Pozovite » (+381) (0)24 535-533

dužijancaSredišnja proslava Dužijance 2021. godine, održana 8. kolovoza 2021. godine, bila je vrhunac žetvenih svečanosti koje su započele blagoslovom žita na Markovo, 25. travnja. Kako nalaže dugogodišnja, zapravo stoljetna tradicija proslava je započela blagoslovom bandaša i bandašica u kolijevci Dužijance, u župi sv. Roka u Subotici. Potom su se nazočni, u svečanim, žitnim vlaćem okićenim zapregama, uputili u subotičku katedralu sv. Terezije Avilske na euharistijsko slavlje. 

Žitni vijenac i ovogodišnju krunu Dužijance u crkvu su unijeli bandaš Daniel Kujundžić i bandašica Kristina Matković, a ispred njih su išli mali bandaš Davor Dulić i mala bandašica Marija Kujundžić. Uz glavne, slavlju su se pridružili i bandaši i bandašice okolnih mjesta, koji su već imali svoje dužijance, kao i bandaš i bandašica iz Sombora i Lemeša. Svi oni prinijeli su „krune" svojih dužijanci.

Zahvalni budite 

Misno slavlje predvodio je pomoćni biskup Đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić u zajedništvu s biskupom Subotičke biskupije mons. Slavkom Večerinom, te svećenicima i đakonima istih biskupija. Blagoslovom žita, koje je kasnije podijeljeno okupljenom narodu započelo je slavlje zahvale – euharistija koja predstavlja sam vrhunac i bit Dužijance.  
„Doživljavam kako nas upravo baština Dužijance potiče i upućuje na otkrivanje vlastitog identiteta, gdje se nalazi ona najdublja ljudska i duhovna srž vlastitoga naroda. Zato iskrena srca, poučeni vrijednim primjerom svojih predaka i ove godine svečanu zahvalu za žetvu i pšenični zemaljski kruh ulijevamo u euharistiju, koja se i zove zahvaljivanje, želeći posvjedočiti da svoj život ne želimo graditi oslonjeni samo na sebe i svoja djela, već na Onoga koji je Kruh Života. Što imaš, a da nisi primio? Podsjetit će nas apostol Pavao i staviti pred nas jasan poziv ‘zahvalni budite’. Naš se život uvelike sastoji od dara, nekih dobročinstava i djela ljubavi. Upravo ta činjenica, svako iskreno i mudro srce pokreće na zahvalnost. Tada započinje, i uvijek se iznova obnavlja, radosni krug darivanja i zahvalnosti", kazao je među ostalim u propovijedi mons. Ćurić i naglasio kako i sami znamo kako su to uvijek lijepa i sretna iskustva. Također, podsjetio je na velike darove koji se ne mjere novcem niti bilo kakvom korišću. Prvenstveno je mislio na sam dar života. 
„Vidimo da tamo gdje caruje nezahvalnost, ništa se istinski ne može izgraditi i izgrađeno održati. Upravo u nezahvalnosti pucaju svi odnosi, nestaje poštovanja i vjernosti, lome se prijateljstva i zajedništva, čak i ona najosnovnija, bračna, obiteljska. Zahvalnost je stvar odgoja duha. Što je netko pametniji i mudriji to je zahvalniji".
Ćurić je također naglasio kako slavlje Dužijance nije samo sjećanje na prošlost. Slavlje Dužijance je i poziv da svoja srca i svijet u kojem živimo još više otvaramo novosti života koje nam dolazi od Krista. 
„Zato budimo još snažniji u vjeri, radosniji u davanju, odvažniji za korake ljubavi i solidarnosti. Budimo ponosni na povijesno, kulturno i duhovno naslijeđe i identitet našega hrvatskoga naroda u ovoj bunjevačkoj i šokačkoj grani, a istovremeno osjetljivi za realizam današnjih prilika uvijek u otvorenosti za napredak i širinu koja nas nadahnjuje za iskreni dijalog i suživot s narodima s kojima dijelimo ljepotu i gradimo kulturu ovoga grada". 
Pod misnim slavljem pjevanje, koje je doprinijelo svečanosti, predvodio je Katedralni zbor Albe Vidaković uz pratnju gudačkog kvarteta Garden quartet i orguljašku pratnju Davida Bertrana, a sve pod dirigentskom palicom katedralnog zborovođe i orguljaša mo. Miroslava Stantića. 

Povorka ponosa i mladosti 

Nakon misnog slavlja slijedila je svečana povorka kroz grad do improviziranog salaša u središtu Subotice, koju je predvodio barjak Dužijance koji je ove godine nosila, jašući na konju, Ana Pančić. Nakon ovoga simbola, slijedila su djeca u nošnji, kraljice, dodatni simboli Dužijance: velika pletena „kruna" i „klas", radni dio povorke u kome je simbolično prikazan proces od risa do kruha, ručkonoše, vodonoše, mereš (zaprežna kola koja su nosila nekadašnju spravu za mjerenje žita), potom je išao gajdaš, najbolji natjecatelji u pucanju bičevima, te nekoliko kulturno-umjetničkih društva: HKPD Matija Gubec, Tavankut; OKUD Mladost, Subotica; MKC Népkör, Subotica; UZNTK Šumadija, Batočina i HKC Bunjevačko kolo, Subotica, te karuce, fijakeri, zaprege i konjanici ergele Kelebija koji su svojom nazočnošću doprinijeli svečanosti i ovogodišnje zahvale. 
Skupa s direktorom UBH Dužijanca, Marinkom Piukovićem prokomentirali smo ovogodišnju povorku, te došli do zaključka kako je ove godine bio lijepi broj zaprega i karuca, no falilo je kulturno-umjetničkih društava, što je on protumačio kao jasnim nedostatkom, no situacija oko koronavirusa i ovdje je ostavila svoj trag. Po njegovim riječima, kada su društva bila pozivana, epidemiološke mjere su bile drugačije i mnogi, osobito oni iz drugih država, su morali odbiti ovogodišnji poziv iz svima poznatih razloga. 
„Falila su društva radi brojnosti, ali imajući u vidu kompletnu situaciju u zemlji i inozemstvu trebamo biti zahvalni i na onome što imamo", poručio je Piuković. 
Možemo se nadovezati te reći kako su ona društva koja su bila prisutna bila na visokoj razini, a poznavaoci nošnje i njenoga oblačenja su ovogodišnju povorku prokomentirali kao jednu od boljih. 
Prije bandaša i bandašice na gradski trg u Subotici pristigli su i pratioci istih koji su izabrani u petak navečer tijekom Tamburaške večeri. Kada je bandaš obznanio da je ris gotov i predao domaćinima salaša žitni vijenac, bandašica je gradonačelniku Subotice Stevanu Bakiću uručila kruh pečen od novog brašna. Kruh kao još jedan od simbola Dužijance gradonačelnik je pokazao na sve četiri strane grada, te se obratio nazočnima: 
„Od pradavnih vremena, kada je ljudski rod počeo obrađivati zemlju, kruh je simbol velikog truda, rada i volje za opstankom i rastom čovjeka i njegove zajednice. Bez svega se može, ali bez kruha ne. Zato je žetva i danas tako važna. Promijenile su se poljoprivredne tehnike, teški risarski poslovi su olakšani, ali time izražavanje zahvalnosti nije postalo manje značajno. Naprotiv, danas smo zahvalni na izobilju i blagodatima suvremenog doba, ali ostajemo zahvalni i precima koji su svojim teškim i vrijednim radom prehranili nebrojene generacije koje su stvarale Suboticu i ostavili nam je kao najljepše naslijeđe", kazao je gradonačelnik i dodao da je inicijativa Blaška Rajića da Dužijanca postane organizirana i javna svetkovina bila vizionarska, te će se ona slaviti i u 21. stoljeću. 
Središnjoj proslavi Dužijance nazočili su brojni gosti i uzvanice, predstavnici hrvatske diplomacije, Hrvatskog sabora, Osječko-baranjske županije, predstavnici Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, te politički predstavnici na državnoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini. 

Tamburaška i folklorna večer 

U večernjim satima održano je bandašicino kolo, koje je okupilo veliki broj Subotičana i gostiju, a ovome danu prethodili su Risarska i folklorna večer. 
Subota večer je, kao i svake godine, započela duhovnom uvertirom – svečanom pjevanom večernjom molitvom ili kako je u narodu poznato Večernjom. Večernja je održana u subotičkoj katedrali, a predvodio ju je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Ovoj molitvi nazočio je i subotički biskup mons. Slavko Večerin, kao i svećenici ove biskupije, a pjevanje je predvodio Katedralni zbor Albe Vidaković pod vodstvom mo. Miroslava Stantića. U prigodnoj homiliji mons. Beretić je i ovoga puta noseći Dužijancu u srcu na pravi način uveo nazočne, kao i bandaša i bandašicu, male i velike i njihove obitelji u slavlje zahvale. „Kada bi Dužijanca bila samo tradicija, bila bi nešto veliko. Nedavno sam pročitao da tradicija nije samo puko čuvanje pepela već je tradicija prenošenje vatre. Dužijanca je svetkovina zemlje, naše zemlje koja se jutrom budi okupana rosom. Dužijanca je ove godine svetkovina naše zemlje, sasušene, gotovo spržene, a ipak nam je rodila. Hvala Bogu koji je u nas usadio ljubav prema zemlji. Ovogodišnje slavlje Dužijance u našim selima i gradu Somboru, ljepotom djece, djevojaka i mladića uvjerljivo svjedoče da je i našim mladima Dužijanca u srcu. To je uvjerljivi dokaz da tradicija Dužijance nije puko čuvanje pepela već je i ove godine prenošenje vatre", rekao je među ostalim. 
Nakon duhovne pripreme, uslijedila je i ona svjetovna, risari su posjetili spomenik Risaru i bistu Blaška Rajića i okitili ih žitnim vijencem, a potom su se uputili na gradski trg, gdje je bio scenski prikaz nekadašnje pogodbe risara, odnosno bandaša i domaćina. Ovdje su predstavljeni i oni najbolji risari, koji su se istaknuli na nedavno održanoj manifestaciji Takmičenje risara.
Risari su bunjevačkim kolom otvorili i folklorni dio programa tijekom kojega su nastupila već spomenuta kulturno-umjetnička društva i predstavila se brojnim igrama iz Srbije, Mađarske i Hrvatske. 
Petak večer je već desetljećima rezervirana za tamburaše, predstavljanje bandaša i bandašice, izbor njihovih pratioca, te dodjelu nagrada najboljim aranžerima izloga. 
Odmah na početku programa katedralni župnik mons. Stjepan Beretić predstavio je ovogodišnjeg bandaša i bandašicu, a nakon toga Tamburašku večer otvorio je Subotički tamburaški orkestar koji je nastupio pod dirigentskom palicom Marijane Marki, a kao vokalni solist s orkestrom je nastupio Tomislav Vukov, izvodeći svoje autorske pjesme. Subotički tamburaški orkestar ove godine obilježava 45 godina postojanja i djelovanja, te je ovo ujedno bio njihov doprinos Tamburaškoj večeri, odnosno Dužijanci
Uz spomenuti orkestar tijekom večeri su nastupila i dva manja ansambla – Hajo i San
Mladi obučeni u svečanu bunjevačku nošnju natjecali su se za ovogodišnje pratioce bandaša i bandašice, a stručni žiri imao je zadatak odabrati one najlipče. Ocjenjivao se stas, nošnja, hod, usklađenost, autentičnost nošnje i kompletni dojam. Za treći par izabrani su: Josipa Kujundžić i Miroslav Hampelić, drugi pratioci bili su Mila Kujundžić i Matej Katić, a najlipči pratioci bandaša i bandašice, po odluci žirija, su bili Milica Vojnić Hajduk i Luka Sudarević.
Već desetljećima unazad izlozi u gradu se ukrašavaju u duhu Dužijance i tako najavljuju njen skori dolazak. Za sve to potrebno je volje i truda pojedinaca, a Organizacijaki odbor Dužijance je i ove godine nagradio najbolje, odnosno najljepše ukrašeni izlog: treće mjesto pripalo je Ani Jaramazović, Olgi Kiš i Evi Aroksalaši. Drugo mjesto osvojile su Slavica Temunović i Marina Piuković, dok je za najljepši izlog proglašen rad Zorice Ivković. 
Tijekom sva tri dana na gradskom trgu bili je prodajna izložba rukotvorina, starih zanata i drugih prikladnih proizvoda, kao i gastronomska ponuda, te su tako posjetitelji mogli uživati u razgledanju, pa i kupovanju suvenira ili pojedinih odjevnih ili obuvnih predmeta. 

Dužijanca se seli" u Baju

Bandaš Danijel i bandašica Kristina prokomentirali su kako su izuzetno zadovoljni kako je sve prošlo i da im je bila iznimna čast biti bandašom, odnosno bandašicom. Sve obveze su odradili s osmjehom na licu, a najteži dio bilo je: 
„Čišćenje žita. Ne zbog težine posla nego smo svaki dan, tjedan dana trebali okupiti ekipu mladih i djece koji su željeli pomoći, a uz to je malo onih koji su znali plesti vijence", kaže bandaš, a bandašica se nadovezala: „Naučila sam i sama plesti vijence, ali je nemoguće da sve sama ispletem. Zato nam je to bio najteži zadatak. Ali na kraju se te sitne stvari zaborave, jer je sve drugo izuzetno lijepo. I mi smo uživali".
Ovogodišnju Dužijancu je prokomentirao i direktor UBH Dužijance Marinko Piuković: 
„Mislim da je sve proteklo u najboljem redu. Imali smo dobru suradnju s Gradom i gradonačelnikom Subotice. Gospodin Bakić je bio susretljiv i dao nam je mogućnost da se u zajedništvu može organizirati i ovogodišnja Dužijanca. Imali smo predivan nastup glazbenika na svetoj misi koji su upotpunili ugođaj Dužijance i samim time smo dobili jednu višu dimenziju i kulturnu i duhovnu. Također, moram spomenuti članove HKC-a Bunjevačko kolo koji su svojim članstvom odskočili s daleko najviše sudionika i to na više segmenata povorke", istaknuo je Piuković i najavio kako za Organizacijski odbor nema pauze nego se Dužijanca „seli" u Baju. 
„Nakon Dužijance u Zagrebu 2018. godine, želimo je prezentirati i među svojim narodom u Baji u Mađarskoj, gdje planiramo predstaviti kompletnu Dužijancu, i u duhovnom, kulturnom i tradicijskom smislu. Tako će se Dužijanca u Baji održati tijekom vikenda koji je pred nama. Program počinje u subotu, 14. kolovoza, otvorenjem izložbe fotografija na temu Bunjevačka nošnja, ris i dužijanca u 17.30 sati, a nakon toga u 20 sati slijedi Risarska pogodba i Folklorna večer. Misa zahvalnica bit će slavljena u nedjelju, 15. kolovoza u crkvi sv. Antuna Padovanskog u 10.30 sati, a nakon toga uslijedit će povorka kroz središte grada te predaja kruha gradonačelnici Baje. ‘Krunu’ Dužijance subotički bandaš i bandašica poklonit će Hrvatskoj manjinskoj samoupravi Baje na trajno čuvanje."  

Izvor: Hrvatska riječ (Željka Vukov)