine se posebnim simpatijama priključuju. Iza kako će dr Bukinac publicirati svoju tezu Subotičke Novine će se osvrnuti na nju u većem prikazu.“
Po povratku iz Rima, Bukinac je započeo odsluženje vojnog roka. Po odsluženju vojnog roka, imenovan je travnja 1940. za honorarnog nastavnika vjeronauke na muškoj realnoj gimnaziji u Karlovcu. Ondje je predavao do 1945., kada su ga partizanske vlasti nakon zauzimanja Karlovca uhitile i prema kratkom postupku osudile na smrt pod optužbom da je prijavljivao učenike koji su simpatizirali s partizanskim pokretom. Njegova smrt do danas nije rasvijetljena u svim pojedinostima.

Značenje

Ni poslije 80 godina od objavljivanja, Bukinčeva disertacija nije prevaziđena. Naprotiv, ona predstavlja polaznu osnovu za proučavanje migracija Hrvata u Bačku i restauracije katoličanstva u Bačkoj. Na hrvatski jezik ju je preveo Bela Tonković – „O ulozi Franjevaca u seobama hrvatskog naroda u XVI. i XVII. stoljeću : disertacija iz sv. Teologije“ (2007.). Ona predstavlja prvu kritičku studiju kod bunjevačko-šokačkih Hrvata. Zbog toga hrvatski povjesničar Robert Skenderović smatra Bukinca „prvim zrelim povjesničarom bačkih Hrvata i u tome smislu utemeljiteljem istraživanja povijesti bačkih Hrvata u hrvatskoj historiografiji.“

Izvor: Hrvatska riječ (Vladimir Nimčević)

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Tuesday 24th of November 2020 02:43:05 AM