Pozovite » (+381) (0)24 535-533

miroljub_vjecnosti_dobaVječnosti doba - knjiga je izabranih pjesama Ante Evetovića Miroljuba (Aljmaš, 12. VI. 1862. - Valpovo, 24. II. 1921.), najplodnijega preporodnog pjesnika u bačkih Hrvata. Objavljena je u povodu 150. obljetnice njegova rođenja kao zajednički sunakladnički pothvat Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata s Novinsko-izdavačkom ustanovom „Hrvatska riječ" iz Subotice.

Bogato pjesništvo hrvatske književnosti u Vojvodini imalo je svoje udioništvo i u preporodnim gibanjima. Bijaše ono refleks, istina zakašnjeli, istovrsnoga pjesnikovanja u Hrvatskoj, koje je bilo u brojnim neknjiževnim funkcijama - budilo je nacionalnu svijest, branilo je dostojanstvo naroda, zagovaralo prosvjetu puka, nukalo na napredak...

Jedan od glavnih protagonista toga romantičarskog razdoblja u hrvatskom pjesništvu u Vojvodini bio je upravo Ante Evetović Miroljub. Čvrsto naslonjen na ishodišta i zasade hrvatskoga romantizma, ovaj je vrli klerik stvorio zavidni pjesnički opus. Uz to, bio je prvi književnik među vojvođanskim Hrvatima za života integriran u hrvatsku književnost, i to objavljivanjem svojih djela na književnom jeziku u književnoj periodici te sudjelovanjem u književnom životu. Ovaj izbor Evetovićevih pjesama, što ga je sačinio profesor Vladan Čutura, želi biti podsjetnikom na jedno vrijeme i odnos pjesnika spram izazova života toga doba, izazova koji se čovjeku čine vječnim.

Kao priređivač Evetovićeve preporodne i religijske lirike, u predgovoru je, među ostalim, napisao sljedeće:

„Kako bi kritički sud spram Evetovića bio približno objektivan, nužno je definirati čime su predodređeni uzori njegova stihotvorstva. S jedne strane, predromantičarsko oduševljenje pučkim stihom i narodnim pjevanjem, a s druge geografski okvir i povijesna zbilja trenutka u kojemu autor stvara. Spremište ideja iz kojega crpi ponajprije su domoljubne teme - zavičaj, obitelj i religija, te rodoljubne teme u gotovo svim aspektima - ljubav prema domovini, hrvatskome jeziku i dijalektalnoj bunjevačkoj ikavici, književnoj tradiciji, te velikanima nacionalne kulture i povijesti.

Pored modela književne recepcije valja se pozabaviti još jednom, ne manje važnom činjenicom. Naime, kada se njegovo stvaralaštvo, u najvećem dijelu nedvojbeno preporodno-budničarske provenijencije, sumjerava s procesima u hrvatskoj književnoj povijesti ono je u očitoj poetičkoj diskrepanciji spram iste. Hrvatska se književnost, u vrijeme kada Evetović stvara, nalazi na križištima dviju dominantnih poetika - kasnoga realizma i ranoga modernizma. Imajući u vidu kasniji početak procesa nacionalnog preporoda u Hrvata koji žive na teritoriju južne Ugarske, u 'slučaju Evetović' ova činjenica ne predstavlja ograničenje da se on, u dijelu svojega stvaralaštva, percipira ravnopravno pjesničkim imenima kao što su npr. Mirko Bogović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Petar Preradović ili Ivan Trnski, svi odreda kanonski pjesnici hrvatskoga preporodnog štiva."

Knjigu pjesama Ante Evetovića Miroljuba Vječnosti doba po cijeni od 400,00 dinara možete kupiti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, uz prethodno obavljenu uplatu na račun Zavoda. Na svojoj pošti ili u banci na račun Zavoda broj 220-95689-48 uplatite 400,00 dinara i s kopijom uplatnice knjigu možete preuzeti u prostorijama Zavoda.

Zainteresirani koji žive izvan Subotice i nisu u prigodi doći u prostorije Zavoda, knjigu mogu nabaviti na način da prethodno na račun Zavoda broj 220-95689-48 uplate 450,00 dinara (osnovna cijena + poštanski i manipulativni troškovi), a po primitku uplate, knjigu ćemo poslati poštom na adresu naznačenu na nalogu za uplatu. Bilo bi dobro da nas o obavljenoj uplati informirate i putem telefona (024/535-533) ili elektroničkom poštom (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.), budući da šalterski službenici u našim poštama i bankama često ne utipkaju sve podatke uplatitelja.

 

miroljub ante evetovic

Ante Evetović Miroljub (1862.-1921.)
Teolog, pisac i filozof Ante Evetović Miroljub rođen je 12. lipnja 1862. u Aljmašu (Republika Mađarska). Podrijetlom je iz siromašne obitelji bunjevačkih Hrvata iz Mađarske. U rodnom je mjestu završio bunjevačku osnovnu školu, nakon koje odlazi u isusovačku gimnaziju u Kalači. U vrijeme pohađanja isusovačke gimnazije stanovao je kod biskupa Ivana Antunovića, najznačajnije ličnosti u procesu nacionalnog preporoda Hrvata u ondašnjim krajevima južne Ugarske, u čijoj se bogatoj knjižnici upoznaje s djelima dubrovačkih pjesnika, Vrazovim, Mažuranićevim i Preradovićevim stihovima, te Šenoinom prozom; djelima kroz koja je učio i usavršavao hrvatski književni jezik. Nakon završetka gimnazije (1880./81.) stupa u franjevački red Kapistranske provincije, a krsno ime Franjo mijenja u redovničko - Ante. Nakon toga živio je u Beču, a potom i u Vukovaru i Fedvaru, na studiju filozofije. Završivši studij odlazi u Baju na redovničku bogosloviju gdje je 1886. godine zaređen za svećenika. Mlad i obrazovan poslan je u Fedvar gdje je imenovan lektorom filozofije, nakon čega se još jednom vraća u Baju kao profesor crkvenoga prava i crkvene povijesti. Od 1897. gvardijanuje u franjevačkom samostanu u Baji, no prelazi iz franjevačkog reda i postaje svetovni svećenik pod utjecajem vatikanske odluke da raspusti franjevački red. Novo je svećeničko djelovanje započeo u Egragu odakle 1900. godine polazi u Slavoniju, točnije u Valpovo, za kapelana da bi 1901. postao župnikom u Veliškovcima, a iduće, 1902. godine u Harkanovcima, gdje je ostao punih deset godina kada se vraća natrag u Valpovo.

Što se književnoga djelovanja tiče, jedan je od utemeljitelja Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, 1909. godine. Bio je uključen i u politički život, a na književnoj se sceni pojavio 1908. godine zbirkom pjesama Sretni i nujni časi, koju je u vlastitoj nakladi objavio u Osijeku, iako je puno prije počeo pisati. Prvi je pjesnik koji s ovih prostora objavljuje u nekim od zagrebačkih književnih časopisa, pa njegovo pjesničko stvaralaštvo biva prepoznato i priznato od strane ondašnje struke.

Umro je 24. veljače 1921. godine i pokopan je u Valpovu.

Prigodom desete obljetnice njegove smrti, 1931. godine, Klub hrvatskih književnika u Osijeku na zgradi valpovačkoga župnog ureda, gdje je Miroljub umro, otkriva spomen-ploču i brončani reljef. U Subotici je 1936. godine, na 15. godišnjicu njegove smrti i prigodom obilježavanja 250. obljetnice dolaska bunjevačkih Hrvata u Bačku, otkriveno pjesnikovo poprsje, rad znamenitoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Ove, obljetničarske 2012. godine - koja je službeno proglašena Godinom hrvatskih velikana u Vojvodini - obilježava se i 150 godina od rođenja Ante Evetovića, a ova je tematska pjesnička kompilacija tek mali doprinos i zalog kako bi književno djelo pjesnika Miroljuba nastavilo živjeti kroz vječnosti doba.

Vladan Čutura