Pozovite » (+381) (0)24 535-533

ivanka horvaticOd izborne godišnje skupštine, održane u ožujku ove godine, nova predsjednica HKUPD-a Stanislav Preprek iz Novog Sada je Ivanka Horvatić. Rođena je i odrasla u Srijemskim Karlovcima. Završila je gimnaziju Branko Radičević. Bila je uposlenica Ljubljanske banke u Novom Sadu na mjestu administrativnog djelatnika od 1977. do 2001. godine, kad je banka otišla u stečaj. Udana je, majka je dvoje djece, studenata. Voli glazbu, osobito pjevanje.

Članica ste HKUPD-a Stanislav Preprek u Novom Sadu, a od ove godine i predsjednica. Kako je tekla cijela ta priča?

Društvo je osnovano 2005. godine kao literarna sekcija od nekoliko članova, da bi danas to bio Književni klub s dvadesetak članova, a od prije nekoliko godina aktivno radi i glazbeno-pjevačka sekcija s petnaestak članova. Dramska sekcija je jedno vrijeme bila vrlo aktivna, ali smo imali smrtni slučaj kod jednog od nositelja glavnih uloga, poslije toga i odlazak nekoliko članova iz sekcije. Sada radimo na ponovnom aktiviranju kazalištaraca. Nedavno smo formirali sajt www.stanislavpreprek.org, gdje se zainteresirani mogu vrlo iscrpno informirati o svemu vezanom za naše Društvo. Priča o mojem angažmanu nije ni duga ni atraktivna. U Društvo sam se učlanila 2012. godine. Od tada sam aktivna u glazbeno-pjevačkoj sekciji. Odlaskom prethodnog predsjednika Marijana Sabljaka, na redovitoj godišnjoj Skupštini u ožujku ove godine članstvo me je većinom glasova izabralo za predsjednicu. Još se uhodavam, jer je ovo zahtjevna funkcija, traži prije svega dosta vremena, a ja imam puno drugih obveza.

Veliki broj udruga s hrvatskim predznakom osnovan je 2002. godine, kad je ova nacionalna manjina i priznata u Srbiji. Iz kojih se razloga toliko čekalo s osnivanjem Prepreka?

Ne smatram da se u Novom Sadu nešto posebno čekalo s tim. Čim su se stekli minimalni uvjeti i ovdje je osnovano hrvatsko kulturno-umjetničko društvo. Od članova koji su u Društvu od njegovog osnutka čula sam da su prostorije bile najveći problem i da su od početka rada jedno vrijeme bile u privatnom stanu.

Novi Sad je multinacionalna i multikonfesionalna sredina. Kakve su svojedobno bile reakcije na osnivanje društva s hrvatskim nacionalnim predznakom u nazivu?

Nije mi poznato kakve su u Novom Sadu bile reakcije na osnivanje našega Društva, ali od starijih članova nikada nisam čula da su postojale neke izrazito negativne reakcije. Svakako mnogi nas nisu, na koncu kao i danas, gledali sa simpatijama. Proglašenjem Novog Sada za Europsku prijestolnicu kulture u 2021. godini očekujemo da se ovo značajno izmijeni.

Kako ste riješili pitanje prostorija Društva i gdje ste do sada organizirali javne nastupe?

Podstanari smo. U pitanju su prostorije u dvorištu crkve sv. Ivana Kapistrana u Ulici cara Dušana 4 u Novom Sadu. Riječ je o jednom omanjem uredu u kojem je smještena sva naša imovina i nevelikoj dvorani koju koriste i mnogi drugi. U njoj po određenom rasporedu imamo sastanke upravnog odbora, pjevačke probe i ponekad manje manifestacije. Nemamo telefon, računalo niti bilo kakvu drugu opremu ili namještaj. Ovim putem zahvaljujem gospodinu dr. Károlyu Harmathu što nas s velikom ljubaznošću trpi u svojim opremljenim prostorijama. U posljednje vrijeme se govori o obnovi rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu. Ona je velika i ima kapacitete za smještaj triju hrvatskih udruga u Novom Sadu, odnosno Petrovaradinu, pa čak i neke druge sadržaje kao uslužne hrvatskim građanima ovdje. U svakom slučaju tražimo i tražit ćemo trajno i odgovarajuće rješenje za naš smještaj.

Ovogodišnja Preprekova jesen održana je u Kulturnom centru Novog Sada, u kojoj je posljednjih godina bilo ružne političke i nacionalističke priče...

U Kulturnom centru Novog Sada su nam ispunili sve uvjete za izvedbu našeg zahtjevnog programa, posebno nastupa u svijetu poznate operne dive iz Hrvatske Antonije Mirat uz pratnju pijanistice Marine Mikić. Mi smo otvoreno Društvo. To piše u našem, a pretpostavljam i u statutima svih udruga nacionalnih manjina u Srbiji i nismo se obazirali na ružne političke i nacionalističke priče iz bliske prošlosti ove institucije. Ona također mora biti otvorena za sve koji se bave kulturom, posebno, ponovno naglašavam, proglašenjem Novog Sada za Europsku prijestolnicu kulture.

Kako Preprek surađuje s gradskim vlastima Novog Sada od osnutka do danas i koliko ste tom suradnjom zadovoljni?

Većina članova Društva jednostavno nije bila upoznata s kontaktima bivšeg vodstva i gradskih struktura, ili, možda, tih kontakata nije ni bilo, dok upravo od ove godine, promjenom vodstva, pokušavamo naći svoje mjesto u gradu. Naš nastup u Kulturnom centru Novi Sad je jedna od manifestacija po kojima smo u ovom gradu postali prepoznatljivi. Veliki broj naših sugrađana do sada nije znao da u gradu postoji hrvatsko kulturno društvo. Posjet našoj manifestaciji u Kulturnom centru je bio iznimno velik, što je pokazala prepuna dvorana, da ne kažem, tražio se stolac više.

Poznato je da se tijekom ratnih godina u Novom Sadu baš i nije bilo poželjno deklarirati kao Hrvat. U kolikoj je mjeri to stanje danas prevladano i kako na sve proživljeno u devedesetima gledate s ove distance?

U odnosu na prošlost tenzije su se smanjile, ali još uvijek postoji strah Hrvata da se javno izjasne kao Hrvati, osobito kada su u pitanju posao i egzistencija roditelja i djece kao i školovanje djece. S ove vremenske distance na razdoblje devedesetih gledam kao na nešto što se nikako ne smije ponoviti! Smatram da treba inzistirati na punoj istini o događanjima u ratu, te da se mora raditi na ekonomskom napretku cijele države, kako bi se smanjili sukobi između nacija i smanjila mogućnost da se ti isti sukobi upotrebljavaju za zavaravanje naroda. Ima i vrlo pozitivnih pomaka. Ne možemo a da ne primijetimo povezivanje umjetnika, sportaša i ljudi drugih profesija u cijeloj regiji. Treba stvoriti uvjete da ovi tragični događaji jednom za svagda odu u povijest.

Kakvi su vam kontakti i suradnja sa subjektima kulture u matičnoj Hrvatskoj?

Na razini udruga imamo stalne kontakte s udrugama u Rešetarima i Čepinu, ove godine smo to proširili na Belišće, a planiramo, isto do kraja ove godine, i odlazak u Đakovo. Svakako želimo da i to bude trajna suradnja. U gradu smo redoviti gosti Novosadskog kluba, a iduće godine planiramo da to bude i Gradska čitaonica. Ženska pjevačka skupina je ove godine sudjelovala na ljetnom festivalu Summer in Adria, nastupajući u Crikvenici i Senju. Za sve su članovi Društva uložili znatne svote svojega novca. To se također mora promijeniti.

Imate li uspostavljene odnose s Hrvatskom maticom iseljenika?

Za sada nemamo uspostavljene odnose s Hrvatskom maticom iseljenika ni u jednom obličju, ali smatram da bi bilo dobro, pa u skorijoj budućnosti namjeravamo uspostaviti kontakte i s njima.

Kako Preprek surađuje s institucijama hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji (HNV, ZKVH) i koliko ste tom suradnjom zadovoljni?

HNV i ZKVH su po meni poprilično zatvorene institucije, sve se svodi samo na službeno dopisivanje. Komunikacija među nama često je jednosmjerna, bez prave reakcije i pravog odgovora. Interesiranje djelatnika tih institucija za našu udrugu ne postoji, a indikativno je da je sličan odnos i prema drugim udrugama, osim nekoliko privilegiranih. To je primjetno i nismo zadovoljni njihovim radom. ZKVH je imao ove godine samo jedan radni sastanak s udrugama kulture Hrvata, koji nije iznjedrio nikakve promjene, poboljšanja i slično. Naše dvije u pisanoj formi pripremljene teme za taj sastanak, vezane za problematiku rada i financiranja udruga, ignorirane su kao da ne postoje.

Kako Preprek surađuje s matičnom državom Hrvatskom i koliko ste tom suradnjom zadovoljni?

Samo smo u nekoliko navrata kontaktirali e-mail porukama s Državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, drugih kontakata s institucijama matične države nemamo. Nezadovoljni smo zainteresiranošću i naše matične države za kulturne udruge Hrvata u Srbiji, ali i tu postoje privilegirani. Uočljivi su posjeti hrvatskih dužnosnika isključivo Subotici i Tavankutu i njihovo doniranje tamošnjih udruga u novcu, opremi, knjigama i slično.

Boljka velikog broja udruga hrvatske nacionalne zajednice je osjetni nedostatak financijskih sredstava. Kakvo je stanje u Prepreku i kako rješavate ovo pitanje?

Stanje u HKUPD-u Stanislav Preprek je isto kao i u većini udruga. Ukoliko ne bi postojali članovi koji ulažu svoja sredstva, voze svoja auta, kupuju sve za što u udruzi nema novaca, mogli bismo već odavno, pučki rečeno, staviti ključ u bravu.

Pretpostavljam da Vam je dobro poznato stanje među pripadnicima hrvatske zajednice u Novom Sadu. Mogu li se Hrvati politički organizirati unutar svoje nacionalno-manjinske stranke, ili im preostaje članstvo u drugim političkim opcijama? U našoj udruzi smo se dogovorili da politika ne može u nju. Pojedinci kao slobodni građani se, naravno, mogu baviti politikom, ali udruga neće. Kao predsjednica Prepreka ne mogu ni sugerirati odgovor na ovo pitanje, iako udruge čiji su predsjednici politički angažirani upravo spadaju u one privilegirane, o kojima sam već govorila.

Postoji li način sprječavanja asimilacije Hrvata u Novom Sadu?

Da, to je u političkom smislu, upis svih Hrvata u poseban birački popis i glasovanje pri izboru svojih predstavnika po sistemu „jedan čovjek jedan glas“, a u kulturnom, to je upravo rad u udrugama. A rad udruga treba poticati, ne gušiti. Manifestacijama poput Preprekovog proljeća i Preprekove jeseni privukli smo masovno interesiranje posjetitelja. Kroz te manifestacije, osobito pisanom riječi na hrvatskom jeziku, ostavljamo trajan trag našeg postojanja ovdje. Time se umanjuje efekt asimilacije, a može i potaknuti one koji se kolebaju ili se boje pridružiti nam se i kroz rad u našim sekcijama slobodno iskazati svoju pripadnost hrvatskom narodu.

I za sam kraj, što će u budućnosti biti prioritet u radu vašega Društva?

Dvije prethodno navedene manifestacije su nam prioritet. Predstavljanje osme zbirke pjesama je već tradicionalna manifestacija na pokrajinskoj razini, a druga, zbirka kratkih priča, na putu je da to postane, s tim da je poezija nekakva intima naše udruge. Naime, u svakoj zbirci imamo samo tri eminentna pjesnika iz Hrvatske, dok za kratke priče raspisujemo natječaj za sve koji pišu na standardnom hrvatskom jeziku, bilo gdje da žive. Preko glazbeno-pjevačke sekcije nastojimo na najbolji način čuvati i promovirati hrvatski melos, a nastojat ćemo oživjeti i dramsku sekciju. Tradicionalna uzvratna gostovanja kod drugih udruga ćemo svakako nastaviti, a pokušat ćemo ih i proširiti i tako svojim nastupima i nastupima drugih kod nas, sačuvati svoj jezik, kulturu, običaje i dr. Priča za sebe je to što su članovi našeg Književnog kluba autori više od dvadeset objavljenih knjiga, gdje se njih nekoliko već može ubrojiti u hrvatske književnike, pjesnike, kolumniste.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (Ivan Andrašić)