Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Kolokvij Gajde2015-1Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji sa Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj, te uz logističku potporu HKPD Matija Gubec iz Tavankuta, organizirao je 1. listopada 2015. godine, na Etno salašu Balažević, znanstveni kolokvij na temu Gajde – glazbeni instrumenti naroda Panonije. Predavač je bio dr. sc. Andor Végh (gajde, dude, mišnice, diplice...), a u programu su pored predavača sudjelovali i Silvestar Balić (kontra, pjevanje), Richard Patkos (gajde, dude, irske iulian pipe, tj. irske gajde).

Kolokvij Gajde2015-3U dvorištu salaša Balažević, očekujući goste prije početka kolokvija, prof. etnomuzikologije Edi Tajm iz Srijemske Mitrovice, koji je osnovama gajdaške glazbe podučavao, sad se već može kazati, gajdaše Augustina Žigmanova i Zdenka Ivankovića, u društvu studentice etnomuzikologije i gajdašice Kristine Perić iz Sombora, a priključili su im se i dr. sc. Vegh i Richard Patkos, svirali su skladbe za gajde, baš kako se nekada sviralo, možda baš i na ovom kao i na okolnim i mnogim salašima Vojvodine.

Gajde su prije XX. stoljeća na cijelom panonskom prostoru igrale istaknutu ulogu u glazbenom životu seoskih, ali i gradskih sredina. One su instrument proizvod samoukih majstora, nestandardiziranog izvornog glazbenog iskustva. Od početka društvenih modernizacijskih procesa XIX. stoljeća njihova uloga naglo gubi na važnosti i do 1950-ih godina skoro svugdje nestaju iz svagdašnje prakse veselja i zabava. Od 1970-1980-1990-ih sve se više javlja potreba za spašavanjem ove kulturne tradicije te se javljaju pojedini revival pokreti za oživljavanje starinskog sviranja i starinskih instrumenata. O tome je na kolokviju govorio dr. sc. Andor Vegh, predavač na Pečuškom sveučilištu, koji se bavi i kulturologijom i kulturološkim pitanjima Hrvata u Mađarskoj, a svira i nekoliko tradicijskih solističkih glazbala.

Kolokvij Gajde2015-4„Gajde se svakako mogu u cijeloj panonskoj zoni vezati uz tradicijsku kulturu. Možemo reći kako se etnologija i etnomuzikologija formiraju početkom XX. stoljeća, one su formirale kategoriju onih instrumenata koji su izvorni, odnosno koje je stvorio narod, tj. stalež koji živi u tradicijskoj kulturi. Gajde su jedne od takvih, one nisu manufakturne, ne rade se na kalup. Zato se može reći za gajde kako su tradicijski instrument, jer neki smatraju da su stare nekoliko tisuća godina, ali svakako ne u ovoj formi kako ih danas poznajemo. Narodi koji koriste gajde na panonskom prostoru koriste ih više stotina godina.“

Kada govorimo o rasprostranjenosti gajda one se u nekoj formi koriste u cijeloj Euroaziji. Vjerojatno su potekle od instrumenata s Bliskog istoka i međuriječnih kultura, Eufrata i Tigra, ali ne u ovoj formi, kasnije su dobile mjehove i razvile se u gajde. Gajde se sviraju od Škotske do Urala, od Švedske i Finske do sjeverne Afrike.

Kolokvij Gajde2015-2„Moja je poruka da gajde treba voljeti, kako bi se uspjela sačuvati ova vrsta glazbe. Jer najvažnije je da se voli, jer izumire samo ono što se zaboravlja, a zaboravlja se ono što se ne voli, to ne znači da to nije cijenjeno, ali se zaboravlja zbog različitih okolnosti“, rekao je dr. sc. Andor Végh u svome gotovo dvosatnom iscrpnom predavanju koje je pozorno pratilo pedesetak slušatelja.

Tijekom predavanja, Andor Végh i njegovi suradnici Silvestar Balić i Richard Patkos živom su svirkom i pjesmom na gajdama i srodnim instrumentima ne samo s panonskih prostora ilustrirali pojedine vrste ovih glazbala: gajde, dude, ilirske gajde, pipe...

Andor Végh (Mohač, 1974.) osnovnu školu i opću gimnaziju završio je u Pečuhu u hrvatskoj školi „Miroslav Krleža“. Godine 2002. diplomirao je geografiju, a kao državni stipendist doktorirao je geografske znanosti 2008. godine. Od 2005. radi kao predavač na Sveučilištu u Pečuhu. Sviranjem se bavi od djetinjstva. Glavni instrumenti su mu gajde, dude (hrvatske, mađarske, makedonske i bugarske vrste), svirale, dvojnice, klarinet, okarina itd. Od srednje škole sakuplja narodne melodije i glazbala i susreće se s izvornim sviračima gajda i duda Slavonije i Baranje (Drventić, Gadanji, Ardai, Knežević, Obrovac…). Od 1995. djeluje kao suradnik u raznim orkestrima i kulturno-umjetničkim društvima i sudjeluje u mnoštvu glazbenih projekata u Europi. Od 2003. pridružuje se grupi Kries s kojom upoznaje publiku diljem svijeta s hrvatskim tradicijskim glazbalima i melodijama. Već više od 13 godina održava seminare, radionice, a i redovne sate u glazbenim školama (seminari na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, Nacionalna gajdaška akademija u Glasgowu, u Škotskoj, radionice povodom obilježavanja UNESCO-vog Dana kulturne raznolikosti…).

Izvor: Hrvatska riječ (I. D.)