Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Opći podaci

Gubec Tavankut logoOsnovano 1946.
Broj članova: oko 300 članova

Kontakt:
24214 Tavankut, Marka Oreškovića 10
Tel: +381 (0)24/4767-048; Fax: +381 (0)24/548-350
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 
Web: www.matijagubec.org.rs
Facebook profil udruge
Seminar bunjevačkog stvaralaštva
https://www.facebook.com/seminartavankut/?ref=ts&fref=ts

Suveniri od slame
https://www.facebook.com/Suveniri-Od-Slame-1651640418409676/?fref=ts

Vodstvo:
Ladislav Suknović, predsjednik

Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Sanda Benčik, zamjenica
Ivica Dulić, tajnik

Sekcije (odjeli):
Folklorni odjel - voditelj Ivica Dulić
Tamburaški odjel
Slamarski odjel - voditeljica Jozefina Skenderović
Literarno-novinarski odjel
Dramski odjel - voditeljica Marica Skenderović
Informatički odjel

Manifestacije:
Seminar bunjevačkog stvaralaštva
, srpanj, međunarodni značaj
Prva kolonija naive u tehnici slame
, srpanj; pokrajinski značaj
Dječji festival folklora „Djeca su ukras svijeta“, lipanj; pokrajinski značaj
Dužijanca, srpanj; lokalni značaj
Gupčev bal, pokladno vrijeme
Godišnji koncert folklora i tamburaša, koncem godine; lokalni značaj
Tavankutski festival voća, listopad, općinski značaj

Više o udruzi


HRVATSKO KULTURNO-PROSVJETNO DRUŠTVO MATIJA GUBEC je kulturna udruga iz Tavankuta. Osnovano je ujesen 1946., kad je grupa mladih Tavankućana sa željom za bavljenjem glumom zamolila seoskoga učitelja Ivana Prćića – Gospodara da im režira dramske komade. Većeslav Omahen, tada učitelj u Zlatnom kraju, predložio je da se ta inicijativa institucionalizira te je tako utemeljeno Društvo – prema aktu o registraciji – „za njegovanje dramske umjetnosti“ pod imenom Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec. Osim njih dvojice osnivači su bili i Šime Stantić – Politički, Lajčo Matijević, Bela Stipić, Anica Balažević, Kata Balažević, Antun Balažević – Burgo, Cilika Milunović, Giza Bukvić, Vince Dulić, Marga Stipić, Kata Stipić i drugi.

TrnoruzicaTA 1952.g mPrvi izvedeni komad bio je Šolja čaja, a nakon toga Prosidba, Vrlo važno može, Izbiračica (K. Trifković), Svjetlana (A. France), Trnoružica (Ch. Perrault), Hasanaginica, Narodni poslanik (B. Nušić), Da je znat ko zjat… Ukupno je bilo 37 premijera u prvih 20 godina postojanja. Predstave su izvođene u Tavankutu i okolnim naseljima, ali i šire, a svaki je komad izveden više od deset puta. Jedna od najpoznatijih predstava bila je drama Trnoružica, koju je priredio i na scenu postavio Ivan Prćić – Gospodar. Predstava je bila uvrštena i u program III. festivala djeteta u Šibeniku 1963., no skupina nije otputovala zbog materijalnih razloga.

Društvo je osnovalo i vlastitu biblioteku 1949., čiji je začetak činilo 120 knjiga što ih je Zemljoradnička zadruga Tavankut darovala Društvu, a fundus se širio kupnjom novih knjiga od novca zarađenoga izvođenjem priredaba. Kada je Društvo 1952. u novom zadružnom domu dobilo dvije prostorije za rad, u jednoj su smještene knjige te je organizirana čitaonica, a u drugoj su se održavale probe, igrao šah, čitale dnevne novine… Čitaonica je poslije prerasla u knjižnicu, a s vremenom je izdvojena iz Društva te je postala ogranak Gradske knjižnice iz Subotice.

Folklorna sekcija počinje raditi već 1950., a sljedeće godine u Subotici, na natjecanju folklornih skupina subotičke regije, osvaja prvo mjesto s izvedbom Velikoga kola. Istodobno s folklorom počinje raditi i glazbena sekcija s prvim tamburašima Antunom Balaževićem, Tomicom Prćićem – Satarom, Stipanom Benčikom – Modrim, Belom Vujićem – Ćulanom, Lozom Vukovićem, Stipanom Prćićem – Baćom… Poslije u Društvo dolazi svirati i poučavati i znameniti Pere Tumbas – Hajo, a brigu za poučavanje mladih 1952. preuzima Stipan Ivić te na tome radi sve do sredine 1970-ih.

God. 1956. Društvo je bilo primorano promijeniti ime – tadašnja ga je vlast stavila pred izbor da promijeni ime ili prestane raditi. Odluku da je bolje nastaviti raditi donosi ondašnja uprava na čelu s predsjednicom Anicom Balažević, a Društvo dobiva ime Kulturno-umetničko društvo Matija Gubec.

Osnivaci Likovne kolonijeTA mGod. 1961. Tavankućanin Stipan Šabić, nastavnik likovnoga odgoja, dolazi na ideju o osnutku likovne kolonije te s Ivanom Jandrićem, Lajosem Gyurcsijem, Lajčom Evetovićem, Lászlóom Ludvigom i Žarkom Rafajlovćem osniva Likovnu koloniju pod nazivom Grupa šestorice, koja djeluje pri Društvu. Nakon poziva 1962. Grupi prilaze i slikarice naivke Marga Stipić, Cilika Dulić, Jela Cvijanov, Nina Poljaković i Ana Skenderović. Na prijedlog Ivana Prćića – Gospodara pozvane su i slamarke: prvo je došla Ana Milodanović, tada već poznata pletilja kruna i drugih simbola te ornamenata od žitne slame, koji su izrađivani za crkvene proslave dužijance. Ona je svoju prvu sliku od slame Rit izradila 1962. i pokazala je javnosti. Nakon toga u rad Likovne kolonije uključile su se i ostale „slamarke divojke“: njezine sestre Teza i Đula, zatim poznate pletilje slamom Kata Rogić, Mara Ivković Ivandekić, Anica Balažević, Teza Vilov, Matija Dulić, Ruža Sarić … Slijede skupne izložbe po Jugoslaviji i svijetu te mnogobrojna priznanja. O njima je Ivo Škrabalo 1971. snimio dokumentarni film Slamarke divojke. Aktivnost Likovne kolonije imala je snažan utjecaj i na mladež, među kojom se poslije nalaze i apsolventi umjetničkih škola (npr. Marija Vojnić) i studenti likovnih akademija (npr. Ivan Balažević, Josip Skenderović Ago).

Društvo nastavlja afirmirati i folklor, a njegova je najveća značajka što je jedino koje njeguje i izvodi bunjevački folklor u izvornom obliku. Samo u drugoj polovini 1960-ih folklorna je sekcija bila gost na mnogobrojnim festivalima i smotrama u Zagrebu, Kopru, Rumi, Vinkovcima i Đakovu, a nastupala je i diljem Jugoslavije te u Mađarskoj i Poljskoj. Društvo je sudjelovalo i na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. te će na toj manifestaciji i kasnijih godina biti jedna od najzapaženijih kulturnih udruga.

U razdoblju 1965.-72. jedino je društvo koje djeluje na očuvanju i populariziranju bunjevačkoga pučkoga stvaralaštva i kulture kao dijela hrvatske kulture. U to doba, zbog izvornosti, folklorna je sekcija zainteresirala stručnjake i medije te je omogućila prikupljanje i proučavanje bunjevačkoga pučkoga stvaralaštva različitim institucijama (npr. Institutu za folkloristiku i etnologiju, Zagreb) i pojedinim etnografima i folkloristima (npr. Tvrtko Čubelić), a snimila je i više od pet sati programa za razne televizijske emisije. Poseban folklorni program priređen je za više dokumentarnih filmova, zatim za televizijsku seriju Boltine zgode i nezgode 1971. za Televiziju Zagreb te u jubilarnoj predstavi subotičkoga Narodnoga kazališta Graničari 1970.

Jedna od posljedica sloma Hrvatskoga proljeća bilo je i to što su članovi tadašnjega vodstva Društva (Ivan Prćić – Gospodar, Naco Zelić, Stipan Šabić i dr.) bili primorani povući se, nakon čega u radu Društva pretežu folklorni sadržaji. No, potkraj 1970-ih, na inicijativu Ane Crnković, ponovno oživljava rad sa slamarkama. Osniva se sekcija pri mjesnoj školi, organiziraju se izložbe po Jugoslaviji, a nakon toga otvara se i I. kolonija naive u tehnici slame 1986., koja se bez prestanka održava do danas.

Dramska GubecTA mPočetkom 1980-ih aktivira se i rad Dramske sekcije: postavlja se na scenu i izvodi Katica (A. Karagić), Albina mijana (I. Jakočević)… Sredinom 1980-ih formira se Filmski okrug Amaterski ekran, koji s vremenom prerasta u Diletantsku pozorišnu družinu Lucija. Ona na scenu postavlja i na ikavicu adaptira Sumnjivo lice (B. Nušić), Radovana III. (D. Kovačević), Balkanskoga špijuna (D. Kovačević). Oko nje se okupljaju kreativni mladi ljudi, koji rade na više stvaralačkih polja. Izdaju seoske foto-novine, snimaju amaterske filmove, organiziraju kino-projekcije u mjesnom Domu kulture. Sredinom 1990-ih nakratko djeluje i Tavankutski literarni krug TALK. Nova skupina mladih studenata i učenika 1994. uključuje se u rad Društva i 1996. izvodi Kesele vešnje – na ikavicu prerađenu komediju Pokondirena tikva J. S. Popovića. Godine 2000. izvode se Provodadžijske miškulancije – obrada Sterijina komada Ženidba i udadba – a predstava je doživjela 16 izvedaba, među ostalima na Danima hrvatskoga pučkoga teatra u Hercegovcu (Hrvatska), u kazalištu Vidra u Zagrebu, u HOŠIG-u u Budimpešti, u Somboru, Bačkom Monoštoru, Bajmoku, Subotici i drugim mjestima

Veći dio članova Društva na redovitoj skupštini održanoj 17. III. 1991. odlučio je vratiti prvotno ime Društva, čime je ono postalo prvom udrugom u Vojvodini s atributom hrvatski u nazivu. Zbog te je odluke dio članova napustio Društvo te su poslije ušli u tavankutski ogranak Bunjevačkoga kulturnoga centra iz Subotice.

Društvo je bilo glavni nositelj kulturnih događaja u Tavankutu, čuvar mjesne bunjevačke tradicije i običaja te neformalna prosvjetna ustanova koja je odgajala generacije Tavankućana. Danas ima više od 300 članova, koji su okupljeni u pet sekcija (folklorna, tamburaška, slamarska, dramska, literarno-novinarska) i nastoje raditi na očuvanju, njegovanju i stvaralačkom razvoju kulturne baštine svojih predaka priređivanjem folklornih priredaba, njegujući glazbenu baštinu, okupljanjem slamarki te predstavljanjem kulturne tradicije i stvaralaštva bunjevačkih Hrvata u zemlji i inozemstvu.

Od 2005. Društvo ima internetsku stranicu (www.matijagubec.org.rs), na kojoj su, osim informacija o Društvu i njegovim aktivnostima, predstavljeni i mnogobrojni audio i videozapisi o folklornom, etno-glazbenom i narodno-književnom nasljeđu bunjevačkih Hrvata, što je čini najvažnijim javnim predstavljanjem tradicijske kulture bunjevačkih Hrvata. Jedno je od rijetkih društava podunavskih Hrvata koje ima svoju monografiju – napisao ju je Naco Zelić 2002.

Predsjednici Društva bili su: Ivan Prćić – Gospodar, Lajčo Matijević – Lacko, Antun Balažević – Burgo, Vince Dulić, Anica Balažević, Stipan Šabić, Naco Zelić, Petar Skenderović, Kalo Margetić, Petar Cvijin, Stipe Vuković – Đenko, Ivan Davčik, Veljko Živić i Branko Ištvančić, a Anica Balažević i Branko Horvat obnašali su tu dužnost i više puta i dulje vrijeme. Sadašnji je predsjednik Ladislav Suknović.

Društvo je 1967. dobilo Listopadsku nagradu grada Subotice.Tavankut je, zahvaljujući djelovanju Društva, 2002. godine ponio titulu „najsela“, koju dodjeljuje Hrvatska matica iseljenika naseljima izvan Republike Hrvatske u kojima se njeguje hrvatska kultura i tradicija i doprinosi njihovom očuvanju.

Dana 8. prosinca 2011. godine, odlukom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, a na inicijativu Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, HKPD Matija Gubec iz Tavankuta dobilo je priznanje Povelju Republike Hrvatske.

Tomislav Žigmanov
Fotografije: HKPD Matija Gubec Tavankut

Lista Udruga