Pozovite » (+381) (0)24 535-533

smagucMost Šmaguc, na kanalu Dunav – Tisa – Dunav, kod Monoštora konačno je završen. Konačno, jer je od najava rekonstrukcije mosta i obećanja raznih političara prošlo više od jednog desetljeća. Čak i kada je lipnja ove godine gradilište otvoreno i kada se činilo da novi most samo što nije, opet su se ispriječili neočekivani problemi, što je završetak izgradnje mosta odgodilo za nekoliko mjeseci, pa je umjesto u rujnu završen u prosincu.

Odsječen dio šume i vikend naselja

Most Šmaguc na kanalu Dunav – Tisa – Dunav značajan je, jer vodi ka nekoliko vikend naselja i šumskom području na kome drva eksploatiraju najviše Vojvodinašume, ali i za mještane koji zakupljuju dijelove tog područja za sječu. S druge strane obale je i dio poljoprivrednog zemljišta, a taj most spaja i dva područja koja katastarski pripadaju dvjema državama – Srbiji i Hrvatskoj. Kada je 2008. godine ulazak na most preprečen balvanima i zabranjen prelazak vozilima preko mosta, dio Specijalnog rezervata Gornje Podunavlje praktički je ostao odsječen od sela. Jedini koji su mogli prolaziti bili su pješaci, biciklisti i motociklisti. No, nije ni to dugo potrajalo, jer su oštećenja na mostu bivala sve opasnija, pa je nekoliko godina kasnije most zatvoren za sve vrste prometa.

Prijelazno rješenje trebala je biti kompa, koju je postavilo poduzeće Vojvodinašume, koje je i bilo (i ostalo) vlasnik mosta i kojem je taj most i bio najpotrebniji. No, kompom na drugu obalu nisu mogli traktori i teža vozila, a alternativa je bio zaobilazni put, duži dvadesetak kilometara. To prijelazno rješenje potrajalo je godinama, a kako su se nizala neispunjena obećanja političara i zapreke koje su odgađale početak obnove mosta tako je raslo nezadovoljstvo Monoštoraca, pa je most od jednog lokalnog komunalnog problema postao političko pitanje koje je stiglo i do predsjednika Vučića.

Političko pitanje

Prvo je monoštorski most bio tema razgovora prilikom susreta predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Aleksandra Vučića 2016. godine. Kako nikakvih pomaka nije bilo, to pitanje ponovno je otvoreno dvije godine kasnije prilikom razgovora Vučića i tada zastupnika DSHV-a u republičkom parlamentu Tomislava Žigmanova. Sam Vučić nekoliko puta je, kao dio onoga što je Srbija ispunila od zahtjeva „svojih“ Hrvata navodio i most u Monoštoru. O značaju mosta i potrebi njegove obnove govorilo se i u somborskoj skupštini, a rješavanje tog problema pokušala je vladajućoj većini nametnuti oporbena zastupnica DSHV-a Snežana Periškić. Ključ je ipak bio u rukama vlasnika mosta –Vojvodinašuma, koje su konačno osigurale sredstva i krenule u javnu nabavu kako bi se odabrao izvođač radova. Ali ni izbor izvođača radova nije bio garancija da će izgradnja mosta ići „glatko“, jer su se na samom početku pojavili nedostatci u projektu, što je opet na nekoliko mjeseci zaustavilo radove. Konačno, most je ovih dana i završen, pa će kompa koja je bila jedina veza s drugom obalom kanala postati samo dio monoštorske povijesti.

„U razgoviru s predsjednikom Vučićem istaknuli smo dvadesetak za nas prioritetnih stvari i većina je do sada riješena. Uspjeli smo i ovdje u Monoštoru. To je čini mi se i uspješan model našeg političkog djelovanja – u komunikaciji s lokalnim predstavnicima hrvatske zajednice iznositi institucijama vlasti naše zahtjeve“, kaže predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov, koji je ovih dana obišao monoštorski most.

Selo odahnulo

„Obišao sam prije nekoliko dana most, ali se automobilom još ne može preko njega, jer, kako kažu, fale nekakve spojnice. Dobro je da smo konačno dobili most na koji se čekalo godinama. Bio je to problem, jer su traktori i kamioni koji su vukli drva iz šume, a mnogi Monoštorci rade drva u šumi, morali ići zaobilaznim putom, preko Bezdana što je 20 kilometara duže ili preko Kupusine što je put duži za 30 kilometara“, kaže Petar Pašić.

Na pitanja kako komentira završetak mosta Đura Rang, pecaroš, odgovara: „Konačno smo dočekali“. On kaže da je most značajan za svakog Monoštorca.

„Ne samo za nas pecaroše. Na drugoj strani su vikend naselja u kojima je oko 150 vikendica, a vlasnici su ne samo iz Monoštora već i iz Sombora i drugih mjesta. Monoštorci su tradicionalno vezani za šumu i u vrijeme izvoza drva u šumi je dnevno i po 500 ljudi iz sela, a na drugu obalu do sada smo mogli samo kompom“, kaže Rang.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)