Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Sokadija-skupstina2013-TadijanRedovita godišnja skupština Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija“ održana je i ove, 2013. godine, na dan osnivanja Zajednice, 26. siječnja, u prostorijama Šokačkog doma u Sonti. Predsjednik radnog predsjedništva Mata Zec pozdravio je pedesetak nazočnih, što aktivnih, što podupirućih članova, koji su izrazili veliko zadovoljstvo urađenim tijekom 2012. godine. Iako je na pozornici zabilježeno manje aktivnosti folkloraca i tamburaša nego prijašnjih godina, sveukupno se uradilo puno više.

„Već od osnivanja nastojali smo razbiti preduvjerenja velikog broja sumještana da je, eto, napravljen još jedan KUD, koji će pomalo 'cupkati i sviruckati'. Ta preduvjerenja smo potiskivali širokom lepezom svojih djelatnosti, a i rad svih naših sekcija stavili smo u službu najbitnije odrednice našeg nacionalnog identiteta, našeg starinskog lokalnog govora, šokačke ikavice stare akcentuacije. Uspjehe su nam postizali recitatori, kazalištarci, folkloraši, tamburaši, utemeljili smo vrlo ozbiljnu likovnu koloniju, pokrenuli smo literarni natječaj 'Za lipu rič', izdali smo i knjigu, a Šokačko veče je postalo manifestacija koja ima i svoju tradiciju i visoki rejting. I što je najbitnije, sve pobrojano ima svoj kontinuitet. Uspostavili smo i jako dobru suradnju s općinskom administracijom i pokrajinskim institucijama. Ipak, od cjelokupnog rada, najveći uspjeh nam je završetak prve faze našeg Šokačkog doma, čije smo službeno otvaranje predvidjeli za 11. travanj ove godine“, rekao je među ostalim prof. Zvonko Tadijan, predsjednik „Šokadije“.

Sokadija-skupstina2013-zabavaU vrijeme velike ekonomske krize na svim razinama, Šokadinci su poslovali domaćinski, štedljivo, godišnji proračun bio je malo veći od 500.000 dinara. Umjesto Eve Lukić, zbog profesionalnih obveza odsutne iz Sonte, na skupštini je za člana Upravnog odbora aklamacijom izabran jedan od osnivača i prvi predsjednik Zajednice Mata Zec.

Nakon službenog dijela, druženje je nastavljeno uz domjenak i svirku „Šokadijinih“ tamburaša.

Tekst i fotografije: Ivan Andrašić