Pozovite » (+381) (0)24 535-533

proslava osnutka zupe beskaSvečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović uz prisutnost srijemskih svećenika, 1. listopada obilježena je 50. obljetnica župe Beška. Ovaj mali, ali za Beščane značajan jubilej, vjernici su proslavili skupa s vjernicima iz ostalih srijemskih župa, i Beščana koji danas žive u Hrvatskoj koji su svoje domove napustili ratnih devedesetih godina. Za sve njih proslava ovog jubileja je od iznimno velikog značaja. Crkva svete Terezije u Beškoj toga dana nije bila dovoljna da primi mnogobrojne vjernike koji su došli na proslavu za njih iznimno važne obljetnice, ali i kako bi proslavili dan svoje nebeske zaštitnice.

Skupa i u najtežim vremenima

U Beškoj su Hrvati sve do 1991. godine činili 25 posto stanovništva. Početkom rata veliki broj katoličkih obitelji je protjeran, tako da danas u Beškoj živi tek negdje oko osam posto hrvatskog stanovništva. Od tih ratnih devedesetih godina, najtežih dana za župljane, pa sve do danas, župnik u tom malom mjestu je vlč. Božidar Lusavec:

„Došao sam u Bešku pred rat 1991. godine. Poslao me je župnik, jer je tadašnji župnik u Beški bio bolestan, pa sam umjesto njega ovdje trebao graditi novu crkvu. No, tog posla nije bilo, jer je došao rat i od kolovoza 1991. godine počela su iseljavanja katoličkog stanovništva. Mladi su otišli prije, a onda i čitave obitelji, jedna za drugom. Za pet godina iz Beške je otišlo 320 obitelji, a to je negdje oko 1.300 vjernik“, kaže vlč. Lusavec te dodaje: „Ovo je proslava male obljetnice, ali za nas iznimno velike i značajne. Iako katolika danas u Beški ima samo oko 550, oni s radošću dolaze u crkvu, sudjeluju u svim aktivnostima, a danas na poseban način s ponosom proslavljaju ovaj jubilej. S našim Beščanima koji su izbjegli devedesetih godina, a koji su na našu veliku radost i danas ovdje, desetljećima lijepo surađujemo. Uvijek me raduje kada dolaze ovamo, ali i mi imamo susrete u Hrvatskoj s onima koji danas žive tamo i smatram da je održavanje zajedništva, itekako važno.“

Beščani desetljećima u zajedništvu

U propovijedi biskup Đuro Gašparović posebno je istaknuo važnost zajedništva župljana, obitelji i zajedništva svih župa, pozivajući vjernike da održavaju život u crkvi, ispunjavajući je i uljepšavajući je svojom prisutnošću:

„Mi se mnogo radujemo obljetnicama naših župa i svakom našem novom susretu. Posebno mi je drago što možemo proslaviti jednu zlatnu obljetnicu, 50 godina župe Beška. Biskup Stjepan Bauerlein je ustanovio ovu župu 1. listopada 1966. godine i na neki način je odvojio od Maradika. U to vrijeme Beščani koji su došli na ove prostore iz Bosne i Hercegovine i iz ostalih župa, ali i mještani starosjedioci, obradovali su se što će dobiti svoju župu. Pedeset godina su vjernici vrijedno radili i živjeli ovdje. Vremenom se smanjivao broj vjernika, posebno u razdoblju od 1991. do 1995. godine kada su mnogi odavde prisilno morali napustiti svoje domove. Nama je u to vrijeme kada su župljani odlazili, bila posebna zadaća na neki način miriti vjernike, one koji su ostali i one koji su otišli. I uspjeli smo napraviti to da se i oni i dalje posjećuju, nastavljaju živjeti i slaviti svoje značajne obljetnice.“

Veliki osjećaj za rodni kraj

Sudionici proslave jubileja bili su i članovi Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, koji se uvijek rado odazivaju proslavama značajnih datuma u svom zavičaju.

„Moram iskazati veliko zadovoljstvo, sreću i radost, što smo imali priliku doći ovdje i biti sudionici ovog velikoga slavlja u našoj župi, gdje smo proveli, konkretno ja, svoje djetinjstvo“, kaže predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Mato Jurić te dodaje: „Osobito mi je drago što smo dobro povezani s našim susjedima s kojima smo nekada živjeli u Srijemu, Bačkoj i Banatu i našim župama. Mnogima od njih se zaista zahvaljujem što su nam pomogli i u ono vrijeme kada smo morali otići, kada su nas tješili i bili uz nas. Naše zajedništvo se posebno očituje danas na proslavi ovog jubileja. Nas vezuju veliki osjećaji za naš rodni kraj i velika je radost kada dođemo. To se vidi i po licima naših ljudi koji dođu ovdje. Svi su radosni, jedva čekaju taj dan kada će se ponovno vidjeti sa svojima koji su ostali živjeti ovdje. A osim što smo povezani s našim župama i svećenicima, drago mi je što lijepo surađujemo i s drugim mještanima Srbima, kao i sa Zavičajnim klubom Stara Beška, koji su uvijek bili uz nas i koji nam i danas ukazuju povjerenje i pomoć, kad god je to potrebno.“

Više od 25 godina je prošlo od odlaska velikog broja Beščana iz svojih domova, ali vrijeme, kako kažu, nije izbrisalo lijepe uspomene i uvijek rado dođu u svoj Srijem:

„Živio sam u Beški, a potom godinama u Novom Sadu. 1992. godine otišao sam sam sa svojom obitelji i roditeljima u Zagreb. Uvijek mi je drago doći u Bešku, u naš Srijem, našu Vojvodinu i emocije uvijek prorade kada sam ovdje. Jer u ovoj crkvi sam se krstio, pričestio, krizmao, a i veliko je zadovoljstvo svaki puta se sresti s ljudima s kojima sam nekada živio i ponovno vidjeti svoj rodni kraj“, kaže dopredsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Smiljko Barišić.

Nakon misnog slavlja Beščani i gosti iz ostalih župa proslavu jubileja nastavili su u župnom dvorištu uz ugodno druženje i skladbu tamburaša HKPD-a Matija Gubec iz Rume.

 

Antrfile

U Beškoj je 1966. godine diobom župe Maradik osnovana nova župa, a svečana primopredaja župe obavljena je 20. studenoga 1966. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega Beščani nisu imali kapelu, a kako se broj katolika povećavao sve se više osjećala potreba za podizanjem kapele gdje bi se okupljali vjernici. Najprije su iznajmili jednu sobu gdje su se sastajali narednih deset godina na bogoslužju. Kasnije su tu kuću kupili i ona je služila kao stan za svećenika, sve do 1970. godine, kada je srušena i na njenom mjestu sazidan je današnji župni dvor. Za vrijeme maradičkog župnika Josipa Šoštarca dvorana je produžena, a za zaštitnicu te kapele izabrana je sveta Terezija od Djeteta Isusa.

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (Suzana Darabašić)