Pozovite » (+381) (0)24 535-533

pećar PekoAko ste ikada zavirili u naš podlistak Hrcko, na posljednjoj stranici mogli ste uočiti strip koji već više od sedamdeset brojeva crta Petar Tikvicki. Dugogodišnji suradnik po struci strojarski tehničar, uposlen u Mlekari Subotica, je u duši umjetnik, po hobiju sportaš, a po zanatu – pećar.
Ovoga puta s njim i njegovom suprugom Valerijom razgovarali smo upravo o ovome starom zanatu, te smo tako skupa „pretresli" proteklih 25 godina koliko se njime bavi. Neviđena evidencija i brojne fotografije izidanih kaljevih peći dio su za divljenje, ali krenimo redom. 

Partneri i u poslu  

Ovim zanatom Petar Tikvicki se počeo baviti još 1996. godine, kada je prvi put pretresao svoju peć. No, tome je prethodilo upoznavanje sa zanatom. 
„Bili smo podstanari i u kući u kojoj smo živjeli je bila kaljeva peć, koja je zahtijevala pretresanje. Nakon prve, koja se pokazala dobrom, uradio sam i sljedeće dvije, pa zatim kod mojih roditelja na salašu u Žedniku. Nakon toga radio sam na Bikovu i to se nekako pročulo. Već tada nije bilo puno majstora koji su radili ovaj zanat, a kad se nađeš u nekom selu ili manjem mjestu, to se odmah raščuje, osobito ako je vlasnik zadovoljan. Tako sam u Novom Žedniku radio valjda u svakoj kući", prisjeća se Tikvicki svojih početaka. 
Svemu ovome poseban ton daje činjenica da se našem sugovorniku pridružila i njegova supruga Valerija, koja mu je desna ruka, ne samo u kući, nego i u poslu. 
„Uvijek sam radio u smjenama, i tako već 35 godina i kada dođem kući, uzmem alat i na privatni posao. Nismo se ni viđali. Kada je kći Slađana već malo narasla jednoga dana mi je supruga rekla: Iđem i ja s tobom radit i tako smo počeli. Zapravo, uvijek su majstori imali pomoćnika, a ja već 15 godina imam pomoćnicu", kaže kroz smijeh Tikvicki i pojašnjava kako mu je nekad za jednu peć trebalo dva dana, a sada uz pomoć supruge posao završe za jedan, ako se radi o nekoj klasičnoj peći. 
Glavni majstor je Petar, a Valerija je pomoćnik, ali i knjigovođa pa i direktorica. 
„Valerija zna moje smjene na poslu i onda temeljem toga raspoređuje posao. Kompletnu evidenciju vodi o svakom urađenom poslu", priča nam Petar, a Valerija nadodaje: „Kod mene je kao u banci – sve je na papiru. Kad mušterija pozove, uzimam podatke: ime, prezime, broj telefona, adresu, kolika je peć i kad je rađena. Tako danas znam svaku urađenu peć i ne samo na papiru, nego i kada vidim sliku. Nisam odmah na početku tako strogo vodila evidenciju, ali se vremenom ispostavilo da je tako puno bolje. U svakom momentu znam kada je i što rađeno i koja će peć zahtijevati čišćenje, a koja će se morati pretresati. Zna biti situacija da ljudi pozovu i kažu da im treba pretresti peć, ali kad vidim da je to rađeno u neko skorije vrijeme onda već znamo da je vjerojatno potrebno samo čišćenje, koje zahtijeva puno manje vremena i posla. Nama to nikako nije svejedno", priča Valerija, a Petar se prisjeća: „Kad mi se dogodilo da sam počeo zakazivati različiti posao u isti dan ili još gore u isto vrijeme, onda je žena preuzela zakazivanja. Tako je bila situacija da me je pozvao čovjek da se dogovori kada možemo kod njega raditi, a ja sam mu rekao da ne znam detalje i da sam ja samo radnik, te da mora zvati direktoricu, pa što ona kaže ja ću uraditi", priča kroz smijeh Petar i dodaje: „I onda se moja direktorica pojavi u radnom odijelu i radi skupa sa mnom."

Dobra peć zahtijeva kvalitetu

Osim vođenja evidencije, Valerija i fizički odradi veliki posao. 
„Moj dio posla je da zamijesim žutu zemlju, da ako nešto treba izrežem, da pripremim materijal potreban za rad. Sada smo se već uhodali i namjestili, a bilo je dana kada smo znali doći kući premoreni, tako da ni ruke nismo mogli pomjeriti, ali ja se toga ne sramim. Postavili smo neke svoje standarde, te tako preko zime radimo samo čišćenje peći, a naša sezona počinje poslije blagdana sv. Josipa i traje do sv. Kate. Prije 15 godina ljudi su izbacivali kaljeve peći. Ne prodavali, nego doslovno izbacivali, a posljednje dvije-tri godine ih isti kupuju i vraćaju nazad. Imamo krug stalnih mušterija, kod kojih održavamo peći i po 10-15 godina. One ulaze u naš takozvani bubanj za besplatno čišćenje peći, koje odradimo 4-5 na godinu. Ljudi se čude tome, ali to je naš dar stalnim mušterijama", priča Valerija. 
U alat koji koriste spadaju: šrafcigeri, špakle, fleks, bušilica, cirkular, mikser za miješanje žute zemlje, stare žlice za juhu na koje se napravi produžetak (koriste se za čišćenje) i još po koji što kad zatreba. Peć se prvo cijela rastavi, te se pregledaju svi njeni dijelovi i zamijene potrebni. Kreće se od postolja, pa se zida do takozvanog vinca i naposljetku idu poklopci. 
Po riječima sugovornika, dobra peć ovisi od kvalitetnog materijala u koji spadaju šamotne cigle, ploče, biber crijep, rešetke, vrata, dimnjače (cug). 
„Svi potrebni dijelovi se i danas mogu kupiti u drvarama ili specijaliziranim radnjama, ali nažalost kvaliteta nije kao nekad. Imali smo slučajeva gdje smo pretresali peći nakon trideset godina gdje su šamotne cigle u boljem stanju nego neke nove. Poanta cijele priče je da peć drži toplotu, a ona će je držati ako je u njoj kvalitetan materijal i dobro odrađen posao", pojašnjava Valerija. 

Brojke koje potvrđuju kvalitetu 

Nove peći se i danas prave i zidaju, no, tržište je prilično suženo. Tako se po narudžbi peći rade u Subotici – SZR Kujundžić i sinovi, te u Beogradu u zanatskoj radnji Dva kalja
Nekada su kvalitetne peći zahtijevale da se uz redovito održavanje pretresu svakih 12-15 godina, ali danas je situacija drugačija te peći izdrže 10 do najviše 12 godina. Čišćenje se preporučuje nakon tri-četiri sezone grijanja, ali ovisi od toga što se loži. 
S ovim zanatom bračni par Tikvicki obišao je brojna mjesta, od Subotice i okolice, Bajmaka, Sivca, Begeča, Novog Sada pa do Šapca, a na popisu stoji povelika brojka od 1.700 sazidanih peći. 
„Da mi je netko prije trideset godina rekao da ću se baviti ovim zanatom i da ću ostati u tom, sigurno mu ne bih vjerovao. Činjenica je da više nema ljudi koji se bave ovim poslom, pa smo mi prebukirani. No, danas već mogu birati koji ću posao raditi. Postavili smo neke standarde, i ili ću tako raditi ili nikako, ali kad uradim, stojim iza toga. Godišnje uđemo u oko 120 kuća, što za čišćenje, što za zidanje. Iako ima svega, moram istaknuti kako smo najviše imali pozitivnog iskustva", kaže Petar. 
Tijekom proteklih godina izradili su i nekoliko parasničkih peći koje zahtijevaju dodatni posao i angažman, jer se sve zida kao nekada, te se time više ne bave. Također imali su slučajeva i da je peć bilo potrebno sazidati u svinjcu, pilićarniku, kao i kod ptica, ali i da su pravili kaljevu peć koja grije na struju ili služi za dekoraciju. 
Pitali smo ih i za cijenu kaljevih peći, te tako saznali da se cijena za polovne peći kreće od 50 do 250 eura, ovisno o kvaliteti. Stilske peći se znaju kretati i oko 400 eura, a nove se kreću od 500 eura pa na dalje.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. Vukov)