Pozovite » (+381) (0)24 535-533

blagoslov kriza krajputasa Mala Bosna sl.1Križ. U njivi, kraj puta, prašnog, litnjeg. Nije li mjesto križevima u crkvi, kapelama, na zlatnim lančićima, a ne na njivi?! Tko je to još davno želio imati križ u njivi, kraj litnjeg puta?! Željeli su to naši stari, Antun Francišković sa suprugom Katom Piuković, davne 1921. g. koji su vjerovali u njega, klanjali mu se, molili. I ostalo je to tako do danas.

I mi danas vjerujemo u križ, i kad god prođemo kraj njih jureći u autima, glava barem malo klone, pokloni se, a ruka napravi znak križa. Ostavili su nam naši stari običaj da se poklonimo križu kad kraj blagoslov kriza krajputasa Mala Bosna sl.2njega prolazimo, prekrižimo se, nešto kratko izmolimo, da vjerujemo. Ostalo je puno takvih križeva u okolnim mjestima u Subotici, u njivama, prašnim putovima, kraj kojih se sve rjeđe ide pješice, ali se ipak prekriži. Jedan takav oronuo križ prepoznale su obitelji Francišković i Piuković i uz malo združene snage obnovili ga. Obnovljen križ treba i blagosloviti, a to je učinio župnik župe u Maloj Bosni na čijem se teritoriju nalazi križ, vlč. Dragan Muharem. Nazočan je bio i vlč. Andrija Anišić i uzveličao blagoslov. Sedamnaestog lipnja familije Francišković i Piuković, čije su njive pod okriljem ovog križa, ugostile su 70-ak mještana, koji su se, premda je vjetar pokušavao rastjerati ljude, osjećali dobro i pronašli vremena počastiti križ svojim dolaskom, razgovoriti se kraj križa. Da križ može pisati povijesne stranice, vjerojatno bi davno pamtio toliko ljudi koji su k njemu došli. Ostaje mu i dalje stara zadaća, da čuva naše rodne njive, salaše na kojima nas je sve manje, a najviše našu vjeru, koja je obnavljanjem ovog križa pokazala da i dalje postoji. Čvrsta, jaka, i sačuvana!

 

 

 

Izvor: Hrvatska riječ (M. P.)