Pozovite » (+381) (0)24 535-533

tome u sad u 1Temeljna je svrha studijskoga posjeta narodnih zastupnika iz Republike Srbije relevantnim institucijama i tijelima vlasti Sjedinjenih Američkih Država dakako edukacijska – upoznati se s naravi i funkcioniranjem demokracije u jednoj od država gdje je demokracija i nastala, kulturom i načinom života njezinih građana. Naravno, razvijenost američkog demokratskog sustava posljedica je višestoljetnih napora – od 1776. godine i stjecanja neovisnosti 13 američkih država od Velike Britanije – kroz povijest desetak generacija građana SAD-a, a ono što danas kao posljedica toga postoji, kada je riječ o demokraciji kao načinu organiziranja i funkcioniranja vlasti, jest posve impresivno.

 

Sloboda pojedinca, vladavina prava, konsolidirana demokracija, jasna i nedvosmislena podjela vlasti, tržišna ekonomija, visoki stupanj decentralizacije, racionalnost administracije, funkcionalnost sustava, nezavisne institucije, sloboda medija… – demokratska su načela i vrijednosti koja su u Sjedinjenim Američkim Državama u veoma velikoj mjeri i zbiljski ostvareni.

SAD ima i svojih nedostataka

Naravno, to ne znači da je demokracija u SAD bez mana, to jest da SAD kao demokratska država nema i svojih nedostataka, problema, stvari koje nisu na dobar način ili pravično riješene. Recimo, sustav socijalne i zdravstvene zaštite nije u jednakoj mjeri dostupan svima; još uvijek postoje obrisi segregacije na rasnoj osnovi; podzastupljenost žena u strukturama moći vidljiva je gotovo na svakom koraku; u vanjskoj politici uračunavaju se mjere koje znaju biti navezane samo na interese SAD-a… Drugim riječima, opčinjenost demokracijom ostvarenom u SAD autora ovih zapisa nije bezmjerna – bio je u prilici uočiti i stanovite deficite.

No, o tome se posve govori i u samim Sjedinjenim Američkim Državama. Jer, jedan od kulturnih kodova u demokraciji jest i to da među građanima postoji spremnost da se prizna da problema ima! Demokracija, naime, ne podrazumijeva ni nojevsko guranje glava u pijesak niti, pak, život u lažima zabašurenoj samodopadnosti. Istina, priznanje da problemi postoje i prateće dijalogiziranje ne moraju uvijek za ishod imati i pozitivno razrješenje, to ovisi o onima koji raspolažu s politički određenom moći, no zacijelo jest ključni preduvjet da se problemi počnu rješavati. I u izostanku toga vidim ne samo slabost srbijanske demokracije od uspostave nakon 2000-ih, nego je u tome situirana jedna od glavnih slabosti i unutar hrvatske zajednice u Vojvodini u započetim demokratskim procesima.

Važno je učiti Dobro od drugih

Isto tako, poučak je posjet „kolijevci“ demokracije da se određene demokratske postavke i dobra institucionalna rješenja iz jedne države ne mogu automatizmom ili „copy paste“ načinom prenositi u drugu. Međutim, to ne znači da se ni ništa od viđenog, a u mojim zapisima spomenutog, ne bi moglo primijeniti u Srbiji ili u hrvatskoj zajednici. Istina, adaptibilno, u smislu stanovitim prilagođavanjima postojećom društvenom sistemu, a poradi njegova poboljšanja.

A tako što, uostalom, treba funkcionirati i u svijetu života – u vlastitome rastu u dobru treba nastojati uzimati ga oprimjenjivanjem od drugih (prije toga se valja pripremiti da tako što možemo uočavati, a ne samo vidjeti ono negativno i na tome strasno inzistirati u pakosnim jalovostima) te razmatrati mogućnosti i modele njegove primjene ne bi li ono što je bolje kod drugih i sami u životu ostvarili. Zbog toga je Drugi u potencijalu uvijek bogatstvo za vlastito dobro. Kako u individualnim aspektima života, tako i u kolektivnim aspektima njegova ostvarenja – od obitelji, preko nacije do države.

 

Antrfile

Sastavni dio programa posjeta srbijanskih narodnih zastupnika Sjedinjenim Američkim Državama bio je i smještaj i boravak u američkim obiteljima, kako bi upoznali načine i uvjete života Amerikanaca, funkcioniranje obitelji, njihove svakodnevne prakse i rituale... Skupa s facilitatorom Dejanom Gajićem imao sam taj privilegij biti gost obitelji Barbare i Jamesa Kimmel, umirovljenika koji žive u predgrađutome u sad u 2 glavnog grada Savezne države Ohio Columbusa – Westervilleu. Oboje su s fakultetskom diplomom i radili su u financijskom sektoru. Premda u mirovini, i danas pomalo rade – honorarno gđa Kimmel pruža računovodstvene usluge za nekoliko neprofitnih organizacija. Dom njihove obitelji je prosječan za američke građane – prostorna katnica, kvalitetno izgrađena i još kvalitetnije uređena, s malom okućnicom. Uzgred, u SAD-u nisam vidio nedovršenih kuća, npr. bez fasada! Sve je u domu i oko njega uredno – trave podšišane, nigdje smeća, dvorišta su mala i namijenjena su društvenom životu. Imaju dva automobila, no ničim se ne razmeću, to jest ne očituju svoju novčanu moć. Racionalnost u organizaciji vođenja kućanstva i zadovoljstvo krase ove ljude. Barbara i James praktični su vjernici Metodističke crkve – redoviti su nedjeljom na službi, a James pomaže u bogoslužju. Odlazak na misu u Americi je pravi društveni događaj, s brojim karitativnim i socijalnim sadržajima. Ono što također fascinira jest posvećenost sebi, svojim životima i svojoj djeci bračnog para Kimmel. Nije tu toliko riječ o sebičnosti, već o svijesti da je interes za živote „susjeda“ i drugih posve nebitan i jalov! Tako sam tijekom tih deset dana boravka u Americi bio oslobođen od ogovaranja i plećki. Eh, kad bi tako štogod spopalo i nas Bunjevce! Također, veliki interes građani SAD-a očituju za društvena, to jest politička događanja – u obitelji Kimmel se dosta govorilo o prvim potezima i očekivanjima predsjednika Trumpa, napose kada je riječ o socijalnoj i zdravstvenoj problematici te gospodarskim pitanjima.

 

U prvome je napisu istaknuto kako Sjedinjene Američke Države imaju kompetentnu, racionalnu, funkcionalnu i jasnim planovima određenu administraciju. To se dalo vidjeti kako tijekom priprava i organiziranja putovanja u SAD tako još više i tijekom same realizacije programa desetodnevnog studijskog posjeta devetero narodnih zastupnika iz Srbije SAD-u. Cijelim procesom je rukovodio iskusni američki diplomat, veleposlanik u mirovini John O’Keefe, inače izvršni direktor Open World Leadership Center. Kao službenik američkog veleposlanstva, dva puta je radio u Beogradu koncem 1970-ih i početkom 1990-ih, tako da odlično poznaje političke i ine prilike u Srbiji, a dobro razumije i solidno govori srpski jezik. Kao organizator očitovao je visoku profesionalnost – sve što je planom predviđeno i ostvareno je, zahvaljujući i njegovim suradnicima iz staffa Open Worlda. Usto, plijenio je ljudskom toplinom, pažnjom koju je posvećivao svim sudionicima, a mudrim i odmjerenim izjavama očitovao je razumijevanje za političke prilike u Srbiji, čime je zadobio simpatije sviju nas. Također je napomenuto da su s narodnim zastupnicima iz Srbije na putu bili i predstavnici Veleposlanstva SAD-a: savjetnik u političkom odjelu Denis Ibišbegović i savjetnik u Gospodarskom odjelu Dejan Gajić. Obojica su imali status facilitatora – osobe koje pružaju sve usluge sudionicima koje su od važnosti za realizaciju programa posjeta. Gotova besprijekornost u ostvarenju svih sadržaja i segmenata programa posjeta zasluga je i njihovih kompetencija i profesionalne privrženosti poslu. A kvalitetna i učinkovita administracija, kao što je američka, upravo i zahtijeva takve kadrove, čemu uvelike imaju zavidjeti naše administracije.

 

Izvor: Hrvatska riječ (Tomislav Žigmanov)