Pozovite » (+381) (0)24 535-533

HKUPD „Matoš" od osnutka traga za glazbenom ostavštinom dr. Josipa Andrića koja je rasuta po raznim privatnim arhivima i društvima, ali veći dio ipak je deponiran u profesionalnim ustanovama i čeka na procjenu i predstavljanje javnosti.

Takvo se jedno značajno otkriće dogodilo prošle jeseni kada je Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, na zamolbu kulturne udruge iz Plavne, pripremio i odobrio na korištenje ovom društvu Andrićeve rukopisne zapise narodnih pjesama, koje je ovaj veliki glazbeni pregalac polovicom prošloga stoljeća zapisao u ovome mjestu. Uoči božićnih blagdana i predstojeće proslave četvrte obljetnice postojanja, Povijesno-istraživački odjel „Matoša" priredio je dobivene originalne plavanjske narodne pjesme za nadopunu i obnovu repertoara pjevačkog zbora i tamburaškog sastava ovoga društva. Kako doznajemo od voditeljice Odjela, koja je ujedno i predsjednica „Matoša", ove će se pjesme uvježbavati i izvoditi u sklopu različitih aktivnosti udruge tijekom sljedećih nekoliko godina.

Dr. Josip Andrić radio je većinu svojih glazbenih djela po načelima velikog muzikologa Kuhača, koji je napisao čak i upute po kojima bi se trebale komponirati narodne pjesme. Andrić je prilikom skladanja instinktivno osjećao koje glazbene elemente iz narodne glazbe treba upotrijebiti u skladateljskom postupku kako bi skladbe zvučale analogno narodnim pjesmama. Za to je trebao proučiti mnogo primjera narodnih pjesama iz naših različitih folklornih područja. Kada je shvatio da će to najbolje postići na originalnim zapisima narodnih pjesama odlučio ih je osobno zapisivati, a najbliže mu je područje za taj rad bila rodna Bačka i Slavonija.

Dr. Vinko Žganec, koji je tada bio čelnik Instituta za narodnu umjetnost, zamolio ga je da za Institut zapisuje narodne pjesme bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Vojvodini i Slavoniji. Andrićeva se sakupljačka i zapisivačka djelatnost odvijala u razdoblju od 1947. do 1957. godine. U Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu deponirane su njegove rukopisne zbirke s notnim zapisima i tekstovima 1.824 pjesama, koje su 1969. godine, u izdanju Odbora Matice hrvatske iz Slavonske Požege, objavljene u knjizi „Slavonske narodne pjesme Požeške doline".

„Ponukani ovim saznanjem stupili smo u vezu s Institutom i dobili detaljne informacije o rukopisnim zapisima pjesama iz našeg kraja, osobito o zapisima narodnih popijevki iz Andrićeve zbirke 'Popijevke bačkih Šokaca (Hrvata)', sv.4., 1951., 1952. (IEF rkp. N 133), u kojima se nalaze i pjesme iz Plavne. Zahvaljujući dobroti i razumijevanju djelatnika Instituta za etnologiju i folkloristiku 'Matoševoj' je udruzi u najkraćem roku odobreno korištenje rukopisne građe u vlasništvu Instituta za obnovu i nadopunu repertoara, te u svrhu znanstvenih istraživanja. Tako je pred četvrtu godišnju skupštinu 'Matošev' Povijesno-istraživački odjel obogaćen novim, originalnim zapisima narodnih pjesama iz Plavne, koje je dr. Andrić zapisao u ovom selu prije više od pola stoljeća", kazala je ovom prigodom predsjednica „Matoša" Kata Pelajić.

Iako u „Matošu" još nije započelo detaljno znanstveno istraživanje pronađenih narodnih pjesama iz Plavne, u čemu se očekuju konzultacije i suradnja sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici, na osnovi sadržaja tekstova i funkcije pjesama, dosad je utvrđeno da se u ovoj zbirci nalaze skupine ljubavnih, ratarskih, pastirskih, svatovskih, šaljivih, pjesama u kolu, te pričalice.

Svi glazbeni zapisi transponirani su na zajednički završni ton g1 (uglavnom 2. stupnja ljestvice). Pri zapisivanju Andrić je, s harmonijskog stajališta, svaku pjesmu stavljao u njezin odgovarajući osnovni tonalitet. Predznake uvijek upisuje na početku notnog sustava na isti način kako se bilježe u europskoj glazbi, a rezultat je takvog stajališta da uz ključ nalazimo i predznake za ton ili tonove kojih u napjevu uopće nema. Osobitu zanimljivost u Andrićevu preciznom meloritmičkom zapisivanju čine pjesme u mješovitomu, pa čak i 7/8 taktu.

Uz svaki zapis autor donosi i lokalitet, ime kazivača, njegovo zanimanje, godinu i mjesto rođenja, te cjeloviti tekst pjesme. Pokatkad daje kratke bilješke o pjesmi, te o njezinoj funkciji ovisno o običaju. U zbirci su uglavnom primjeri za pjevanje, a nema niti jednog primjera instrumentalne svirke.

U zbirci od 39 zapisa navedena su imena četvero kazivača kojih se stariji mještani Plavne još sjećaju. To su: Miša Pinter, rođen 1883. u Plavni, Franjo Benjik, rođen 1903. u Plavni, Kata Benjik, r. Pinter, rođena 1902. u Plavni i Manda Marjanov, r. Marjanović, rođena 1878. u Bođanima.

U vrijeme kada je Andrić obavljao etnomuzikološka istraživanja mora se istaknuti njegova velika upornost i posvećenost u želji da se naše tradicijsko glazbeno blago otme zaboravu, te široj javnosti stavi na uvid kulturna baština hrvatskog naroda. Nakon ove njegove velike misije, sve su pjesme polagano odlazile u zaborav, a prekrasna ikavica na kojoj su pjevane sve više je potiskivana i zamijenjena ekavskim govorom. Ovo je sada izgledna prigoda da se tradicija pjevanja originalnih plavanjskih pjesama, prekinuta prije pola stoljeća, opet nastavi. Tomu, među ostalim, mjesne hrvatske kulturne udruge i trebaju služiti.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić

Promocija tradicijskog ruha i običaja „Zimsko spremanje", 13. po redu, održano je 14. siječnja 2012. godine u Antinu. Manifestacija je utemeljena 1999. godine na inicijativu predsjednika KUD-a „Lela i Vladimir Matanović", Stjepana Belića i otada se svake godine održava pred blagdan sv. Antuna Pustinjaka. Revija je to cura, snaša i momaka odjevenih isključivo u zimsko tradicijsko ruho s područja Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a od prije dvije godine dobila je i međunarodni karakter sudjelovanjem natjecatelja iz Bačke - iz Bačkog Monoštora, Novog Žednika, Bača i Tavankuta.

Natjecateljskog je karaktera, a jedinstvena je i po tomu što se na njoj ne promovira samo tradicijsko ruho, nego i razni tradicijski obrti, pjesme, plesovi i tradicijska glazbala Šokadije, a natjecatelji moraju svoje ruho opisati na svom izvornom lokalnom dijalektu. Prosudbena komisija sastavljena je od stručnjaka s područja etnologije, a ove godine bili su to prof. Josip Forjan, ravnatelj Radionice i posudionice tradicijskog ruha iz Zagreba, etnologinja iz Muzeja Đakovštine Branka Uzelac i student etnologije i kulturne antropologije iz Antina Antun Božić.

Da s ove strane Dunava još uvijek ima Hrvata koji drže do svoje tradicije, tradicijskog ruha i običaja dokazuje činjenica da se snaše nisu vratile kući praznih ruku. Marija Vuković koja je predstavljala UG „Tragovi Šokaca" iz Bača, odjevena u svečano tradicijsko zimsko ruho koje je njezina baka dobila kao vjenčani dar, a koje se nosilo u najsvečanijim prigodama, osvojila je i publiku i prosudbenu komisiju koja joj je dodijelila visoko drugo mjesto u kategoriji snaša.

Mateja Оanić, natjecala se u kategoriji cura i ovaj je put ostala bez priznanja, no to ne umanjuje ljepotu i vrijednost ruha koje je nosila. Zimsko ruho s kraja XIX. stoljeća koje su bačke cure nosile u adventu, a koje je Mateja ovaj put predstavila bilo je jedno od rijetko viđenih dosad. „Prvi puta sam na jednom ovakvom događaju i odmah ovako visoko priznanje. No, moram priznati, iako je bilo naporno ovako odjevena biti gotovo deset sati, neizmjerno sam sretna i zadovoljna, a to moram zahvaliti u prvom redu mojim 'spremačicama' koje su me ovako lijepo spremile i, naravno, svojoj mami koja je za mene sve ovo sačuvala i priredila", nije krila zadovoljstvo Marija. „Imala sam veliku tremu jer je trebalo predstaviti se u najljepšem svjetlu, na šokačkoj ikavici koju mi u Baču već odavno ne 'divanimo'. Bilo je straha da će se potkrasti poneka riječ koja ne pripada toj prigodi, no sve je dobro prošlo."

Mateja nije razočarana što je ostala bez javnog priznanja, njoj je, kako kaže, dovoljno priznanje i sudioništvo na ovakvim manifestacijama. „I pokraj svih priznanja i nagrada koje su već dolazile u Bač za našu nošnju, još uvijek moramo poraditi na kvaliteti čuvanja i nošenja našeg ruha. Ovdje se gledalo i ocjenjivalo baš sve, od prigodno odabrane frizure i marame, pa do cipela ili pepula. Osobito moramo poraditi na našoj ikavici jer na ovakvim priredbama samo se 'divani' lokalnim dijalektom koji mi mlađi ne znamo, pa čak pojedine riječi niti ne razumijemo. Zato su tu naše udruge kroz koje možemo i moramo naučiti i znati kako hrvatski jezik, tako i našu lijepu ikavicu«, kaže Mateja.

Bunjevce su na ovoj manifestaciji predstavljali članovi HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta - Jozefa Skenderović, koja je za svoju nošnju dobila pohvalu, Snežana Nović je predstavila zimsku nošnju za cure, a momačku je nosio Marinko Francišković.

Tekst: Stanka Čoban

Nakon sv. mise u župnoj crkvi sv. Jakova, koja je završena pjesmom Josipa Andrića „Zdravo Marijo za Plavnu", 14. siječnja 2012. godine, u dvorani Vatrogasnog doma u Plavni, HKUPD „Matoš" je održao godišnju skupštinu kojom je obilježena četvrta obljetnica postojanja ove udruge. Proslava četvrte obljetnice počela je glazbenim programom u kojemu su nazočni imali prigodu čuti dvije zaboravljene narodne popijevke - „Nema slađeg grožđa od divojke" i „Imala sam zumbul plav", koje je dr. Andrić zapisao u ovome mjestu polovicom prošloga stoljeća. Publika je bila oduševljena ovim pjesmama koje su duetu otpjevali Tonka Šimić i Andrija Kovač uz instrumentalnu pratnju.

Prije početka službenoga dijela skupštine svojom novom pjesmom publici se obratila Tonka Šimić, sudionica „Lire naive 2011.", a prije prelaska na dnevni red, minutom šutnje odana je počast preminulim članovima „Matoša", te čovjeku koji je svojim zaslugama ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj zajednici Duji Runje.

Članovi predsjedništva upoznali su nazočne o radnim i financijskim rezultatima u protekloj godini te predložili program rada i financijski plan za 2012. godinu. Nabrojane su aktivnosti udruge, kojih je u prošloj godini bilo čak 77, naglašeno je održavanje veza s drugim udrugama, te napredovanje u integraciji u kulturni život lokalne, hrvatske i šire zajednice. Osobito je istaknuto da je koncem prošle godine Institut za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba ustupio „Matošu" rukopisne zapise narodnih pjesama iz ovoga mjesta, za obnovu repertoara i znanstveno istraživanje koje će ova udruga provoditi u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Tijekom skupštine predsjednica udruge Kata Pelajić govorila je o ostvarenim rezultatima i programu u nastupajućoj godini, sudjelovanju na natječajima, sudjelovanju u zasebnim i zajedničkim projektima s podunavskim kulturnim udrugama, suradnji sa župnom zajednicom u Plavni, te je na koncu navela najveće uspjehe, ali i probleme udruge.

„Kod nas u pravilu svi odjeli rade prema donesenim planovima, a nastojimo biti spremni i za ad hoc događanja. Naše djelovanje se odvija u okviru suradnje s relevantnim institucijama naše zajednice, prije svega sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, ali ništa ne radimo bez znanja HNV-a. Sve naše aktivnosti nastojimo najaviti i zabilježiti. Prošle je godine objavljeno100 priloga u kojima se spominje naša udruga, prije svega to su članci u 'Hrvatskoj riječi', 'Zvoniku', ponešto u 'Glasu ravnice', a jedna pjesma voditeljice literarnog odjela objavljena je u Glasniku 'SMI' u Zagrebu. U posljednje se vrijeme često pojavljujemo i u radijskim i TV emisijama. Budući da smo uvelike integrirani u lokalnu i općinsku kulturu, za pohvalu je da je naša dječja folklorna skupina nastupala na svim školskim priredbama u Plavni, ali i na manifestacijama u općini i onima koje organiziraju hrvatske udruge u Vojvodini. Najznačajniji uspjeh naših malih folkloraša je plasman na Pokrajinsku smotru folklora u Vrbasu, na kojoj je starija folklorna skupina dobila priznanje za uspješno oživljavanje tradicije. Pokazalo se, ipak, da problemi u našoj udruzi nisu samo materijalne prirode. Oni se očituju više u pomanjkanju stručnih potencijala i spremnosti pojedinaca da se aktivno uključe u rad naše udruge. Ravnodušnost i nezainteresiranost za posvećeniji rad slika je današnjega društva, a koja se snažno reflektira u ovako malim sredinama u kakvoj mi djelujemo, te nam usporava i blokira rad. Naš najveći uspjeh u prošloj godini, pokraj 'Trećih dana A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića', u sklopu kojih je održan koncert 'Impresije iz zavičaja' - iz glazbenog opusa Josipa Andrića, što ga organizira ZKVH, a u koji je uvršten i naš pjevački zbor, svakako je uspostava suradnje s Institutom za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba i naše udruge. Djelatnici ovoga Instituta su nam jesenas pripremili i odobrili za obnovu repertoara i znanstveno istraživanje narodne popijevke iz Plavne, koje su, kao rukopisna građa J. Andrića, deponirane u ovome Institutu. I prošle smo godine obnovili dio božićnih običaja, među ostalim i žive božićne jaslice, a dobro je što u svemu tomu sudjeluju djeca, budućnost naše udruge. Treba istaknuti i da je naša udruga puno učinila da se uvede u školski program u Plavni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, u koji je ove godine uključeno 27 učenika. Treba spomenuti i projekt 'Izrada narodnih nošnji i prateće opreme', koji smo ostvarili sredstvima Pokrajinskog tajništva za kulturu i javno informiranje, što se večeras, također, moglo vidjeti na postavljenoj izložbi."

Predsjednica je govorila i o pozitivnim pomacima i planovima rada udruge. Istaknula je značaj suradnje i zajedničkog rada s hrvatskim udrugama u općini Bač, gdje u posljednje vrijeme ima određenih poteškoća. „Nastavit ćemo djelovati u onome po čemu smo dosad bili prepoznatljivi, s tendencijom da sva područja podignemo na višu razinu. Naš je najveći problem u uspostavi redovitoga i kontinuiranog rada tamburaškog sastava i proširenja pjevačkog zbora. Prošle smo godine kupili prvu tamburu - kontru, a u sljedećoj želimo nabaviti tamburaški bas, čime ćemo olakšati rad u glazbenom području. Stanje u našoj knjižnici je mnogo bolje, knjižnični fond se povećava, ali i dalje izostaje interes za knjigom. I ove ćemo godine aplicirati na svim natječajima za sredstva, od lokalnih do republičkih", kaže predsjednica „Matoša".

Nazočni su podržali sva izvješća i izrazili želju da udruga nastavi s radom, ali i da se članstvo više aktivira i pridonese boljim rezultatima. Ovim se željama pridružio i tajnik HNV-a Željko Pakledinac koji je predstavljao ovu instituciju na skupštini. On je naglasio da prati rad ove udruge od njezina osnutka i uočava dobre rezultate i spremnost na suradnju sa svim udrugama i institucijama, te rješavanje svih pitanja koja se tiču hrvatske zajednice. Uz predstavnika HNV-a godišnjoj je skupštini nazočio i bačko-plavanjski župnik vlč. Josip Štefković, koji od početka podupire rad i na različite načine pomaže opstojnost i djelovanje ove udruge.

Nakon završetka skupštine priređena je prodajna izložba slika nastalih na likovnim kolonijama u Plavni. Osobitu radost i čast za sve „Matoševce" predstavljala je i činjenica da je ovaj događaj pratila i Radiotelevizija Vojvodine.

Tekst i fotografije: Zvonimir Pelajić

Okvirna tema dvadesetog po redu „Razgovora" u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" bila je „Izlazak iz duhovne i materijalne krize" o kojoj je govorio uvodničar mr. Mirko Štefković, tajnik Subotičke biskupije. „Razgovor" je održan 12. siječnja u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici gdje se okupilo 120 sudionika kako katolika tako i predstavnika različitih hrvatskih udruga, a bila je prisutna i Ljerka Alajbeg, generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici. Skup je započeo prigodnom pjesmom koju su otpjevali članovi župnoga zbora, a zatim je Marija Jaramazović recitirala pjesmu Alekse Kokića „Bunjevci biskupu Antunoviću". Sudionike „Razgovora" je zatim uime organizatora pozdravio mons. Marko Forgić.

Mr. Štefković je u uvodnom dijelu izlaganja, tumačeći sam pojam krize, rekao kako je malo preinačio okvirnu temu i nazvao ju „Kriza naša svagdanja - uzroci i perspektive". Navodeći moguće uzroke „krize svagdanje", on je istaknuo kako je jedan od temeljnih uzroka krize spoznajne naravi, budući da se „određenim dobrima, koja nisu striktno predmet empirijske spoznaje, briše racionalna motivacijska mogućnost, nego se motivacija očekuje iz sfere emocija i dobrih vibracija". Međutim, „gubeći svijest čovjek današnjice gubi i savjest... Ljestvica vrednota poprima svoje dimenzije kakve kome u određenom času trebaju. Takva relativizirana etika izaziva dugi niz pomutnji i nesporazuma od politike do genetike", zaključio je predavač, navodeći misli Ivana Kopreka.

Navodeći daljnje uzroke krize, spomenuo je oportunistički konformizam kao pluralizam različitih i suprotnih stavova i načina ponašanja koje ništi bilo kakve tradicionalne vrednote te dodao: „Sablast individualizma ostavlja pojedinca nesposobnog i nemotiviranog da podnese bilo kakvu žrtvu za zajednicu. A čovjek i dalje ostaje društveno biće, upućen na zajednicu, te je pozvan na suživot s drugima".

Zaključujući izlaganje o uzrocima krize rekao je: „U konačnici, vrednote danas ovise o raznim trendovima, pa ih se na taj način marketinški vrlo lako manipulira". Pa, ipak, „i unatoč mentalitetu kolektivnog individualizma, usko povezanog s relativizmom etičkih vrednota, čovjek u konačnici ostaje prositelj smisla i zajedništva".

razgovor instituta2012-2U tom smislu mr. Štefković je ukazao na neke moguće perspektive izlaska iz postojeće krize kako na duhovnom tako i na materijalnom području. Pošao je od misli bl. Majke Terezije koja je na upit koja je prva stvar koju treba mijenjati u Crkvi odgovorila: „Vi i ja". Tako je ona istaknula kako Crkva nisu samo drugi, ne samo hijerarhija, papa i biskupi. Crkva smo svi mi, krštenici. A s druge strane je ukazala kako ima razloga za promjene. Postoji potreba promjene. Svaki kršćanin i zajednica vjernika u svojoj cjelini pozvani su na trajno obraćenje, zaključio je predavač, navodeći misli pape Benedikta XVI. koje je uputio katolicima zauzetim u politici i društvu. Mr. Štefković je naveo i niz drugih prijedloga za izlazak iz krize kao što je povratak vrednotama, poštivanju ljudske naravi, odgoj mladih za pravednost i mir.

Izlaganje je mr. Štefković zaključio mislima pape Benedikta iz njegova govora na ovogodišnjem susretu s diplomatskim zborom akreditiranim pri Svetoj Stolici: „Kriza može i treba biti poticaj za razmišljanje o ljudskog egzistenciji i o važnosti njegova moralnog poslanja, prije nego o mehanizmima koji vladaju u ekonomskom životu: ne samo da se traži kako zaustaviti gubitke pojedinaca ili nacionalnih ekonomija, nego da bi nam dalo nova načela koja će svima osigurati mogućnost dostojanstvenog života i razvitak vlastitih sposobnosti na korist cjelokupne zajednice".

Nakon uvodnog izlaganja, mnogi sudionici uključili su se u razgovor. Premda su neki izlaganje ocijenili previše stručnim i teoretskim, drugi su njemu pronašli i vrlo konkretne poticaje za izlazak iz duhovne i materijalne krize dodajući i svoje konkretne prijedloge. Prisutni su se osvrnuli i na neke konkretne probleme u Subotičkoj biskupiji i hrvatskoj zajednici u Vojvodini. Skup je završen u pozitivnom ozračju s vjerom i nadom u boljitak i napredak za što se zdušno svojevremeno zalagao i preporoditelj bačkih Hrvata biskup Ivan Antunović.

"Razgovor" se svake godine održava o obljetnici smrti biskupa Antunovića i bavi se aktualnim problemima u Crkvi i društvu s osobitim osvrtom na aktualnu situaciju bačkih Hrvata.

Susret je vodila i razgovor koordinirala Katarina Čeliković, pročelnica „Bunjevačko-šokačke knjižnice" pri Institutu „Ivan Antunović".

katedrala subotica-malaMisa za biskupa Antunovića

U okviru Dana biskupa Ivana Antunovića, koji se održavaju u povodu obljetnice njegove smrti (13. siječnja 1888.), u nedjelju, 15. siječnja u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske, u 18 sati, svečanu misu za biskupa Ivana Antunovića predvodio je i propovijedao mr. sc. Andrija Anišić. On je, navodeći riječi biskupa Antunovića vezanih uz materijalnu i duhovnu krizu, podsjetio kako je biskup upozoravao na važnost molitve i rada, što bi se zasigurno moglo primijeniti i danas, u svijetu koji je zbog sebičnosti upao u krizu. O tome biskup Antunović piše: „Molitva rađa poslenost, a ćudorednost čuvarnost i štedljivost pa kuća što je udomila ove vrline pripričila je siromaštvu ulaz u obitelj... Koji čoviek moli kako Bog zapovieda, ne mođe da bude bez poslejh, a koji čoviek radi po Božjoj zapoviedi prikladno, nije moguće da ne moli, ta vidit ćete ga gdje kad iđe na svoju njivu pješice ili na koli, ogoli svoju glavu i prosi blagoslov na svoj rad i trud. A koji čoviek vodi život ćudoredan neće biti razsipnikom ta ćudorednost drži u ruci ključ umirenosti što odgojava štedljivost a uz ovu razte ćudorednost".

Uz predvoditelja misnoga slavlja, koncelebrante mons. Stjepana Beretića, preč. mr. Mirka Štefkovića, vlč. Željka Augustinova, misi su nazočili predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, predstavnici hrvatskih udruga i poštovaoci biskupa Antunovića.

Tekst i fotografije: Andrija Anišić

crkva sv. jurja-petrovaradin-mala

Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, u crkvi svetog Jurja Mučenika u Petrovaradinu, održan je tradicionalni koncert „Božićne pjesme  i običaji u Srijemu". Domaćin i organizator koncerta bila je Srijemska biskupija s biskupom mons. Đurom Gašparovićem na čelu. Toga dana su se našli zajedno svećenici, časne sestre redovnice, vjernici, kao i ljudi dobre volje.

Ovo je još jedan u nizu tradicionalnih koncerata božićnih pjesama i običaja u Srijemu, dvanaesti po redu, koji je pokazao povezanost i zajedništvo župa Srijemske biskupije i bogatstvo pjesama koje uljepšavaju slavlje i doživljaj Božića. Program je osmišljen prijedlozima iz župa uz sudjelovanje zborova, pjevača, orguljaša, svirača i recitatora koji su se predstavili kratkim igrokazima, adventskim i božićnim pjesmama.

Sudjelovao je veći broj župa u Srijemu, s preko dvije stotine izvođača među kojima su bila djeca, mladi, odrasli i stari, koji su duhovno obogatili nekoliko stotina posjetitelja. Na početku, nakon pozdrava nazočnima koji je uputila voditeljica Gordana, koncert je otvorio zbor župe Presveto Trojstvo iz Srijemskih Karlovaca. Prema programu izvođenje su nastavili zborovi i pjevači iz župe sveti Klement iz Hrtkovaca, sveti Antun Padovanski iz Nikinaca, sveta Katarina iz Sota, sveti Mihael Arkanđeo iz Novog Slankamena, mješoviti zbor HKPD „Jelačić" i tamburaši iz Petrovaradina, zbor i mladi iz župa Presveto Trojstvo iz Surčina, Presveto Srce Isusovo iz Šida, VIS „Tekije". Igrokaze i recitacije izvela su djeca i mladi iz župe Nikinci, Ruma, Surčin i Šid.

Na koncu susreta biskup Gašparović je uputio riječi zahvale svim sudionicima slavlja i organizatorima, te izrazio radost što se vjernici i ovim slavljem uključuju u povezanost župnih zajednica Srijemske biskupije.

Tekst i fotografija: Tomislav Mađarević

Da ikavica, šokački dijalekt, tradicija i običaji Šokaca neće ostati negdje u prošlosti, svjedoči angažiranje mladih na ovome polju. Primjer za to je i inspirativna priča i zalaganje dvadesetčetverogodišnjakinje iz Bačkog Monoštora - Anite Đipanov.

Ova je djevojka već dugo godina angažirana na mnogim poljima - članica je literarne sekcije, aktivna članica KUDH-a „Bodrog", članica je zbora župe Bački Monoštor, voditeljica dječje grupe KUDH-a „Bodrog", voditeljica na manifestacijama kao što su „Đački mikrofon", „Bodrog fest", manifestacije povodom seoske proslave „Zavitnog dana", manifestacija koje organizira KUDH, a zapažen je i njezin rad i angažiranje u projektima i radionicama s djecom. Pokraj navedenoga, svojedobno je bila i dopisnica „Hrvatske riječi" i „Somborskih novina". Anita je, inače, diplomirana fizioterapeutkinja, a zahvaljujući tome pozivu, kao i nastupima s KUDH-om, imala je prilike mnogo putovati i upoznati svjetske znamenitosti i raznolikost kultura. Za svoju dušu piše prozu i poeziju, a odnedavno piše pjesme na ikavici. Ranije je svoja djela čitala na različitim manifestacijama, književnim večerima, a u okviru obilježavanja desete obljetnice postojanja KPZH „Šokadija" iz Sonte, na natječaju za najljepšu pjesmu pisanu šokačkim dijalektom, prvi puta se natjecala s dvjema pjesmama.

Na ovomu natječaju autori su dužni dostaviti najmanje dva pisana djela, na dijalektu kraja iz kojega dolaze, koja se prosljeđuju kompetentnim osobama iz oblasti jezika i književnosti. Na kraju oni donose ocjenu, a ove je godine jednoglasno odlučeno da nagrada za najljepšu pjesmu ide upravo Aniti. Pobjedničku pjesmu „Stvaranje slova" knjigama je nagradila NIU „Hrvatska riječ", a pročitala ju je autorica na svečanoj manifestaciji prigodom uručenja nagrade.

„Kažu da je grijeh ne iskoristiti talent koji nam je Gospod podario, a koji svi mi negdje skrivamo u sebi. Ovo su zaista moje prve dvije pjesme napisane na ikavici i imam osjećaj kao da se to nekako sve skupljalo, raslo i klijalo negdje u meni, da bi na kraju proniklo u ova dva djela, od kojih je jedno i 'rodilo'. Ikavica nije samo šturo pisanje o salašima, atarima, žitnim poljima i suncokretima, već upravo ono što se skriva ispod te površine. Željela sam izvući iz zaborava stari divan mojih predaka, prošlost koja je nemjerljivom snagom negdje zapela, dati joj jednu drugu dimenziju. Pjesnici koji pišu na ikavici znaju da je ona siromašna i oskudna bogatstvom izričaja, i upravo iz toga proizlazi činjenica njenog boljeg usađivanja i jasnijeg sagledavanja naše prošlosti kroz nju samu. Shvatila sam da jednostavnim gledanjem tradicije, običaja, kulture, pa i samog ikavskoga dijalekta, očima čovjeka 21. stoljeća, mogu nastati prava pisana književna djela na ikavici", poručila je autorica prigodom obraćanja nazočnim gostima.

Tekst: Zdenka Mitić

Članovi UG „Urbani Šokci" iz Sombora 2011. godinu završili su radno. Kao što je i planirano, snimao se materijal potreban za izdavanje CD-a sa starim svatovskim napjevima podunavskih Šokaca.

„Ovaj projekt nastao je kao logičan slijed nakon zajednički organizirane izložbe šokačkih narodnih nošnji iz Bačke, Mađarske i Slavonije u Muzeju u Somboru, a u okviru projekta 'Šokci i baština'. Kako je ove godine i KPZH 'Šokadija' iz Sonte imala promociju knjige 'Šokačke narodne nošnje u Bačkoj', mislim da slobodno možemo govoriti o kontinuiranom radu šokačkih udruga na zapisivanju, snimanju, odnosno čuvanju naše baštine za sva vremena, što me osobito veseli", kaže predsjednica UG „Urbani Šokci" Marija Šeremešić. Projekt izrade CD-a je pri kraju, a Berešci i Sonćani su, kao posljednje skupine, 15. prosinca snimili svoje materijale.

snimanje cd svatovskih pisama2-mPrije toga snimljeni su napjevi iz Bačkog Monoštora i Bača. Problemi su nastali u šokačkim selima južnog Podunavlja. U Plavni se, najvjerojatnije, sve „razobičajilo", ni najstariji žitelji se ne sjećaju riječi i melodija starih svatovskih napjeva, a članovi HKUPD-a „Dukat" iz Vajske još uvijek pokušavaju pronaći riječi i melodije u sjećanjima starih. S obzirom da je riječ o napjevima koji su, pretpostavlja se, stari sto i više godina, posljednji je trenutak da se zabilježe i ostanu u arhivima udruga koje su sudjelovale u istraživanju, te institucija poput Etnološkog instituta za folkloristiku Hrvatske, muzeja, arhiva i drugih zainteresiranih.

marija seremesic-m„Uz velike napore uspjeli smo zatvoriti financijsku konstrukciju. Nije riječ samo o CD-u, moram spomenuti da će u izdanju udruge istodobno biti tiskana i prva knjiga u ediciji 'Spomenar', zbirka poezije 'Tamna cesta' prerano preminulog hrvatskog pjesnika Stipana Bešlina, Šokca iz Bačkog Monoštora. Mislim da sam uspjela, nakon niza godina traganja, pronaći gotovo cijelu građu za ovu zbirku. Izvori su mi bili stari kalendari, stari časopisi, arhivi, a uspjela sam doći i do jednog broja originala u savršeno očuvanim rukopisima. Zbirku pripremamo u suradnji s dr. sc. Sanjom Vulić. Iako već godinama ne dobivamo neki veliki novac, ove godine smo, kako su u pitanju vrlo ozbiljni i zahtjevni projekti, od HNV-a očekivali više. Odobreno nam je svega 20.000 dinara za knjigu i 25.000 dinara za CD, što nije podmirilo niti minimalne troškove. No, vrijeme je darivanja, dobrih ljudi ima, pa smo uz velike napore ipak uspjeli animirati određene darovatelje i tako financirati projekte", kaže Marija Šeremešić.

Predstavljanje CD-a sa starim „svatovskim šokačkim pismama" bit će održano 26. siječnja, u Maloj dvorani Kulturnog centra u Baču, s početkom u 19 sati, a u organizaciji Udruge građana „Tragovi Šokaca" iz Bača.

Tekst i fotografije: Ivan Andrašić

Posljednji broj tjednika „Hrvatska riječ" u kalendarskoj godini prava je prigoda za sumiranje proteklih 365 dana. Tako je list na stranicama kulture pokušao sagledati kulturu vojvođanskih Hrvata u 2011. godini, ističući najznačajnije događaje koji su je obilježili. O ovoj temi za HR govore: član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužen za kulturu Andrej Španović, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i urednik kulturne rubrike „Hrvatske riječi" Davor Bašić Palković.