Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Anica BalazevicGalerija Prve kolonije naive u tehnici slame i mjesni HKPD Matija Gubec organizirali su samostalnu izložbu Anice Balažević. Izložba je priređena povodom 25 godina od smrti te tavankutske slamarke. Prikazano je njezinih šesnaest radova koji se nalaze u privatnome vlasništvu, te u zbirci HKPD-a Matija Gubec. „Zašto je ova izložba važna za tavankutsko slamarstvo? Zato što je važno sagledati vlastite temelje i početke, upoznati stvaralaštvo protagonista ovog likovnog izraza, među kojima je i Anica Balažević. Njezine su slike svjedočanstvo jednog prošlog vremena, kako spram tematike tako i spram tehnike izvedbe, a predstavljaju jedan od stupnjeva u razvitku slamarstva u Tavankutu općenito“, kaže povjesničarka umjetnosti i predsjednica Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame Ljubica Vuković-Dulić.

Djelovanje u kulturi

Kao slamarka, ali i svestrana kulturna djelatnica, Anica Balažević dala je veliki doprinos kulturnom životu Tavankuta. Do Drugog svjetskog rata bila je članica križarske organizacije, aktivna članica Hrvatskog seljačkog prosvjetnog doma u Tavankutu, sudjelovala je u organizaciji Dužijance, koja se u Tavankutu počinje organizirati 1928. godine, a animirala je djecu i mlade za sudjelovanje u dramskim predstavama i igrokazima koji su često tematizirali i elemente tradicije, kao što su npr. Betlemari. Bila je uključena u rad Katoličkog divojačkog društva u Subotici, godine 1946. bila je među osnivačima HKPD-a Matija Gubec u Tavankutu, a zatim i njegova predsjednica. Od 1967. godine bila je aktivna u likovnom odjelu ovog Društva. Pojavom prvih „slika rađenih od slame“ 1962. odjel Društva postao je jedinstvenim stjecištem pletilja, te je 1986. organizirana i Prva kolonija naive u tehnici slame. Uključivši se u rad odjela, a zatim i kolonije, dotad aktivistica postaje i slamarkom. Osim što se bavila žitnim oblikovanjem u slami, pisala je i pjesme te skupljala predmete vezane za folklornu baštinu. Pjesme zavičajne tematike objavljivala je u Bačkom klasju i Subotičkoj Danici.

Obilježja salašarskog života

Nadahnuće u stvaranju nalazila je u svakodnevnom okruženju paorskog života. Njezini prizori „izvedeni u slami“ protkani su elementima narodnih običaja i prepoznatljivim obilježjima „salašarskog života“. Prvi je puta izlagala na izložbi Naivna umjetnost žena Bačkog Brijega, Uzdina i Tavankuta 1970. u Tavankutu. Nakon toga sudjelovala je na šezdesetak kolektivnih izložbi u Tavankutu, Apatinu, Subotici, Kostajnici na Krki, Krapinskim Toplicama, Zagrebu, Somboru, Senti, Sarajevu, Kovačici, Županji, Baji, Budimpešti, Szolnoku i dr. Slamarski odjel Matice hrvatske u Subotici nosio je njezino ime.

O društvenom angažmanu Anice Balažević Branko Horvat, nekadašnji predsjednik hrvatske udruge u Tavankutu, kaže:

„Bila su to vremena velikog naboja entuzijazma, volje, želje, hrabrosti i povrh svega velikog htijenja dati doprinos, dati sebe, za očuvanje, razvoj i prosvjećivanje bunjevačkog roda, mladih naraštaja, u ne baš često lakim vremenima. U tim i takvim uvjetima naša teta Anica je živjela, radila, davala sebe, ne pitajući za cijenu, ali vjerujući da to što radi, radi dobro, jer tako treba, i da će to vrijeme potvrditi, što se je i dogodilo, a za to smo dokaz mi, koji smo i danas ovdje i čime se potvrđuje ispravnost njenog činjenja“.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivica Dulić)