Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Izdvajamo

Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...

Početkom kolovoza 2019. godine iz tiska je izišla četvrta knjiga Izabranih djela Miroslava Slavka Mađera, prirediteljice dr.sc. Hrvojke Mihanović Salopek, a u zajedničkoj nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak... detaljnije...

Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...

Dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2018. godinu donosi bogat sadržaj, a izlazi u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ. Časopis... detaljnije...

U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja pjesnika Jakova Kopilovića (9. VII. 1918. – 18. XI. 1996.), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je krajem studenoga 2018. na svom internetskom... detaljnije...

U sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u listopadu 2018., povodom XVII. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, objavljena je... detaljnije...

Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...

U okviru obilježavanja 145. obljetnice rođenja velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša, sredinom lipnja, iz tiska je izašla Matoševa drama Malo pa ništa u nakladi Društva hrvatskih književnika... detaljnije...

U nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje sredinom siječnja iz tiska je izišla knjiga dr... detaljnije...

Duzijanca2014 logoDUŽIJANCA, kulturna manifestacija u Subotici. Nastala je na temelju žetvenih običaja bačkih Bunjevaca, oko Subotice nazivan „dužijanca“, oko Sombora i Bajmoka „dožionica“, Blaško Rajić spominje „doženjancu“, Ive Prćić st. „dožejancu“. Proslavljala se u poljodjelskim obiteljima, koje su se bavile uzgojem pšenice („žita“). Motivi su joj jednostavni i podudarni s motivima žetvenih običaja u Dalmaciji i Lici, u Gradišćanskih Hrvata, koji je nazivaju „doženjka“, te drugih europskih poljodjelskih naroda u čijoj se tradiciji proslavlja završetak žetve.

 

DuzijancaDužijanca kao obiteljska svečanost održavala se u vrijeme dok se živjelo u velikim obiteljskim zajednicama koje su se međusobno pomagale „mobom“, što je karakteriziralo društveno-ekonomske odnose u Bunjevaca sve do Drugoga svjetskog rata. Za žetve („risa“) žeteoci („risari“) mukotrpno su ručno kosili, a žene i djevojke („risaruše, rukovetačice“) vezivale snoplje („rukovetale“). Najspretnije rukovetačice plele su vijenac od pšenične slame i klasja, koji se predvodniku žetelaca („bandašu“) stavljao na šešir, i ukrase („pêrlice“) za kićenje ostalih žetelaca. Kad je pšenica požnjevena i skupljena u snopove („krstine“), okićeni risari s bandašem na čelu u povorci su odlazili su na domaćinov salaš. Domaćica je blagoslovljenom vodom škropila pšenični vijenac, a domaćin je risare nudio rakijom i vinom. Bandaš ga je pritom izvijestio o žetvi, kakvoći ljetine i broju krstina te mu je predavao žitni vijenac, koji se vješao u trijem („ambetuš“) ili u sobu i čuvao do iduće godine, a s jeseni se iz njega uzimalo par zrna i stavljalo u sjetvenu pšenicu. Dužijanca je završavala uz bogat stol i obvezatni „prisnac“ (savijača sa sirom), a kad je u žetvi sudjelovala veća družina, ples je znao potrajati dugo u noć.

Godine 1911. Blaško Rajić, tada župnik župe sv. Roke u subotičkom naselju Keru, u suradnji s Katoličkim divojačkim društvom i njegovom predsjednicom Justikom Skenderović-Lešinom, organizirao je prvu javnu proslavu dužijance i misu zahvalnicu 6. kolovoza 1911. Bandaški par u znak zahvalnosti za žetvu prinio je na oltar pšenični vijenac, a blagoslovljeno klasje dijeljeno je vjernicima. Poslijepodne je priređena zabava („kolo“). Od 1919. do 1940. središnje dužijance održavane su u crkvi sv. Terezije Avilske u Subotici, a proslave su priređivane i u župama u Somboru te u naseljima Tavankutu i Žedniku, a poslije i u Bajmoku, Đurđinu, Maloj Bosni, Čonoplji i drugdje. Tijekom rata dužijanca nije obilježavana.

U prvo vrijeme za proslave dužijance pleli su se pšenični vijenci, često ukrašeni poljskim cvijećem, a poslije kršćanski simboli (kalež, mostranca i drugo) te krune. Izrađivale su ih poznate pletilje Krista Šokčić, rođ. Vuković (Subotica), Đula Prćić (Tavankut) i dr., među njima i slikarice slamarke Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić (Đurđin), Ana i Teza Milodanović (Žednik), Đula Matković (Mala Bosna), Jozefa Skenderović (Tavankut) i dr.

Takmicenje risara2015 2Godine 1968. proslava dužijance organizirana je kao folklorno-turistička manifestacija s bogatim programom priredaba – natjecanje risara, kolo s izborom bandaša i bandašice, konjičke utrke, izložbe, skupština risara i mimohod sa završnom svečanošću u kojoj je prikazan običaj obiteljske dužijance. Od 1968. do 1971. u mimohodu i u folklornom programu na završnoj svečanosti, uz mnogobrojne skupine građana iz Subotice i okolnih naselja, sudjelovala su i amaterska folklorna društva iz Subotice, Sombora i okolnih naselja. God. 1969., 1970. i 1971. u sklopu dužijance organizirana je i svojevrsna smotra tamburaša pod nazivom Memorijal Pere Tumbas Haje.

Od 1993. crkvena i građanska svečanost, dotad razdvojene, organiziraju se i proslavljaju kao zajednička dužijanca. U Subotici se u povodu dužijance tijekom nekoliko mjeseci svake godine organiziraju mnogobrojne priredbe s bogatim i raznovrsnim programom, koje počinju blagoslovom žita na žitnom polju na dan sv. Marka 25. travnja i nastavljaju natjecanjem risara, izložbom slamarskih radova, književnim večerima, „velikim kolom“ s izborom bandaša i bandašice i dr. (ukupno više od 20 različitih manifestacija), a proslave se organiziraju i u Somboru, Bajmoku, Čonoplji, Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu i Žedniku. Središnja se proslava održava u Subotici, a počinje ispraćajem bandaškog para iz župe sv. Roke. U svečanome mimohodu, u kojem sudjeluju barjaktar dužijance, mnogobrojni jahači i ukrašene zaprege s djevojkama i mladićima u bunjevačkoj narodnoj nošnji, bandaški par odlazi u katedralu, gdje se na svečanoj misi blagoslivljaju žitna kruna i drugi simboli i darovi. Nakon mise u mimohodu se odlazi na središnji gradski trg, gdje se, na pozornici stiliziranoj u obliku „salaša“, prikazuje doček risara. U nastavku svečanosti bandaški par gradonačelniku, kao domaćinu grada i svih sudionika proslave, predaje kruh od novog brašna. Istog poslijepodneva održava se „bandašičino kolo“. Proslava dužijance završava proštenjem na subotičkome prigradskom svetištu Bunariću.

Naco Zelić