Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Književnost Hrvata u Mađarskoj bitno je određena nacionalno manjinskim položajem, istaknuo je Stjepan Blažetin, profesor na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Pečuhu, 4. svibnja na sedmom znanstvenom kolokviju koji redovito priređuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Za potpunije razumijevanje književnosti Hrvata u Mađarskoj važno je naći početak kojim se obilježava književnost Hrvata, što bi ovdje trebala biti godina 1918. i raspad Austro-Ugarske monarhije koji stvara hrvatske nacionalne manjine u okolnim zemljama, jer su do tada, bez obzira na uvjete, Hrvati bili u jednoj državi.

Književnost Hrvata u Mađarskoj obilježavaju tri glavne točke: autori, čitateljska publika i posrednik (nakladništvo). Hrvatski autori su uglavnom bili svećenici i pedagozi, što je za posljedicu imalo želju za poučavanjem čitateljstva i jačanje nacionalne svijesti te potrebu za vodećom ulogom u narodu. Na pitanje kako se može ostvariti ovaj program, predavač navodi: jednostavni poetski jezik jer je publika neobrazovana, čuvanje logičkog slijeda rečenice bez jezičnih i književnih eksperimenata, jasno formuliranje poruke i prihvaćanje tradicije. To rađa književnost u kojoj je naglašena prosvjetiteljska, odgojna i društvena funkcija te ona postaje konzervativna, bez estetskih težnji.

kolokvij blazetin 2Kako je već rečeno, čitateljska je publika mahom neobrazovana, podijeljena na stariju i mlađu, prvi iskustveno vezani za usmenu književnost i dobro poznavanje hrvatskog jezika (najčešće mjesnog govora), a drugi su djelomično obrazovani na školskoj lektiri bez suvremenih hrvatskih pisaca, a s relativno slabim poznavanjem hrvatskoga, ali s urbanim iskustvom (jer je školstvo vezano za gradove). Na pitanje kome i na kom jeziku pisati odgovara treći čimbenik - posrednik odnosno nakladništvo. Hrvati u Mađarskoj imaju do 1945. godine tek jedne novine („Bunjevačko šokačke novine", 1924.) i jedan kalendar („Danica", 1924.-1944.) u kojima mogu objavljivati, ali se ta slika popravlja nakon Drugoga svjetskog rata. Međutim, prva knjiga hrvatskih (i srpskih) autora u Mađarskoj objavljena je tek 1969. godine! Formiranjem Poduzeća za izdavanje udžbenika (1976.) pojavljuje se i prva samostalna knjiga hrvatskih autora 1977. godine (Josip Gujaš Đuretin, „Povratak u Podravinu").

Do danas je tiskano oko 150 naslova, što je doista mali broj knjiga hrvatskih pisaca u Mađarskoj. Prvi hrvatski književni časopisi najavljuju mogućnost za objavljivanje suvremenih autora, časopis „Riječ" (1996.-1998.) je započeo a „Pogledi" nastavljaju kulturno književnu misiju koja, na žalost, ne nailazi na financijsku podršku i razumijevanje relevantnih čimbenika.

U zaključku je predavač prof. Stjepan Blažetin rekao kako postoje minimalni uvjeti za funkcioniranje književnosti kao sustava, ali da je književna produkcija slaba, minimalna je svijest o našoj književnosti, a slabašna čitateljska publika nestaje vrtoglavom brzinom.

U ovom segmentu institucionalni okvir je od najveće važnosti, čemu svakako pridonosi postojanje odsjeka za kroatistiku u Pečuhu, ali taj okvir podrazumijeva i književne časopise, nakladništvo, književnu kritiku i predstavljanje knjiga, a pisaca na hrvatskom jeziku u Mađarskoj je sve manje.

kolokvij blazetin 3