Ispis
Hitovi: 12823

Zbornik Urbani Sokci6-7U sunakladništvu Šokačke grane iz Osijeka i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sredinom ožujka 2013. godine, u tiraži od 300 primjeraka, iz tiska je izašao zbornik radova sa šestoga Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci „Marijanska svetišta Šokaca i Bunjevaca“ (održanog u Osijeku i Somboru 9.-10. VI. 2011.) i sa sedmoga okrugloga stola „Urbani Šokci – Utemeljiteljski projekt udruge“. Zbornik radova za tisak su priredile prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić i mr. sc. Vera Erl, obima je 323 stranice, a u njemu je objavljen i jedan broj radova autora iz Vojvodine.

Sunakladništvo ZKVH-a posljedica je programskoga opredjeljenja – ono, među ostalim, sadržava i međunarodnu suradnju sa sličnim institucija iz inozemstva u područjima kulture, umjetnosti i znanosti glede tema koje su od značaja za Hrvate u Vojvodini.

Nakon uvodnih riječi priređivačica (str. 7-8), u prvome bloku objavljeno je pet radova sa sedmoga Međunarodnog okruglog stola. Njih potpisuju mr. sc. Vera Erl („Sedam godina djelovanja Šokačke grane Osijek, razine projekta“, str. 11-16), prof. dr. sc. Ružica Pšihistal („Identološki eseji o šokaštvu Vladimira Rema: To smo što jesmo“, str. 17-28), prof. dr. sc. Goran Rem („Projekt Urbani Šokci, vidjeti Hrvatsku, šokački punk i metakulturološka osvjetljenja“, str. 29-33), prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić („Kulturna energija 'Šokačke grane'“, str. 35-38) i Vesna Njikoš Pečkaj („O posljednjem djelu muzikologa, kompozitora i dirigenta Julija Njikoša 'Povijest tambura i tamburaške glazbe'“, str. 39-42).

Drugi dio, koji donosi radove sa šestoga Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci, obimom je dulji – od 45. do 310. stranice, donosi 22 radnje i on je daleko zanimljiviji iz rakursa kulturne i vjerske povijesti Hrvata u Vojvodini. Naime, u drugome dijelu objavljeno je i sedam radnji koje izravno i u cijelosti tematiziraju neka od marijanskih svetišta kod vojvođanskih Hrvata. Prvi je rad Katarine Čeliković „Marijanske pobožnosti, svetišta i književno stvaralaštvo u kalendaru Subotička Danica“ (str. 95-106) u kojoj autorica donosi reprezentativan izbor sadržaja Subotičke Danice, najstarijeg crkveno-narodnog kalendara Hrvata u Bačkoj, koji je pokrenut 1884. godine. Ovi su sadržaji bibliografski obrađeni, a tematski vezani uz marijanske pobožnosti, svetišta i književne sadržaje.

U svojemu radu „Svetište Majke Božje od suza u Subotici – Bunarić“ (str. 107-116) vlč. Andrija Kopilović ističe potrebu za temeljitim istraživanjem usmjerenim na tumačenje štovanja Majke Božje pod naslovom „Vodica – Bunarić“, koji se često javlja u Podunavlju i u nekim drugim područjima. On se u radu usmjerio na prikaz subotičkog marijanskog svetišta Bunarića, od legendi vezanih uz njegov nastanak do podataka o uređenju svetišta i liturgijskoga štovanja Majke Božje.

Katedralni župnik msgr. Stjepan Beretić u radu „Somborska kapela Snježne Gospe“ (str. 133-144) ističe da je grad Sombor pravi marijanski grad okružen crkvama i kapelama posvećenima Bogorodici te ih u radu sustavno navodi. Posebno poglavlje posvećeno je kapeli Snježne Gospe, jednako dragoj i katoličkim i pravoslavnim vjernicima pa stoga predstavlja važnu sponu ovih dviju vjerskih zajednica. Alojzije i Katarina Firanj su u tekstu „Kapelica u Nenadiću“ (str. 166-174) prikazali kratku povijest kapelice na ovome salaškom naselju i vjerski život vezan uz nju. Značajan dio rada posvećen je vjerskom životu Nenadića, gdje su čitateljima opisane mnoge pobožnosti prakticirane uz sveta znamenja križeva, misna slavlja i drugo.

U radnji „Gospin sokak u Somboru“ (str. 195-204) Marija Šeremešić daje kratak pregled zemljopisnog položaja i etničkog sastava somborske općine i samoga grada, a u nastavku se posvećuje oblicima i podrijetlu imena grada. Posebnu pozornost autorica je posvetila današnjoj ulici Tome Roksandića koja je Somborcima još uvijek poznata kao Gospin sokak. Slavko Žebić se u radu „Svetiše Gospe Tekijske“ (str. 205-221) posvetio prikazu brojnih marijanskih svetišta u Srijemu, ali je dao sažet pregled i opis nekih Gospinih svetišta diljem Hrvatske. Najveći dio rada bavi se svetištem Gospe Tekijske u Petrovaradinu, koje je nastalo kao spomenik zahvalnosti Majci Božjoj za dobivene milosti i veličanstvenu pobjedu nad osmanskim osvajačima 1716. godine.

Tekst Alojzija Stantića „Hodočašće bunjevačkih Hrvata iz subotičkog kraja: Idemo na Jud“(str. 277-310) napisan je u cjelini ikavicom, a opisuje hodočašća bunjevačkih Hrvata iz subotičkog kraja s nizom detaljno opisanih elemenata hodočašća. Osim pojašnjenja samoga pojma hodočašća, autor u povijesnom prikazu razlaže obilježja hodočašća, navodi najpopularnija mjesta među hodočasnicima, među kojima posebnu pozornost posvećuje svetištu Jud (u Mađarskoj). Isti je, inače, objavljen i u najnovijoj Subotičkoj Danici.

Recenzentica ovoga zbornika prof. dr. sc. Dubravka Božić Bogović napisala je u svojemu zaključku kako je zbornik vrijedan doprinos poznavanju različitih vidova mjesne hrvatske povijesti, ali i u više aspekata jedinstven i originalan te time dragocjen. Takva ocjena o ovome zborniku zacijelo stoji!

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Thursday 12th of December 2019 11:52:04 AM