Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Otvorenje skupa Veres-1Subotička biskupija, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Otvoreno sveučilište organizirali su od petka, 14., do nedjelje, 16. prosinca 2012. godine, u rodnom gradu Tome Vereša, u povodu 10 godina od njegove smrti, međunarodni znanstveno-filozofski skup pod nazivom „Misaona popudbina Tome Vereša“. Dvadesetak filozofa, teologa, sociologa, politologa i povjesničara iz Zagreba, Osijeka, Đakova, Subotice, Novoga Sada, Beograda i Novog Pazara s različitih je motrišta prikazalo djelo i doprinose tog vrsnog filozofa, teologa, prevoditelja, propovjednika, promicatelja i zagovaratelja dijaloga između kršćana i marksista te istraživača zavičajne kulturne i crkvene povijesti.

Otvorenje skupa u „Augustinianumu“

Otvorenje skupa Veres-3a

U svečanoj dvorani Pastoralnog centra „Augustinianum“ u Subotici, 14. prosinca 2012. otvoren je Međunarodni znanstveno-filozofski skup „Misaona popudbina Tome Vereša“ na kojem je kao domaćin riječi pozdrava uputio subotički biskup msgr. Ivan Pénzes, posebno srdačno pozdravivši brata Tome Vereša i njegovu obitelj. On je, među ostalim, rekao da pamti brojne susrete s njim u Zagrebu i u Subotici, kojoj se stalno vraćao, te njegovu nesvakidašnju posvećenost pitanjima i temama kojima se bavio. Gradonačelnik Subotice Modest Dulić u svom je govoru istaknuo važnost inicijative triju institucija iz Subotice koje su priredile ovaj veoma važan međunarodni skup i nadu da će on prerasti u tradicionalno okupljanje poštovalaca djela Tome Vereša, ali i onih koje će Verešove misli potaknuti na razmišljanje i daljnje istraživanje njegova znanstvenog, filozofskog i teološkog rada.

U ime Otvorenog sveučilišta, okupljenima se obratio dr. sc. Boško Kovačević, koji je rekao kako „misaono nasljeđe Tome Vereša može potaknuti da se transcendiraju posebnosti i samodovoljnosti svake vrste. Dakle, držim da je dijalog, tolerancija, život s drugim, različitim i danas prvorazredna zadanost ako hoćemo živjeti u svijetu u koordinatama individualnog i socijalnog dostojanstva“. On je također iskazao uvjerenje kako „vrijedi njegovati odnos prema misaonom nasljeđu Tome Vereša u kome postoje ideje i elaboracije koje nadilaze prolaznost“, te dodao kako smatra da je Tomo Vereš, kada se valorizira druga polovica prošlog stoljeća, u intelektualnoj vertikali ovog grada na najvišoj ljestvici zajedno s Ferencom Bodrogvárijem i Radomirom Konstantinovićem.

Moderator večeri Tomislav Žigmanov izrazio je radost što u skupu sudjeluje i provincijal Hrvatske dominikanske provincije iz Zagreba dr. sc. Ante Gavrić, OP, nasljednik Tome Vereša u bavljenju Tomom Akvinskim. Ante Gavrić dirljivim je riječima opisao svoje poznanstvo s Tomom Verešom, istaknuo nekoliko zgoda iz njegova života i zahvalio organizatorima što su priredili veoma značajan skup kojim će se aktualizirati bogata Verešova misaona ostavština.

Otvorenje skupa Veres-4Predstavljanje knjige Tome Akvinskog „Izabrano djelo“

U nastavku večeri predstavljeno je po prvi puta u Subotici drugo, prošireno izdanje monumentalne knjige „Izabrano djelo Tome Akvinskoga“ (Nakladni zavod Globus, Zagreb 2005.), o kojoj su govorili dr. sc. Ante Gavrić i doktorand Marjan Ostrogonac iz Žednika. Naime, prvo je izdanje izabranih spisa najvažnijega srednjevjekovnog filozofa i teologa Tome Akvinskog preveo i priredio o. Vereš, a knjiga se pojavila 1981. Kako je prvo izdanje u nakladi od 12 tisuća primjeraka u kratkome vremenu bilo rasprodano, na nagovor urednika izdavačke kuće „Globus“ Tomislava Pušeka, Vereš se prihvatio priređivanja i drugog, znatno proširenog izdanja, koje je nadopunjeno s nekoliko novih Akvinčevih tekstova. Nažalost, zbog bolesti Tomo Vereš je morao odustati od aktivnosti te je dovršetak svojega nauma povjerio mlađem redovničkom subratu dr. Gavriću, koji ga je nakon dvije godine i ostvario.

Govoreći o kulturnoj povijesti i sadržajima kulturne baštine, Tomislav Žigmanov je rekao kako zavičaj Hrvata u Vojvodini ne mora i ne smije biti spominjan samo u negativnim konotacijama, već da se prostori vlastitosti trebaju sagledavati i kao prostori vrijednoga, što osobito dokazuje misaoni opus Tome Vereša. Na tome planu uzoriti je i rad mladoga Marjana Ostrogonca iz Žednika, koji piše svoju doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove upravo o filozofiji Tome Vereša. Kao vrsni poznavatelj Verešova djela, Ostrogonac je publici predstavio njegov život i nasljeđe.

Otvorenje skupa Veres-3Ono što izdvaja Tomu Vereša je to što je bio ozbiljan zagovaratelj dijaloga između kršćana i marksista, rekao je u predstavljanju drugog izdanja „Izabranog djela“ Tome Akvinskog priređivač Ante Gavrić. No, još i više Tomo Vereš je bio i ostao upamćen i kao vrsni filozofski i teološki pisac o tomizmu, zatim odličan prevoditelj, osobito s latinskog, filozofskih i teoloških spisa, među kojima se ističu oni Tome Akvinskog. Na koncu, Vereš je poznati i kao marni istražitelj i istinoljubivi vrednovatelj zavičajne mu, bačke kulturne i crkvene povijesti te vrli propovjednik, istaknuo je Ante Gavrić u opisu svog učitelja, prijatelja i brata. Tomo Vereš nije insistirao na dijalogu pod svaku cijenu, već je volio one susrete i razgovore s neistomišljenicima, koji su teorijski potkrijepljeni i čija se stajališta mogu mijenjati. Iako mu nikada nije bio profesor filozofije, Ante Gavrić je rekao kako se smatra Verešovim učenikom. Primijetio je kako se u njihovoj knjižnici nalazi sve što je u svijetu napisano o marksizmu, a što je Tomo Vereš nabavio. On je bio istinski poznavatelj djela Karla Marxa, ali ga nikada nije prihvaćao kao svog, mada je uvijek bio spreman za dijalog s Marxom. Jednom je prigodom pred studentima izrazio žaljenje što je veći dio života uložio u dijalog s marksistima koji nije donio očekivanog ploda. Ipak je smatrao da su i Marxov ateizam i kršćanski teizam okrenuti prema potlačenom čovjeku i to mu je bila okosnica zajedničkog razgovora.

Nekoliko primjeraka ovog vrijednog izdanja „Izabranih djela“ Tome Akvinskog, u ime Tomislava Pušeka, urednika Nakladnog zavoda „Globus“, koji zbog bolesti nije mogao doći na skup, darovano je organizatorima skupa. Za sve je sudionike skupa subotički gradonačelnik Dulić organizirao prijem u stoljetnoj subotičkoj Gradskoj kući.

Znanstveni skup T.Veres2012-publika-izlagaciCjelodnevni znanstveno-filozofski skup

Drugoga su dana u dvorani Otvorenog sveučilišta održana predavanja, svrstana u pet tematskih cjelina: „Filozofsko-teološki doprinosi Tome Vereša“, „Filozofija Karla Marxa u djelima Tome Vereša“, „Dijalog i Tomo Vereš“, „Pučka pobožnost i zaostavština“ i „Zavičajna problematika u opusu Tome Vereša“. Međunarodno znanstveno-filozofski skup u plenarnom izlaganju otvorio je filozof prof. dr. sc. Hrvoje Lasić, OP, s temom „Tomo Vereš – promicatelj i zagovornik filozofsko-teološkog dijaloga. Uloga i značenje vjere u filozofsko-teološkom dijalogu“. U svojoj je radnji Lasić prikazao „Verešovo poimanje naravne i nadnaravne dimenzije čovjeka, njegove tjelesne i duhovne potrebe, njegovu težnju za postojanošću, neovisnošću (slobodom) , srećom i besmrtnošću u odnosu na promjenjivost i prolaznost svijeta u kojemu živi, te čovjekovu mogućnost da svojim razumom otkrije i spozna podrijetlo, smisao i svrhu svoga postojanja i svijeta u odnosu na postojanje prvotnog Pokretača do kojeg se dolazi razumskim putem, Stvoritelja koji oduvijek jest i koji sve stvara i uzdržava da opstane, koji se objavljuje čovjeku u njegovoj duši i otkriva mu se da ga može spoznati i slobodno stupiti u dijalog s Njime“. Potom je o dijalogu u misaonoj popudbini Tome Vereša govorio politolog prof. dr. sc. Boško Kovačević s temom „Dijalogom ka horizontu čovječnosti“. Tomu Vereša, naglasio je Kovačević, nadasve zanimaju „ključni orijentiri življenja i bitisanja, sadržani u traganjima za istinom, slobodom, vjerom, nadom“. U ovim zadatostima promišljat će Vereš i dijalog između marksista i kršćana. Kovačevć je istaknuo da dijalog nije samo „zahtjev povijesnog trenutka“, već i „način svakidašnjeg života: dijalog postoji otkada je čovjek na zemlji, ali je i nasušna potreba suvremenog svijeta“.

Znanstveni skup T.Veres2012-Gavric-ProlePrvu sesiju otvorio je dr. sc. Anto Gavrić, OP, koji je govorio na temu „Važnost filozofije i uloga Tome Akvinskog“ te istaknuo kako je Tome Vereš tražio nadahnuće u djelima Alberta Velikog i Tome Akvinskog, ne bi li dao odgovore na pitanja i izazove vlastita vremena. Kako bi mogao dijalogizirati, Tome Vereš se upoznao sa sugovornikom te je čitao djela raznih autora, kako bi ušao u srž tematike. On je naglasio kako djelo Tome Vereša moramo proučavati u kontekstu u kojem je ono nastalo.

„Govor o Bogu“ bio je tema filozofkinje dr. sc. Jasne Šakota Mimica, u kojoj je naglasila kako je prevoditeljski posao Tome Vereša srednjovjekovnih filozofskih tekstova od velikog značaja. Isto tako, on je bio izrazito oštar kritičar kako tuđih tako i svojih prijevoda, no svakom je djelu prilazio znanstveno i stručno. Držao se najbolje tradicije dominikanskog reda, koji nisu samo red propovjednika, već i prenositelji znanja. Red koji inzistira na znanju jezika i općenito širini znanja, što je odlika koju je Tome Vereš u potpunosti usvojio. Diplomirani teolog Tomislav Vuković govorio je na temu „'Contradictio in terminis' – upozorenje dr. Vereša o Aristotelovoj i Akvinčevoj krivo prevođenoj sintagmi 'nepokretni pokretač'“. Vereš je, osim velikoga znanja, i svojim istančanim osjećajem za jezik i smisao, istaknuo je Vuković, smatrao kako Prvi pokretač ne može biti „nepokretan“ već je, budući da je prvi pokretač, On „nepokrenuti pokretač“.

„O Bogu i dijalogu u filozofsko-teološkoj misli Tome Vereša“ govorio je doktorand Marjan Ostrogonac, iznijevši Verešovu tvrdnju da se „Iskonski začetnik“ razlikuje i od „nepokrenutog pokretača“ te stoga Vereš za Boga najradije koristi biblijski izraz „Onaj koji jest“ kao najbolji. Vereš u dijalogu s marksistima, ukazao je zatim Ostrogonac, otkriva da Marx nije bio otvoreno protivan Bogu kao što su to bili marksistički ideolozi. Vereš je također utvrdio da se i kršćanstvo i filozofija Marxa slažu glede toga da je na zemlji mnogo bogova koji ljude zarobljavaju.

Drugu je sesiju otvorio profesor filozofije dr. sc. Álpár Losoncz izlaganjem na temu „Kako je moguće posredovanje između Marxa i kršćanstva?“, upozorivši kako dijalog nosi sa sobom rizik same promjene, a da i sam ne postoji bez monologa. Ishod Verešovog dijaloga je stanovito proširenje dijaloga s misli svog vremena. Marx o kojem Vereš dijalogizira je „mladi“ Marx i u nekim iskoracima kasnije i „stari“ Marx, pri čemu mu Vereš zamjera nedostatak odnosa prema smrti. Kako bi stupio u dijalog s marksističkim ideolozima, Vereš mijenja smisao pojma eshatologije za potrebe dijaloga i pojam eshatologije dovodi u vezu sa samim ritmom povijesti.

„Specifičnost Marxovog stava naspram religije i konačnih pitanja: ateizam prometejskog duha. Jedan pogled iz kuta Tome Vereša“ bila je tema dr. sc. Stjepana Radića koji se osvrnuo na Marxovu kritiku bogova na nebu, te se nakon tih kritika okreće kritici bogova na zemlji, što čini kroz jedan prometejski odnos prema religiji. Ukidanje religije ne događa se samo na društveno-socijalno ljestvici postojanja, već i na prirodno-evolutivnoj ljestvici, smatrao je Marx. Tomo Vereš je iz pozicije Crkve, koja se tada smatrala manjinom, vodio dijalog s ondašnjom moćnom marksističkom ideologijom i njihovim sljedbenicima, no Vereš je dijalog lakše uspostavljao s djelom Karla Marxa, nego s njegovim sljedbenicima, naglasio je ovaj profesor filozofije.

Zanimljivo je govorio o „Verešovom poimanju otuđenja“ profesor filozofije dr. sc. Dragan Prole, istaknuvši da je u Verešovo vrijeme Crkva bila gurnuta u drugi plan, te tako Vereš uvodi u dijalog i građansku filozofiju. U svojim tekstovima svjesno ne uključuje sva ona sredstva koja mu judeo-kršćanska tradicija dozvoljava, već se više drži dijaloga po ugledu starih judejskih pisaca, koji su se držali: „samo me stranac istinski može naučiti“. Vereš se čvrsto držao kršćanskih stavova, ali se u njima nije otuđio, već izlaskom u drugo, u različito – ostvaruje dijalog, te tako i vlastitu metanoju.

Znanstveni skup T.Veres2012-publika-izlagaci2Treću je sesiju, posvećenu dijalogu u opusu Tome Vereša, otvorio sociolog mr. sc. Mirko Đorđević svojim izlaganjem „Tomo Vereš – mislilac dijaloga“. On je napomenuo da ni Tomu Vereša kao ni Karla Marxa ne treba mnogo teologizirati. Tomo Vereš je svojim djelom probudio nadu da postoji mogućnost dijaloga marksista i kršćana. Istaknuo je kako Vereš za svoju filozofsko-teološku podlogu ne uzima neoplatonsku misao, koja je bila uobičajena u djelima teologa i filozofa njegovog vremena, već je njegova podloga aristotelovska preko djela Tome Akvinskog. Dijalog kod Vereša nije jednoznačan, naglasio je Đorđević. Njegov dijalog se pojavljuje u vrijeme izlaska nizozemskog katekizma i II. vatikanskog koncila, te čini u potpunosti provođenje koncilskoga načela „aggiornamento“. Profesor filozofije dr. sc. Šefket Krcić govorio je o „Verešovoj filozofiji dijaloga“ te istaknuo kako Tomo Vereš promišlja dijalog ne kao susret različitih mišljenja, nego kao susret ondašnjeg raspolućenoga svijeta. Iz tog zaključuje da je put teologa i danas u nastojanju da izazove globalizma dovode ususret dijaloga. On je također rekao kako je Vereš izuzetno emancipiran mislilac, koji je promišljao i potaknuo razvoj tolerancije do najveće razine.

U svom je izlaganju mr. sc. Mladen Milić, preko teme „Mali pledoaje za dijalog. Tomo Vereš i potreba dijalogiziranja“, uveo slušatelje u etimologiju riječi dijalog i zaključio da za kvalitetan dijalog nije dovoljno znati samo govoriti već, a što često izostaje, nadasve i slušati. Posljednje izlaganje u trećoj sesiji imao je Miroslav Keveždi na temu „Filozofsko-teološki dijalog p. Tome Vereša s Marxom“ u kojem je rekao kako Verešov dijalog pokušava pronaći znakove sinteze marksizma i kršćanstva. No, poslije kraha marksističke ideološke osnove krajem osamdesetih godina XX. stoljeća, otvara se prostor za nastup divljeg neoliberalizma, tako da se postavlja pitanje jesu li u Verešovu dijalogu s Marxom prepoznati argumenti koji bi bili odgovor na suvremene „znakove vremena“ i bili ujedno prihvatljivi za Crkvu.

Znanstveni skup T.Veres2012-publikaU četvrtoj sesiji pod nazivom „Pučka pobožnost i zavičajna tematika u opusu Tome Vereša“, urednik Hrvatskog književnog društva svetog Jeronima Tvrtko Klarić osvrnuo se na osobno poznanstvo s Tomom Verešom. Kao urednik u Društvu on je u izlaganju predstavio „četverolist Verešove misaone popudbine u svetojeronimskim publikacijama“ te na kraju otkrio kako je obogaćen spoznajom da se djelu Tome Vereša može pristupiti na različite načine.

„Hrišćansko bogoslovlje i filosofija nauke“ bila je tema teologa mr. sc. Mihaila Smiljanića, a diplomirani teolog Dragomir Janković govorio je na temu „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. Diplomirani teolog iz Zagreba Ivan Armanda predstavio se radnjom „Fond Tomo Vereš u Ahivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu“, fond u kojem se, kako je rekao, nalazi sva Verešova pisana ostavština, što je velika vrijednost za sve one koji žele proučavati misao i djelo Tome Vereša.

Posljednja sesija, naslovljena „Zavičajna tematika u opusu Tome Vereša“, započela je prikazom Verešove prisutnosti u zavičajnom tisku o čemu je govorila Katarina Čeliković. Ona je spomenula desetak zavičajnih publikacija na hrvatskom i mađarskom jeziku i stotinjak članaka čiji je autor Vereš ili su to osvrti na njegovo djelo. Prof. Stevan Mačković govorio je o „Doprinosu Tome Vereša historiografiji o Bunjevcima na primjeru monografije 'Bunjevačko pitanje danas'“. U svojoj radnji Mačković je iznio prosudbu u ovom djelu Verešovih izloženih rezultata povijesnih istraživanja, i to u svjetlu današnjih, još uvijek skromnih dometa historiografije o Bunjevcima, naglasivši kako su njegovi prinosi od velike važnosti.

Znanstveni skup T.Veres2012-Zig-BacicUslijedilo je zatim izlaganje pravnog povjesničara dr. sc. Slavena Bačića „Značenje i značajke polemike Vereša i Sekulića na stranicama Marulića početkom 1990-ih godina“. Polemika je bila vođena u povodu Sekulićeve knjige „Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca“ (Zagreb, 1986.) i njezina kasnija dopunjena popularna izdanja „Bački Bunjevci i Šokci“ (Zagreb, 1989. i 1990.), a Bačić je istaknuo kako se ona s pravom se može smatrati „vododjelnicom u istraživanju povijesti bačkih Hrvata“. Na koncu, prof. Tomislav Žigmanov je govorio na temu „Verešov odnos prema bunjevačkom pitanju“. I premda, rekao je Žigmanov, za Vereša nije dvojben odgovor na pitanje tko su Bunjevci i Šokci, jer su oni po njegovu mišljenju pripadnici hrvatskog naroda, sadržaj knjige nije isključiv i zatvoren već bitno otvoren za drugu, moguće različitu stranu, te čitatelja nuka na razgovor.

Usvojeni zaključci

U završnim razmatranjima na kraju skupa konstatirano je da su organizatori zadovoljni „uspješno završenim skupom“ koji je okupio eminentne ljude iz Srbije i Hrvatske kojima je „bitno djelo Tome Vereša“. Također je iskazano uvjerenje da će ovaj skup vjerojatno biti pozitivno vrednovan i od strane drugih te da bi valjalo poraditi na tomu da njegovo održavanje postane i tradicionalno u Subotici priređivanjem „Dana Tome Vereša“, koji bi bili posvećeni dijalogu i toleranciji. Na skupu je iznesen i zaključak da se pokrene inicijativa spram gradske vlasti u Subotici da jedna ulica u Subotici ponese ime Tome Vereša. Isto tako, prihvaćen je prijedlog da se ponovno objavi drugo izdanje Verešove knjige „Bunjevačko pitanje danas“ te da bi neka od nagrada u području društvenih i humanističkih znanosti trebala ponijeti ime Tome Vereša. Na koncu, organizatori su najavili dogodine i tiskanje zbornika s izlaganjima s ovoga međunarodnog znanstveno-filozofskog skupa.

Veres2012 grobPosjet grobu Tome Vereša i sveta misa

Sudionici skupa su u nedjelju, 16. prosinca posjetili grob i položili vijence na grob Tome Vereša na Bajskom groblju. Vjerski obred je predvodio o. Ante Gavrić, a s prigodnim riječima nazočnima se obratio Tomislav Žigmanov. On je istaknuo kako je Verešova želja da njegovi zemni ostaci budu pokopani u „rodnoj Bačkoj zemlji“ jest dodatni zalog njegovim suzavičajnicima da porade na čuvanju uspomena na jednoga od najvećih intelektualaca koje je Subotica u XX. stoljeću imala. Na koncu, brat pokojnog Tome Vereša Ladislav zahvalio je svima na organizaciji ovoga skupa.

Nakon toga je u subotičkoj katedrali svete Terezije Avilske održana sveta misa za Tomu Vereša, koju je predvodio domaći župnik Stjepan Beretić uz sudjelovanje hrvatskih dominikanaca, provincijala o. Ante Gavrića i o. Hrvoja Lasića, te ravnatelja subotičkog sjemeništa „Paulinum“ Józsefa Miócsa, biskupskog tajnika Mirka Štefkovića i stalnog đakona Vinka Cvijina, čime je i završen je trodnevni znanstveni skup „Misaona popudbina Tome Vereša“.

Tekst: Silvester Bašić i Tomislav Vuković