Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Krunoslav DjakovicNa proslavi Dana hrvatske zajednice u Srbiji, održanoj 15. prosinca u Subotici, priznanje Hrvatskog nacionalnog vijeća Dr. Josip Andrić za doprinos u kulturi uručeno je HKC-u Srijem – Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice. Ovo priznanje uručeno je udruzi iz Srijema u godini kada je proslavila 20. obljetnicu obnove rada. Kroz nju su do sada prošle brojne generacije članova, koji djeluju u više odjela. Uručivanje tog prestižnog priznanja bio je povod razgovora s predsjednikom HKC-a Srijem – Hrvatski dom Krunoslavom Đakovićem.

Od kolikog značaja je za Vas osobno, ali i za članove Vaše udruge dobijanje ovog priznanja?

Ovo priznanje svakako je značajno za nas kao jedno ohrabrenje. Iako je to priznanje koje se uručuje unutar naše zajednice, ono je veliko ohrabrenje za nas da i dalje uspješno nastavimo s radom. Kroz ovih 20 godina djelovanja našega Društva, kao i svugdje, bilo je i lijepih i loših trenutaka. Kada se dogode ti loši momenti koje trebamo zajedničkim snagama nadvladati, onda je jedno priznanje, ne samo od publike, naših članova i simpatizera, nego krovne institucije hrvatskoga naroda u Srbiji, jedno veliko ohrabrenje da i dalje nastavimo još bolje raditi, da lakše nadvladamo sve teškoće i da i dalje u budućnosti nastavimo čuvati kulturu i identitet.

Na prostorima Srijema nije uvijek bilo lako svjedočiti pripadnost hrvatskome narodu. Kakva je situacija danas?

Nije bilo lako. Mi smo obnovili rad hrvatskoga Društva u Srijemskoj Mitrovici 1997. godine kada je još bila, da kažem, nedemokratska vlast Slobodana Miloševića i kada je, istina, malo splasnulo sve ono što se događalo 90-ih godina, kada je bio progon Hrvata u Srijemu. Već tada, kada smo nastavili raditi sve ono što su radile hrvatske udruge početkom 20. stoljeća, imali smo problem registrirati se. Tako se nismo odmah registrirali nego tek 2001. godine kada su se u Srbiji dogodile demokratske promjene. Ta činjenica da se nismo odmah na početku mogli registrirati kao hrvatska udruga dovoljan je primjer koliko je to tada bilo problematično. Poslije 90-ih godina ljudi su trebali smoći hrabrosti da daju svoj potpis i osobne podatke za registraciju Društva i tada je trebalo puno više ljudi nego što je po današnjem zakonu potrebno za registriranje jedne udruge. Nakon tih početaka i registracije osjetio se među ljudima jedan polet i zanos. Skupio se veliki broj ljudi, najprije u folklornoj sekciji, a zatim i u likovnoj, koji su imali želju družiti se među pripadnicima svoga naroda. Onda naravno dolazi smjena generacija, mladi odlaze za svojim životom, tako da u jednom razdoblju, godinu-dvije, nije radio folklorni odjel. Nakon toga ponovno se obnovio. Uvijek ima nekih problema, ali uvijek ima i nekih lijepih stvari poput nastupa u Hrvatskoj gdje često gostujemo, zatim u Srbiji i u Srijemskoj Mitrovici gdje održavamo koncert jednom godišnje. Osim tehničkih problema s kojima se suočava svaka udruga, naravno da je ponekad problem i to što smo mi Hrvati. Srećom, danas to nije problem kao 90-ih godina.

Ima li danas dovoljno ljudi koji su aktivni u radu udruge i jeste li Vi kao predsjednik Društva zadovoljni radom i sadašnjim uvjetima?

Hrvatski nacionalni identitet se najbolje može čuvati kroz kulturu. Najvidljiviji je kroz folklorni odjel, a i najlakše je organizirati takve nastupe. Manje je vidljivo ono što radi likovna i književna sekcija, ali je rad vidljiv kroz mnoge godine u očuvanju identiteta. Uvijek bi moglo biti više sredstava, jer bismo onda mogli i više postići. No, financijska situacija je mnogo bolja nego što je bila prije 20 godina kada nismo imali ništa. Sada ipak dobijamo sredstva koja su najvećim dijelom iz Hrvatske i bez njih ne bismo opstali i ne bismo mogli djelovati. Dio sredstava dobijamo i od Autonomne Pokrajine Vojvodine i od Grada Srijemska Mitrovica, ali ipak najveći dio od Veleposlanstva Hrvatske. Ljudi uvijek ima i nema. Uvijek ima onih koji su zainteresirani da se uključe u rad sekcija, ali i onih koji se ne žele uključiti u njihov rad. No, iako se broj Hrvata smanjuje, još uvijek se nađu oni koji će aktivno sudjelovati u radu udruge.

Na proslavi obljetnice vaše udruge stiglo je još jedno ohrabrenje i obećanje da će se uskoro riješiti pravni status Hrvatskog doma i da će vam on biti vraćen. Koliko je to izvjesno i očekujete li da će se to dogoditi u ovoj godini?

Treba naglasiti da je promjena, ne u službenoj politici Hrvatske nego u službenom ponašanju Hrvatske prema Hrvatima izvan domovine, vidljiva. Pokazali su veliki interes za naša pitanja u Srbiji, što je do sada bilo više formalno. Na djelima se to počelo puno više pokazivati u prošloj godini. Tu sada imamo njihovu svesrdnu pomoć vezanu za povrat Hrvatskoga doma. To pitanje će se morati, kao i sve ostalo u Srbiji, na politički način riješiti, kao i 1997. godine kada se nismo kao udruga mogli registrirati, jer je bilo pravnih zamjerki našem Statutu. Već 2001., godine kada se nije promijenio zakon nego vlast, s istim Statutom smo se registrirali bez problema. Tako je i po pitanju Hrvatskoga doma. Uvijek će se naći neka pravna zamjerka da se ne uradi ono što se ne želi uraditi, a ako politika odluči da se Hrvatski dom vrati, vratit će se. Nadamo se da će se to pitanje riješiti u ovoj godini i da će u razgovorima između Srbije i Hrvatske ono biti na dnevnom redu kao jedno od bitnih. U rješavanju tog problema nema puno niti pravnih niti bilo kojih drugih prepreka, s obzirom na to da mi već jesmo u posjedu te imovine, a jedino rješenje vidim u političkom dogovoru i razgovoru.

Izvor: Hrvatska riječ (Suzana Darabašić)