Pozovite » (+381) (0)24 535-533

zoran nagelNedavno je počela nova školska godina i nova generacija gimnazijskog odjela na hrvatskom jeziku započela je svoje srednjoškolsko obrazovanje na materinskom jeziku. Zasigurno jedan od najpozvanijih za razgovor na ovu temu je profesor geografije Zoran Nagel koji je predavao svim dosadašnjim generacijama u subotičkoj gimnaziji Svetozar Marković i razrednik je 3. f odjela.

HR: Kako danas, nakon nekoliko generacija maturanata, gledate na početke obrazovanja na hrvatskom jeziku u subotičkoj gimnaziji Svetozar Marković?

Početak nastave na hrvatskom jeziku u Gimnaziji nije bio dočekan „širokih ruku“, jer ljudi koji su tada radili nisu bili spremni za otvaranje jednog takvog razreda. Bilo je tu podsmijeha, zadirkivanja, međutim kako je krenula nastava, u tom prvom, tada, čisto ženskom razredu djevojke su pokazale koliko su pametne i vrijedne, pa su svi ti negativni momenti postupno utihnuli. Već sljedeće godine upisan je novi, znatno brojniji razred i sve do današnjih dana, nekad s većim a nekad s manjim odzivom učenika, obrazovanje na hrvatskom jeziku uspjelo je opstati u subotičkoj gimnaziji.

HR: Ima li kakvih znakovitih promjena u pogledu same nastave i udžbenika koji se koriste u njoj?

Značajnijih promjena za ovih desetak godina, vezano za nastavni kadar i udžbenike, nema. Mi smo dobivali udžbenike iz Hrvatske ali postoji neslaganje sa školskim planovima i programima, pa nismo učenike ni toliko primoravali da ih koriste u svakodnevnoj nastavi, jer u suprotnom bi za jednu nastavnu jedinicu bili primorani koristiti tri ili četiri udžbenika. Predmeti se slažu, ali je s druge strane gradivo raspoređeno u različite godine gimnazijskog školovanja. Što se tiče nastavnog kadra nas nekoliko radi u nastavi na hrvatskom jeziku, ostali predaju na srpskom jeziku s tim što jedan dio njih radi paralelu između termina na srpskom i hrvatskom jeziku.

HR: Počela je nova školska godina i upisan je novi, prvi razred gimnazijalaca koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku...

U prvom razredu ima dvadeset i šest učenika, što je jako lijep broj s kojim se može dobro raditi, u drugom razredu ima deset, u trećem je dvadeset i sedam, dok je u četvrtom osmero učenika i to je trenutačna situacija u svezi s hrvatskim odjelima u subotičkoj gimnaziji. Mi normalno radimo, bez obzira je li u razredu osmero i tridesetero učenika. Trudimo se što više im pomoći nastojeći popuniti pojedine praznine koje su nastale iz prethodnog školovanja, kako bi lakše mogli prihvatiti znatno kompleksnije gimnazijsko gradivo. Udžbenika i dalje nemamo, ali svi smo strpljivi i dobro se pripremimo za školske sate, koristeći ipak nastavna učila koja su tiskana u Srbiji uz prilagodbu stručne terminologije na hrvatski jezik.

HR: Kako to praktično izgleda na satu geografije koju predajete učenicima hrvatskih odjela?

Inzistiram na tomu da učenici moraju na satu govoriti hrvatskim jezikom, kada je to potrebno ispravljamo se. Priznajem, možda ponekad budem dosadan ali sam uporan. Imam potporu naše nove profesorice hrvatskog jezika, inače naše bivše učenice Ane Gaković, a nedavno smo razgovarali na temu pokretanja jednog zajedničkog programa skupa s ostalim razrednicima hrvatskih odjela u cilju što boljeg unaprjeđenja nastave na hrvatskom jeziku.

HR: Nakon svih proteklih školskih godina što biste istaknuli kao značajnu pomoć u realiziranju nastave na hrvatskom jeziku?

Pomaže mi jako puno suradnja s kolegama koji rade u hrvatskoj nastavi u Hrvatskoj i okolnim zemljama gdje ona postoji. Redovito se susrećemo na stručnom seminaru koji organizira Agencija za odgoj i obrazovanje. Trudim se svake godine otići na ovaj skup, jer je to značajna prilika za razmjenu iskustava i stjecanja novih saznanja

HR: Što bi po vama moglo još više unaprijediti školovanje na materinskom jeziku pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji?

Što se tiče naše zemlje nemamo nekog tko bi bio svojevrsni koordinator za nastavu na hrvatskom jeziku, netko tko bi povezao sve te škole u kojima postoji ovaj vid nastave. Ne treba to biti ni savjetnik, ni inspektor nego netko pri Ministarstvu ili Nacionalnom vijeću tko bi bio zadužen priskočiti u pomoć. Tu smo svi na jednom malom prostoru, ali se svi jako slabo poznajemo i mislim da, što se tiče srednjih škola u Subotici, konkretno dvije, ne postoji potpora za bolju nastavu na hrvatskom jeziku.

HR: U tom kontekstu treba li otvarati još smjerova na hrvatskom jeziku i u drugim srednjim školama u Subotici?

Mislim da obzirom kako nema puno djece koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, kada bi bilo puno smjerova svugdje bi bilo samo po nekoliko učenika koji to istinski žele dok bi ostatak učenika bio od onih koji nisu uspjeli upisati smjer na svom jeziku, što bi u konačnici u mnogome otežavalo rad u takvim hrvatskim odjelima. S druge strane nema dovoljno kadrova i to ne bi bila kvalitetna nastava na hrvatskom jeziku. Moje mišljenje je da je dovoljan jedan jak gimnazijski razred, a bilo bi dobro da ih ima i više.

HR: Kakav je odnos Vaših učenika prema geografiji?

Djeca uopćeno govoreći vole geografiju, no svatko od njih ima neko svoje drugo interesiranje i tu je zadaća škole da ih usmjeri u prihvaćanju i onih informacija kojima u biti i nisu toliko sklona. Većina učenika hrvatskih odjela je dodatno angažirana u brojnim izvanškolskim aktivnostima poput folklora, sviranja ili glume, drugi se bave informatikom, a geografija je predmet koji im kroz jednu priču, kroz jedno pojašnjenje, povezivanje pojava i procesa, omogućuje da samostalno dođu do nekih svojih zaključaka u svezi svijeta oko njih. Sve navedeno rado ilustriram anegdotom u kojoj je turistički autobus krenuo put jednog planinskog mjesta, utipkavši u GPS sustav njegov naziv bez planine na kojoj se ono nalazi. Pa su u konačnici, umjesto na Alpe, stigli na Pirineje. Da se to mojim učenicima ne bi dogodilo, potrebno je ipak poznavati i mapu, neke stvari iz okruženja, prirodne pojave, ljude, tradiciju i onda je mnogo toga u životu mnogo lakše.

HR: Poznato je kako je gimnazijsko gradivo vrlo obimno i mnogim učenicima predstavlja veliki obrazovni teret. Kakav je vaš stav kao dugogodišnjeg prosvjetnog djelatnika prema opsegu obrazovne materije koja se obrađuje u gimnazijskoj nastavi? Gimnazijsko gradivo je oduvijek bilo opsežno jer svojim učenicima daje jednu veliku širinu, i za te četiri godine ponuđeni školski program učeniku otvara šanse za upisivanje bilo kojeg fakulteta. Kod nas se spremaju promjene u srednjoškolskom obrazovanju i za dvije godine se očekuje ustanovljavanje državne mature, a da će gimnazijski učenici moći upisati fakultet po želji. Oni koji idu u strukovne škole morat će polagati svoju stručnu maturu, a moći će izravno upisati jedino fakultet koji je prirodni nastavak njihovog prethodnog školovanja, dok će za neki drugi fakultet biti primorani polagati opću gimnazijsku maturu. Događalo se da su učenici iz strukovnih škola, na početku određenih strukovnih studija, imali bolje ocjene od gimnazijalaca, ali bi ih za samo nekoliko mjeseci gimnazijalci, zbog širine svog znanja ali i navike učenja i kontinuiranog rada, u mnogome pretekli.

HR: Kada već govorimo o akademskoj naobrazbi je li većina učenika gimnazijskih hrvatskih odjela nakon mature upisala fakultet?

Velika većina ide dalje na neki studij pa je rijetko tko od njih ostao na srednjoškolskoj razini. Ako ostaju studirati u Srbiji najviše odlaze na Prirodno matematički fakultet u Novi Sad i studiraju fiziku, matematiku, informatiku, biologiju, potom Fakultet tehničkih nauka i Poljoprivredni fakultet, što je i razumljivo jer mnogi od njih dolaze iz obitelji koje se kao osnovnim zanimanjem bave poljoprivredom. U Subotici je izbor Viša tehnička škola. Smjerovi daju mogućnost za nastavak školovanja nakon odlaska iz svog grada, dok oni koji odlaze za Hrvatsku, također u prvom redu, biraju prirodne znanosti, ali ima i onih koji su upisali političke znanosti, turizmologiju, geodeziju i dr. Na koncu ima i đaka koji su na studije otišli u druge države poput Slovenije, Austrije, Njemačke, ali svi oni se jako dobro snalaze i uspješno grabe prema svojim životnim ciljevima. Zbog toga bih svim budućim srednjoškolcima koji poslije žele studirati neki fakultet preporučio da se odluče za gimnazijski odjel na hrvatskom jeziku, jer gimnazijsko obrazovanje garantira jednu veliku širinu koja će im zasigurno olakšati buduću akademsku naobrazbu.

 

Antrfile

Strategija

U budućoj strategiji razvoja nastave na hrvatskom jeziku trebalo bi usmjeriti se na jačanje gimnazijskih, ali i osnovnoškolskih odjela u traženju načina da se poveća broj sati na hrvatskom jeziku. Nisu dovoljni jedan ili dva predmeta, trebalo bi više. Neka se radi i paralelno, neće to biti đacima previše, dok bi ljude koji rade u nastavi na hrvatskom jeziku trebalo dodatno motivirati. Zbog toga je nužno osigurati sredstva da se ljudi animiraju i potrude u razvijanju nastave koji obavljaju na hrvatskom jeziku.

Biografija

Profesor Zoran Nagel rođen je 1964. godine u Vajskoj, na ekonomiji Labudnjača, ali je zbog poplava u tom području njegova obitelj bila primorana preseliti se. Prvo su otišli u Novi Sad, a potom u Futog. Osnovno i srednje školsko obrazovanje, a potom i studij geografije završio je u Novom Sadu. U Subotici živi i radi od 1990. godine.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (Dražen Prćić)