Pozovite » (+381) (0)24 535-533

proslava djakona 2Euharistijskim slavljem u katedrali-bazilici u Srijemskoj Mitrovici, u srijedu, 26. listopada, proslavljena je svetkovina nebeskog zaštitnika biskupije, katedrale i župe Srijemska Mitrovica, svetog Dimitrija, đakona i mučenika. Euharistijsko slavlje u katedrali predvodio je apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Luciano Suriani u koncelebraciji s deset biskupa i oko trideset svećenika. U euharistijskom slavlju sudjelovali su i nadbiskupi i biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, članovi Međunarodne biskupske konferencije Svetog Ćirila i Metoda, svećenici, redovnici i redovnice, kao i mnogobrojni vjernici iz Srijema i Republike Hrvatske. Toga dana upriličeno je i biskupijsko hodočašće u katedrali u jubilarnoj godini milosrđa.

Osobit značaj

Sveti Dimitrije rođen je u trećem stoljeću u Sirmiju, Srijemskoj Mitrovici, tada važnom gradu Rimskog carstva. Postavši đakonom Dimitrije je asistirao biskupu Ireneju u propovijedanju evanđelja, a morao je odabrati između vojničke karijere koja mu je nalagala vjernost onim rimskim carevima koji su se smatrali božanstvima i vjere u Isusa Krista. Odlučio se za jedan odabir što je posvjedočio i svojom krvlju, i odlučio je biti jedino Isusovim učenikom. Zabilježen je kao prvi biskup Srijemske biskupije: „Proslava ovoga dana je za našu Srijemsku biskupiju od iznimnog značaja jer slavimo zaštitnika naše biskupije. Pozivamo vjernike, biskupe i svećenike iz naše crkvene pokrajine Đakovačko-osječke, ali isto tako i iz drugih susjednih nam nadbiskupija i biskupija“, kazao je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović.

Obraćajući se vjernicima apostolski nuncij Suriani izrazio je svoju zahvalnost Bogu što može sa zajednicom Srijemske biskupije živjeti i slaviti njihovog zaštitnika svetog Dimitrija: „U prvim stoljećima kršćanstva mnogi su mučenici svojom krvlju dali svoje svjedočanstvo za Krista. Nama nekako spontano dolazi da mislimo o tolikoj našoj braći i sestrama koji i danas daju život za Krista i svjedoče svoju vjeru. Moja poruka vjernicima ove biskupije na temelju primjera svetog Dimitrija je da i mi danas oživimo svoje svjedočanstvo za Krista, po njegovom zagovoru. Drugi aspekt zbog kojeg smo se okupili ovdje jeste slavlje u okviru godine milosrđa. Kršćanska vjera se živi najprije osobno u našem odnosu s Bogom, ali isto tako i kao zajednica. Zato je vrlo lijepo biti skupa, okupiti se, slaviti i to slavlje nas potiče da i mi sami doživimo Božju blizinu. Jer kao što je činio sveti mučenik Dimitrije i kao što su činili i još uvijek čine kršćanski mučenici, pozvani smoproslava djakona 1 također i mi postati sjemenom koje se daruje kako bi preko nas u ovom svijetu, punom nepravdi i podjela, sve više zasjalo evanđelje o milosrđu Božjem“, kazao je Suriani.

Podrška ostalih biskupija

Srijemska biskupija je bila dio đakovačke biskupije sve do prije osam godina kada se Srijemska biskupija osamostalila, ali je ostala u sustavu Slavonskosrijemske ili Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, tako da i sada postoji jedna suradnja na crkvenom planu i tijesne veze dviju biskupija: „Kada smo bili sjedinjena biskupija bila je Austrougarska monarhija, potom je došla Kraljevina Jugoslavija pa druga Jugoslavija, sve do nedavnoga rata na ovim prostorima. Učinilo se tada najbolje rješenje da Srijem ponovno postane samostalna biskupija, ali su svi oni ostali u sustavu naše slavonskosrijemske ili đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Svećenici koji su ovdje u biskupiji i oni kod nas zajedno su studirali i to su prijateljske veze i zasigurno da im je potrebna naša podrška. Sasvim je normalno da smo u ovakvim prilikama ovdje i mi smo se kad je ustanovljena nova crkvena pokrajina dogovorili da ćemo svi na današnji dan biti skupa“, rekao je biskup Đakovačko-osječke crkvene pokrajine Đuro Hranić, dodajući: „Ja bih na ovaj dan poručio svim vjernicima, ne samo Hrvatima koji ovdje žive nego i Mađarima, Rusinima, Srbima i svim narodima i narodnostima: Nemojmo se bojati svoga identiteta. Znajmo ga njegovati, produbljivati, zauzeti zdrav stav i odnos poštovanja prema sebi samome. Jer kad čovjek ima svoj identitet, svoje ja, svoj vjerski, jezični i nacionalni identitet, kad zna zauzeti jedan stav poštovanja prema sebi, ali isto tako zna vrjednovati i druge s njihovim identitetom i bogatstvom koji oni nose, to je onda bogaćenje i za njega samoga.“

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (Suzana Darabašić)