Pozovite » (+381) (0)24 535-533

leksikon11U novom, 495. broju Književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske iz Zagreba objavljen je kritički prikaz „Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca“. Isti je dostupan i na Internetu na web stranicama Matice hrvatske.

Autor ovoga pohvalnog napisa je leksikografski savjetnik Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ Mladen Klemenčić, glavni urednik „Hrvatskog općeg leksikona“. Prenosimo ga u cijelosti na Portalu kulture Hrvata u Vojvodini kako bi se i naši čitatelji mogli upoznati s time kako su pojedini kulturni proizvodi Hrvata u  Vojvodini razumijevaju i ocjenjuju u središtu hrvatske kulture od strane stručnih osoba.

 

Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica

Kapital od 11 svezaka

 

Leksikon u sadržajnom i jezičnom pogledu znatno pridonosi jačanju hrvatskoga nacionalnog identiteta podunavskih Hrvata te njihovu povezivanju s narodnosnom maticom u Hrvatskoj; on je intelektualno i građanski hrabro nastojanje da se zabilježi i posloži sve ono što je bitno za opstojnost hrvatske zajednice u podunavskom prostoru

 

Prije približno deset godina pripadnici hrvatske etničke zajednice u Subotici, u tišini i bez medijske pompe, započeli su maratonski posao inventure svoga nasljeđa, kulture i identiteta. Leksikografsko djelo koje su tada inicirali, a 2004. objavom prvoga sveska i započeli materijalizirati, nazvali su Leksikonom podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Projekt je u početku okupio četrdesetak suradnika iz Vojvodine, Mađarske i Hrvatske, a uloga izdavača povjerena je Hrvatskom akademskom društvu (HAD), udruzi hrvatskih intelektualaca sa sjedištem u Subotici. U predgovoru prvoga sveska navedeni su i ciljevi Leksikona, a to su „prikupiti faktografske podatke, dati osnovna objašnjenja i povijesni pregled, uz kritičku analizu i ocjenu obrađenih zbivanja, pojava i osoba“. U istome tekstu jasno je navedena i društvena svrha Leksikona, koji bi, kao i svako slično izdanje, „trebao popuniti dosadašnje praznine i nedorečenosti nastale (...) zbog nedovoljne istraženosti“, ali „i zbog namjernog prešućivanja, umanjivanja važnosti ili iskrivljavanja podataka“, čime je naglašena i njegova specifična zadaća s obzirom na položaj podunavskih Hrvata u državi gdje žive te u okviru cjelokupnoga hrvatskog etničkog korpusa, a izvan granica nacionalne države.

 

Leksikon u kategoriji nacionalnih izdanja

 

Odmah u startu odlučeno je da Leksikon izlazi u opsegom manjim svescima, tako da je prvi svezak obradio natuknice u okviru slova A na šezdesetak stranica. U trenutku kada je prvi svezak objavljen završetak projekta činio se beskrajno dalekim i teško dohvatljivim ciljem, No urednici i suradnici nisu posustali; iako bez profesionalnog aparata, nastavili su započeti posao objavljujući svake godine po svezak i ili dva te su u 2012. dogurali do 11. sveska u kojemu je obrađeno slovo J. Ono što je u početku mnogima izgledalo nemogućom misijom, sada se s kapitalom od jedanaest svezaka poslaganih na polici čini respektabilnim poslom čiji je obavljeni dio najbolji jamac da će se i preostali dio uspješno obaviti.

 

PredstavljanjeLeksikonaLeksikon podunavskih Hrvata pripada u kategoriju nacionalnih izdanja, ali ne integralnoga nego parcijalnoga ili regionalnoga tipa. O naslovu se na početku posla dosta raspravljalo pa i dvojilo. Različite zemljopisne odrednice bile su moguće, a dvije najčešće bile su Bačka i Vojvodina. Već u predgovoru prvoga sveska istaknuto je, međutim, da se Leksikon namjerava baviti Hrvatima koji žive „u dijelu međuriječja Dunava i Tise (...) od Sentandrije do Novoga Sada“. U pitanju dakle nije samo Bačka, ali nije ni cijela Vojvodina. Stoga ni jedna od spomenutih dviju odrednica ne bi bila dobra. Leksikon se, doduše, ponajviše bavi hrvatskom zajednicom u Bačkoj, no zahvaća i sjevernije krajeve sve do Budimpešte, a gledajući prema zapadu ne zastaje uvijek na Dunavu, nego ga s ponekom natuknicom i prelazi te zahvaća ponajprije Baranju, kako hrvatsku, tako i mađarsku. S takvim teritorijalnim obuhvatom Leksikon ima izrazitu prekograničnu dimenziju: njegove natuknice odnose se na ljude, pojmove i topose u današnjoj Srbiji, Mađarskoj, a u manjoj mjeri i Hrvatskoj. Sigurno je da sadržajna prekograničnost za urednike i autore nije olakšavajuća okolnost. Naime, leksikonski pojmovi nisu jednako tretirani ni vrednovani u srpskoj, hrvatskoj ili mađarskoj kulturi. Trebalo je stoga nerijetko balansirati između različitih, katkad i oprečnih stajališta, a k tome još i naglasiti specifičan hrvatski, odnosno bunjevačko-šokački identitet i značenje obrađenih pojmova. Danas, s iskustvom jedanaest svezaka, čini se da je naslov bio dobro odmjeren i pogođen – obuhvaćena tematika u punoj mjeri opravdava postavljeni naslov pa je za moguće prigovore danas zacijelo mnogo manje prostora nego na samu početku posla.

 

Hrvatska nacionalna komponenta, ne samo u naslovu, vrlo je jasna i oko nje nema nikakve dvojbe. Leksikon obrađuje događaje, osobe i ustanove nedvojbene hrvatske naravi, zahvaćajući pritom u nužnoj mjeri i događaje, osobe i ustanove koje su više ili posve vezane za druge narode i kulture, ali su imale utjecaja na Bunjevce i Šokce u Podunavlju. Nije zamislivo da bi jedna narodna zajednica u etnički tako složenu prostoru mogla biti obrađena bez uvida u opće sadržaje kao i sadržaje primarno određene nekom drugom etničkom odrednicom. 

 

Studiozni tekstovi

 

Najveći broj natuknica odnosi se na osobe, no nisu zapostavljeni ni svi drugi relevantni pojmovi, tako da Leksikon po tome ostavlja dojam cjelovitosti. Odmah nakon osoba po zastupljenosti zacijelo su toponimi, a obrađeno je i mnogo ustanova, udruga i klubova, mnoga djela, časopisi, knjige i druga tiskana izdanja, najvažniji događaji iz prošlosti kao i predmeti materijalne kulture, bitni etnografski elementi kao i detalji iz svakodnevice. Nisu izostavljeni ni opći pojmovi važni za razumijevanje prošlosti i sadašnjosti hrvatske zajednice. Čini se da upravo posljednja tri sveska u tom smislu donose zahvalne primjere. U devetom svesku, s 229 stranica najopsežnijemu od dosad objavljenih, obrađeno je slovo H. Između inih, obrađene su i natuknice Habsburgovci, Hercegovina i Hrvati. Neobično detaljni tekstovi, koji nadilaze leksikonsku razinu i više su nalik enciklopedijskima, donose opće podatke kakvi se mogu naći i u drugim enciklopedijama, no svaka od njih ima i posebno vrijedan dio koji se odnosi na podunavske Hrvate. U desetom svesku od općih su pojmova obrađeni, primjerice, Ilirski pokret, Istra i isusovci, odnosno identitet i integracija. U jedanaestom, pak, svesku takav je primjer natuknica Jugoslavija. Opsežan tekst donosi glavne povijesne i ustavnopravne činjenice o jugoslavenskim državama, ali se većim dijelom bavi položajem podunavskih Hrvata u njima i po tome je izvoran i jedinstven prinos enciklopedijskom vrednovanju jer se time ne bi bavila nijedna druga opća ili nacionalna enciklopedija. Upravo takvi složeni članci, redovito mali ogledi na zadanu temu, pokazuju koliko je Leksikon na tragu svoje misije postavljene na početku posla.

 

Jasnoj nacionalnoj usmjerenosti znatno pridonosi i jezik kojim je Leksikon od sama početka dosljedno pisan. Izlazi na standardnom ili književnom hrvatskom jeziku, što smatram mudrom i dalekosežnom odlukom, iako se znade da se naši Bunjevci i Šokci u svom svakodnevnom govoru baš i ne koriste tom jezičnom varijantom. Leksikon i jezikom znatno pridonosi jačanju hrvatskoga nacionalnog identiteta podunavskih Hrvata te njihovu povezivanju s narodnosnom maticom u Republici Hrvatskoj

Mudrom odlukom smatram i izdavački pristup kojim se krenulo, a to je da se obrađena građa predstavi u većem broju opsegom manjih svezaka. Češće pojavljivanje manjih svezaka, s obzirom na okolnosti u kojima se radi, za uredništvo je mnogo bolje i poticajnije nego što bi bilo okupljanje obrađene građe u veće sveske kojih bi od A do Ž bilo tri ili najviše četiri. Zahvaljujući takvu pristupu manjih koraka danas imamo već jedanaest svezaka, pri čemu je pojava svakog od njih jamačno bila poticaj za rad na sljedećemu, a da je bilo drukčije, pitanje je bismo li imali ijedan, jer bi se početni žar možda ugasio prije pojave prvoga sveska.

 

Skromna grafička oprema Leksikona ukazuje da on ne nastaje u idealnim okolnostima. Daleko je od monumentalnosti kakvoj obično teže enciklopedije pa i leksikoni. To nije prigovor nego konstatacija, za koju držim da je ponajprije rezultat uvjeta u kojima LPH nastaje. O uvjetima u kojima uredništvo radi svoj posao i teškoćama s kojima se autori i urednici susreću, a ne sumnjam da ih ima napretek, može se tek slutiti. Od skromne opreme važnija je dakako činjenica da su tekstovi kvalitetni i u tome postojani te da svaki novi svezak jača uvjerenje kako je riječ o projektu koji se povoljno razvija.

 

Hrabri kulturni pregaoci

 

Kada god primim u ruke novi svezak Leksikona, osjetim radost i zadovoljstvo zbog napretka projekta te se sjetim kako sam prije dobrih deset godina u svome Leksikografskom zavodu razgovarao s dvojicom subotičke gospode. Oni su tada došli u središnju hrvatsku ustanovu zaduženu za enciklopediku ne bi li nas upoznali kako u Subotici postoji malobrojna skupina entuzijasta koja namjerava pokrenuti zavičajni leksikon. Osim entuzijazma malošto su tada mogli ponuditi kao jamstvo ostvarivosti svoga nauma. Jedan od te dvojice bio je Slaven Bačić, koji je u svojstvu glavnog urednika potpisao sve dosadašnje sveske Leksikona te je istinski čelnik uredništva u kojemu su osim njega još i Mario Bara, Stevan Mačković, Petar Vuković i Tomislav Žigmanov. Zahvaljujući tada uspostavljenu kontaktu bio sam u prilici sustavno pratiti izlazak dosadašnjih svezaka. U dvama navratima u Leksikografskom smo zavodu priredili i predstavljanje Leksikona s glavnim akterima projekta i dvoranom ispunjenom Hrvatima podrijetlom iz Podunavlja, dakle zagrebačkim dijelom publike kojoj je Leksikon ponajprije i namijenjen. To je bila tek mala, više simbolična negoli stvarna, potpora i pomoć kolegama iz Subotice u njihovim intelektualno i građanski hrabrim nastojanjima da zabilježe i poslože sve ono što je bitno za identitet i kulturu pa stoga i opstojnost hrvatske zajednice u podunavskom prostoru. Kao i u tim dvjema prigodama, ostaje mi i ovoga puta još samo poželjeti im da u započetomu poslu ustraju sve do kraja.

Mladen Klemenčić