Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Zbornik Nac manjine u Hrvatskoj-mPočetkom ljeta 2015. godine u Zagrebu je objavljen zbornik radova s međunarodnoga znanstveno-stručnog skupa „Annales Pilar 2012.“ koji su na temu Nacionalne manjine u Hrvatskoj i Hrvati kao manjina – europski izazovi skupa organizirali Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski institut za povijest u lipnju 2012. godine. Od dvadeset i dva održana predavanja na ovome skupu za ovaj je Zbornik, obima 392 stranice, priređeno osamnaest tekstova na temu nacionalnih manjina u Hrvatskoj i hrvatske manjine izvan Hrvatske u kojima se iz vizura različitih znanstvenih disciplina prikazuje i analizira položaj manjina. Zbornik su skupa uredile viša znanstvena suradnica dr. sc. Ljiljana Dobrovšak i znanstvena suradnica dr. sc. Ivana Žebec Šilj, a objavljen je u nakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Biblioteci „Zbornici“ kao „Knjiga 47“.

U zborniku je dvanaest radova posvećeno problematici nacionalnih manjina u Hrvatskoj, a u šest se radova analizira položaj hrvatske manjine u drugim zemljama, od čega se o Hrvatima u Srbiji, to jest Vojvodini, govori u čak četiri rada, te po jedan u Slovačkoj i Rumunjskoj. Posebno ističemo kako većinu radova koji se bave Hrvatima u Srbiji potpisuju djelatnici ili suradnici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Riječ je o radovima dr. sc. Maria Bare „Transnacionalni etnički aktivizam: slučaj Hrvata u Srbiji“ (str. 313-326), dr. sc. Zlatka Šrama „Nacionalna svijest i ideološki sindrom 'protektivnog socijalizma' bunjevačkih Hrvata u Vojvodini“ (str. 327-346), Tomislava Žigmanova „Hrvati u Vojvodini nakon 2000. godine kao teme znanstvenih i publicističkih radnji u Srbiji i Hrvatskoj – osnovne činjenice i sadržajne sastavnice“ (str. 299-311) i dr. sc. Dražena Živića „Hrvati u Srbiji – osnovne značajke demografske (biološke) strukture“ (str. 287.-298).

Demograf dr. sc. Dražen Živić u članku „Hrvati u Srbiji – osnovne značajke demografske (biološke) strukture“ analizira najvažnija obilježja demografske (biološke) strukture popisom izjašnjenih Hrvata u Srbiji. U tom kontekstu, kako stoji u sažetku rada, izračunao je i analizirao te interpretirao odabrane indikatore biološke strukture (koeficijenti maskuliniteta i feminiteta, koeficijenti mladosti i starosti, indeks starenja, prosječna starost, struktura ukupnog stanovništva prema radnoj sposobnosti i struktura ženskog stanovništva prema fertilnosti) s osloncem na dostupne i usporedive rezultate popisa 1991., 2002. i 2011. godine. Navedeni su indikatori signifikantan pokazatelj dosegnute razine procesa demografskog starenja kao najvažnijeg čimbenika depopulacijskih procesa među hrvatskim stanovništvom u Srbiji te u bitnom determiniraju njegovu demografsku sutrašnjicu. Ujedno, autor komparativnom analizom upućuje na sličnosti i razlike u demografskoj (biološkoj) strukturi stanovništva između Hrvata i Srba i drugih nacionalnih manjina u Srbiji.

U prilogu višeg znanstvenog suradnika Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, sociologa dr. sc. Zlatka Šrama „Nacionalna svijest i ideološki sindrom 'protektivnog socijalizma' bunjevačkih Hrvata u Vojvodini“ na razini faktora višeg reda nastoji se utvrditi latentna struktura hrvatske i bunjevačke nacionalne svijesti, latentna struktura ideološkog sindroma „protektivnog socijalizma“ i povezanost dimenzija nacionalne svijesti s ideološkim sindromom protektivnog socijalizma. Istraživanje na kojem se temelji prilog provedeno je na uzorku od 484 punoljetna bunjevačka Hrvata na teritoriju Grada Subotice.

U prilogu „Transnacionalni etnički aktivizam: slučaj Hrvata u Srbiji“ sociolog dr. sc. Mario Bara govori o akcijama Hrvata u Srbiji radi kulturne reprezentacije i zaštite manjinskih prava. Nakon raspada SFRJ i transformacije nekadašnjih republičkih granica u državne, Hrvati u Srbiji postali su nacionalna manjina bez priznatog statusa sve do 2002. Radi očuvanja i razvoja vlastitog nacionalnog identiteta pribjegavali su alternativnim kanalima utjecaja zaobilazeći granice nacija-država. Riječ je o različitim akterima (pojedincima, udrugama) koje povezuju zajednički interesi s ciljem utjecaja na državne politike. Jedan od tih interesa očituje se u aktivnostima sprječavanja razbijanja identitetske jezgre dijela Hrvata u Vojvodini. Zagovaračke mreže, pozivajući se na Ustav Republike Hrvatske kojim se jamči skrb i zaštita Hrvata u drugim državama, nastoje osigurati utjecaj na domicilnu državu. Napose kada je riječ o projektu izgradnje i institucionalizacije bunjevačke nacije potpomognutom od državnih institucija Republike Srbije.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov u prilogu „Hrvati u Vojvodini nakon 2000. godine kao teme znanstvenih i publicističkih radnji u Srbiji i Hrvatskoj – osnovne činjenice i sadržajne sastavnice“ analizirao je znanstvene i publicističke radove objavljene u obliku samostalnih monografija ili članaka u znanstvenim i stručnim časopisima te zbornicima koji govore o društvenom položaju hrvatske zajednice u Vojvodini nakon 2000. godine, to jest nakon sloma režima Slobodana Miloševića. Autor razlikuje dvije vrste napisa – u prvoj su skupini radovi autora izvan hrvatske zajednice u Vojvodini (inotematiziranje društvenog položaja Hrvata u Vojvodini), a u drugoj radovi Hrvata iz Vojvodine (autotematiziranje). Radovi su podvrgnuti komparativnim analizama kako bi se utvrdilo na koji je način i u kojem opsegu elaboriran društveni položaj Hrvata u Vojvodini.