Pozovite » (+381) (0)24 535-533

U susret Božiću i izložbama božićnih kolača božićnjaka u HBKUD-u Lemeš iz Lemeša i HKUD-u Vladimir Nazor iz Sombora organizirali su božićne radionice na kojima su izrađivane figurice od tijesta za božićni kolač – božićnjak. Djeci i mladima pokazano je kako se prave figurice od tijesta i objašnjena simbolika božićnjaka.

 

Nada ...

„Božićni kolač se pravio za Badnje veče, ali ga zbog figurica kojima ga ukrašavamo pravimo nešto ranije. Na kolač se stavlja Sveta obitelj – Josip, Marija i mali Isus. Uz Svetu obitelj na božićnjak se stavljaju i sve životinje koje se mogu naći u jednom kućanstvu. Kod nas u Lemešu je običaj da se na božićnjak stavlja i žito, kukuruz, suncokret, vinova loza. Božićnjak se stavlja na glavni dio stola pored svijeća. U Lemešu je običaj da se načima za Tri kralja, a komad tog kolača davao se svim životinjama u kućanstvu“, ispričala nam je Ana Ileš Vujević.

Iako svake godine pravi božićnjak, rado se odazvala na radionicu koju je organizirala udruga u Lemešu, a radionicu je vodila Jelica Matković iz Male Bosne.

„Prvo se umijesi tijesto od kojeg će se izrađivati figurice. Samo od brašna i vode, malo tvrđe zamiješeno da bi figurice mogle zadržati svoj oblik kada se naprave. Komadić tijesta od koga se pravi neka figurica mora se dobro umijesiti, kako mi kažemo zakuhati, da tijesto bude glatko bez ikakvih pukotina. Nekada su se figurice pekle zajedno s božićnjakom, tako je radila i moja mama, ali mi danas figurice pečemo posebno, pa ih onda stavljamo na božićnjak, koji pečemo na Badnji dan. U božićni kolač se stavlja novčić, i tko ga nađe na Novu godinu kada se kod nas načima božićnjak, imat će naredne godine najviše novca“, kaže Jelica.

A Jelica je uz pomoć škarica i noža i vještih prstiju s lakoćom pravila magarca, ovcu, kvočku s pilićima, guske i druge životinje koji se uz Svetu obitelj i Tri kralja stavljaju na božićnjak. One iskusnije sudionice radionice Jelicu su spretno pratile, ali nisu odustajali ni mališani za koje je tijesto od koga se može mnogo toga napraviti bilo pravi izazov. Bilo je uspješnih i manje uspješnih pokušaja dječjih ruku.

... i vjera

Na Nazorovoj božićnoj radionici okupile su se one iskusne članice koje u svojim rukama imaju napravljene na desetke božićnjaka i one koje tek trebaju naučiti kako se prave figurice i što je njihova simbolika. A naučiti su imali od koga – Marije Čuvardić, Janje Pekanović i Snežane Beretić, koje ne samo da u svojim obiteljima čuvaju tradiciju pripreme božićnjaka, već i svake godine sudjeluju na izložbama.

„Božićnjak se pravi kako bi se dočaralo rođenje Isusa. Sve što se stavlja na božićnjak ima svoju simboliku. Osim Svete obitelji, na božićnjaku su i magarac, volovi i ovce koji su grijali malog Isusa, ptičice koje su začeprkale put kojim su išli Marija i Josip, zvijezda repatica koja je obasjala put kada se Isus rodio pa su kraljevi i pastiri pošli u štalicu. Na božićnjaku su i ruže, koje simboliziraju Isusove rane. Domaće životinje, kvočka s pilićima, krmača s prasićima, ovce kako bi u kućanstvu bilo što više životinja“, ispričala je polaznicima radionice Marija Čuvardić.

A onda su se sudionici radionice prihvatili posla. Od tijesta, koje je već bilo dobro umiješeno i pripremljeno za oblikovanje. I za čas su mališani, od kojih su neki od njih prvi puta uzeli tijesto u ruke, napravili Svetu obitelj, Tri kralja i po koju domaću životinju. Ono što sada čeka njihove mame i bake je da ispeku božićnjak, što će možda u neke obitelji poslije dugo godina vratiti jednu prepoznatljivu tradiciju bunjevačkih Hrvata iz Bačke.

„Na Badnji dan je majka ustajala naložit peć i umisit kolač. Mama je izlazila na guvno i na okop prodrmat voćke da ne budu pušljive, bacila je rumenu jabuku u bunar i ušla pravit badnjaču i božićnjak. Božićnjak se pravio tako što su se napravile tri lepinje, jedna veća od druge, pa su metnili dole onu najveću, onda drugu i najmanju na nju i na kraju ih opasali uvrnitom pletenicom od tista. Gore se pravio križ od tista, a onda su se na kolač stavljale figurice koje su majka i dica napravili dan prije. Na kolač se stavljala i grančica od korove metle na koju su stavljene kuglice od tista, što se također pravilo dan ranije“, napisala je u knjizi Ovi naši garavi salaši Katarina Firanj iz salaša Nenadić.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)