Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Mjesto spomenika BozaUskoro će proći mjesec dana od rušenja i oštećenja biste preporoditelja bačkih Hrvata Ambrozije Boze Šarčevića u Subotici, što držimo jednim od najvećih nasrtaja na kulturnu baštinu Hrvata na ovim prostorima u proteklih nekoliko godina. Tim prije je šutnja brojnih čimbenika, prije svega u Gradu Subotici, koji se tako često zna dičiti svojom multikulturalnošću i tolerancijom, teško razumljiva. Zar je moguće da se o tom ozbiljnom incidentu ne oglase osudom gradonačelnik ili predsjednik Skupštine Grada? Ako oni već nisu imali vremena ili našli razloga, što je s nižim predstavnicima gradskih vlasti? Što je nagnalo na šutnju kulturne poslenike Subotice? I kakva je, na koncu, to onda poruka Hrvatima u Subotici?

Podsjećanja radi, navest ćemo da je štura informacija, objavljena tek u pojedinim subotičkim medijima, o ovome događaju glasila: „nepoznati su počinitelji s noći četvrtka na petak, 19. na 20. prosinca, u Subotici s postamenta u parku Ferenca Raichla srušili bistu Ambrozija Boze Šarčevića, rad hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića. U jutarnjim satima, na temelju dojave policije, na lice mjesta izašla je Komunalna policija i konstatirala da je bista oštećena. U dogovoru s Upravom za izgradnju grada, poprsje Boze Šarčevića odneseno je u poduzeće 'Rasvjeta', gdje će biti popravljeno, a nakon toga vraćeno na mjesto. Uprava treba podnijeti kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja ovog vandalizma.“

Spomenik Boza Sarcevic2Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, primivši ovu informaciju, pratio je sve vrijeme što se na tom planu događalo, no do danas je javnost za to ostala uskraćena. Naime, još uvijek nije javno objavljeno jesu li otkriveni počinitelji, je li podnesena kaznena prijava, u čemu je sadržano oštećenje i koliki je stupanj?… Jedino je izvjesno da do danas, 15. siječnja, bista Ambrozija Šarčevića nije vraćena na svoje mjesto.

U tom smislu, čudi što i mediji na hrvatskome do sada nisu očitovali gotovo nikakav interes za ovaj nemili događaj. Izostanak bavljenja ovakvim temama, čini se, dokida jednu od glavnih svrha njihova postojanja. Isto vrijedi i za predstavnike hrvatskih kulturnih i društvenih organizacija sa sjedištem u Subotici – zar je moguće da nitko nije pokazao interes za ovaj incident! Na koncu, začudna je šutnja i diplomatskih predstavnika Republike Hrvatske u Subotici, budući da je bista djelo Ivana Meštrovića, vjerojatno najvećega hrvatskoga kipara XX. stoljeća, te u tom smislu pripada jedinstvenoj hrvatskoj kulturnoj baštini.

Ambrozije Boza SarcevicAmbrozije Šarčević (Subotica, 30. ožujka 1820. – 29. studenog 1899.), studirao je filozofiju u Budimpešti, ali je završio pravo u Pečuhu. Bio je odvjetnik, stenograf za latinski jezik u Ugarskome saboru u Požunu, županijski odvjetnik, kotarski načelnik i kotarski sudac u Aljmašu, dok je u Subotici bio gradski pododvjetnik i gruntovničar u sudu. Kao kulturni preporoditelj bunjevačkih Hrvata, na što ga je potaknuo biskup Ivan Antunović, jedna je od najsnažnijih osobnosti. Osim materinjeg hrvatskog jezika, govorio je i služio se mađarskim, latinskim, njemačkim i francuskim. Panslavist po ideološko-političkom opredjeljenju, zalagao se za uvođenje narodne riječi u javnu uporabu. Uređivao je nekoliko godišta Bunjevačkog kalendara i Bunjevačkog i Šokačkog kalendara, te je bio suradnik „Bunjevačkih i šokačkih novina“ i „Bunjevačke i šokačke vile“.

Autor je više rječnika govora bunjevačkih Hrvata. Prvi je „Zbirka mudrih i poučnih izrekah“ iz 1869., dok mu je iduće 1870. tiskan „Tolmač izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči“, kojega je namijenio „na korist prijatelja bunjevačko-šokačke književnosti“. Iste je godine objavljen njegov „Magjarsko-Jugoslavenski politični i pravosudni Riečnik“ namijenjen sudskim činovnicima koji su služili u krajevima u kojima su živjeli Bunjevci i Šokci. Kasnije će u Subotici objaviti još dva rječnika: jedan manji, za potrebe osnovnih škola „Elemi népiskolai Magyar-Bunyevácz-Sokácz Szótár“ (1893.) te rječnik „Magyar-Szerb-Horvát-Sokácz Könyvészeti Szótár“ (1894.) kojim je zaokružio svoje leksikografsko djelo.

Tekst: Tomislav Žigmanov
Fotografije: Panoramio i Grad Subotica