Pozovite » (+381) (0)24 535-533

zlatni prag u vajskoj-1Za učenike koji izučavaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u školama u Vajskoj i Plavni, Hrvatska čitaonica je 22. prosinca 2011. godine organizirala predstavu „Zlatni prag" po zapisu Balinta Vujkova, u izvedbi djece koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u OŠ „Vladimir Nazor" u Đurđinu. U pratnji su bili dopredsjednica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković, ravnateljica đurđinske škole Ljiljana Dulić te nastavnica Tanja Stantić, koja je prilagodila predstavu za dramsku izvedbu.

Svi nazočni bili su ugodno iznenađeni gotovo savršenom uvježbanošću mladih glumaca, što će ostati trajno upamćeno i poticajno za učenike koji u ovome kraju tek započinju slične aktivnosti i učenje šokačkog govora i hrvatskog standardnog jezika.

O dojmovima povodom ovoga kulturnog događaja i prvog nastupa u ovome kraju, dopredsjednica Hrvatske čitaonice i menadžerica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković je izjavila:

zlatni prag u vajskoj-2„Radujem se što su učenici đurđinske škole predstavu 'Zlatni prag‛, koju je zapisao Balint Vujkov, izveli i pred učenicima u Vajskoj, napose što su se publici priključila djeca iz Plavne sa svojim nastavnicima. Ovime smo predstavili veliko sakupljačko djelo Balinta Vujkova i izvan subotičkog kraja. Lijepo je i to što su se djeca mogla družiti, a raduje i obećanje da će iduće godine Vajštanci i Plavanci doći u Suboticu i Đurđin. Na ovaj način će našu narodnu književnost i Balinta Vujkova upoznati i ona djeca koja ne mogu izravno sudjelovati u Danima Balinta Vujkova u Subotici. Ovo je prvo takvo gostovanje, a vjerujem da ćemo nagodinu posjetiti sa sličnim programom i druga mjesta u kojima učenici imaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture."

zlatni prag u vajskoj-3Katarina Čeliković je pri tom naglasila ljubazan doček ravnateljice vajštanske škole Maje Uzurov, školskog tajnika i pravnika Željka Pakledinca, te profesorice Milene Baždar koja predaje hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u ovoj školi, ali nije zaboravila pohvaliti i pratnju plavanjske djece u kojoj su bili prof. Ljiljana Županjac i Nermina Košutić, koja predaje hrvatski u školi, te Zvonimir Pelajić koji je upriličio posjet franjevačkom samostanu u Baču.

Lijepo je bilo vidjeti radost djece u franjevačkom samostanu, gdje im je fra Josip Špehar na popularan način protumačio povijest samostana i pokazao najvažnije detalje koji svjedoče o višestoljetnoj prošlosti Bača. Tako su djeca imala prigodu pokazati svoje glumačke, slušateljske i gledateljske sposobnosti, a uz to naučiti ponešto i o povijesti grada po kojemu je cijela Bačka dobila ime. U svakom slučaju bio je to događaj za pamćenje koji je, osim druženja i zabave, bio višestruko koristan i edukativan kako za učenike tako i za nastavnike.

Tekst i fotografije: Zvonimir Pelajić

Program na hrvatskom jeziku Radio Subotice, prije trinaest godina, 21. prosinca 1998. godine, počeo je svoju misiju informiranja, njegovanja i čuvanja materinskog jezika hrvatske zajednice u Srbiji. Bilo je to prvi puta u povijesti da su ovdašnji Hrvati dobili priliku informirati se na svojemu jeziku putem jednoga elektroničkog medija. U to vrijeme, program je trajao po jedan sat radnim danima, a kasnije se produžavao na dva, i na sadašnjih tri sata dnevno svih sedam dana u tjednu.

Radio Subotica jedina ima svakodnevni program na hrvatskom jeziku i to predstavlja značajan uspjeh cjelokupne zajednice, kaže u svom obraćanju za program na hrvatskom Radio Subotice, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić.

„Obljetnica kojom se obilježava trinaest godina od osnutka Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice u svakom slučaju predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u informiranju u elektroničkim medijima na hrvatskom jeziku u Vojvodini. Do današnjeg programa u trajanju od tri sata uredništvo je prošlo dug put, a s trajanjem se povećavala i kvaliteta programa. Jedan od temelja vašega programa je i glazba, jer tko sluša program na hrvatskom jeziku, vjerojatno želi čuti hrvatsku glazbu, bilo zabavnu, narodnu ili popularnu."

Program na hrvatskom jeziku ne sadrži tek puki prijevod vijesti sa srpskog ili mađarskog jezika, mišljenja je Slaven Bačić.

„Prema mom dubokom uvjerenju, vijesti svatko od nas može slušati na srpskom jeziku. Zadaća Hrvatskog uredništva je u vijestima posvećivati veću pozornost pitanjima iz hrvatske zajednice, prije svega u Subotici, ali jednako tako izvještavati i o događanjima koja se tiču i zajednice u Vojvodini. Oni se mogu pratiti zahvaljujući internetskim stranicama Uredništva."

U povodu obljetnice uredništva, jedan od prijašnjih urednika, Kalman Kuntić, kaže kako je on uredništvo vodio u vrijeme njegove stanovite ekspanzije.

„U to vrijeme lepeza našega programa počela se širiti, uspjeli smo jednosatni program produžiti na dva sata. Time se otvorila mogućnost novih i kontakt emisija. Do tada smo imali većinom snimljene vijesti i kulturne sadržaje uz domaću i narodnu hrvatsku glazbu. Kasnije su stvoreni uvjeti za zaposlenje još jedne osobe, a udareni su i temelji za produženje programa na tri sata."

Programska shema slična današnjoj uobličena je krajem 2002. godine. Danas program na hrvatskom jeziku traje tri sata, proizvodi se i emitira sedam dana u tjednu i priprema ga četvero stalno zaposlenih. U isto vrijeme budućnost Radio Subotice je neizvjesna imajući u vidu skoru neizbježnu vlasničku transformaciju.

Tijekom 2005. godine postavljene su internetske stranice Uredništva, odnosno, interaktivni web portal, koji svakodnevno donosi najnovije vijesti iz lokalne i naše manjinske zajednice.

Tekst: Siniša Jurić

Na prvoj redovitoj godišnjoj skupštini HKD-a „Šid", održanoj 18. prosinca 2011. godine, predsjednik društva Josip Hodak predočio je nazočnima sva događanja od osnutka društva do danas, govoreći o sudjelovanju sada već 104 člana na 12 kulturnih manifestacija, kao i na drugim značajnim događajima. No, jedan od velikih problema je nedostatka prostora za vježbanje tamburaša, jer sadašnji prostor nije dovoljan i otežava nesmetan rad članova orkestra.

U financijskom izvješću o poslovanju, koji je podnijela Marija Pavlović, istaknuto je da su sredstva u proteklom razdoblju isključivo donatorska i to prvenstveno od vlč. Nikice Bošnjakovića i predsjednika skupštine HKD-a „Šid" Đure Martinovića, Vukovarsko-srijemske županije, Hrvatskog nacionalnog vijeća, Općine Tovarnik i lokalne samouprave Općine Šid. Sredstva su trošena namjenski - prvenstveno za izradu 16 muških i 16 ženskih nošnji, zatim za nabavu instrumenata te organizaciju dočeka predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.

skupstina hkd sid 2011-2U programu rada za 2012. godinu, koji je izložio potpredsjednik društva Josip Pavlović, istaknuto je da će HKD „Šid" nastaviti s radom folklorne i tamburaške sekcije, a nastojat će upisati još novih članova, kao i formirati najstariju folklornu grupu. Predviđene su proširene aktivnosti, književne večeri, likovne kolonije u svibnju i lipnju, radionice zlatoveza, a u planu je i da se formira mješoviti zbor. Naglašena je dobra suradnja s institucijama: Radio Šidom, Mjesnom zajednicom, Općinskom upravom, Narodnom knjižnicom „Simeon Piščević", kao i tjednikom „Hrvatska riječ", gdje treba animirati ljude na pretplatu tjednika.

Na skupštini je usvojen i prijedlog odluke o promjeni statuta, nakon čega su imenovana dva nova člana Upravnog odbora, Zoran Menđan i Slavko Sklenar iz Sota, koji su se istaknuli aktivnim radom u društvu. Opća želja svih članova je da se ubuduće uključi čim veći broj članova i da svi skupa, kao i dosad, aktivno sudjeluju u aktivnostima koje će pridonijeti da HKD „Šid" postiže zapaženije uspjehe.

Tekst i fotografije: Suzana Darabašić

Knjiga „Šokačke narodne nošnje u Bačkoj" autora Zvonka Tadijana predstavljena je 16. prosinca 2011. godine u Vinkovcima. Promocija je održana u središnjem prostoru stalnog etnološkog postava Gradskog muzeja. Nazočne je pozdravila i goste iz Bačke najavila muzejska savjetnica-kustosica etnologije Gradskog muzeja mr. sc. Ljubica Gligorević, a potom je supruga autora, pučka pjesnikinja i članica KPZH „Šokadija" Ljiljana Tadijan, odjevena u svečanu žensku nošnju sonćanskih Šokaca, pročitala svoju pjesmu „Stative", pisanu starinskom ikavicom, koja se i danas govori u velikom broju sonćanskih obitelji.

U priču o knjizi nazočne je uveo predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima doc. dr. sc. Dražen Švagelj, a dugogodišnji rad autora Tadijana na promicanju tema vezanih za život i rad bačkih Šokaca od dolaska na ove prostore do danas predstavio je voditelj vukovarske podružnice Hrvatske matice iseljeništva dipl. ing. Silvio Jergović. O položaju podunavskih Šokaca u okviru hrvatske zajednice u Srbiji i o radu na knjizi govorila je mag. iur. Antonija Čota, koja je u knjizi bila lektorica.

Urednik knjige Zdenko Samaržija govorio je o životu Šokaca na prostorima između Dunava i Mostonge kroz povijest, te o povezanosti tih kulturnih krajolika s onima iz kojih potječu i o njihovom prepoznavanju kao osnovnom razlogu naseljavanja upravo ovih prostora. Prije nego je prepustio riječ autoru knjige, izrazio je nadu u plodonosnu budućnost uspostavljene suradnje.

knjiga tadijanaO samim preduvjetima i motivima koji su ga zaintrigirali za istraživanje bogate prošlosti Šokaca bačkog Podunavlja govorio je autor, dugogodišnji ravnatelj OŠ „I. G. Kovačić" i predsjednik Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija" u Sonti, te vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonko Tadijan.

„Priču o Šokcima tek treba ispričati, a jedan, možda i najbitniji cilj ove knjige jest da se pogleda u prošlost, pokaže dio sadašnjosti i razmisli o budućnosti. O Šokcima je kroz povijest premalo toga zapisano, rekao bih tek u fusnotama. Samo detaljnom obradom šokačkih tema stvorit ćemo kvalitetan mozaik, kojim ćemo otkloniti mnoge dosadašnje zablude i stereotipe o Šokcima iz bačkog Podunavlja i tako ispričati cjelovitu priču i sačuvati od zaborava ovu dičnu granu hrvatskoga stabla. Prošlost moramo istražiti, sadašnjost kritički sagledati i u budućnost ući s jasno profiliranim ciljevima i vizijama", rekao je, između ostaloga, Tadijan.

Tekst i fotografija: Ivan Andrašić

Književna večer na kojoj su sudjelovali pjesnici iz Šida, Gibarca i Morovića održana je 15. prosinca 2011. godine, u župnoj kući u Šidu. Ideja održavanja književnih večeri u okviru aktivnosti Hrvatskog kulturnog društva „Šid" potekla je od strane predsjedništva društva kao želja da se prošire aktivnosti kulturnog društva, a uz pomoć novinara Radivoja Lazića, koji je pomogao u organizaciji večeri.

Osmišljeno je da se ovakav oblik okupljanja odvija kvartalno i da se na svakom od njih predstave pjesnici i iz drugih gradova Srijema, pa i šire. Te večeri publici su se predstavili: Đorđe Janjatović, Svetislav Nenadović, Veljko Vučković, Snežana Mihaljević, Darko Kolar, Marija Čikarić i Anica Pinterović. Svatko na svoj način predstavio je zbirku svojih pjesama koje, svaka na svoj način, oslikavaju slike duše i viđenja svijeta i ljudi. Mladi glazbenik Dragan Valentirović, svirajući kompozicije za flautu, doprinio je ljepšem ugođaju na ovom događaju.

Novinar Radivoj Lazić istaknuo je značaj održavanja književnih večeri jer, kako je rekao, u Šidu su rođeni veliki književnici, poput Ise Velikanovića, i mnogih drugih, čija su djela zavrijedila da im se posveti naredna književna večer. Tijekom večeri svoje pjesme predstavila je i Anica Pinterović, koja je nedavno izdala knjigu „Da Gibarac živi", pri čemu je dogovoreno da će na sljedećoj književnoj večeri biti predstavljena njezina knjiga.

Izvor: Hrvatska riječ

kako_se_branilo_dostojanstvoNova knjiga Vojislava Sekelja „Kako se branilo dostojanstvo" svečano je predstavljena tijekom obilježavanja 15. prosinca, dana izbora prvoga saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje je upriličeno u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Tom je prigodom izveden kulturno-umjetnički program, a tijekom večeri predstavljen je i kalendar koji sadrži kratke biografije i fotografije 12 glasovitih Hrvata i Hrvatica iz Vojvodine, a koji su zajednički izdali Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ.

Tekstovi koje je pisao tijekom devedesetih godina nisu, nažalost, niti danas izgubili na aktualnosti, kada je riječ o srbijanskoj političkoj sceni, kaže Vojislav Sekelj, autor knjige „Kako se branilo dostojanstvo". Knjiga sadrži tekstove pisane za „Glas ravnice" i „Žig" i objavljena je polovicom studenog u nakladi Hrvatskog akademskog društva.

Pjesnik, romanopisac, književni kritičar, publicist i urednik Vojislav Sekelj, dobitnik je ovogodišnje nagrade „Balint Vujkov Dida" za životno djelo na području književnosti. Jedan je od rijetkih koji je u prošlim, olovnim vremenima pisao na hrvatskom jeziku.

„Tekstovi koje sam pisao prije petnaest ili dvadeset godina još uvijek imaju poveznice sa stvarnošću", kaže autor Vojislav Sekelj.

predstavljanje vojo 2011„Na političkom planu, ili polju, ništa se nije bitno promijenilo. Struktura je drugačija, ali ljudi su ostali isti. Možete okretati glavu koliko hoćete, ali je tako. Mi starim obećanjima idemo u nove pobjede. Što se tiče mržnje, vodim se stihom iz 'Antigone' - Ne iz mržnje, već iz ljubavi rođen. Prije svega, smatram da je mržnja prirodni poriv čovjeka, jednako kao i ljubav. Ali, na ovim prostorima mržnja nije bila kao takva, ona je bila stav, pogled na život. E, to je mene bunilo i protiv toga sam se borio."

Predstavljajući knjigu, Tomislav Žigmanov koji ju je priredio, ističe kako Vojislav Sekelj, afirmirani književnik, koji je sve procese prije petnaestak godina mogao gledati sa strane, u lagodnoj poziciji promatrača, izabire poziciju angažirana intelektualca, i ulazi u proces beskompromisne obrane dostojanstva. Dostojanstva svake osobe koja je objekt raznih negativnih procesa, ali i obrane dostojanstva hrvatskoga naroda. On to čini na dostojanstven način, tintom i perom.

Na sve uvrede odgovara okretanjem drugog obraza, svjedočenjem kršćanstva, nastupajući iz humanističkog svjetonazorskog okvira, veli Žigmanov.

„Tada je trebalo imati ne samo hrabrosti svjedočiti određenu vrstu spremnosti za sudjelovanjem u hrvatskim programima, nego je trebalo, napose kod onih koji su već imali etablirano ime, i određeni status, založiti se i krenuti malom barčicom hrvatske zajednice u Vojvodini i biti perjanica u onome što smo imenovali u knjizi, u obrani dostojanstva."

Vojislavu Sekelju poznata je humanistička tradicija današnje Europe i iz tih vizura on ulazi u sudar s bezumljem i kaosom koji se oko njega događao. Sve negativne napise i utjecaje, prije svega propagandu, Vojislav Sekelj razobličuje, ukazujući da su to notorne laži, ističe, među ostalim, Tomislav Žigmanov.

vojislav sekelj-2Sredinom devedesetih Sekelj ukazuje i na manipulacije unutar hrvatske zajednice i to je prvi put da je netko smogao hrabrosti kritički samo-tematizirati vlastitost ulazeći u dijalog u svezi s djelovanjem i potezima prvaka u hrvatskoj zajednici.

„Za tri teksta objavljena u „Žigu" bio je sudski gonjen, zbog navodne uvrede i klevete i tako platio i osobnu cijenu vlastita angažmana. Vlastiti primjer svjedočenja i sudjelovanja u obrani dostojanstva često ide i uz osobne žrtve. Tim prije moramo tim ljudima iskazivati počast, jer su njihovi zalozi, za nas koji dolazimo kasnije, uzor, ali i opomena da moramo znati kako sudjelovanje u javnosti, u prostoru informiranja jest odgovorni čin koji mora počivati na načelima odsustva mržnje, ljubavi prema istini i pozitivnom odnosu prema drugome", zaključuje Tomislav Žigmanov.

Knjiga Vojislava Sekelja „Kako se branilo dostojanstvo" može se kupiti u Subotici u prostorijama Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (Beogradska cesta 31) i u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata (Harambašićeva 14), po cijeni od 500 dinara.

Tekst: Siniša Jurić

danica 2012-mPolovicom prosinca 2011. iz tiska je izašao popularni narodno-crkveni kalendar „Subotička Danica" za 2012. godinu. Riječ je o godišnjoj periodičnoj publikaciji na hrvatskome jeziku, s tradicijom duljom od 130 godina, koju u posljednjih četrdesetak godina izdaju svećenici Subotičke biskupije.

Objavljujući ponajprije tekstove vezane uz vjerski i kulturni život, s obrazovnim i odgojnim nakanama, nova Danica ostala je vjerna sebi. Izrastala na tradiciji poznog prosvjetiteljstva i romantizma, ovaj kalendar je imao za cilj raditi na kršćanskoj prosvjeti puka i na očuvanju nacionalnog identiteta. Glavni i odgovorni urednik ovogodišnje „Subotičke Danice" je katedralni župnik msgr. Stjepan Beretić.

Najveći broj članaka vjerske je provenijencije, zatim slijede prilozi na etno-kulturne i povijesne teme, te književni napisi. Kako je to uobičajeno, nakon osnovnih astronomskih i vremenskih podataka, Danica donosi i osnovne informacije o Katoličkoj crkvi u svijetu, u Hrvata te u Srbiji. Posebno su zanimljivi prilozi msgr. Andrije Anišića koji piše na temu straha u Bibliji te karmelićana Ante Stantića i Mate Miloša koji pišu o prvom kandidatu bunjevačkih Hrvata za sveca Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Papine dokumente i pisma tumači vlč. Mirko Štefković, a o Milanskome ediktu iz 313. godine vlč. Dragan Muharem.

Osim bilježenja obljetnica značajnijih događaja i pojedinaca, što su ovoga puta priredili Stjepan Beretić i Katarina Čeliković, Danica donosi iz pera Željke Zelić kroniku najvažnijih događaja iz crkvenog i narodnog života u 2011. godini. Bernadica Ivanković piše o knjiškoj produkciji vojvođanskih Hrvata između dvaju Dana Balinta Vujkova, a Tomislav Žigmanov o 40 godina od pojave prvoga i objavi desetoga zbornika u ovdašnjoj hrvatskoj knjiškoj praksi. I ova Danica sadrži i priloge mladih i djece.

Kalendar „Subotička Danica", obima 286 stranica, može se kupiti po cijeni od 350 dinara u svim katoličkim crkvama Subotičke biskupije.

Tekst: Katarina Čeliković

kolonizacija2011-1Davne 1945. godine u Stanišić su stigli prvi kolonisti iz Dalmacije. Njihovi potomci, u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, već drugu godinu zaredom obilježavaju ovaj događaj. Manifestacija je upriličena 10. prosinca u prostorijama MKUD „Ady Endre" u Stanišiću.

O dolasku Hrvata iz Dalmacije govorio je Mario Bara, profesor Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, s temom predavanja Koloniziranje Hrvata iz Dalmacije u Vojvodinu 1945./46. godine.

Pripreme za kolonizaciju i agrarnu reformu vršene su još tijekom rata kroz aktivnosti tijela AVNOJ-a i zemaljskih antifašističkih vijeća. Osnovano je Ministarstvo za kolonizaciju i donesen je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (23. VIII. 1945.). Naime, po okončanju rata u Vojvodinu su dolazila povjerenstva koja su pripremala kolonizaciju svojih sumještana. Ciljevi kolonizacije i agrarne reforme bili su promjena etničke strukture, stvaranje ideološkog i političkog uporišta novim vlastima i socijalno zadovoljenje, prije svega boraca.

Putovanje je trajalo dugo - i do nekoliko tjedana. Prilikom koloniziranja Hrvata vodilo se računa da u blizini već žive Hrvati, tako je u okolici Stanišića postojalo naselje Kaćmar, naseljeno bunjevačkim Hrvatima. Nakon doseljavanja nastupilo je razočaranje uvjetima života u Stanišiću, zbog čega je došlo do povratka jednog broja kolonista, primjerice od kolonista s Brača ostala je samo jedna obitelj.

Poslije predavanja, Mario Bara je iskoristio prigodu porazgovarati i čuti iskustva kolonista.

Bilo je zanimljivo razmišljanje Jure Vojkovića: „Stvarao je privid da smo mi nagrađeni dolaskom ovdje. Otac mi je rekao da smo nagrađeni jer smo dobili osam jutara zemlje i kuću, švapsku. Osobno mi se činilo da smo oštećeni i poslani na rad, zato i nisu slali bilo koga nego borce, sigurne i provjerene ljude."

Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, o organiziranju ovoga susreta je rekao: „Rado smo se odazvali pozivu predsjednika HKD-a 'Vladimir Nazor' iz Stanišića Ivana Karana da budemo suorganizatori ove manifestacije. To je prilika da pokažemo da su Hrvati u Vojvodini heterogena zajednica i da uz one najvidljivije ima i drugih grupacija. Ove manifestacije su važne kako bi se učvršćivala sjećanja na događaje iz naše povijesti. Također, ovo su važne karike u učvršćivanju naših institucija u Vojvodini."

Pred kraj proslave gosti iz Surčina su uz gitaru počeli pjevati, a pridružila im se cijela dvorana - gosti iz Beograda, Surčina, Zrenjanina, Novog Sada, Subotice, Sombora, Riđice i Stanišića, te predstavnici Udruge lađara iz Metkovića i njihov predsjednik Marko Marušić.

Tekst i fotografija: Savo Tadić