Veljača 2022. (kalendar hrvatskih institucija u Srbiji)

Prisustvo Hrvata na teritoriju Grada Novog Sada – i s lijeve i s desne strane velikog Dunava – može se pratiti duboko u srednji vijek. U Petrovaradinu se očuvala narodna legenda o Petru Dojčinu, koju je zabilježio petrovaradinski župnik Ilija Okrugić Srijemac. Dojčin je bio prijatelj ugarskog kralja Matije Korvina i ban mjesta Varadin, koje je po njemu dobilo ime – Petrovaradin (Petrov grad).

U razdoblju od 1702. do 1748. povijesni izvori govore kako se iz Podravine i Posavine na teritorij Grada Novoga Sada doseljavaju nove skupine Hrvata. Jedan od najranijih Hrvata u Petrovaradinskom šancu (Novom Sadu) jest Nikola Vukobradović, koji je novčano pomogao elibertaciju (oslobođenje) Novog Sada od feudalnih obveza prema Bačko-bodroškoj županiji. Na gravuri Novoga Sada iz 1698. urezano je između dvaju pontonskih mostova selo Croaten Dorf na njemačkom jeziku, koji u prijevodu glasi Hrvatsko selo. Godine 1778. zabilježeno je kako u Hrvatskom selu živi 321 Hrvat i 40 Srba, a 1795. godine čak 239 hrvatskih imena (Ivo, Antun, Blaž, Lovro i dr.). Hrvatsko selo je kasnije preseljeno na najbližu visoku gredu, koja se poklapa s trasom današnje Željezničke ulice (zapadno od današnjeg Trga mladenaca). Ovdje su se Hrvati zadržali cijelo 19. stoljeće. Nosili su prezimena: Antunović, Vlašić, Vidaković, Lamić, Lovreković, Lamešić, Latinčić, Linarić, Marković, Mihaljević, Nikolić, Petriković, Tuković, Prepić, Čeliković itd.