Pozovite » (+381) (0)24 535-533

sid„Poštivati i uvažavati druge, visoko vrjednovati iskrenog i pravog prijatelja, susjeda, biti mu od pomoći u svakom trenutku, sveta je dužnost čovjeka kršćanina. Ali posebnom, dubokom, smjernom i strpljivom ljubavlju kakvom se voli najtrajnije, održavati u životu svoje tradicionalne, kulturološke oblike postojanja, važan je zadatak svakoga pripadnika jedne nacije. Zato su 11. lipnja 2010. godine reskim, zvonkim i umilnim zvukom odjeknule šokačke tambure, nakrivili se bećarski šeširi, otvorile se crvotočne škrinje naših baka i snaša, pa na svjetlosti sunca zasjali prelijepi konci i vezovi, veselo zaigrale tanke iglice, a na bosiljak i lavandu zamirisali nasmijani šareni cvjetovi s narodnog ruha koje se oblačilo samo u svečanim prilikama, čuvalo za svečane prilike...“ 
Ovim riječima je u predgovoru monografije Hrvatskog kulturnog društva Šid opisan početak rada udruge koja će (danas) 19. lipnja 2020. godine na blagdan Presvetog Srca Isusova, proslaviti svoju 10. obljetnicu.

Upravo tog dana, zahvaljujući optimizmu nekoliko entuzijasta i župnika Nikice Bošnjakovića, osnovano je HKD Šid u okviru koga su ovdašnji Hrvati, iako nacionalna manjina, odlučili pokazati drugima one najvažnije i najljepše oblike svoga nacionalnoga bića: jezik, običaje, pjesme, plesove, primamljive ukuse svojih jela i odlučili otvoriti dušu i tako otvorenu širom ju prostruti pred sve dobre ljude s kojima stoljećima žive u ljubavi i slozi.

Uspjeh zahvaljujući entuzijazmu 

Za prvog predsjednika udruge izabran je Josip Hodak, za dopredsjednika Josip Pavlović, koji su ujedno bili i članovi Upravnog odbora uz još pet članova: vlč. Nikicu Bošnjakovića, Libušku Grbatinić (tajnica), Mariju Pavlović-Vulić (blagajnica), Gorana Žeravicu i Gorana Barišića. Danas, nakon deset godina rada udruge, Josip Hodak kaže da su u svojoj prvobitnoj namjeri uspjeli, a to je da očuvaju hrvatsku baštinu i kulturu te ohrabre one koji se do tada nisu očitovali kao Hrvati.
„Kada smo počinjali s radom, bilo nas je vrlo malo. Najprije nam je falio prostor za rad i u tome nam je pomogao župnik Bošnjaković kao i s kompletnom organizacijom početka rada udruge na čemu smo mu neizmjerno zahvalni. Osnivačka skupština je održana u župnoj kući u kojoj smo i danas. Kada se sjetim svega nakon deset godina, shvatam koliko nam je bilo potrebno volje i entuzijazma da počnemo s radom od nule, bez nošnji i instrumenata“, ističe Hodak dodajući:
„Za samo dvije godine uspjeli smo formirati tamburaški orkestar i folklornu sekciju i izraditi oko 20 nošnji iz ovoga kraja. Naime, nošnje koje mi danas imamo su nošnje koje su se nosile u Gibarcu, Tovarniku, Ilači, Jankovcima i Bapskoj. U njihovoj izradi pomogle su nam žene iz Sota i Nijemaca. U Nijemcima smo najprije šili oplećke, muške košulje. Žene iz Sota, Šida i Gibarca su se posebno angažirale na izradi vezova za naše vezenke i one su to uradile s velikom voljom, potpuno besplatno. Zahvaljujući njima naša udruga danas ima oko 20 vezenki, 12 svilenih bluza i sukanja, te drugih odjevnih predmeta i obuće neophodne za naše koreografije.“
Također navodi da je tadašnja stabilna situacija na razini Srbije i Hrvatske pridonijela da se ljudi priključe radu Društva u većem broju.
„U početku je bilo malo straha kod ljudi, posebno kada su počele probe tamburaškog orkestra. Postojao je stanoviti strah da se vani ne čuju pjesme, pa su se često zatvarali prozori. No, poslije su se svi oslobodili. Do danas nismo imali većih problema u radu. Rukovodstvo naše općine je imalo korektne odnose prema nama. Teška su vremena, a i Šid je jedna nerazvijena općina i ne možemo očekivati da nam nešto veliko pomognu. Izlazili su nam u susret u skladu sa svojim mogućnostima. Dosadašnja suradnja sa svim lokalnim institucijama i s političkim strukturama je bila dobra“, navodi naš sugovornik.

Osvješćivanje zajednice

U dva mandata funkciju predsjednika šidske udruge obnašao je Josip Pavlović. On smatra da je Društvo opravdalo svoj opstanak tijekom proteklih deset godina.
„Mislim da je od samog početka rada pa sve do 2018. godine Društvo bilo u usponu, kako po broju sekcija tako i drugih aktivnosti. Kroz protekli period formirali smo sedam sekcija. Najaktivnija je bila folklorna, zatim tamburaška, dramska, a potom i literarna sekcija. Slobodno možemo reći da smo od ukupno 35 aktivnih hrvatskih udruga na teritoriju Vojvodine bili, prema mojoj nekoj slobodnoj procjeni, među pet najaktivnijih. Ono što bi možda trebalo istaknuti jest da se zahvaljujući entuzijazmu članova, u prvoj i narednih godina rada, Društvo razvijalo kroz veliki broj nastupa i aktivnosti. Uspjeli smo u crkvenom prostoru u kojem djelujemo izgraditi binu i ozvučiti ju“, ističe Pavlović, navodeći da mu je drago što je postignut primarni cilj: da se hrvatska zajednica okupi i u zajedništvu očuva kulturne vrijednosti Hrvata iz tog dijela Srijema.
„Kada sam bio predsjednik u periodu od 2014. do 2018. godine, imali smo čak sedam elektora u HNV-u. Smatram da je i to bio dokaz obnavljanja zajednice u smislu osvješćivanja i očitovanja pripadnosti hrvatskom narodu. Žao mi je što u novom sazivu HNV-a nismo uspjeli iznjedriti nekoliko elektora iz naše sredine, jer smatram da nam je to sada otežavajuća okolnost komunikacije s HNV-om“, ističe Pavlović.
Također navodi da je potrebno posebno istaknuti kako je tijekom proteklih godina, počevši od 2013., u udruzi održano sedam likovnih kolonija.
Na čelu udruge danas je Zorica Šafarik iz Sota. Zajedno sa svojim suradnicima i članovima udruge uspješno nastavlja rad svojih prethodnika.

Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)