Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Tomislav Žigmanov

Tomislav Žigmanov

Ravnatelj Zavoda – Tomislav ŽIGMANOV, književnik, publicist (Tavankut, Vojvodina/Srbija 12. V. 1967.). Srednju elektrotehničku školu završio je u Subotici. Na grupi Filozofija na novosadskome Filozofskom fakultetu diplomirao je 1996. Predavač je Povijesti filozofije na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije. Član je Uredništva subotičkog dvotjednika Žig (1994.-96.), zatim zamjenik (1996.-97.) a na koncu njegov glavni i odgovorni urednik (1998.). Prvi je glavni i odgovorni urednik programa na hrvatskom jeziku na Radio Subotici (1998.-2000.). Jedan je od inicijatora, pokretača te predsjednik Privremenog upravnog odbora Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ (2002.-04.). Izvršni je urednik Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca.

Objavljuje filozofske radove - Habitus (Novi Sad), Religija & tolerancija (Novi Sad), Hereticus (Beograd), Nova srpska politička misao (Beograd), te Filozofska istraživanja (Zagreb), Crkva u svijetu (Split), Obnovljeni život (Zagreb), Scopus (Zagreb), Dijalog (Sarajevo) i Vrhbosnensia (Sarajevo), zatim znanstvene radove iz domena zavičajne povijesti - Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), Društvena istraživanja (Zagreb), kulture i književnosti u vojvođanskoj i periodici (Informator, Hrvatska riječ, Klasje našpih ravni), te u Bosni i Hercegovini (Hrvatska misao), Hrvatskoj (Vijenac, Republika, Kolo) i Mađarskoj (Hrvatski znanstveni zbornik). Piše pjesme, refleksivnu prozu i sefeje. Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, mađarski, rumunjski, bugarski i rusinski jezik.

Za knjigu Bunjevački blues dobio je 2003. priznanje „Dr. Ferenc Bodrogvári", koju dodjeljuje Kulturno-prosvjetna zajednica općine Subotica. Za knjigu Minimum in maximis – zapisi s ruba o nerubnome dobio je 2007. nagradu „Zvane Črnja" za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj od IX. 2006. do IX. 2007. Knjiga Prid svitom – saga o svitu koji nestaje dobila je Srebrnu povelju Matice hrvatske 2010. te nagradu „Fra Lucijan Kordić“, koju dodjeljuju Društva hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL (Zajednica izdanja „Ranjeni labud“) iz Mostara za najbolje književno djelo objavljeno u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2010. koje za temu ima život Hrvata izvan Hrvatske. Rukopis Bunjevački Put križa osvojio je 2013. prvu nagradu na trienalnom natječaju za književno djelo na temu Muke Kristove ili široko shvaćene općeljudske muke, koju svake treće godine skupa dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika i Udruga Pasionska baština u Zagrebu, a knjiga je dobila 2014. u Subotici nagradu „Emerik Pavić“ za najbolju knjigu 2013. godine. Subotička Gradska knjižnica, u povodu obilježavanja 120 godina od osnutka, dodijelila mu je nagradu za zavičajni književni opus 2010. godine. Dobitnik je nagrade Grada Subotice „Pro urbe“ za 2011. godinu.

Djela: Raskrivanje, Biblioteka Žiga, Subotica 1998; Iza efemerija svakodnevlja, samizdat, Subotica 2001; Hrvatska matica iseljenika Zagreb 2002; Bunjevački blues, samizdat, Subotica, 2002; samizdat, Subotica, 2003; Bez svlaka mraka, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica 2005; Bibliografija Hrvata u Vojvodini 1990. - 2002. (prinosi), Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula 2005; Hrvati u Vojvodini danas - traganje za identitetom, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2006; Minimum in maximis - zapisi s ruba o nerubnome, AGM, Zagreb, 2007; Prid svitom - saga o svitu koji neostaje, samizdat, Matica hrvatska – Ogranak Osijek, Čikerija-Osijek, 2008; Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti : osnovne činjenice (suator), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2009; Osvajanje slobode : Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000., Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2011; Izazovi – sabiranja, sumjeravanja i tumačenja : studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskoga istočnog zagraničja, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Oksimoron, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Pečuh, Osijek, Subotica 2012; Bunjevački Put križa : za osobnu pobožnost virujućeg svita, Subotica, Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, 2013; Minijature vlastitosti, Matica hrvatska, Zagreb, 2014; (Ne)Sklad(a)ni divani, Hrvatsko akademsko društvo, Kuća na Mrginju, Društvo hrvatskih književnika – Ogranak Slavonsko-baranjsko-srijemski, Subotica, Čikerija, Osijek, 2015.

Katarina Čeliković

katarina celikovicMenadžerica kulturnih aktivnosti - Katarina ČELIKOVIĆ, rođ. Plemenčić (Varaždin, 1. III. 1960.), bibliografkinja, publicistica, kulturna djelatnica. Osnovnu i srednju školu završila je u Varaždinu, a 1983. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i rusistiku. Od 1986. radi u subotičkoj Gradskoj knjižnici kao bibliotekar-informator na stručnoj obradi knjiga i na odjelu bibliografije.

Sudjelovala je u pokretanju i u radu nekoliko subotičkih hrvatskih institucija: katoličkog mjesečnika Zvonik 1994., u kojem je od početka lektorica, novinarka i jedna od urednika, Hrvatskoga akademskog društva 1998., u kojem od osnutka obavlja dužnost tajnice, a 2002. potaknula je osnivanje Hrvatskog društva za pomoć učenicima Bela Gabrić i Hrvatske čitaonice. U sklopu Hrvatske čitaonice pokrenula je nekoliko manifestacija kojima je svrha očuvanje i razvijanje hrvatskog jezika (Dane Balinta Vujkova, Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku i Susrete vojvođanskih pučkih pjesnika Lira naiva) te nakladničku djelatnost (knjige, zvučna edicija s narodnim pripovijetkama i edicija Slikovnice). Lektorica je i jedna od urednika u kalendaru Subotička Danica, a sudjeluje i u nakladništvu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, u kojem je pročelnica Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić od 1999.

God. 1997., skupa sa suprugom Ervinom, dobila je Antušovu nagradu za doprinos kulturi bačkih Hrvata-Bunjevaca za rad u mjesečniku Zvonik, a za organiziranje Dana Balinta Vujkova Kulturno-prosvjetna zajednica Općine Subotica dodijelila joj je 2005. posebno priznanje „Dr. Ferenc Bodrogváry".

Djela: Subotička bibliografija 1918-1944, sv. III/1 (suautori G. Kiss i E. Bažant), Gradska knjižnica Subotica, Hrvatska čitaonica, Subotica, 2003; Ljestve za nebo, Vicepostulatura o. Gerarda Tome Stantića u Zagrebu i Karmelski samostan u Somboru, 2012; Bibliografija narodnih pripovjedaka i djela Balinta Vujkova, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2013; Izgubljeno srce : putokaz za odrastanje, NIU „Hrvatska riječ“, Subotica, 2014.

 

Ljiljana Dulić Mészáros

ljiljana dulicAdministativno-poslovna tajnica - Ljiljana DULIĆ MÉSZÁROS, (Subotica, 25. X. 1958.), ekonomistica. Kći uglednog obrtnika Ivana i Terezije, rođ. Crnković. Maturirala je 1977. u Subotici, diplomirala 1979. na Višoj statističkoj školi u Zagrebu, a 1986. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od završetka studija radila je u nekoliko zagrebačkih tvrtki kao ekonomistica. Nakon povratka u Suboticu 1999. postala je suradnicom Uredništva programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice. God. 2004. angažirana je u Skupštini općine Subotica kao prva prevoditeljica za hrvatski jezik nakon njegova uvođenja u službenu uporabu u Općini 4. XI. 1993. Od siječnja 2005. do prosinca 2008. bila je glavna i odgovorna urednica programa na hrvatskome jeziku Radio Subotice. Za njezina mandata započelo je emitiranje programa na hrvatskome vikendom i blagdanima, produljeno je vrijeme emitiranja na tri sata dnevno, uvedene su nove emisije, a snimljena je i serija radijskih drama. Pokretač je i urednica prvog interaktivnog internetskog portala na hrvatskom jeziku u Srbiji (www.radiosuboticadanas.info), koji je svakodnevno donosio najvažnije vijesti i najave događaja kako iz hrvatske zajednice u Vojvodini, tako i iz grada Subotice i njezine okolice. Članica je Upravnog odbora  Hrvatskog akademskog društva.