Pozovite » (+381) (0)24 535-533

UNESCO logo Konvencija za zaštitu nematerijalne kulturne baštine prihvaćena je na 32. Općoj skupštini UNESCO-a u listopadu 2003. godine. Republika Hrvatska ratificirala ju je 2005. godine, a Republika Srbija u svibnju 2010. godine.

„Nematerijalno kulturno nasljeđe“, kako je definirano u Konvenciji o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa, naročito se očituje u sljedećim područjima:

     a) usmene tradicije i izraza, uključujući i jezik kao nositelja nematerijalne kulturne baštine;
     b) izvođačke umjetnosti;
     c) društvenih običaja, rituala i svečanih događaja;
     d) znanjima i običajima koji se tiču prirode i svemira;
     e) vještinama vezanim za tradicionalne zanate

UNESCO nematerijalnu kulturnu baštinu definira kao prakse, predstave, izraze, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine.

Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost.

Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito:

     – jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta,
     – folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote,
     – tradicijska umijeća i obrti.

Značaj nematerijalne kulturne baštine je i u tome što promovira, održava i razvija kulturni diverzitet i ljudsku kreativnost.

Strateško težište UNESKO-a je jačanje kapaciteta različitih aktera za očuvanje nematerijalne kulturne baštine na nacionalnoj razini i djelotvorno korištenje mogućnosti i mehanizama međunarodne suradnje, koji su ustanovljeni Konvencijom za očuvanje i zaštitu nematerijalne kulturne baštine, kako bi se unaprijedilo zajedničko razumijevanje prilika i izazova povezanih s politikama za očuvanje nematerijalne kulturne baštine u Regiji, kao što su: nacionalne politike popisivanja, proces revitalizacije nematerijalne kulturne baštine, upravljanje održivim kulturnim turizmom, uloga i angažiranje lokalnih zajednica, transnacionalna dimenzija nematerijalne kulturne baštine, obuka i izgradnja kapaciteta.