Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Gradski muzejSO posjetTZ VP2016 mPoslije skoro 30 godina, koliko su etnomuzikolozi iz Hrvatske tragali za rukopisom zbirke izvornih narodnih pjesama Narodne popijevke iz Sombora i okolice koje je sakupio Vinko Žganec, ne samo da se zna da je rukopis u Gradskom muzeju u Somboru već postoji i nada da bi ova zbirka mogla biti i objavljena. O tome su na inicijativu UG-a Urbani Šokci iz Sombora, na sastanku održanom 22. veljače 2016. godine, razgovarali generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i ravnatelj Gradskog muzeja Sombor Branimir Mašulović.

Svi sudionici tog razgovora suglasni su da je važno tiskanje ove zbirke, ali da je jedini problem kako osigurati novac za to. Procjene su da bi cjelokupni troškovi pripreme i tiskanja 500 primjeraka iznosili oko tri tisuće eura. Prvi korak bit će kontakt konzula Pleše s Međimurskom županijom i gradom Čakovcem s upitom jesu li, s obzirom na to da je Žganec podrijetlom s tog područja, zainteresirani sudjelovati u financiranju ovog projekta.

Da bi se znalo o koliko važnom rukopisu je riječ krenimo nekim redom.

Akademik Vinko Žganec bio je hrvatski etnomuzikolog, jedan od najznačajnijih hrvatskih zapisivača narodnih plesova, pjesama, običaja i obreda. Osnivač je Instituta za narodnu umjetnost, danas Institut za etnologiju i folkloristiku (IEF). Razdoblje od 1927. do 1941. godine proveo je u Somboru, gdje je imao svoj odvjetnički ured. Za vrijeme boravka u Somboru postavio je temelje sakupljanju i istraživanju svjetovne i crkvene pučke glazbe među bačkim Šokcima i Bunjevcima. O pjesmama šokačkih i bunjevačkih Hrvata u rukopisnim notnim zbirkama Vinka Žganca pisala je mr. sc. Miroslava Hadžihusejnović – Valašek (rad objavljen u Zborniku Urbani Šokci br. 4). U Institutu za etnologiju i folkloristiku u rukopisu su zbirke Vinka Žganca Narodne popijevke iz Bačke, Baranje i Srijema, Crkvene popijevke iz Bačke i Crkvene popijevke iz Svetozara Miletića.

Zganec 1Za hrvatske etnomuzikologe sudbina rukopisa Narodne popijevke iz Sombora i okolice sa 174 zapisa, koja je 1979. godine pripremljena za tisak bila je nepoznata, sve do prije nekoliko mjeseci kada je splet sretnih okolnosti doveo do toga da se danas razgovara o mogućnosti tiskanja ove vrijedne etnomuzikološke zbirke.

„Važnost te građe velika je, kako zbog činjenice da je spašena od zaborava, da se te pjesme mogu koristiti u folklornom amaterizmu, u znanosti, ali je bitna i za dokazivanje hrvatske nacionalne cjelovitosti i zajedništva. Jako se veselim što će, ako Bog da, taj rad zaživjeti i da ćemo čuti neke stare/nove popijevke“, odgovor je koji smo dobili od Miroslave Hadžihusejnović – Valašek na naš upit koliki je značaj ove Žgancove zbirke.

A upravo je ona bila ta koja je potaknula Mariju Šeremešić, predsjednicu UG Urbani Šokci, da u Somboru traga za ovim rukopisom.

Polazište je bilo posebno izdanje zbornika Narodna umjetnost IEF iz 1991. godine posvećenog dr. Vinku Žgancu i u kome su objavljena dva članka o njegovoj melografskoj i glazbenoj djelatnosti u Somboru između 1934. i 1941. godine. Članak Miroslava Vuka je uvodni tekst za gotovu zbirku popijevki iz Sombora, koja je još 1979. godine priređena za tisak. Nice Facile pak piše da je rukopis – tekstovi i note, Samoupravna interesna zajednica za kulturu općine Sombor otkupila od supruge pokojnog Vinka Žganca, ali ta zbirka do objave tog zbornika (1991. godine) još nije tiskana. Pitanje je bilo je li poslije gašenja SIZ-a za kulturu rukopis sačuvan i gdje bi mogao biti. U potragu je krenula predsjednica Urbanih Šokaca.

„Kontaktirala sam kulturne djelatnike iz vremena kada je obavljena primopredaja materijala. U toj potrazi doznala sam da su svi materijali i rukopisi koji nisu bili interesantna arhivska građa ostavljeni u podrumu Kronić palače, koji je bio poplavljen i sva građa uništena. S obzirom na to da rukopis nisam pronašla u arhivu, to me je malo pokolebalo, ali je Miroslava Hadžihusejnović – Valašek bila uporna i ja sam nastavila potragu, ali bezuspješno. Onda su jesenas održani Dani hrvatske kulture kojima je prisustvovao i generalni konzul Pleša, a prigodom otvaranja izložbe u muzeju djelatnici muzeja upoznali su ga i s vrijednom građom koja se čuva u somborskom muzeju. Nije mi to još ništa značilo, ali kada je objavljen tekst o konzulovom posjetu HKUD-u Vladimir Nazor, gdje je on izjavio da je iznenađen da se u muzeju u Somboru nalazi rukopis Vinka Žganca, dvojbe nije bilo – to je ono što sam tražila“, priča nam Marija Šeremešić.

Ona je uz suglasnost muzeja odmah kontaktirala Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i konzulat u Subotici. I tako dolazimo do početka ove priče i susreta i razgovora o mogućnosti tiskanja ovog vrijednog etnomuzikološkog djela.

Žgancov rad u Somboru
Između 1930. i 1940. godine Žganec je u Somboru i Santovu zabilježio 118 crkvenih pjesama, u Somboru je tijekom 1934. godine zabilježio 142 pjesme, a između 1936. i 1940. godine 153 crkvene i svjetovne pjesme iz Lemeša. Tijekom boravka u Somboru zapisao je oko 2.000 napjeva i plesova iz Vojvodine i Hrvatske. Mnoge od ovih zapisa obradio je za razne instrumentalne sastave i zborove. Tijekom rata kompletni arhiv u kojoj su bile kompozicije i dio zapisa pjesama je propao.

Ravnatelj Gradskog muzeja Sombor Branimir Mašulović kazao je da je muzej proteklih sedam godina pokušavao na natječajima osigurati novac za tiskanje ove zbirke, ali da su na natječajima Ministarstva kulture i pokrajinskim tajništvima odbijani, te su izgubili svaku nadu da će ova vrijedna zbirka jednog dana i biti tiskana.

„Da li zbog nerazumijevanja, manjka novca ili zato što su prioritet imale neke druge stvari, tek na tim natječajima mi smo redovito odbijani. S obzirom na našu dobru suradnju s Urbanim Šokcima i Vladimirom Nazorom voljni smo dati svoj doprinos zaštiti nacionalnih manjina, ali nismo do sada naišli na razumijevanje glede tiskanja ovog rukopisa“, kazao je Mašulović.

Kako se čulo od djelatnika muzeja, cjelokupni troškovi tiskanja rukopisa Narodne popijevke iz Sombora i okolice, s nakladom od 500 primjeraka stajalo bi oko 3.000 eura.

Zganec 2„Žgancov rukopis praktički je pripremljen za tisak. On sadrži 174 napjeva s notnim zapisom. U zbirci su pjesme iz Sombora, okolice Sombora kao što su Bereg, Bač, Vajska, dijela Slavonije i jednim malim dijelom iz Bosne i Hercegovine i Makedonije“, kaže kustosica etnologinja Nada Putica, koja je zajedno s etnologom konzervatorom Pavlom Karabasilom autorica rada o rukopisu Vinka Žganca, koji je tiskan u Godišnjaku somborskog muzeja 2014. godine, što je bio njihov pokušaj da i na takav način stručnu javnost zainteresiraju za ovo vrijedno djelo, koje 36 godina čeka na svoju objavu iako je za tisak pripremljena još 1980. godine. Koliki je značaj ovog rukopisa govori i to što više od polovice zapisa nije više u uporabi, pjesme su zaboravljene ili su izmijenjene melodije i riječi.

„Ja ću kontaktirati župana Međimurske županije i grad Čakovec i obavijestiti ih o rukopisu koji se čuva u somborskom muzeju. Mislim da bi se mogla pronaći neka sredstva za tiskanje ove knjige. Ovaj naš napor vidim kao pokušaj da zajednički omogućimo tiskanje rukopisa Vinka Žganca“, kazao je konzul Pleša i obećao da će povratnu informaciju vrlo brzo dostaviti somborskom muzeju.

Potporu daje i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a tražit će se i potpora Pokrajine, Grada Sombora, Matice hrvatske.

„Vojvođanski Šokci i Bunjevci još nisu dali našoj narodnoj kulturi sve ono čime oni obiluju. Premalo su Zagreb i Hrvati bili s njima u dodiru, pa je potrebno da se njihov međusobni saobraćaj i poznavanje proširi, kako bi među njima nastala veća duhovna veza i time velika korist za opću narodnu i kulturnu stvar“, pisao je Žganec 1936. godine. Osamdeset godina poslije evo načina da se to promijeni.

Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević)