Pozovite » (+381) (0)24 535-533

kolokvij ZKVH u Sotu„Veoma je važno da ono što vi znate, što čuvate i njegujete i što živite ostane zapisano, kako se ne bi zaboravilo. Postoji nažalost opravdana bojazan da bi se moglo dogoditi za desetak godina da neće biti djece i mladih koja će šarati jaja ili koji će orezivati vinograde na Vinkovo. A hoćemo li znati zašto je to tako i od koga smo sve to baštinili, ovisi o nama. Zato je vrlo važno da svi ti običaji ostanu zapisani, kako ne bismo zaboravili svoje korijene i ono čemu i kome pripadamo. U pripremi je jedna velika monografija, gdje će sve što su studentice ovdje istraživale biti stručno zapisano, kako bismo jednog dana mogli drugima pokazati u pisanim izvorima da mi Hrvati jesmo tu stoljećima.“

Ovim riječima nas je menadžerica kulturnih aktivnosti ZKVH-a Katarina Čeliković uvela u znanstveni kolokvij održan 24. siječnja 2018. u župnoj kući u Sotu, a na temu Tradicijska baština srijemskih Hrvata: proslava sv. Vinka, uskršnji običaji i zanati. Na kolokviju su predstavljeni rezultati terenskog etnološkog istraživanja koji su se bavili spomenutom tematikom. Istraživanje su u 2017. godini provele studentice Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istraživanje je realizirano u suradnji spomenutog Odsjeka i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Milane Černelić. Istraživanjem su bili obuhvaćeni Srijemska Mitrovica, Sot, Slankamen, Golubinci, Petrovaradin i Ruma.

Običaji vinogradara

Predavačice na koloviju bile su studentice diplomskog studija etnologije i kulturne antropologije, te muzeologije i upravljanja baštinom Marija Rojko i Rea Drvar i studentica diplomskog studija povijesti umjetnosti, etnologije i kulturne antropologije Maja Flajsig koja se bavila običajima vezanim za blagdan sv. Vinka.
„Istraživali smo običaje srijemskih Hrvata proljetos i sada u siječnju, kako bismo obavili drugi dio svog terenskog rada i kako bismo prisustvovale obilježavanju blagdana sv. Vinka. Ono što je novina i što ranije nisam znala to je da se ovdje na dan kada se ide u vinograd, reže jedna grančica loze koja se stavlja u vodu. Oduševilo me je i to da je unatoč činjenici da je vinograda u Srijemu sve manje, ti običaji i dalje žive. Vinogradari, ili oni ljudi čiji su se preci bavili vinogradarstvom, i dalje se na taj dan okupljaju u vinogradu i proslavljaju ga na poseban način. Mislim da nije toliko bitno ni vinogradarstvo kao takvo, nego druženje i socijalizacija u samoj zajednici“, navodi Maja Flajsig.

Korizmene zabave

Marija Rojko iz Čakovca istraživala je uskršnje običaje srijemskih Hrvata.
„Saznala sam mnogo novih običaja kojih nisam bila svjesna da uopće postoje. Htjela bih naglasiti zabave koje se organiziraju u vrijeme korizme u Golubincima i paljenje vatre, kao i brojne nove igre. Također, saznala sam mnogo i o običajima čuvanja Isusovog groba u Srijemskoj Mitrovici koji je bio vrlo zanimljiv za saznati, kao i običaj ‘polijevanja’ u Petrovaradinu. Razgovori s kazivačima bili su vrlo otvoreni i rado su sa mnom podijelili svoja iskustva“, navodi Marija.

Zanati u nestajanju

Stare zanate među Hrvatima u Srijemu istraživala je Rea Drvar.
„Zanati na ovom podneblju su uglavnom nestali. Odlučila sam se istraživati kolinje ili ‘zabijaču’, jer je u pitanju običaj koji se zadržao, a zanatlija koji se time bavi je mesar čija profesija i dalje živi. Smatram da je to istraživanje jako bitno za neku vrstu okupljanja ljudi i obitelji i stvaranja kolektivnog osjećaja unutar društva, koji se nažalost polako gubi. Sam dan kolinja izgubio je dosta na značaju. Danas ljudi malo imaju vremena za to, a i oni koji to rade, nastoje to uraditi za jedan dan, dok su nekad kolinja trajala i po četiri dana. Danas se kolje i manji broj svinja, a mladi izbjegavaju taj posao zato što je ‘prljav’. Sve se svelo na nekoliko sati posla. Ljudi uglavnom kupuju polutke iz mesnice, donose doma, režu ih i stavljaju na sušenje tako da se taj kolektivni dio, bitan za interakciju ljudi, potpuno izgubio“, kaže Rea.

Veliki projekt

Etnološko istraživanje vojvođanskih Hrvata počelo je prije pet godina. Nakon bunjevačkih Hrvata u Subotici i Somboru, na red su došli šokački Hrvati u Podunavlju a potom i Hrvati u Srijemu.
„Plod ovakvih istraživanja se najčešće predstavlja na ovakvim kolokvijima, a potom ti radovi budu objavljeni i u monografiji. Tako već ove godine počinjemo pripremati materijal o srijemskim Hrvatima. Zanimljivo je da mjesta u Srijemu imaju veoma mali broj Hrvata i da je sve manje običaja koji su živi. U ovim istraživanjima vidimo neku vrstu ploda koji ćemo iskoristiti za jednu neformalnu listu za popis nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji koju ZKVH provodi još od 2012. godine. U ovo veliko istraživanje pokušat ćemo uključiti i sve što smo saznali u Srijemu, kako bi se i UNESCO upoznao s onim tradicijama i živim običajima koji žive srijemski Hrvati. Morat ćemo utrošiti još truda i vremena i još više istraživanja i u drugim mjestima u Srijemu, kako bismo pokrili sav taj teren“, istaknula je Katarina Čeliković iz ZKVH-a.

Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)