Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Duzijanca 1Parafraza Rilkeovog stiha „Bože, daj svakomu njegov vlastiti kruh!“ vrlo dobro izražava samu bit žetvenih svečanosti, Dužijance. Jednostavna i drevna ljudska matrica koja u jednu cjelinu objedinjuje napor i rad, znanje, uspjeh, nagradu, upućenost ljudi jednih na druge, zahvalu Bogu te slavlje i veselje, svoj svečani izričaj još jednom je oplodotvorila u ovogodišnjim žetvenim svečanostima. Stotinu i šesta svetkovina Dužijance proslavljena je trodnevnom završnom manifestacijom na glavnom gradskom trgu u Subotici u nedjelju, 14. kolovoza.

Ta sveukupnost bića Bunjevaca Hrvata, to složeno tijelo, koje se nabijeno unutarnjom snagom širi u nekoliko protega, ta Dužijanca naša, koju je već treću godinu zaredom organizirala Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, ponovno je obasjala svoj blistavi izvor, obiteljsku dužijancu koju je župnik župe svetog Roka Blaško Rajić 1911. godine uzdigao na razinu javnosti.

Dužijanca je završena, ali će se još dugo razgovarati o dojmovima, prepričavati zgode i nezgode, komentirati odluke povjerenstava, pamtiti tko je kakvu nošnju obukao i je li je znao nositi.

Završna manifestacija središnje proslave Dužijance započela je u petak, 12. kolovoza.

Nastup tamburaških ansambala, predstavljanje predvoditelja žetvenih svečanosti – bandaša i bandašice, svečani paradni mimohod mladih u nošnjama te izbor i proglašenje pratitelja bandaša i bandašice, uručenje nagrada autorima najljepše aranžiranih izloga, sve su to sadržaji koji su i ove godine obilježili tamburašku večer. Program koji se toga dana završio već prije 22 sata, otvorio je tamburaški ansambl Nesanica iz Subotice. Večer je gostima na trgu potom uljepšao ansambl Hajo i ansambl Uspomena, a katedralni je župnik monsinjor Stjepan Beretić predstavio ovogodišnje nositelje središnje proslave Dužijance 2016. bandaša Ninoslava Radaka i bandašicu Natašu Vojnić Tunić.

Na improviziranom salašu na glavnom gradskom trgu zasvirali su tamburaši HKC Bunjevačko kolo, a potom je počela promenada mladosti, ljepote i nošnje. Stas, hod i nastup, izgled glave, lica i frizure, izgled i usklađenost nošnje, obuće i detalja te opći dojam mladih u nošnjamaDuzijanca 3 obučenih po svom izboru, ocjenjivalo je petočlano povjerenstvo. Između 7 momaka i 10 djevojaka, predsjednica Dajana Šimić, Zolika Baka, Senka Horvat, Senka Davčik i Kristina Križan, izabrali su 3 para pratitelja bandaša i bandašice. Za prvu pratilju proglašena je Jasna Kujundžić s Klise, a prvi pratitelj je Marko Kujundžić iz Subotice. Titulu druge pratilje ponijela je Marija Piuković, a drugog pratitelja Matiša Bonić, dok su treći par pratitelja činili Dajana Harangozo i Mario Vojnić Hajduk iz Subotice.

Tijekom tamburaške večeri su također uručene nagrade autorima najljepše aranžiranih izloga. U gradu je ukrašeno 11 izloga od kojih su tri nagrađena. Odluku o tome koja tri izloga su najbolje odgovorila na temu risa i žetvenih svečanosti donijelo je tročlano povjerenstvo: predsjednica Jozefina Skenderović, Senka Davčik i Dejan Kovač, a nagrade je uručio predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca, Andrija Anišić. Prva nagrada pripala je Mariji Bošnjak iz Male Bosne za aranžman pod nazivom Zahvala Bogu – Dužijanca u izlogu butika Veruška. Drugu nagradu osvojila je Tanja Dulić iz Subotice za Vodonoše koje su postavljene u izlogu butika Mondo, a treću Ljubica Mandić iz Subotice za izlog dućana Simpo pod nazivom Majka nam je šila i šlingovala. Nagrađeni su dobili novčane nagrade, sliku, dar Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca, te knjige Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Nakon proglašenja najboljih aranžera, publiku je zabavljao Marko Križanović i ansambl Ruže.

Duhovni sadržaji Dužijance, koja je zahvala Bogu i pohvala čovjeku, dobili su svoj izraz u subotu, 13. kolovoza u katedrali bazilici svete Terezije Avilske kada je održana svečana večernja. Himne, psalme i hvalospjeve pjevao je katedralni zbor Albe Vidaković pod ravnanjem dirigenta Miroslava Stantića, a za orguljama je bio Andro Čalo. Nakon svečane večernje, položen je vijenac od žita na spomenik Risaru i spomen bistu Blaška Rajića u parku ispred Gradske kuće, a u 20 sati je na salašu u središtu grada počela Skupština risara i smotra folklornih ansambala. Gazda i gazdarica salaša Davor Šimić i Dajana Šimić, majka i dida, Ružica Šimić i Lazo Jaramazović te djeca, Josipa Kujundžić, Lana Šimić i Dunja Šimić, dočekali su risare na salašu te je uslijedila pogodba.

Nakon skupštine risara i pogodbe uslijedio je nastup folklornih skupina iz Austrije, Hrvatske, Tavankuta, Horgoša i Subotice.

Program folklorne večeri otvorili su koreografijom Bunjevačko momačko kolo domaćini, folkloraši najstarije hrvatske udruge u Subotici, Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo. Svoje plesove publici su zatim pokazali gosti, gradišćanski Hrvati KUD-a Hajdenjaki iz Dolnje Pulje u Austriji. Društvo okuplja mlade iz skoro svih hrvatskih sela Sridnjega Gradišća, a nastalo je s ciljem da sačuvaju svoj hrvatski identitet u državi u kojoj žive. Brojna publika na trgu nadalje je pratila nastup Hrvatskog-kulturno prosvjetnog društva Matija Gubec iz Tavankuta, koje ove godine proslavlja 70-tu obljetnicu postojanja, potom KUD-a Zlatko Baloković, iz Krapinskih Toplica u Hrvatskoj, KUD MAK iz Trnovca u Varaždinskoj županiji. Na bini je potom svoje umijeće pokazao plesni ansambl Gubanc Kulturno-umjetničkog društva Béla Bartók, a poslije njih Kulturno-umjetničko društvo Ogranak seljačke sloge iz Posavskih Brega u Hrvatskoj. Najstarije subotičko društvo, koje preko 70 godina radi na njegovanju i očuvanju tradicije naroda i narodnog stvaralaštva gotovo svih nacija koje žive u našem gradu, okolini i državi, KUDŽ Bratstvo prikazalo je svoje umijeće, kao i Mađarski kulturni centar Népkör iz Subotice koji je čuvar tradicije mađarskog folklora već 145 godina.

Živjeti jedni za druge

Duzijanca 2Kraljičkim pjesmama te blagoslovom ispraćeni su bandaši i bandašice iz župe sv. Roka u Keru. Stožerno, euharistijsko slavlje Dužijance u katedrali bazilici svete Terezije Avilske predvodio je požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević, koji je među ostalim u propovijedi rekao:

„Došao sam u goste, na Dužijancu. Pokušavam razumjeti što je to vaša subotička dužijanca. Ono što vidim, lijepo je. Vi mladi odjenuli ste lijepe bunjevačke narodne nošnje i s ponosom svjedočite kroz njih svoju povijest, a i svoju ljepotu. Pred oltar je doneseno žito koje smo blagoslovili, a sinoć je postavljena pred oltar prelijepa kruna od slame koju je napravila Jozefina Skenderović. Hvala vam, dragi sudionici Dužijance da ste nas kroz ovo žito i kroz ovu krunu htjeli upozoriti na čudo koje se događa pokraj nas. Zrno mora najprije umrijeti da bi donijelo žito. Zatim, moramo samljeti zrnje pšenice, mora umrijeti i ono što je kao plod izraslo da bismo dobili brašno, a onda brašno umijesiti i još jedanput staviti u neko umiranje, na vatru da bi se onda ispekao onaj mirisni kruh da bi onda taj kruh prešao u snagu našega života. Na ovim prostorima, ovdje gdje raznorodne, različite nacionalnosti živite ima mogućnosti pobjeđivati ako ne živimo svatko za sebe, za svoju sebičnost već jedni za druge i to u bogatstvu našeg postojanja, pripadnosti različitim nacionalnim tradicijama. Postoji vaša bunjevačka hrvatska tradicija koja je bogatstvo ovih prostora, koje se ne trebate i ne smijete sramiti nego se njome ponositi.“

Špalir narodnog bogatstva

Nakon mise svečana povorka krenula je od katedrale do Gradskog trga. Svečani mimohod od katedrale do Trga predvodio je na konju čilašu barjaktar Marko Vojnić Purčar. Gazda i gazdarica salaša, Davor Šimić i Dajana Šimić, kao i dida Lazo Jaramazović i majka Ružica Šimić, te dica, Josipa Kujundžić, Lana i Dunja Šimić, dočekali su potom jahače u graničarskim odijelima, veliku krunu od žitnog vlaća na karucama, koja je jedan od simbola dužijance, djecu iz vrtića Marija Petković Sunčica i Biser, u nošnji. Građani Subotice, gosti i turisti, koji su cijelim putem od katedrale do Trga načinili špalir, pozdravili su potom ljelje, kraljice župe sv. Roka iz Kera i župe svetog Marka Evanđeliste iz Žednika i veliki klas koji je nosio momak sa šest mladih djevojaka. Potom je na Trg stigao radni dio povorke. Tu se mogla vidjeti skupina risara i risaruša u narodnim nošnjama s radnim priborom te najbolji risarski parovi s takmičenja risara u Đurđinu, Marinko Kujundžić i Ruža Juhas, Stipan Kujundžić i Rozalija Bajić i Marijan Marcikić i Ana Dulić. Iza njih u povorci je bila i Radna skupina Moba iz Županje iz Hrvatske. Na kraju su stigli i mereš i kola s džakovima žita, djeca i muškarci koji pucaju bičevima, gajdaši, a nakon njih i kulturno umjetnička društva. Gosti ovogodišnje dužijance bili su Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Đurđin iz Đurđina, Njemačko udruženje Maria Theresiopolis iz Subotice, Kulturno-umjetničko društvo željezničara Bratstvo iz Subotice, Kulturno-umjetničko društvo Ogranak seljačke sloge iz Posavskih Brega u Hrvatskoj, Mađarski kulturni centar Népkör iz Subotice, Kulturno-umjetničko društvo Šokadija iz Ladimirevaca u Hrvatskoj, Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Mladost iz Subotice, Kulturno-umjetničko društvo Zlatko Baloković iz Krapinskih Toplica, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta, Gradišćanski Hrvati okupljeni u Kulturno-umjetničkom društvu Hajdenjaki iz Dolnje Pulje u Gradišću u Austriji, Kulturno-umjetničko društvo MAK iz Trnovca u Hrvatskoj i članovi Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo odjeveni u unikatne i raritetne nošnje koje se mogu vidjeti samo na Dužijanci. Subotičani su do trga ispratili i svečane zaprege, haptike, fijakere, karuce okićene žitnim vlaćem, s mladima u narodnim nošnjama, seoske bandaše i bandašice s krunom. To su bandaš i bandašica iz Žednika – Vladimir Gršić i Danijela Siracki, iz Lemeša – Josip Knezi i Ivka Brkić, iz Tavankuta – Darko Prćić i Marina Crnković, Sombora – David Antunić i Katarina Budimčević, Male Bosne – Igor Babičković i Kristina Francišković, Đurđina – Josip Dulić i Nina Vojnić Purčar. Iza njih je išla skupina mladih jahača a potom karuce ergele Bunford i ergele Kelebija s pratiteljima bandaša i bandašice.

Gradonačelnik Subotice Bogdan Laban i direktor Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca i predsjednik organizacijskog odbora Dužijance 2016. Marinko Piuković na bini su dočekali predvoditelje slavlja bandaša Ninoslava Radak i bandašicu Natašu Vojnić Tunić koji su prinijeli krunu Dužijance i gradonačelniku predali kruh ispečen od novoga brašna. Tom je prigodom gradonačelnik Subotice Bogdan Laban rekao: „Dužijanca kao svetkovina završetka žetve koja se u Subotici slavi više od 100 godina, izvorni je običaj koji se stoljećima njegovao i čuvao u salašarskim obiteljima naroda s ovih prostora. To je vjera u rad, vjera u Boga, živi etnološki muzej, kulturološki fenomen, praznik koji nadilazi okvire nacionalne i vjerske pripadnosti. Ova manifestacija njeguje i pobuđuje u nama najbolje osobine, a to su marljivost, ustrajnost i težnja k zajedništvu. Ona svojim značajem i veličinom odavno nadilazi lokalni karakter. Dužijanca simbolično sadrži najznačajnije osobine žitelja Subotice, ali i cijele Vojvodine. Zato je današnji dan praznik zajedništva, rada i smjernosti i on oslikava svu ljepotu i raznolikost ovog dijela naše zemlje. Nema mnogo manifestacija koje se mogu pohvaliti da traju cijelo jedno stoljeće. A traje između ostalog i zato što sadrži trajne vrijednosti. Dužijanca u sebi nosi simboliku sreće, jedinstva i ljubavi. Cijenimo i poštujemo svaku nacionalnu zajednicu koja drži do sebe, čuva i njeguje svoje običaje, gaji kulturu i ne gubi identitet. Obveza svih nas iz lokalne samouprave je da vam u tome pomažemo i da jedni drugima služimo za primjer, da jedni drugima pokažemo snagu i vjeru u zajednički rad i trud koji uvijek doprinose zajednici i donose rezultate. Isto tako, Dužijanca treba sačuvati svoje istinske i iskonske vrijednosti.“

Svetkovina sjaja, dostojanstva, ponosa, zahvale, na sunčanom je gradskom trgu uz ansambl Hajo u Veliko bačko kolo okupila sudionike povorke i sve one koji dužijancu osjećaju kao svoju svečanost i svoju zahvalu.

Predvečer su bandaš i bandašica posjetili grob Blaška Rajića na Kerskom groblju, a ove godine i grob Bele Gabrića. Bandašicino kolo na trgu i ove godine je okupilo veliki broj onih koji vole bunjevačke, ali i plesove naroda s kojima Bunjevci žive. Središnji je trg bio ispunjen živošću, mladošću, u kolo kao simbol zajedništva svih onih koji slave završetak žetve i rada i kojima je nagrada jednako kruh koji su priskrbili kao i međusobno zajedništvo.

 

                                                                                                                                                       Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)