Pozovite » (+381) (0)24 535-533

razgovoriKatoličko društvo Ivan Antunović u okviru Dana biskupa Ivana Antunovića priredilo je XXIX. Razgovor, koji je održan 22. siječnja 2021. godine u Pastoralnom centru Augustinianum u Subotici. Dani Ivana Antunovića obilježavaju se svetom misom, Razgovorom, a od ove godine i polaganjem vijenaca na nedavno postavljeni spomenik biskupu Ivanu Antunoviću.

Razgovor je tradicionalno okupljanje Hrvata u Subotici koje je započela Hrvatska prosvjetna zajednica na čelu s biskupom Lajčom Budanovićem 1934. godine. Redovito je održavan do 1941. godine i nije priređivan sve do 1990. godine kada ga je obnovio Institut (danas Katoličko društvo) Ivan Antunović i od tada se redovito održava. Na početku Razgovora nazočne je pozdravio vlč. dr. Ivica Ivanković Radak, predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović, istaknuvši kako je važno što se održao kontinuitet događanja, premda je ove godine, u skladu s epidemijskim mjerama, značajno manji broj ljudi mogao pratiti Razgovor.
Ovogodišnji Razgovor imao je za temu „Djelovanje časnih sestara redovnica na području Subotičke biskupije". Ovu temu na interesantan je način izložio vlč. Luka Poljak, župni vikar Župe svetog križa i Župe svetog Nikole Tavelića u Somboru. On je govorio o radu i djelovanju ženskih redovničkih zajednica u Subotičkoj biskupiji. Obrađena materija odnosi se mahom na razdoblje poslije službene uspostave Subotičke biskupije, a radi konteksta i sveukupne slike posegnulo se i za materijalima iz razdoblja Bačke apostolske administrature, te nešto manje iz razdoblja Kalačko-bačke nadbiskupije. Pažnja je usmjerena na sve ženske redovničke zajednice, bez obzira na jezičnu ili nacionalnu pripadnost (Hrvatice, Mađarice, Njemice, Slovenke, Rusinke, Ukrajinke, itd.), njihovo djelovanje i apostolate. Također, bilo je govora i o zaslužnim sestrama za vjerski i kulturni život naše biskupije, kao i o s. Leopoldini Čović, našoj sestri na glasu svetosti. Predavanje je potkrijepljeno kratkim pregledom nauka Crkve o redovništvu, kao i mogućnošću refleksije o budućnosti ženskog redovništva u našoj biskupiji.
U uvodnoj riječi vlč. Poljak kazao je kako redovničke zajednice, baš kao i pojedinci, imaju svoje izrazite posebnosti. Toliko ih je mnogo i tako su raznolike u Crkvi zato što postoji mnogo načina na koje se može činiti Immitatio Christi – nasljedovati Krista. 
„Svaka redovnička obitelj, a u redovničkoj obitelji svaka zajednica, imali su svog utemeljitelja ili utemeljiteljicu koji su im podarili svoj jedinstveni duh", istaknuo je vlč. Poljak. 
Govoreći o svojim razlozima bavljenja ovom temom, predavač je kazao kako je u našoj biskupiji djelovao veliki broj različitih ženskih redovničkih zajednica, sa svojim posebnim karizmama i apostolatima te da su i njegov osobni duhovni život i rast obilježili redovnici i redovnice, te da je duboko svjestan duhovnog bogatstva koje redovničke zajednice daju pojedincima i cijeloj Crkvi. 
Od trenutka uspostave Subotičke biskupije 1968. godine, prema shematizmu spomenute godine, ali i podatcima redovničkih arhiva, na njenom teritoriju su djelovale sljedeće ženske redovničke zajednice: Družba sestara Naše Gospe, Družba sestara Naše Gospe Bačke, Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje, Dominikanke, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog, Milosrdne sestre sv. Križa, Marijine sestre od Čudotvorne medaljice, Služavke malog Isusa, Uršulinke Rimske unije, Kćeri Božje ljubavi, Školske sestre franjevke Krista Kralja, Kćeri Presvetog Otkupitelja – salvatorijanke i sestre elizabetinke.
Vlč. Poljak nastojao je posvetiti jednaku pozornost prikazu svakog od nabrojanih redova te je eventualni nedostatak arhivske građe nadomjestio osobnim svjedočanstvima redovnica te fotografijama. Kazao je kako je svaka zajednica neizmjerno značajna, ali je za ovu prigodu istaknuo djelovanje sestara Kćeri milosrđa u očuvanju narodne baštine bunjevačkih Hrvata u Subotici, kroz njegovanje ljubavi prema narodnim običajima, osobito Dužijanci i prelu.
Skrenuo je pozornost i na Sestre Naše Gospe, kako hrvatske tako i mađarske družbe, koje su iskazale  brigu za ukrašavanje i izradu liturgijskog ruha, pri čemu su osobito zapamćene sestre iz Martonoša i Kanjiže koje su za potrebe župa, pa i katedralne bazilike, izradile nebrojene misnice i liturgijske paramente, od kojih je jedan izložen za sudionike Razgovora. Jedinstvena pojava u ukrašavanju liturgijskih tkanina pojavila se upravo u našoj biskupiji. Naime, uslijed nemogućnosti nabave bogatijih materijala i konca za vez, sestre Naše Gospe koriste svoje slikarske talente, obogaćujući oltarske antependije i štole. Upravo je takvu štolu s ponosom nosio i biskup Matiša Zvekanović, koju je izradila s. Doloroza iz samostana Anuncijate. 
„Manifestaciju Zlatna harfa su također pokrenule redovničke snage 1987. godine, u okupljanju dječjih crkvenih zborova, a osnivačica i dugogodišnja organizatorica je bila s. Mirjam Pandžić. Ujedno je to jedna od najdugovječnijih crkvenih manifestacija u našoj biskupiji s kontinuitetom. Uz glazbu vežemo i osnivanje komornog ansambla Collegium musicum catholicum, čije je osnivanje potaknula s. Bernardica Đukić 1994. godine u župi Isusova Uskrsnuća", kazao je vlč. Poljak.
„Iako nam se ovo čini kao izuzetno veliki broj ženskih redovničkih zajednica, bitno je istaknuti kako je broj redovničkih zajednica i broj sestara prije 1945. bio i znatno veći, ali i raznolikiji, ovisno o političkim i inim prilikama. Tako su, npr. u vrijeme mađarske uprave Bačkom početkom 40-ih godina prošlog stoljeća, na našim područjima djelovale i ženske redovničke zajednice s kućama maticama u Mađarskoj (poput sestara salvatorijanki i sestara elizabetinki)." 
Predavač vlč. Poljak kazao je kako su nakon Drugog svjetskog rata ženskim redovničkim zajednicama masovno oduzimani posjedi, samostani, službe, škole, sirotišta, te druge ustanove koje su do tada činile okosnicu redovničke karizme svakog reda. On je pojasnio kako su tada redovnice bile prisiljene pronaći nove načine apostolata i djelovanja, te su mahom počele voditi župna domaćinstva i ekonomije, kao i skrbiti se o katehezi, crkvenoj glazbi, uređenju i ukrašavanju crkava, itd.
Nakon veoma informativnog i sveobuhvatnog predavanja, vlč. Poljak izrazio je nadu u to da će XXIX. Razgovor biti i mali duhovni poticaj za veće vrjednovanje, a uz Božju providnost – radosno oživljavanje ženskog redovništva u našoj Subotičkoj biskupiji. Vlč. Luka Poljak na koncu je svim sestrama i redovničkim zajednicama koje su mu svesrdno pomogle uputio svoju najiskreniju zahvalu na suradnji.

Izvor: Hrvatska riječ (K. D. Š.)