Pozovite » (+381) (0)24 535-533

svecanost u cast runjanina 1Novi Sad se ponosi spomenikom podignutim na posmrtnim ostacima skladatelja današnje himne Republike Hrvatske, Josifa Runjanina (1821.-1878.). Da Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Jelačić iz Petrovaradina kroz svoje aktivnosti nastoji očuvati duh velikana, bitnih za hrvatski narod, svjedoči i svečanost održana 3. veljače u spomen na spomenutog skladatelja. Program je započeo polaganjem cvijeća na Runjaninov grob i zajedničkom molitvom okupljenih rodoljuba i znatiželjnika od kojih velika većina njih nije ni znala gdje počivaju kosti ovoga velikana.

Štoviše, na iznenađenje nazočnih, predsjednik HKPD-a Jelačić Petar Pifat tom je prigodom ukazao i na zanimljiv detalj s nadgrobnog spomenika, otkrivajući uklesane taktove melodije Lijepa naša domovino koji su zbog zuba vremena, nebrige i zapuštenosti, postali gotovo nečitki.

Nastavak svečanosti uslijedio je u dvorani Trening centar Sportskog i poslovnog centra Vojvodina (na SPENS-u u Novome Sadu) gdje je Petar Pifat naglasio nadmoć glazbe u državnim himnama u odnosu na tekst, imajući u vidu da se njihovo intoniranje često zasniva samo na instrumentalnoj izvedbi odnosno reprodukciji.

Vojnik i glazbenik

O doprinosu Josifa Runjanina hrvatskome narodu, ali i njegovom životnom putu, podrijetlu, odrastanju, školovanju, te vojničkoj i glazbenojsvecanost u cast runjanina 2 karijeri, opširno je govorio povjesničar i član Jelačića Dominik Deman.

Rođen 8. prosinca 1821. godine, Runjanin je bio najstarije među sedmero djece svoje obitelji koja je tada živjela u Vinkovcima. Nakon završene osnovne škole i niže gimnazije, s 14 godina odlazi u Ogulin gdje započinje vojnu, a kasnije i časničku karijeru. Godine 1840. prelazi u Glinu gdje je služio u Prvoj banskoj pukovniji kod hrvatskog bana Josipa Jelačića kojemu je tijekom života posvetio skladbu Ljubimo te naša diko, skladanu na riječi Ivana pl. Trnskog. Upravo tu skladbu je, između dva dijela Demanova predavanja, izveo mješoviti pjevački zbor HKPD-a Jelačić pod ravnanjem prof. Vesne Kesić Krsmanović.

Kada je riječ o Runjaninovu stvaralaštvu, ono treba promatrati u ozračju romantizma tj. vremena buđenja koje je obilježilo prvu polovicu 19. stoljeća. Za tekst pjesme Lijepa naša domovino autora Antuna Mihanovića, poznatog ilirca, pjesnika i diplomata koja je 1835. godine prvi puta objavljena u Gajevoj danici, Runjanin je, najvjerojatnije u Glini, ishitrio napjev koji će u izvedbi zborova 13 godina nakon njegove smrti (1891.) u Zagrebu biti proglašena hrvatskom himnom.

Imali smo prilike čuti i kako je Runjanin završio svoj život. Naime, nakon incidenta s jednim mađarskim husarom – plemićem kojega je 1876. godine ubio u dvoboju ispred jedne gostione na putu za Beč, Runjanin je bio odmah umirovljen 1876. godine. Nakon toga je nepune dvije godine živio u Novom Sadu gdje je i preminuo.

Grob velikana

Grob Runjanina duže je vrijeme bio zaboravljen, ali ga je srpski književnik, novosađanin Ilija Ognjanović Abukazem, otkrio koncem 19. stoljeća. Stogodišnjica skladateljeva rođenja svečano je obilježena 1921. u Hrvatskoj, ali i u Novom Sadu gdje je sve do nedavno postojala Runjaninova kuća. Skupljenim prilozima diljem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 12. je srpnja 1924. godine podignut i nadgrobni spomenik iznad skladateljeva groba. Na čelu odbora za podizanje spomenika bio je pravoslavni svećenik, paroh Velja Miroslavljević, dok je tajnik Odbora bio Petrovaradinac, profesor Franjo Malin. Prilikom otkrića spomenika, nastupili su mnogi pjevački zborovi, među kojima i zbor Hrvatskog pjevačkog društva Neven iz Petrovaradina.

Na koncu svog izlaganja, Deman je podsjetio na riječi pokojnog petrovaradinskog pijanista i orguljaša Đure Rajkovića kako nije važna nacija onoga koji nekome narodu stvara velika djela, već njegova ljubav prema zemlji i otadžbini u kojoj je živio. Tako je i u slučaju Josifa Runjanina koji je bio srpskoga ili cincarskoga podrijetla i pravoslavne vjeroispovijesti, ali i u primjeru srpske državne himne Bože pravde koju je uglazbio slovenski skladatelj Davorin Jenko.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (Melher Kralj)