Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Crkva Sv. Mateja KacGodine 1968. proglašena je Subotička biskupija. Prvi ustoličeni biskup mons. Matija Zvekanović reorganizirao je administrativni ustroj katoličkih zajednica, osnovao nekoliko novih župa, a također nekoliko dotadašnjih filijala podignuo na rang vikarija. One koje se nalaze u južnoj Bačkoj i imaju svoje pastire do dan danas uporno čuvaju vjeru i jedina su mjesta okupljanja katolika u pretežitio nekatoličkim sredinama. Za Hrvate to su jedina mjesta okupljanja i zajedništva.

Sveti Matej, Kać

Jedina katolička crkva u Subotičkoj biskupiji posvećena svetom Mateju, apostolu i evanđelisti, nalazi se u Kaću. Matična joj je župa Blažene Djevice Marije Kraljice u Budisavi, a predano je vodi župnik vlč. dr. Tibor Szöllősi. Vikariju u Kaću podigla je na tu razinu biskupska vlast 1968. godine. Po riječima župnika, u ovom velikom selu nedaleko Novog Sada, među više od 11.000 stanovnika, živi i oko 150 katolika, Hrvata i Mađara (podrijetlom uglavnom poslijeratnih naseljenika), od kojih svake nedjelje u 8 sati na misu dođe između 20 i 30 vjernika. „Imamo desetak vjeroučenika u osnovnoj školi. Svete mise su dvojezične. Ove godine je bilo jedno krštenje i dva prvoispovjednika, dok krizmanika nije bilo. Vjernici se iznimno čvrsto drže skupa. Poslije svake svete mise dugo se ostaju družiti, popričati, popiti kavu. Jako im je važna sveta misa i jako se raduju svećeniku“, kaže velečasni Tibor. Za potrebe ove filijale obnovljene su dvije male dvorane, za vjeronauk i za druženje, te sakristija, a pred zajednicom je veliki izazov – obnova bogoslužnog prostora. Riječ je o molitvenom domu, kući koja ima veliku središnju prostoriju koja se koristi kao crkva te, u dvorištu, posebno podignut zvonik. Nalazi se na križanju ulica Svetozara Miletića i Kralja Petra I.

Sveti Ćiril i Metod, Kisač

Ne mali broj vjernika katolika čude se podatku da u Kisaču, selu sjeverno od Novog Sada, postoji katolička vikarija. Nije ovoj maloj zajednici bilo lako preživjeti u većinskom luteranskom, te djelomice pravoslavnom okruženju, no ipak je to uspjela, i 2018. zabilježila jubilej vrijedan spomena. Prije 50 godina, naime, dotadašnju filijalu futoške župe Presvetog Srca Isusova podignula je biskupijska vlast na rang vikarije. Njome se trenutačno upravlja iz Futoga, a župnik je vlč. Antun Kopilović. Molitvena kuća posvećena, duboko simbolički, svetima Ćirilu i Metodu, slavenskim apostolima, dugo je godina bila u istom dvorištu sa zgradom metodističke crkve. Godine 1990., dvije godine nakon dolaska na mjesto župnika u Zmajevu i Žablju i upravitelja filijale u Kisaču, Kopilović je poveo proces zamjene, te je za novi katolički molitveni prostor preuređena kuća u neposrednom susjedstvu pravoslavne crkve. Broj vjernika uvijek je bio mali. Po stanju iz godine uzdignuća vikarije, njih je bilo 25. Devedesetih godina prošloga stoljeća Kisač je još imao oko deset katoličkih obitelji. Po svjedočenju vlč. Kopilovića, nositeljice vjerskoga života bile su dvije vjernice podrijetlom iz Slovačke koje su se tih godina udale u Kisač. Danas su ostale u Kisaču samo dvije katoličke obitelji, a ukupan broj vjernika ove filijale je pet (0,09% stanovnika sela). Ipak, neumorni velečasni Antun redovito ih obilazi, te jednom mjesečno služi mise, kao i za Uskrs i Božić.

Crkva sv. Petra i Pavla RumenkaSveti Petar i Pavao, Rumenka

Vjernici male katoličke zajednice u Rumenki, mjestu kod Novog Sada, proslavili su u nedjelju Krista Kralja, 26. listopada 2017., značajan jubilej – pola stoljeća od ustanovljenja vikarije. Vikarija Rumenka je filijala župe Presvetog Srca Isusova u Futogu i predvodi je vlč. Antun Kopilović, futoški župnik, već 20 godina.

Život Hrvata u ovom selu oduvijek je bio čvrsto vezan za Katoličku Crkvu. Drugi oblici njihova formalnog povezivanja nikada nisu postojali, no od Crkve se nisu odvajali! Prema posljednjem popisu obitelji, koji je upravitelj vikarije načinio prilikom blagoslova kuća 2018., u ovom selu su zabilježene 63 katoličke kuće. Katolička zajednica broji oko 150 članova, no u to se ubraja i oko 30 članova koji se ne pojavljuju ni u crkvi a ne primaju ni svećenika na blagoslov. Od tih vjernika, jedna trećina su Hrvati (oko 40 osoba), a ostalo su Mađari. Župnik, ipak, svjedoči da su Hrvati najbrojniji na nedjeljnoj misi.

Bogomolju katolici u Rumenci tada uopće nisu imali. Nakon katastrofalne poplave koja je 1965. zahvatila Novi Sad i njegovo zaleđe, upravo rumenački Hrvati su pokrenuli kupovinu kuće za molitveni dom i preuredili je dragovoljnim radom i odricanjem. Materijalno pokroviteljstvo nad ovim poslovima preuzela je župa Imena Marijina u Novom Sadu, u koju su rumenački katolici najčešće dolazili na mise. Molitveni dom je konačno izgrađen i posvećen sv. Petru i Pavlu 1967. godine. Njegova dvorana je duga 14, a široka 6 metara. Kancelar župe Imena Marijina Petar Tomašković, koji je bio djelatnik župnog ureda za vrijeme župnika Ferenca Csipaka i Lászlóa Huzsvára, svjedočio je tadašnjem kapelanu Antunu Kopiloviću, koji je na toj dužnosti u centralnoj novosadskoj župi bio od 1982. do 1988., o tijeku svih tih aktivnosti. Po njegovom svjedočenju, najaktivniji vjernici koji su se zauzimali za kupovinu zgrade za bogomolju i za njezino uređenje bili su Stipo Dizdar, Franjo Paša i Lászlo Vigi. I današnji domari crkvice sv. Petra i Pavla, koja se nalazi u ulici Endrea Adya br. 38, su Hrvati, Ante i Eva Šarić. Mise su redovite, svake nedjelje i blagdanom.

Vjernici katolici u Rumenki uvijek su bili manjina, u ovom selu u kojem dominira pravoslavno stanovništvo, sa značajnim brojem reformiranih kršćana. Broj katolika je malen, i od njega dvije su trećine Mađari, a jedna trećina Hrvati. Hrvati su u Rumenci ekonomska imigracija. Došli su iz okolice Banje Luke, uz manji broj njih iz Bosanske Posavine, te dvije obitelji iz Podravine. Iako malobrojni, uvijek su, od prvog poslijeratnog popisa do danas, bili treći po brojnosti narod u ovom mjestu. Obitelji čiji su članovi sahranjeni na Katoličko-reformatskom groblju u Rumenki nose prezimena: Dujilović, Markota, Bešlić, Jurić, Josipović, Lukenda, Klenovšek i Matošević, no jedan dio Hrvata iz Rumenke živi u Novom Sadu, a pokojnici iz tih obitelji sahranjuju se na novosadskim grobljima. Usprkos brojnoj malenosti, Hrvati u Rumenci su, među naseljima koja administrativno pripadaju općini Novi Sad, ipak brojni. Od tih naselja, naime, udio Hrvata u postotcima po naselju veći je jedino u Novom Sadu.

Veternik još nema katoličku crkvu

Godine 1968. tadašnji biskup Matija Zvekanović osnovao je i katoličku filijalu u Veterniku koji se nalazi nadomak Novog Sada. O katolicima u ovom velikom selu također se skrbi vlč. Antun Kopilović, no oni ni danas nemaju svoju crkvu niti bilo kakav molitveni prostor. U godini osnivanja filijale bilo ih je oko 300, Mađara i Hrvata, no danas ih je mnogo manje u ovom ogromnom prigradskom mjestu koje ima gotovo 17.500 stanovnika. Iako pripadaju župi u Futogu, vjerski život im je uglavnom vezan za župu Imena Marijina u Novom Sadu, te za zajednicu otaca franjevaca također u ovom gradu.

Marko Tucakov