Pozovite » (+381) (0)24 535-533

u bajiHrvatska samouprava grada Baje je 12. studenoga organizirala svečanu akademiju u povodu 330 godina doseljenja bunjevačkih Hrvata na područje Bačke. Akademiji je prethodila sveta misa na hrvatskom jeziku u franjevačkoj crkvi sv. Antuna u Baji. Nakon svete mise, ispred Hrvatske samouprave u Baji nazočnima se obratila Angela Šokac, naglasivši značaj ovog događaja priređenog u znak sjećanja na pretke „koji su ovu bunjevačku granu prenijeli iz kršnog područja na plodnu ravnicu“. U predvorju Gradske kuće u Baji prije dvadeset godina (1996.) postavljena je spomen ploča u povodu 310 godina doseljenja Hrvata Bunjevaca u Baju, a na tu spomen ploču i ovom su prigodom položeni vijenci. Među ostalim, vijenac je položila i generalna konzulica Hrvatske u Pečuhu Vesna Haluga. Svečana akademija pod nazivom Oj Bunjevče probudi se sada održana je u Gradskoj vijećnici Baje, a na njoj su govorili predavači iz Mađarske i Srbije: Joso Šibalin iz Santova, dr. Mijo Karagić iz Unde, Živko Mandić iz Budimpešte i Tomislav Žigmanov iz Subotice.

Više valova doseljavanja

Joso Šibalin se u svom izlaganju osvrnuo na područja s kojih su se bunjevački Hrvati doselili u Bačku – od prvih doseljavanja iz Dalmatinske zagore i Like početkom 17. stoljeća do onih nakon protjerivanja Turaka, kada dolaze s područja zapadne Hercegovine. Šibalin je također govorio i o podrijetlu etnonima Bunjevac, istaknuvši kako je njegovo značenje još uvijek nerazjašnjeno, no po svemu sudeći, kako je rekao, Bunjevci ime duguju svojoj naravi – oni koji su odvažni i neobuzdani, oni koji se „bunu“.

Profesor Živko Mandić je govorio o Šokcima u Bačkoj, njihovim doseljenjima iz sjeveroistočne Bosne, teritorijalnom razmještanju po Bačkoj, jezičnim i kulturnim značajkama te prilikama u suvremenosti. Na koncu se posebno osvrnuo na pitanja jezika i identiteta, istaknuvši za Hrvate u Mađarskoj važnost služenja materinskim, hrvatskim jezikom, glede čega postoje brojni problemi i izazovi, napose kada je riječ o mladima i djeci.

Važnost suradnje

Tema prof. Mije Karagića bila je posvećena društvenoj organiziranosti Hrvata u Mađarskoj, povijesti nakon Drugog svjetskog rata, situaciji u vrijeme demokratske tranzicije, Domovinskoga rata te prilikama u suvremenosti. Karagić je posebno istaknuo važnost suradnje bunjevačkih i šokačkih Hrvata iz mađarskog dijela Bačke sa svojim sunarodnjacima u Vojvodini u području kulture te ukazao i na ulogu Republike Hrvatske u pružanju potpore toj suradnji. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov govorio je o potrebi cjelovitog sagledavanja povijesti bunjevačkih Hrvata nakon doseljavanja u Bačku, kritičkom vrjednovanju prinosa u kulturi, napose dijela koji se odnosi na XVIII. stoljeće, stoljeće u kojemu su bunjevački Hrvati ostvarili najveća dostignuća u znanosti, filozofiji i književnosti, te njihovoj većoj dostupnosti u javnosti putem digitalizacije te baštine. Također je ukazao i na važnost suradnje hrvatskih kulturnih ustanova iz Mađarske i Vojvodine, poput suradnje Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha i ZKVH-a iz Subotice na planu priređivanja znanstvenih skupova i objavljivanja knjiga.

Obilježavanju ove obljetnice prisustvovali su, među ostalim, i predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Ivan Gugan i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Slaven Bačić.

Proslava obljetnice završena je koncertom zagrebačkog KUD-a Ivan Goran Kovačić u Gradskom kazalištu u Baji.

 

Antrfile

Bez podsjećanja, sadašnjost siromašnija

„Važna stanica u svakoj kulturi jest i odnos prema povijesti. Bez obilježavanja, podsjećanja na značajne događaje iz prošlosti, sadašnjost nam je siromašnija. Kod Hrvata u Vojvodini to treba imati posebno važenje budući da nam je kolektivno sjećanje posve siromašno. Ovo su prave prilike da se spomenuta manjkavost nadomjesti te da se kulturne prakse u sadašnjosti obogate. Tim prije, jer posezanja za daljnju povijest odlučnije krijepe stajališta da su Bunjevci integralni dio suvremene hrvatske nacije, što je činjenica koja se u Srbiji snažno i, istina, neuvjerljivo pokušava opovrgnuti“, izjavio je Žigmanov napomenuvši kako je prava šteta što niti jedna hrvatska udruga iz Subotice ili Sombora nije našla za shodno da, slično ovom događaju u Baji, obilježi ovaj značajan povijesni događaj.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (I. Dulić)