Pozovite » (+381) (0)24 535-533

U novom svesku Klasja naših ravni (5.-6., 2011.), glasilu Ogranka Matice hrvatske u Subotici, koji je iz tiskao izašao koncem kolovoza 2011. godine, poznati arhitekt Goran Martinović, koji već više godina živi u Mađarskoj i Hrvatskoj, u tekstu pod naslovom „U prolazu, ili teško breme slatke prošlosti", iznosi svoje viđenje stanovitih „gradograditeljskih" promjena koje su ostavile - itekakav - trag na licu Subotice.

U povodu osamdeset pet godina od rođenja književnika, prevoditelja, pokretača časopisa „Rukovet" i urednika Lazara Merkovića, o njegovu stvaralačkom i kroničarskom radu pišu Milovan Miković, Jasminka Dulić, Stevan Mačković i Dragan Rokvić.

Usklađenost života i rada naših podunavskih pisaca sa zakonitostima prosvjetiteljstva, razmatra akademik Ante Sekulić, dok Andrija Kopilović piše o Bunariću - Svetište Majke Božje od Suza u Subotici. Jasna Melvinger, nastoji utvrditi u kojoj mjeri se narodna književnost ocrtava u djelima Ilije Okrugića Srijemca. Pored toga u novom svesku Klasja tiskana je poezija Lazara Francišković i Matije Molcera, te nastavak iz neobjavljenog romana Tomislava Ketiga, „Damin gambit", kao i prozni tekstovi Milivoja Prćića i Dragice Ušumović.

Prikaze novih knjiga, za ovaj svezak, priredili su Đuro Vidmarović, Nevenka Nekić, Igor Šipić, Anđelko Mijatović, Smiljana Šunde i Naco Zelić. U rubrici posvećenoj hrvatskoj baštini ovog podneblja, tiskan je novi nastavak rukopisa Antonije Čota Rekettye iz bogate i nadasve poučne prošlosti Lemeša.

Tekst: Milovan Miković

koncert saksofonistaU okviru manifestacije „Petrovaradinsko ljeto", koju organizira HKPD „Jelačić" iz Petrovaradina, u četvrtak 18. kolovoza u crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu održan je koncert kvarteta saksofona »IVMASTIG«.

Nakon uvodnog obraćanja predsjednika društva Josipa Pokasa, prepunu crkvu u toploj ljetnoj noći osvježili su zvuci skladbi koje su izveli članovi sastava „IVMASTIG". Ivan Švager, tenor saksofon i flauta, Vojislav Savkov, tenor saksofon, Desző Molnar i Sandra Dropo, alt saksofon, izvodili su skladbe Ivana Švagera „Petrovaradinska pjesma", „Moje rodno mjesto Petrovaradin", „Gospodin predsjednik" i poznate skladbe kao što su „Djevojko mala", „Ave verum", „Podzemlje Memphisa" i mnoge druge.

Ovaj skoro dvosatni koncert čitanjem svoje poezije uveličala je i pjesnikinja, romansijerka, kritičarka i esejistica Jasna Melvinger.

Stihovi pjesama „Vezirac", „Stari sat", „Za Cvjetka i Vidicu" bili su uvodnica za poeziju iz novog rukopisa „Pjesme čarobnog dodira" koju je govorio Petko Vojnić Purčar.

Tekst i fotografija: Ankica Jukić-Mandić

bogatstvorazlicitosti-0-mHrvatsko kulturno umjetničko društvo „Matija Gubec" iz Tavankuta aplikant je projekta „Bogatstvo različitosti", koji realizira Klaster Istar 21, s ciljem, da putem natječaja, izabere deset sela u Vojvodini, koja na najbolji način mogu predstaviti autentičnost Vojvodine kroz bogatstvo kulture, običaja, gastronomije, folklora i glazbe naroda koji žive u njoj.

Do 20. lipnja ove godine pristiglo je ukupno 50 prijava, među kojima je apliciralo 45 sela iz Vojvodine i 5 sela iz istočne Srbije.

Povjerenstvo, koje se sastoji od predstavnika osam pokrajinskih tajništava, Klastera Istar 21, Turističke organizacije Vojvodine, te predstavnika pokrajinskih medija, donijet će odluku o izboru deset sela s najboljom turističkom ponudom, na temelju dojmova stečenih tijekom obilaska svih pedeset prijavljenih sela.

Svoje turističke potencijale 18. kolovoza imao je priliku pokazati Tavankut, gdje se spomenuto povjerenstvo uvjerilo u brojne autentične proizvode koje ovo selo može ponuditi potencijalnim turistima. Predsjednik HKPD „Matija Gubec", Ladislav Suknović izrazio je zadovoljstvo odzivom svih udruženja u Tavankutu da prikažu svoje umijeće pokrajinskom povjerenstvu:

bogatstvorazlicitosti-1-m„Moram reći da mi je osobito drago da se pod okriljem 'Matije Gupca' okupilo svih deset udruženja koja djeluju u Tavankutu i da u ovom projektu imamo i partnere, poput Gradskog muzeja, Gradske uprave, Ureda za ruralni razvoj. Na taj način smo zaokružili kompletnu turističku ponudu. Tavankut danas obiluje narodnim nošnjama, slamom, imamo sekciju fijakerista, tu je prisutno i Udruženje žena, koje su predstavile stara bunjevačka jela, a gosti su mogli kušati i domaću rakiju, koju je predstavio Festival mlade rakije iz Ljutova. Stoga smatram da se Tavankut danas doista može pohvaliti značajnom turističkom ponudom".

Predstavnici spomenutoga povjerenstva obišli su danas štandove s autentičnim proizvodima tavankutskih udruženja, a potom i Galeriju slika od slame, nakon čega su članovi HKPD „Matija Gubec" izveli i prigodni folklorni program, koji također može predstavljati potencijalnu turističku atrakciju. Nakon toga uslijedio je obilazak tavankutske crkve, prikazan je rad Dobrovoljnog vatrogasnog društva, dok su učenici i nastavnici u mjesnoj osnovnoj školi, kroz pet zanimljivih radionica, među ostalim, pokazali gostima iz Pokrajine nekadašnji način pranja rublja, pripremanja zimnice, kao i kompostiranje.

Dunavski turistički klaster Istar 21, udruženje je koje se bavi razvojem turizma u Podunavlju uz potporu Pokrajinskog tajništva za gospodarstvo. Stoga se došlo na ideju kreirati jedinstveni turistički proizvod po kojemu bi Vojvodina mogla biti prepoznatljiva na svjetskoj turističkoj mapi, kaže tajnica Klastera Istar 21, Biljana Marčeta:

bogatstvorazlicitosti-2-m„Nigdje u Europi ne postoji kao ovdje u Vojvodini, u Podunavlju, toliki broj naroda odnosno etničkih skupina koji žive tako blizu jedni drugih. Dakle, mi smo po tome jedinstveni i ukoliko to budemo znali upakirati onako kako to turisti očekuju, to onda može biti prepoznatljiv proizvod na domaćoj i svjetskoj turističkoj sceni. Cilj nam je izabrati deset sela koja mogu predstavljati bogatstvo različitosti svih naroda koji žive u Vojvodini. Na taj način ćemo ljudima u tim selima omogućiti stvaranje dodatnog prihoda kroz prodaju lokalnih, autentičnih proizvoda turistima", rekla je Marčeta, dodajući da je konkurencija među prijavljenim selima velika, te da je stoga odlučeno, uz deset odabranih sela, dodatno izdvojiti još deset, koja će biti uključena u određene aktivnosti poput edukacije u sferi turističke ponude, te obuke za pisanje projekata za EU fondove.

Tavankut je, naime, jedino selo s teritorija Grada Subotice koje sudjeluje na ovom natječaju, a uvjeti za ulazak u deset najboljih, u čiji će se turistički potencijal ulagati u narednom razdoblju, su, prije svega spremnost na turistički razvitak, kaže Biljana Marčeta:

„Odlučujući čimbenik pri izboru sela, bit će koliko su ljudi sami poradili na tome da svoje proizvode predstave turistima i postoji li u određenom selu zajedništvo odnosno ima li dovoljno ljudi u selu koji mogu 'iznijeti' turističku priču. Tu su i mnogi drugi značajni čimbenici koji će utjecati na našu odluku, poput mogućnosti pristupa selu odnosno cestovna infrastruktura, prometna signalizacija, uređenost i čistoća mjesta, dakle puno toga ocjenjujemo prilikom obilaska. Međutim, najvažniji je opći dojam koji steknemo, jer već sada moramo pretpostaviti kako će se turisti osjećati kada dođu u neko selo", rekla je Marčeta, te naglasila da je ovo prvi puta da ovoliki broj pokrajinskih tajništava zajednički radi na jednome projektu.

bogatstvorazlicitosti-3-mPosjet povjerenstva podrazumijevao je i terenski obilazak Donjeg i Gornjeg Tavankuta, te Čikerije. Tako se kod kapele sv. Ane u Gornjem Tavankutu danas predstavilo Udruženje lovaca i ribolovaca, posjećeni su zasadi jabuka, a potom i spomenik Nemirna ravnica u Donjem Tavankutu, gdje su se predstavili Udruženje boraca i Bunjevački kulturni centar „Tavankut". Potom je uslijedio obilazak križa i šume koja se nalazi u pograničnom pojasu na Čikeriji, a na jednom od salaša članovi povjerenstva imali su priliku od Udruge umirovljenika naučiti kako se pripremaju tzv. „fanki" odnosno krafne spravljene na starinski način. Također je prikazano potkivanje konja, a u sklopu obilaska, gostima je predstavljena i ponuda turističkog smještaja u Ljutovu.

Konačno proglašenje deset najboljih sela koja čine bogatstvo različitosti Vojvodine odnosno Podunavlja, bit će upriličeno nakon obilaska svih sela, točnije koncem rujna, na Sajmu turizma u Novom Sadu.

Napomena: tekst Marije Matković preuzet je s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice

Fotografije: Branka V. Milojević

Središnja proslava

duzijanca2011-1„Blaž Rajić, plebanoš sv. Roke priredio je 6. o. m. (kolovoza) zahvalnu svečanost prilikom dovršetka žetve. Oko trideset konjanika su dopratili iz polja krasno pleten vinac od žita u crkvu, gdi su ga dočekale enge sa plebanošom koji je posli toga sakupljenoj gomili rekao lipu pridiku. Uveče je pak bila zabava u dvoranama „Pešte", kao nastavak Dužijance. Zabava je bila dosta krasna i mladež je provela vrlo dobro." Tako je o Dužijanci 1911. godine pisao časopis „Neven" na 60. stranici kada je objavio vijest pod naslovom „Dužijanca", u rubrici „Visti iz mista".

Danas, stotinu godina kasnije, razmišljajući o Dužijanci i zahvaljujući Bogu i našim djedovima što su taj davni običaj Hrvata Bunjevaca s ovih prostora očuvali do današnjega dana, unatoč svim nedaćama koje su ih kroz jedno stoljeće sustizale, slike kao da su iste, jedino je vrijeme drugo.

duzijanca2011-bandas i bandasica„Radostan sam što u ovoj kolijevci Dužijance mogu posvjedočiti: Bog voli Dužijancu. Svjedoči o tom ovaj prekrasni dan ali i sve ono čime nas je ove godine obdario. Ovogodišnja žetva i urod bili su puno obilniji nego li prethodnih godina. Sva mjesta koja slave Dužijancu očuvao je od nevremena i grada. Doista, Bog voli našu Dužijancu. Ovogodišnje slavlje obilježava i početak novoga stoljeća Dužijance, jer slaveći stotu obljetnicu Dužijance slavimo zapravo sto prvu Dužijancu", rekao je u nedjeljno jutro 14. kolovoza, Rajićev nasljednik mons. Andrija Anišić, koji je iz kolijevke Dužijance župe sv. Roka ispratio predvoditelje ovogodišnje Dužijance, bandašicu Đurđu Sudarević i bandaša Petra Gakovića, malu bandašicu Katarinu Piuković i malog bandaša Luku Skenderovića, pratioce bandaša i bandašice kao i bandaše i bandašice iz Tavankuta, Žednika, Đurđina, Bajmoka, Male Bosne, Ljutova, Sombora i Svetozara Miletića koji su predvođeni „Kerskim kraljicama" u povorci s tridesetak konjanika krenuli put subotičke katedrale. Ondje ih je kao i svake godine dočekao katedralni župnik mons. Stjepan Beretić te staratelji Dužijance 2011. Gabrijel Kujundžić i dr. Marko Sente.

duzijanca2011-2Misno slavlje predslavio je gost ovogodišnje Dužijance, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zajedno s biskupom skopskim Kirom Stojanovim, domaćim biskupom Ivanom Pénzesom, katedralnim župnikom mons. Stjepanom Beretićem te svećenicima Subotičke biskupije. Okupljeno mnoštvo vjernika, uzvanike i sve nazočne pozdravio je domaći biskup Ivan poželjevši da nas oko ovoga oltara okupi jedinstvena misao zahvalnosti za kruh svagdašnji i zahvalnost marljivosti i radinosti naših ljudi, koji su Dužijancom oduvijek htjeli izraziti združeno značenje suradnje Boga s čovjekom i čovjeka s Bogom.

Svečana večernja molitva
Svečana Večernja na kojoj je sudjelovao i kardinal Josip Bozanić sa svojim domaćinom biskupom Ivanom Pénzesom i biskupom skopskim Kirom Stojanovim, održana je 13. kolovoza u subotičkoj katedrali-bazilici sv. Terezije, a predvodio ju je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Na početku molitve kardinala Bozanića i okupljene svećenike, redovnike, redovnice i vjernike pozdravio je biskup subotički Ivan. On je u svom pozdravu kardinalu Bozaniću istaknuo kako je ovdje kao pastir i prvi biskup, uistinu u ime Gospodnje. Prigodnu propovijed kao i svake godine izrekao je mons. Beretić. U svom obraćanju nazočnima kardinal Bozanić je ukazao na divnu povezanost Crkve i obitelji a osobito na značaj Dužijance za mlade.
„Danas pozdravljajući se s bandašima i bandašicama svatko je od njih spomenuo godinu kad su bili bandaš i bandašica. Osjetio sam da je to u njima ostavilo duboki trag. Razumio sam da je Dužijanca posebno slavlje mladih. I zato je Dužijanca ondje gdje se slavi posebna prilika za Crkvu jer okuplja mlade koji pronalaze smisao svoga života u radu, u suradnji Bogu, dajući mu hvalu i iskazujući zahvalu na njegovim darovima", zaključio je kardinal te pozvao sve okupljene da čuvaju svoj vjernički identitet koji svoju snagu najviše crpi iz zahvale Bogu i tako se otvara njegovu blagoslovu.
Pjevanje su predvodili združeni subotički zborovi pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić. Nakon kardinalova pozdrava, združeni zborovi uz pratnju orkestra pod ravnanjem Miroslava Stantića, otpjevali su po prvi put u subotičkoj katedrali Mozartov „Te Deum". (A. A.)

Govoreći o jubilarnom slavlju Dužijance, kardinal Bozanić rekao je kako nam ono govori o kruhu kao plodu Božjega dara i ljudskoga rada, o vjerničkoj zahvalnosti Bogu za plodove žetve. Istaknuvši da je tijekom proteklih sto godina slavlje Dužijance trebalo izdržati i nesporazume, zabrane i prijetnje, kardinal je rekao kako u vjernosti i povezanosti s Bogom živi istina do koje ne može doprijeti ni jedna vanjska zabrana, nasilje nad savjestima ili neistina pretočena u zemaljsku ideologiju.

„Kad je riječ o identitetu, temeljno pitanje nije tko sam nego zapravo komu pripadam. Nitko od nas nije otok i svi smo mi nakalemljeni na neki trs iz kojega crpimo životne sokove. U prvom redu za nas je to Isus Krist. Zajedništvo s Kristom uključuje još jednu bitnu odrednicu našega identiteta a to je Crkva", naznačio je kardinal, dodajući da je osim pripadanja Kristu i Crkvi, „svatko od nas ukorijenjen i u konkretni narod. Slikovito je to, aludirajući na prve stranice Biblije, izrazio jedan hrvatski teolog i pjesnik, rekavši kako je svaki čovjek stvoren od zemlje, ali od one zemlje na kojoj je rođen. Svi smo mi dio jednoga naroda, koji ima svoj jezik, tradiciju, baštinu koju su nam namrli naši pređi. Ovdje u Subotici, u Bačkoj, i Dužijanca predstavlja hrvatsku tradiciju, to bogatstvo duha vaših predaka".

Gosti na misi
duzijanca2011-misa_uzvaniciMeđu brojnim gostima ovogodišnje Dužijance bili su u ime predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića, koji je i generalni pokrovitelj ovogodišnje Dužijance, predsjednik Vlade AP Vojvodine dr. Bojan Pajtić, republički ministar kulture, informiranja i informacijskog društva Predrag Marković, predstavnici pokrajinskih tijela i lokalne samouprave, Hrvatskog nacionalnog vijeća, Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, te predstavnici veleposlanstva i konzulata Republike Hrvatske i Republike Mađarske.

U prinosu darova prinesena je, uz plodove zemlje i vino i kruh, i „kruna" ovogodišnje Dužijance koju je izradila slamarka Jozefina Skenderović, a okolni bandaši i bandašice prinijeli su na oltar slike i simbole svojih dužijanca. Pjevanje na misnom slavlju predvodili su združeni subotički zborovi uz pratnju orkestra pod ravnanjem Miroslava Stantića, i glazbenu pratnju mr. Kornelija Vizina i s. Mirjam Pandžić.

{xtypo_rounded2}duzijanca2011-krunaKrunu ovogodišnje Dužijance izradila je Jozefa Skenderović, a posvećena je Godini obitelji i stotoj obljetnici Dužijance. U velikom srcu nalazi se hostija sa znakom IHS, iz hostije se razliježu zrake koje simboliziraju život koji daje Euharistija. Srce se nalazi na postolju koje simbolizira kruh i na njemu su ispisane godine 1911.-2011. Na vrhu srca je znak susreta hrvatskih katoličkih obitelji s Papom Benediktom XVI. koji predstavlja križ i obitelj.{/xtypo_rounded2}

Povorka ponosa i tradicije

Nakon misnoga slavlja formirana je povorka u kojoj je ove godine sudjelovalo mnoštvo mladih i djece odjevenih u tradicionalnu bunjevačku nošnju. Svi koji su došli vidjeti bogatstvo ali i ponos zbog običaja koji se održao kroz cijelo jedno stoljeće, osim autentične bunjevačke nošnje među kojima su neke stare i više desetaka godina, mogli su vidjeti šarenilo narodnih nošnja predstavnika kulturne baštine različitih krajeva iz zemlje i inozemstva.

duzijanca2011-povorkaNazočnima su svoje nošnje, ples i glazbu predstavila kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, Mađarske, Makedonije, Grčke, Austrije. U povorci su bili i svi živući bandaši i bandašice u proteklih stotinu godina, među kojima je bila i najstarija živuća bandašica Dužijance iz davne 1946. godine, Roza Vuković, kao i Mate Dulić i Vita Skenderović koji su bili jubilarni, 50. bandaški par 1961. godine.

Kruh od novoga brašna

Nakon što je bandaš Petar domaćinu salaša Davoru Šimiću uz domaćicu Dajanu Šimić predao vijenac ispleten od novoga roda žita, bandašica Đurđa uručila je gradonačelniku Saši Vučiniću u nazočnosti predsjednika Organizacijskoga odbora Dužijance 2011. Davora Dulića, kruh ispečen od novoga brašna. Zahvaljujući na primljenom kruhu kojega je pokazao na sve četiri strane grada, gradonačelnik je istaknuo kako Dužijanca u svojoj srži nudi i njeguje najljepše osobine svakog čovjeka, vrjednoću i zahvalnost Bogu i zahvalnost čovjeku pored njega na onomu što su zajednički stvarali i zajednički poželi. Dužijanca u sebi nosi vrjednote koje moraju trajati i crtu zajedništva.

„Upravo je zajedništvo bio cilj kada se prije sto godina Dužijanca proslavila prvi put. Te vrijednosti i vrjednoća postojala je i ranije, ali je bila u domovima, a prije sto godina na inicijativu Blaška Rajića organizirano je zajedničko slavlje. Ako je cilj bilo zajedništvo, neka nam i ovogodišnja Dužijanca bude motiv za zajedništvo u narednih sto godina koliko ćemo još sigurno slaviti Dužijancu.

Vojvođani nikada i nisu tražili da im se nešto daruje, nego su uvijek tražili šansu da u miru vrijedno rade, pošteno žive i da svojim radom stječu egzistenciju za sebe i svoju obitelj. Dužijanca svjedoči o odnosu čovjeka ravnice prema Bogu. O odnosu kojega odlikuje skromnost i smjernost, te odsustvo bahatosti i pohlepe, koja prijeti razoriti svijet. Dužijanca oslikava svu ljepotu, bogatstvo i raznolikost Subotice, Bačke, Vojvodine", rekao je obraćajući se nazočnima predsjednik Vlade AP Vojvodine dr. Bojan Pajtić.

Hvala Blašku Rajiću za Dužijancu

U poslijepodnevnim satima na „Kerskom groblju" bandaš i bandašica su položili vijenac od pšenice i cvijeće na grob mons. Blaška Rajića. Predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance Davor Dulić pročitao je odlomak iz knjige Sirahove koji veliča pretke. Mons. Andrija Anišić blagoslovio je grobnicu Blaška Rajića koju je za tu zgodu obnovio Organizacijski odbor Dužijance 2011. a pjesmu u čast Blaška Rajića koju je napisala njegova nećakinja, redovnica s. M. Blaženka Vojnić Mijatov, pročitao je načelnik Pastoralnog vijeća župe sv. Roka Lazar Cvijin. Na kraju se okupljenim poštovateljima Blaška Raića obratila kćerka njegove najmlađe nećakinje koja je zahvalila župniku i predsjedniku Organizacijskog odbora na obnovljenoj grobnici ali i na svemu što čine da duh njihovog ujaka bude tako živo prisutan na Dužijanci i danas.

Mladi - postanite graditelji novoga svijeta

Obraćajući se mladima, ali i svima koji su se okupili u Bandašicinom kolu, biskup skopski msgr. Kiro Stojanov rekao je kako njihov život, rad i zabava, pripadaju njihovom vremenu - našem vremenu. „Učinite ga sebi i nama lijepim. Pred vama je budućnost. U svaki segment svoga života, unosite mladenački elan, optimizam i vjeru, da se uvijek može i više i bolje. Preuzimajte polako, veliku odgovornost za društvo i Crkvu. Obnovljeni snagom zajedništva, postanite graditelji novoga svijeta - drukčijeg svijeta, koji je utemeljen na istini, na pravdi, na solidarnosti, na ljubavi. Dragi mladi, neka vam je lijepa ova večer, puna radosti i mladosti. Riječ „kolo" u sebi nosi pojam skladnoga, povezanoga, suradničkoga. Stoga, neka i ovo Kolo, koje je sada ples, bude i u životu znak vaše sloge i radosti", zaključio je biskup Kiro.

Tijekom ovogodišnje proslave Dužijance, izrečeno je mnoštvo riječi koje svjedoče o dubokoj zahvalnosti za običaj kojega smo unatoč poteškoćama tijekom jednoga stoljeća očuvali. Dao Bog da riječno korito Dužijance nikada ne presuši i da ona svojim tijekom, zahvaljujući onima koji ljubav prema njoj njeguju u svojem srcu, nastavi teći i narednih stotinu godina. (Ž. Z.)

Okolne dužijance

Okolne Dužijance

... u Starom Žedniku

Dužijanca u Starom Žedniku, zahvala Bogu za bogat urod pšenice i kruh svagdašnji, održana je u nedjelju, 17. srpnja.

Sveta misa zahvalnica počela je svečanom povorkom koja je krenula iz župnog stana. Mnoštvo mladih obučenih u narodnu nošnju, narod i svećenici sačekali su ovogodišnje nositelje Dužijance bandaša Marka Majlata, bandašicu Danijelu Ivanković, malog bandaša Luku Horvackog i malu bandašicu Mariju Pančić. Na ulasku u crkvu prošlogodišnji bandaš i bandašica predali su predvoditeljima krunu ovogodišnje Dužijance, te kruh od ovogodišnje pšenice. Nakon ulaska u crkvu sve prisutne su pjesmom dočekale i pozdravile žedničke kraljice. Svetu misu zajedno su vodili vlč. Miroslav Orčić, vlč. Marinko Stantić i župnik domaćin vlč. Željko Šipek. Misno slavlje uzveličali su članovi Zbora svetog Marka. Misnom slavlju nazočio je zamjenik gradonačelnika Subotice Pero Horvacki kao i ovogodišnji gradski bandaš i bandašica Petar Gaković i Đurđa Sudarević. Navečer u 19,30 započelo je Bandašicino kolo kojem je prethodio prigodni program, nastup mlađe i starije skupine folkloraša iz Žednika i nastup članova „Bunjevačkog kola", a nakon toga nastavljeno je druženje uz glazbu.

Ovogodišnjoj proslavi Dužijance u Starom Žedniku prethodila je trodnevnica, a u petak su misno slavlje svojim nastupom uzveličali VIS „Markovi lavovi". (V. K.)

... u Bajmoku

Svečanost dužijance u Bajmoku održana je u nedjelju, 17. srpnja, u crkvi Svetog Petra i Pavla.

Žetveno slavlje započelo je dolaskom povorke karuca sa sudionicima žetvenoga slavlja odjevenim u svečane narodne nošnje. Predvoditelji risara i risaruša, bandašica Violeta Stantić i bandaš Renato Žarić, donijeli su sliku od slame, na kojoj je ovoga puta predstavljeno zajedništvo obitelji. Svečanu svetu misu predvodio je mjesni župnik vlč. Zsolt Bende, ukazavši u svojoj propovijedi na značaj molitve i svakodnevne zahvalnosti za Božju milost te rekao kako nas Bog poziva da i kroz žetveno slavlje pokažemo svijetu da se i na ovaj način može slaviti žetva, plodovi i sve što je dar od Boga, da možemo sa zahvalnošću doći u crkvu i izreći hvalu Gospodinu. Misno slavlje uljepšano je pjevanjem župnog zbora i mladih u narodnim nošnjama, koji su se ujedno uoči Dužijance redovito okupljali čistiti žito kako bi ukrasili crkvu vijencima ispletenima od žita. Nakon svete mise, u dvorištu župe mladi su zaplesali neke od tradicionalnih bunjevačkih narodnih plesova, a žetveno slavlje nastavljeno je navečer, kada je, već uobičajeno održano Bandašicino kolo. (M. M.)

... u Lemešu

Dužijanca u Lemešu već je po tradiciji trajala četiri dana, a centralna proslava na svetoj misi bila je u nedjelju 24. srpnja.

Organizator Dužijance je bio HBKUD „Lemeš". U četvrtak je bila svečana sveta ispovijed bandaša, bandašica, članova udruge i vjernika, a u petak je u velikoj dvorani Mjesne zajednice bilo predstavljanje knjige „Lira naiva 2011.". Svoje su stihove čitali pjesnici iz Sombora, Subotice, Čonoplje, Alekse Šantića i naravno domaćini - Lemešani. Posjetitelji su mogli vidjeti slike nastale na trećem sazivu kolonije „Ivan Gundić Ćiso - Dalmata" koju organizira HKD „Vladimir Nazor" iz Stanišića. U subotnjem programu u Domu kulture izveden je svojevrsni igrokaz pod nazivom „U avliji kod baće i nane, a potom su predstavljeni i novi bandaši: mali bandaš Petar Babić, mala bandašica Sandra Ačai, veliki bandaš Željko Zelić, a velika bandašica Sonja Bagi.

U nedjelju u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u poslijepodnevnim satima bila je središnja svečanost lemeške Dužijance. Svečanu povorku predvodili su bandaši i bandašice, koji su na oltar na blagoslov donijeli kruh i krunu. Svečanu svetu misu je predvodio župnik iz Odžaka i Apatina Jakob Pfeifer uz koncelebraciju đakona Stipana Periškića iz Bačkog Monoštora i mjesnog župnika Antala Egedija. Svojim pjevanjem ovu su misu uljepšali dječji crkveni zbor i pjevački odjel domaćina. Nakon svete mise svi su zajedno još jednom zahvalili Bogu na darovima žetve molitvom kod križa. Svečana povorka je nastavila s kruhom i krunom do Mjesne zajednice. Tamo ih je dočekao predsjedavajući mjesnog vijeća Aleksandar Vidaković kome su bandaš i bandašica predali blagoslovljen kruh i krunu. Program je nastavljen u Domu kulture gdje su gosti KPZH „Šokadija" iz Sonte priredili kraći kulturno-umjetnički program. Uslijedila je večera i druženje uz tamburaše. (L. T.)

... u Tavankutu

Svečanost svršetka žetvenih radova obilježena je u Tavankutu u nedjelju, 24. srpnja, procesijom do župne crkve Srca Isusova.

Mnoštvo mladih i djece odjevenih u narodne nošnje, risari i risaruše na karucama okićenim novim žitom, te bandaš i bandašica, Marinko Francišković i Sandra Jakovčević, došli su zahvaliti Bogu za darovani kruh. Misno slavlje predvodio je vlč. Marijan Vukov iz Novog Sada, uz koncelebraciju tavankutskoga župnika preč. Franje Ivankovića. Vlč. Vukov u prigodnoj je propovijedi ukazao na potrebu svakodnevne iskrene zahvalnosti Bogu za plodove rada koje nam daruje, te je rekao kako se „možemo zapitati - ima li smisla zahvaljivati kada urod na našoj njivi nije onakav kakav smo očekivali? /.../Budimo uvjereni da, ako nam Bog i ne usliši ono za što molimo, dat će nam zasigurno snage za nešto drugo, što je bolje od onoga što smo mi zaželjeli", poručio je, među ostalim, u svojoj propovijedi vlč. Marijan Vukov. Proslava tavankutske Dužijance nastavljena je navečer u dvorištu župe, gdje je priređeno „Bandašicino kolo", koje je, kao i svake godine, okupilo brojne ljubitelje ove žetvene manifestacije.

U okviru Dužijance i ove je godine održana Prva kolonija naive u tehnici slame, o čemu više donosimo u nastavku teksta.

... u Maloj Bosni

Vjernici župe Presvetoga Trojstva u Maloj Bosni u nedjelju 31. srpnja proslavili su svoju Dužijancu svečanom sv. misom koju je predvodio vlč. Josip Kujundžić iz Vajske, uz koncelebraciju mjesnog župnika vlč. Lazara Novakovića.

U župnoj crkvi ukrašenoj novim žitom, mladi u narodnim nošnjama, risari i risaruše, dočekali su bandaša i bandašicu Vladimira Temunovića i Slađanu Gabrić, te malene bandašice i bandaša Katarinu Ivković, Manuelu Stantić i Tomislava Đukića. Oni su donijeli sliku od slame na kojoj je prikazan simbol obiteljskoga zajedništva, a koju je izradila slamarka Katarina Skenderović iz Male Bosne.

U prigodnoj propovijedi vlč. Kujundžić ukazao je vjernicima da molitva nije samo tražiti, nego i zahvaljivati Bogu. „Koliko je samo njih danas trebalo doći i zahvaliti za kruh koji su skinuli s njiva i napunili ambare, ali su zaboravili tko im je darovao taj kruh i zaboravili malo napuniti i ambare svoje duše. Nažalost, često samo molimo 'Daj, Bože', ali postoji i molitva zahvalnosti Bogu za sve što nam se daruje, koju ne smijemo zanemariti". Žetveno slavlje nastavljeno je navečer u prostorijama župe, gdje je održana akademija u sklopu koje su mladi župljani i VIS „Ritam vjere" priredili pjesničko-glazbeni program, a zatim je u dvorištu župe održano i tradicionalno Bandašicino kolo. (M. M.)

... u Ljutovu

Dužijanca u Ljutovu, čiji su domaćini već tradicionalno, bračni par Ruža i Antun Juhas, održana je 7. kolovoza u Domu kulture.

Mladi u narodnim nošnjama predvođeni bandašom i bandašicom Darijanom Bačićem i Dajanom Sloboda, te malim risarima Ivanom Rudićem Vranićem i Dajanom Sarić, uputili su se od domaćina u Domu kulture na svečanu misu koju je predvodio tavankutski župnik preč. Franjo Ivanković. On je u prigodnoj propovijedi istaknuo, među ostalim, da se dužijanca treba slaviti uz zahvalnost Bogu za darovani kruh.

„Dužijanca u Ljutovu dugo je slavljena bez svete mise. U posljednjih desetak godina mještani Ljutova potrudili su se da dužijanca dobije i svoj crkveni dio, jer ona bez crkve, bez vjere, nije dužijanca. Naš čovjek uvijek je bio vjeran Bogu i to je ono što ga je očuvalo kroz tolike godine u ovoj lijepoj tradiciji. Naš čovjek prepoznao je kroz povijest da ne može bez Boga očekivati plodnu njivu i lijep urod. Stoga se, i nakon najteža posla, našlo vremena i veseliti, ali ponajprije dati Bogu hvalu", rekao je u svojoj propovijedi preč. Franjo Ivanković.

Nakon misnog slavlja, bandaš i bandašica uručili su domaćici ljutovačke dužijance kruh od novoga žita, a nakon toga priređen je glazbeni program u kojemu su nastupili risari i risaruše, tamburaši HKUD-a „Ljutovo". U sklopu programa dužijance, sakupljač narodne baštine Alojzije Stantić predstavio je mještanima Ljutova svoju nedavno objavljenu knjigu „Ris i obiteljska dužijanca u subatičkom ataru", nakon čega je upriličeno Bandašicino kolo.

... u Đurđinu

Proslava dužijance u Đurđinu počela je u nedjelju, 7. kolovoza svečanom svetom misom u župnoj crkvi Svetog Josipa Radnika, gdje je mnoštvo djece i mladeži obučenih u narodnu nošnju, dočekalo ovogodišnjeg bandaša Ivana Marcikića i bandašicu Dunju Ivković Ivandekić, te malog bandaša Marka Zubelića i malu bandašicu Mirjanu Milodanović.

Oni su kao zahvalu donijeli sliku od slame, rad Marije Vidaković, a kao zahvalu za plodnu godinu kruh od ovogodišnjeg žita. Misno slavlje predvodio je mons. mr. Andrija Anišić, uz koncelebraciju župnika vlč. Lazara Novakovića, vlč. Željka Šipeka, vlč. Miroslava Orčića i vlč. Mirka Štefkovića. Misnom slavlju, među ostalima, prisustvovali su dogradonačelnik Grada Subotice Pero Horvacki, predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance Davor Dulić, kao i gradski bandaš i bandašica Petar Gaković i Đurđa Sudarević.

Proslava dužijance nastavljena je u večernjim satima akademijom na kojoj su recitatori govorili pjesme posvećene Dužijanci i žetvenim radovima, a zbor mališana, pod vodstvom Verice Dulić, uz pratnju tamburaša HKPD-a „Đurđin" pod vodstvom profesora Vojislava Temunovića, i gostujućih tamburaša, svojom pjesmom uljepšao je ovu akademiju u kojoj je sudjelovalo četrdesetero djece. Potom je uslijedilo Bandašicino kolo u dvorištu župe koje je i ove godine okupilo veliki broj mladeži iz Đurđina i okolnih mjesta. (V. K.)

Kulturne priredbe

Kulturom čuvamo tradiciju

U čast stote obljetnice dužijance, u Subotici i okolici priređene su brojne priredbe od kojih neke izdvajamo kako bismo pokazali kako se zahvalnost Bogu za kruh svagdanji iskazuje slikom, riječju, glazbom, filmom i svime što čovjeka obogaćuje.

Poštanske marke s motivima Dužijance

U okviru programa proslave 100. godina Dužijance, na svečanosti u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici su 1. srpnja, predstavljene su poštanske marke s motivima te žetvene svečanosti.

Na markama su se našle maketa katedrale sv. Terezije Avilske izrađena od slame koju su izradile Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić 1973. godine, te kruna koju je povodom jubileja Dužijance izradila slamarka Jozefa Skenderović. Serija maraka sadržat će i vinjete izrađene na osnovi fotografija Augustina Jurige na kojima su predstavljeni risarski radovi i drugi običaji vezani za Dužijancu. Direktor JP PTT Srbije Goran Ćirić predao je set maraka gradonačelniku Subotice Saši Vučiniću, a potom i ostalima zaslužnima koji su pridonijeli da Dužijanca doživi sto godina. Poštanska marka s krunom vrijedi 55 dinara i prodavat će se za međunarodni PTT promet, dok je marka s katedralom za domaći promet 22 dinara. Za promociju su napravljene kuverte sa žigom i klasjem žita, a prvi primjerci uručeni su gradonačelniku Saši Vučiniću. Poštanske marke osmislila je i projektirala Nadežda Skočajić, akademska slikarica-grafičarka, uz stručnu suradnju dr. Andrije Kopilovića i Ljudevita Vujkovića Lamića. Uz poštanske marke izrađen je i prvodnevni žig i kuverta prvog dana. Za Suboticu je izrađen također žig s motivom Dužijance i dvije kuverte, kao i maksimum karte. Nakon serije poštanskih maraka posvećenih stogodišnjici prvog leta Ivana Sarića i stoljeća Dužijance, u najavi je i izdavanje specijalne serije posvećene stogodišnjici završetka izgradnje Gradske kuće. (D. B. P.)

U Đurđinu održano 44. Natjecanje risara

Na salašu Vlatka Vojnića Purčara u Đurđinu u subotu, 9. srpnja održano je „Takmičenje risara", tradicionalna manifestaciji u okviru žetvenih svečanosti Dužijance, koja ove godine proslavlja 100 godina postojanja.

Manifestacija je ovoga puta bila revijalnog karaktera, dakle svi su bili pobjednici, a sudjelovao je rekordni broj risarskih parova, čak 105 iz više zemalja u okruženju. Natjecanje risara pratio je također rekordni broj posjetitelja, a s kosom u ruci oprobao se, među ostalima, i ministar kulture, informiranja i informacijskog društva Republike Srbije Predrag Marković. Po običaju, na njivi je bio pripremljen risarski je ručak (doručak) za sve koji su došli - i sudionike i promatrače. Gradonačelnik Subotice Saša Vučinić velikim zvonom označio je u 9 sati početak košenja, a kosilo je i „staro i mlado", među kojima i djeca od 10-ak godina kojima je ovo prvi nastup, i na desetine kosaca u bunjevačkom radnom ruvu, i kosci u mađarskoj, bosanskoj, slovačkoj i srbijanskoj narodnoj nošnji.

Poslije kosidbe, prikazana je vršidba na starim strojevima, rad samorukovetačice i samovezačice s konjskom i traktorskom vučom, vozidba i vršidba. U pratećem programu nastupilo je i osam društava sudionika Dužijance malenih, a navečer je priređeno Bandašicino kolo, kada je bio koncert hrvatskog tamburaškog orkestra „Gazde".

Dužijanca malenih

Tijekom tri dana, od 8. do 10. srpnja trajala je Dužijanca malenih, koja se sastojala od više različitih priredbi, a ove su godine mali bandaš i bandašica bili Luka Skenderović i Katarina Piuković.

Prvoga dana, u petak navečer bila je smotra folklora na središnjem gradskom trgu, a nastavljena je sudjelovanjem djece na subotnjem natjecanju risara u Đurđinu. Vrhunac ove dužijance u kojoj djeca imaju centralno mjesto bio je nedjeljni program: u subotičkoj katedrali-bazilici održana je svečana sveta misa koju je predvodio župnik župe sv. Roka mons. mr. Andrija Anišić, a potom su sudionici Dužijance malenih, predvođeni malim bandašem Lukom i bandašicom Katarinom, u povorci prošli ulicama grada te uručili kruh gradonačelniku Saši Vučiniću u Velikoj vijećnici Gradske kuće. Na koncu prigodne svečanosti u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, u čast svih sudionika Dužijance malenih, VIS „Proroci" otpjevao je dvije duhovne pjesme.

Dužijanca malenih završena je svečanim koncertom sudionika trodnevne manifestacije proslave žetelačkih svečanosti na Ljetnoj pozornici na Paliću, u nedjelju navečer.

26. Saziv prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu

Otvorenje 26. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame Tavankut 2011. priređeno je 15. srpnja u prostorijama Galerije „Prve kolonije naive u tehnici slame", a u radu Kolonije sudjelovalo je tridesetak sudionica, među kojima i nekoliko djece.

Tamo je, već tradicionalno, upriličena i izložba slika od slame, nastalih na prošlogodišnjem sazivu Kolonije, a riječi pozdrava uputio je predsjednik Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec" u Tavankutu Ladislav Suknović. On je podsjetio kako likovni rad u sklopu ovoga društva obilježava značajni jubilej, pedeset godina od osnutka Likovne kolonije HKPD „Matija Gubec". Ovogodišnji saziv Prve kolonije naive u tehnici slame otvorio je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, istaknuvši kako kontinuitet u radu sa slamom, koji je specifičnost Tavankuta i njegove okolice, svjedoči o ustrajnim nastojanjima stvaranja lijepoga u životu.

Otvorenju Kolonije je, među ostalim, nazočila i pomoćnica pokrajinskog tajnika za rad zapošljavanje i ravnopravnost spolova Anita Beretić, koja je u ime ovoga tajništva, predsjedniku HKPD „Matija Gubec" uručila računalo namijenjeno članicama slamarskog odjela. Za glazbeni dio programa pobrinuli su se članovi tamburaškog orkestra HGU „Festival bunjevački pisama", pod ravnanjem Mire Temunović. Na 26. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame, pod vodstvom Jozefine Skenderović, sudjelovale su slamarke iz Tavankuta, Subotice, te iz Srijemske Mitrovice, a svoje umijeće u radu sa slamom pokazalo je i nekoliko djece članova školske slamarske sekcije. Sudionice Kolonije su tijekom tjedan dana radile slike od slame u prostorijama Osnovne škole „Matija Gubec", a u sklopu Kolonije održan je i okrugli stol, te priređena filmska večer tijekom koje je prikazan dokumentarni film o Stipanu Šabiću, redatelja Rajka Ljubiča.

Slamarke su jedan dan radile na trgu ispred Gradske kuće, gdje su mnogi Subotičani imali priliku vidjeti kako nastaju ova autohtona umjetnička djela. Zatvaranje kolonije upriličeno je 22. srpnja u Domu kulture u Tavankutu, uz prigodni folklorni program koji su pripremili članovi HKPD „Matija Gubec". Na zatvaranju Kolonije predstavljeni su ovogodišnji tavankutski bandaš i bandašica: Marinko Francišković i Sandra Jakovčević.

Predstavljanje dviju knjiga na salašu u Đurđinu

Dvije nove knjige: „Ris i obiteljska Dužijanca u subotičkom ataru" autora Alojzija Stantića i „Obiteljska Dužijanca" autora Laze Vojnića Hajduka predstavljene su 24. srpnja na salašu Vlatka Vojnić Purčara u Đurđinu, gdje je održano i ovogodišnje „Takmičenje risara".

O knjigama su, osim autora, govorili: etnologinja mr. sc. Valeria Beszedes-Devavári, književnik i novinar Zvonko Sarić i dugogodišnji predsjednik HKC-a „Bunjevačko kolo" Bela Ivković.

Recenzentica knjige „Ris i obiteljska Dužijanca u subotičkom ataru" Valeria Beszedes-Devavári je rekla kako je u knjizi dokumentirano bogato nasljedstvo koje ostaje mladim naraštajima koji o risu i Dužijanci znaju onoliko i onako kako se to danas u moderno vrijeme prikazuje, te napomenula da je značajno što je knjiga pisana izvornim bunjevačkim govorom. Govoreći o knjizi „Obiteljska Dužijanca", Zvonko Sarić je istaknuo kako ona ukazuje na uporišnu točku ovog običaja - čovjeka, koji radi na njivi i kasnije proslavlja završetak žetve.

Na ovoj neobičnoj književnoj večeri prikazan je i običaj završetka risa, gdje su risari predali domaćinu vijenac ispleten od ovogodišnjeg žita, a domaćica je poškropila risare vodom - da bi žito bilo čisto, i mekinjama - da bi ga bilo puno kao mekinja.

Spomenik risaru

Subotica je u nedjelju, 31. srpnja, dobila nov spomenik - spomeniku risaru, u parku ispred Gradske kuće. Spomenik je po liku risara Stipana Kujundžića, koji je osvojio preko 30 titula u dosadašnjim natjecanjima risara, izradila je subotička kiparica i multimedijalna umjetnica Maja Rakočević-Cvijanov.

Na otkrivanju spomenika govorili su predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance Davor Dulić, predsjednik Skupštine grada Slavko Parać te pomoćnik pokrajinskog tajnika za kulturu i javno informiranje, zadužen za kulturno naslijeđe, Milan Micić.

Čast da otkriju spomenik, u nazočnosti risara i risaruša, velikog broja građana te predstavnika lokalne vlasti, pripala je ovogodišnjim malom bandašu i bandašici Katarini Piuković i Luki Skenderoviću. Inicijativa za podizanje spomenika potekla je od Laze Vojnića Hajduka, višegodišnjeg predsjednika Organizacijskog odbora manifestacije „Dužijanca".

Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske „Lado" gostovao u Subotici

Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO održao je u nedjelju, 24. srpnja, koncert u Subotici, u okviru proslave 100 godina Dužijance.

Bilo je ovo prvi put nakon više od dva desetljeća da „Lado" u ovako kompletnom sastavu nastupi na ovim prostorima. Budući da je kiša u subotu spriječila cjelovečernji koncert na gradskom trgu, „Lado" se Subotičanima predstavio u nedjelju u sportskoj dvorani Tehničke škole „Ivan Sarić". Posjetitelji su svjedočili odličnom koncertu vrhunskih profesionalaca koji su na gledatelje ostavili upečatljiv dojam.

Članovi „Lada" izveli su ovom prigodom samo dio koreografija iz svoga bogata repertoara, prošetavši subotičku publiku kroz bogatstvo hrvatske etno baštine. Plesovi iz Međimurja

Dan ranije, predstavnike Ansambla „Lado" primili su predsjednik subotičke skupštine Slavko Parać i pomoćnica gradonačelnika za kulturno-prosvjetnu djelatnost Ljubica Kiselički. Ovom prijamu nazočio je i Filip Damjanović, ministar savjetnik, voditelj konzularnog odjela Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu.

Dvije izložbe u likovnom susretu

U modernoj galeriji „Likovni susret" 1. kolovoza otvorena je izložba s dva sadržaja - dvije izložbe - „S Božjom pomoći" i izložba promidžbenog materijala Dužijance od 1968. do 2011. godine za koju je materijal prikupio Ljudevit Vujković Lamić.

Podsjećajući na prve izložbe „S Božjom pomoći" i ideju da Dužijancu prati jedan postav etnoreligijskog sadržaja, predsjednik Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" mons. dr. Andrija Kopilović je rekao kako je ove godine veći dio prostora prepušten izložbi dokumentarnoga karaktera, a tradicionalna izložba „S Božjom pomoći" prikazana je samo simbolički.

Ističući kako nikada nije prisustvovala većem projektu koji je utkan u tradiciju Subotičana, pomoćnica gradonačelnika zadužena za područje razvoja kulturno-prosvjetne djelatnosti i racionalizaciju školske mreže Ljubica Kiselički, otvarajući izložbu, rekla je kako nema manifestacije koja ju je dublje nadahnula i više insprirala od povorke Dužijance, „dostojanstvene i nevjerojatno gospodstvene povorke ljudi pristiglih sa svih strana u grad".

Na izložbi je prikazano 425 eksponata koji su najvećim dijelom vlasništvo Ljudevita Vujkovića Lamića, a čije je prikupljanje i čuvanje započeo njegov otac. Dio izloženih predmeta i materijala pripadaju Grgi Kujundžiću, Lazi Vojniću Hajduku, Stipanu Kujundžiću i „Bunjevačkom kolu". Iz župe sv. Roka potječu dvije fotografije Blaška Rajića i njegova bista, a izložene su i makete svojedobno predstavljene na poštanskim markama - maketa crkve sv. Terezije i kruna, koju je izradila Jozefina Skenderović. Najstariji eksponat je fotografija Dužijance iz 1911. godine.

Predstavljena fotomonografija „Blago iz dolafa"

Fotomonografija „Blago iz dolafa" autora Marinka Piukovića, predstavljena je 7. kolovoza u predvorju subotičke Gradske kuće, uz atraktivnu reviju bunjevačkih narodnih nošnja.

Predsjednik Organizacijskog odbora ovogodišnje Dužijance, u ime nakladnika, Davor Dulić istaknuo je kako fotomonografija daje informacije o bunjevačkim narodnim nošnjama, kao i pravi ugođaj koji nošnja ovdašnjih Hrvata stvara u ambijentu Subotice i salaša u okolici, a mons. dr. Andrija Kopilović je naglasio kako je i odijevanje izraz kulture življenja. „Odijelo ne čini čovjeka, ali se kultura čovjeka vidi i po odijelu. Ova fotomonografija pokazuje kulturu življenja, a hrvatski bunjevački rod je imao plemenit kult tijela putem kulture oblačenja. Ono što imamo prilike vidjeti u fotomonografiji danas je samo u ladicama dolafa, a narodna nošnja predstavlja jedno prošlo vrijeme, kada je naša kultura življenja bila visoko razvijena." Autor Marinko Piuković je rekao kako je u knjizi „prikazano svečano, manje svečano i svakodnevno oblačenje" te da su u fotomonografiji „predstavljene originalne bunjevačke narodne nošnje koje su se nosile u Subotici i okolici i koje su i do danas sačuvane", a prikazani su „stilovi nošnji u razdoblju od konca 19. stoljeća pa do sedamdesetih godina prošloga stoljeća".

U prvom dijelu revije predstavljeno je šesnaest ženskih i dvije muške nošnje iz različitih vremenskih perioda, dok je u drugom dijelu revije prikazano šest nošnji koje su se oblačile u hladnijim vremenskim razdobljima.

Fotografije je snimio Zoran Vukmanov Šimokov, u ambijentu subotičke Gradske knjižnice, kao i u gradskim ambijentima, primjerice ispred franjevačke crkve i katedrale, a snimljene su i u okolici Subotice.

Program ove promocije su pjesmom i glazbom uljepšali ansambl „Hajo" i vokalna solistica Antonija Piuković.

Književna večer posvećena Blašku Rajiću

Književnom večeri Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Anutnović" započelo je 10. kolovoza središnje slavlje stote obljetnice Dužijance.

Pozdravljajući brojnu publiku u Hrvatskom kulturnom centru „Bunjevačko kolo" predsjedavajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović je rekao:

„Večeras naš Institut želi 'podvoriti' svoj narod skromnim programom sa željom da se ponajprije obogatimo, nadahnemo i družimo. Kako je iza nas jedno stoljeće događaja Dužijance, koja je imala svoju vlastitu putanju - valovitu kao i sve stvari u povijesti - želimo večeras pogledati u vrhunce, da bismo se lakše ponovno otisnuli od obale i zaplovili u novo stoljeće Dužijance."

Predavanje na temu „Blaško Rajić i Dužijanca" uz prikazivanje prigodnih fotografija iz života Blaška Rajića i povijesti Dužijance, održao je mr. Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka koja je „kolijevka" jer je u njoj 1911. godine proslavljena prva Dužijanca u crkvi. U svom izlaganju, mr. Anišić je podsjetio da je Dužijanca vjekovni običaj Hrvata Bunjevaca u Bačkoj, stoljećima slavljena u obiteljima nakon završetka žetve („risa") kao zahvala Bogu za obavljeni naporni posao koji je značio da će biti kruha svagdašnjega. Župnik Blaško Rajić je 1911. godine u suradnji s „Katoličkim divojačkim društvom" to obiteljsko slavlje prenio u crkvu.

U svom izlaganju mons. Anišić podsjetio je i kakav je stav bio mons. Blaška Rajića glede pripadnosti Bunjevaca hrvatskom narodu. Pred nama je popis stanovništva. Mnogi će se pozivati na B. Rajića dokazujući da smo Bunjevci poseban narod, a evo što je Rajić o tom mislio 1939. godine, dakle 6 godina prije nego će, kako Bunjevci ističu, Tito prekrstiti Bunjevce u Hrvate:

„Poznat je po svojem ustrajanju na hrvatskoj nacionalnoj svijesti Bunjevaca. Kad je bio u Zagrebu 23. travnja 1939., predvodeći izaslanstvo od 50 bačkih Bunjevaca i Šokaca, rekao je, a idućeg dana Hrvatski dnevnik prenio: „Bunjevci i Šokci u Bačkoj... priznaju se za česti i uda onoga naroda koji živi u Međimurju, u Zagorju, u Lici pod Velebitom, na Hrvatskom Primorju, koji s nama isti jezik govori, najvećim dijelom istu vjeru ispovijeda, odgojen na grudima iste kulture, iz koje je ustao Ante Starčević i Stjepan Radić. Priznajemo se za česti hrvatskoga naroda, s kojim želimo dijeliti sudbinu u borbi i pregaranju za sve, što je Bog svakom narodu namijenio za čestiti, sretan i pravedan narodni život..."

Iste godine, nešto kasnije, 10. studenog 1939., na svečanoj akademiji organiziranoj povodom odcjepljenja grada Subotice od Ugarske, rekao je, a Zagrebačke su novosti prenijele idućeg dana: „10. studenoga 1939. rekao je Blaško Rajić: Izrekli smo nebrojeno puta jasno i glasno i to su svi morali čuti, da smo mi Bunjevci članovi hrvatskoga naroda... Ne samo voljom, već i svim silama nastojat ćemo da... svi mi Bunjevci ostanemo, što smo od iskona bili, Hrvati Bunjevci u sklopu današnje države...".

U drugom predavanju Naco Zelić, sin bačke ravnice, koji godinama živi i radi u Zagrebu, govorio je o tzv. „gradskoj Dužijanci" koja se počela slaviti u Subotici 1968. godine. Tada je grupa intelektualaca Hrvata Bunjevaca među kojima je bio i on organizirala tzv. „Gradsku Dužijancu", kada su oživljeni mnogi narodni običaji Hrvata Bunjevaca i održane brojne manifestacije kulturnog i zabavnog sadržaja. Predavač se prisjetio tih godina kao i svih zaslužnih ljudi iz tadašnjeg Organizacijskog odbora. Zelić je svoje predavanja održao uz prikazivanje pojedinih vrlo zanimljivih filmskih zapisa slavlja Dužijanci od 1968. do 1971. godine. Ta Dužijanca je održavana neovisno o slavlju crkvene Dužijance budući da je tada suradnja Crkve i drugih kulturnih udruga bila zabranjena. Takvo slavlje Dužijance prestalo je, nažalost, gušenjem „Hrvatskog proljeća" kada su svih svjesni Hrvati Bunjevci bili izbačeni iz organizacijskog odbora, a slavlje Dužijance je svedeno na promociju komunističkog režima, zaključio je predavač.

U programu su nastupili kao „jedna bunjevačka obitelj" Zoltan i Emina Baka te Bernadica i Zdenko Ivanković odjeveni u bunjevačku narodnu nošnju. Oni su kazivali stihove pjesme „Molitva jedne obitelji na Dužijancu" Jakova Kujundžića a najbolji recitator Hrvatske čitaonice Ivan Kovač pročitao je pjesmu Alekse Kokića „Ponosu mirisnih njiva". (A. A.)

ANTERFILE

Dodjela nagrade „Ivan Anutnović"

U završnom dijelu večeri dr. Andrija Kopilović uručio je nagrade Instituta za 2011. godinu. Prvu nagradu je dobio Naco Zelić za svoj veliki doprinos slavlju Dužijance kao i cjelokupnoj kulturi bačkih Hrvata. Drugu nagradu dobila je obitelj Grge i Dominike Piuković sa svoje četvero djece i njihovim obiteljima, budući da aktivno sudjeluju u mnogim manifestacijama vezanim za Dužijancu. Treću nagradu već desetak godina Institut dodjeljuje jednoj brojnoj obitelji Hrvata Bunjevaca, budući da su takve obitelji najbolje jamstvo budućnosti Dužijance. Ove godine tu nagradu je dobila obitelj Aleksandra i Sandre Vuković iz Mala Bosne koji imaju četvero djece.

 

Alojzije Stantić, predsjednik Komisije za dodjelu nagrade aranžerima izloga proglasio je ovogodišnje najljepše izloga za Dužijancu. Prvu nagradu osvojio je Dejan Kovač, drugu Marija Bošnjak, a treću Jozefa Skenderović.

Voditeljica večeri bila je Katarina Čeliković, djelatnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Ona ja podsjetila okupljene da ove godine obilježavamo i nekoliko značajnih obljetnica bačkih Hrvata: 60. obljetnicu smrti Blaška Rajića, 25. obljetnicu smrti skladatelja Milana Asića i 10. obljetnicu smrti prof. Bele Gabrića.

Glazbene točke na Književnoj večeri izveo je katedralni zbor „Albe Vidaković" pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić. (A. A.)

Tamburaška večer i izbor pratioca bandaša i bandašice

Na subotičkom gradskom trgu, pred brojnom publikom, 11. kolovoza održana je popularna Tamburaška večer, tijekom koje je mons. dr. Andrija Kopilović predstavio bandašicu Đurđu Sudarević i bandaša Petra Gakovića, a nakon toga su izabrani i njihovi pratitelji.

ANTERFILE

Ove je večeri predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance 2011 Davor Dulić najboljim aranžerima uručio nagrade. Prvo mjesto uz nagradu od 5000 dinara i umjetničku sliku osvojio je Dejan Kovač, čiji se rad pod nazivom „100 godina zahvale" nalazi u izlogu butika „Mondo", drugo mjesto (3000 dinara i slika) osvojila je Marija Bošnjak s izlogom u RK „Simpo" pod nazivom „Sićanje", dok je Jozefina Skenderović nagrađena s 2000 dinara i slikom (treće mjesto) za svoju postavku „Još da se zakitim biću najlipča u prašijunu" koja krasi izlog butika „Fara". Tematski je ukrašeno ukupno 11 gradskih izloga, a u natjecanju je sudjelovalo 14 aranžera.

Posebno povjerenstvo u sastavu: Joso Dulić, Ruža Šimić, Nedeljka Šerčević. Josipa Križanović, Ivan Piuković i Pero Horvacki, izabralo je najljepše pratioce bandaša i bandašice. Prvi pratioci su Slađana Tikvicki i Igor Dulić, drugi Andrea Šafer i Miroslav Vojnić Zelić i treći Ivana Stantić i Marko Kujundžić. Njima su uručene prigodne nagrade.

Tijekom večeri nastupili su, kako to večer i zahtijeva, tamburaški sastavi i zabavljali publiku: „Ljutovo", „Boemi", „Nesanica", „Hajo", „Ravnica", „Klasovi", „Širok šor", „Bekrije", „Biseri" i „Ravnica".

Izložba slika u tehnici slame

Izložba slika od slame nastalih na 26. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, otvorena je u petak, 12. kolovoza, u predvorju Gradske kuće.

Sudionice Kolonije predstavile su na izložbi 25 umjetničkih djela, ali i 9 slika koje su izradile dječje ruke.

Izložbu je otvorila izvršna direktorica Nevladine organizacije „Femina creativa" Ružica Rudić Vranić, podsjećajući prisutne na poznatu i najkraću definiciju kreativnosti koja glasi „Od ničega napraviti nešto", te ustvrdila kako je slamarstvo sasvim sigurno jedna od najčudesnijih potvrda te definicije. Ona je potom sugerirala posjetiteljima da gledaju slike idući u polukrug oko njih jer je tajna ovih slika „ustvari u treperenju svjetlosti". Tako će vidjeti da se slika mijenja svakim korakom, jer svjetlo igra po njoj. Predsjednik HKPD „Matija Gubec" iz Tavankuta Ladislav Suknović je sudionicama Kolonije podijelio zahvalnice za suradnju i sudjelovanje na 26. sazivu kolonije naive u tehnici slame. Izložba se mogla pogledati do 18. kolovoza.

Skupština risara i folklorna večer

Po tradiciji, subotnja večer uoči proslave dužijance, 13. kolovoza, posvećena je risarima i folklornim ansamblima.

Nakon Večernje u katedrali, na spomenik Blaška Rajića pred Gradskom kućom, risari predvođeni župnikom župe sv. Roka mons. mr. Andrijom Anišićem, položili su vijenac od žita. Raspoloženi risari potom su na bini imali svoje predstavljanje brojnoj publici, a nakon toga nastupili su folklorni ansambli, kako domaći tako i gosti iz Makedonije, Hrvatske, Austrije, Mađarske i Grčke.

Opera „Dužijanca"

Slušati operu u svom gradu, Subotičani baš nemaju čestu priliku. Jedinstvena prilika slušanja ovakvog djela bila je u povodu obilježavanja 100. obljetnice Dužijance. Ljubitelji glazbe i opere uživali su 14. kolovoza u Velikoj vijećnici Gradske kuće slušajući ulomke iz opere „Dužijanca", autora dr. Josipa Andrića koja je nastala u prošlom stoljeću. Autor koji je i sam ponikao s vojvođanskih ravnica, kao Šokac potaknut riječima Blaška Raića, napisao je prvu bunjevačku operu - „Dužijanca" koja je premijerno izvedena 1953. godine u subotičkom Narodnom kazalištu.

Tako je i subotički glazbeni svijet prepoznao priliku da se ovo djelo izvede upravo na dan proslave 100. obljetnice Dužijance. Udruženim snagama Subotički tamburaški orkestar ojačan starim članovima i združeni subotički zborovi uvježbali su ovo značajno djelo. Kao sopranistica je nastupila Alenka Ponjavić i Saša Štulić, tenor. Orkestar je uvježbao i njime ravnao mo. Zoran Mulić dok je pjevače uvježbao Miroslav Stantić.

Jedinstveno djelo na ovako veliki dan bio je doista posebni glazbeni ugođaj za naš grad. (M. P.)

antrfile negdje na kraju

Koncerti....

Koncert Josipe Lisac u Subotici nakon 20 godina

Jedna od najvećih predstavnica hrvatske glazbene umjetnosti - Josipa Lisac održala je 31. srpnja koncertu na Ljetnoj pozornici na Paliću pod nazivom „Živim po svome", koji je održan je u okviru obilježavanja 100. obljetnice Dužijance. Blizu tisuću posjetitelja uživalo je u starim i novim hitovima umjetnice izuzetnog glasa, koju su pratili izvanredni glazbenici. Josipa Lisac nastupila je u našem gradu krajem 1990. godine u Sinagogi, a u posljednjih pet godina srbijanskoj se publici u dva navrata predstavila u Novom Sadu i Beogradu, te u Nišu i Šapcu. Međutim, prvi puta je bila na Paliću.

Koncert Zvonka Bogdana

Subotičku publiku na glavnom gradskom trgu zabavljao je popularni Zvonko Bogdan 12 kolovoza koji je svojim koncertom počastio brojnu publiku u okviru proslave Dužijance 2011.

„Parni valjak" u Subotici

Jedna od najpopularnijih muzičkih grupa s prostora bivše Jugoslavije, „Parni valjak" i Aki Rahimovski, pjevač i frontmen grupe, održali su 13. kolovoza koncert na Stadionu malih sportova.

Nastup ove legendarne grupe organiziran je u okviru programa stote obljetnice „Dužijance" i posljednji je na povratničkoj turneji koja je počela prije dvije godine u Zagrebu. „Parni Valjak" je ponovno oduševio subotičku publiku nakon 22 godine.

Kardinal u Subotici

Svečana sjednica Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" - Kardinal Bozanić počasni član Instituta

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, stigao je 12. kolovoza u trodnevni posjet Subotici, o proslavi 100. obljetnice Dužijance. U pratnji biskupa domaćina Ivana Pénzesa primio ga je najprije gradonačelnik Subotice Saša Vučinić sa svojim zamjenikom Perom Horvackim i predsjednikom Skupštine grada Slavkom Paraćem.

Poslije prijama kod gradonačelnika, kardinal je prisustvovao svečanoj sjednici Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović u Velikoj vijećnici Gradske kuće". Riječi pozdrava uputio mu je predsjedavajući Instituta mons. Andrija Kopilović. Povijest i djelovanje Instituta kardinalu i brojnim gostima predstavio je mons. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela, a Željka Zelić, zamjenica urednika „Zvonika" predstavila je okupljenima životni put kardinala Josipa Bozanića. Nakon toga mons. Kopilović uručio je kardinalu Bozaniću diplomu počasnog člana Instituta. U obrazloženju imenovanja on je naglasio kako su utemeljitelji Instituta i svećenici Hrvati odlučili da počasni član pod br. 1 našeg Instituta uvijek bude zagrebački nadbiskup, čime su željeli iskazati svoju ljubav prema službi prvog biskupa Crkve u Hrvata, ali još više za uzvrat tražiti blagoslov i podršku za svoj rad.

Odgovarajući na pozdravne riječi nakon primanja diplome, kardinal Bozanić je zahvalio na počasti te svim članovima Instituta kao i prisutnima u vijećnici uputio riječi ohrabrenja ističući značaj povezanosti vjere i kulture. A o Dužijanci, koja je glavni razlog njegova dolaska u Suboticu rekao je:

„Dužijanca nije samo običaj. Ona je kao rijeka koja teče. Ona očituje povezanost s prošlošću, s našom prošlošću, s našim pradjedovima, s našim korijenima. Ona svjedoči da nismo ovdje od jučer. Ona svjedoči i o našem ljudskom zajedništvu ali i o bitnoj dimenziji našega vjerničkog zajedništva. Dužijanca svjedoči o našoj vertikali koja se očituje u davanju hvale Bogu. Čovjek je najveći kad daje hvalu Bogu. To je najviše što može učiniti... Dužijanca je i običaj koji odgaja i svake godine postaje jedan novi događaj, pogotovu za mlade naraštaje. Čestitam Vam stotu obljetnicu Dužijance i želim da ovo jubilarno slavlje bude poticaj svima vama da čuvate, njegujete i učvršćujete svoj identitet koji je i vjernički i hrvatski", rekao je kardinal Bozanić.

Voditeljica sjednice, pročelnica Bunjevačko-šokačke knjižnice „Ivan Kujundžić", Katarina Čeliković predstavila je kardinalu nositelje Dužijance 2011., bandaša Petra Gakovića i bandašicu Đurđu Sudarević. Na svečanoj sjednici osim članova Instituta te drugih hrvatskih udruga, nazočili su gradonačelnik Subotice Saša Vučinić te Ljerka Alajbeg, generalna konzulica R. Hrvatske u Subotici kao i Petar Kuntić, zastupnik Hrvata u Skupštini R. Srbije. U okviru večeri nastupili su recitatori Filip Čeliković i Marija Jaramazović, a zbor Collegium musicom catholicum otpjevao je nekoliko prigodnih pjesama pod ravnanjem Miroslava Stantića. (A. A.)

Susret kardinala s bandašima i bandašicama

Kardinal Josip Bozanić susreo se drugog dana svojega boravka u Subotici, 13. kolovoza, prije podne u prostorijama Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo" sa živućim bandašima i bandašicama iz proteklih stotinu godina Dužijance.

Od 202 bandaša i bandašica još je živo 99. Na početku susreta kardinala, biskupa Ivana Pénzesa i biskupa skopskog Kiru Stojanova kao i sve nazočne pozdravio mons. Andrija Kopilović, u ime Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" koji je s HKC „Bunjevačko kolo" bio organizator toga susreta. U ime domaćina riječi pozdrava uputio je Davor Dulić, predsjednik Organizacijskog odbora „Dužijance 2011.".

U svom pozdravu mons. Kopilović je među ostalim rekao kako je ovaj susret prilika još jednom izraziti zahvalnost i priznanje za protekli period koji je obilježen mnogim poteškoćama.

„Tu su bandaši i bandašice koji su to bili i onda kada je to bilo teško, pa čak i opasno. Ovim susretom još jednom želimo, u ovoj hedonističkoj Europi, ukazati i na vrijednost rada i zahvalnosti. Pred Vama su, Uzoriti, i najzaslužniji članovi, tihi radnici, bez kojih se manifestacija Dužijance ne bi mogla dogoditi... Ovim prijamom, želimo Vam izraziti poštovanje, radost i zahvalnost što ste kao prvi biskup Crkve u Hrvata i stožernik Rimske Crkve počastili ovo naše slavlje. Želimo čuti Vašu riječ i primiti Vaš blagoslov. Želimo obnoviti Duh marljivosti, radinosti i ljubavi, kako su naši pređi ljubili Boga, svoj rod i svoj rad", rekao je mons. Kopilović.

Predsjednik Organizacijskog odbora je pak predstavljajući Dužijancu naglasio kako je Dužijanca obiteljsko, svjetovno i crkveno slavlje. Dužijanca što duže traje sve je bogatija i potpunija. Ona nas obvezuje da je slavimo i u budućnosti budući da objedinjuje rad ruku, rad srca i vjeru u Boga. Ona povezuje pojedince, obitelji i Crkvu, istaknuo je Dulić.

U odgovoru na pozdrave i obraćajući se nazočnima, kardinal Bozanić je naglasio kako Dužijanca njeguje one vrednote koje Bog od nas želi i očekuje.

„Dužijanca govori o zajedništvu čovjeka i Boga, jer je čovjek suradnik Boga koji je stvaratelj. Dužijanca govori i o našoj Crkvi. I to što je prije sto godina ona na osobit način ušla u zajedništvo općecrkvenog slavlja govori i o tom da je Crkva za nas važna. I sama Dužijanca ne bi opstala u ovom obliku da nije bilo onog providonosnog koraka koji je učinio mons. Blaško Rajić 1911. godine. Povezivanje Dužijance s Crkvom osiguralo je njezin opstanak i napredak", rekao je kardinal, te izrazio svoju radost što kao zagrebački nadbiskup, nasljednik časnih i blaženik zagrebačkih nadbiskupa, može biti sudionikom jubilarne Dužijance.

U ime svih bandaša i bandašica kardinalu je na riječima i na prisutnosti zahvalio najmlađi, ovogodišnji bandaš Petar Gaković a ovogodišnja bandašica Đurđa Sudarević pročitala je prigodnu recitaciju.

Na prijamu su osim bandaša i bandašica sudjelovali i bivši predsjednici Organizacijskog odbora Dužijance Marin Skenderović, Lazo Vojnić Hajduk i Grgo Kujundžić, bivši predsjednici HKC „Bunjevačko kolo" Bela Ivaković i Mirko Ostrogonac kao i svi sadašnji članovi Upravnog odbora HKC-a na čelu s predsjednikom Ivanom Stipićem. Na prijamu su sudjelovali i svi koji su svojim radom u proteklom periodu dali svoj doprinos u organizaciji Dužijance, napose „risari i risaruše" koji su i ove godine prolijevali znoj stvarno radeći „ris" (žetvu) ručno kao nekoć. Oni su aktivni sudionici i drugih manifestacija Dužijance. Poslije službenog dijela programa kardinal se sa svima prisutnima osobno pozdravio i darovao im spomen medaljice s likom Gospe Bistričke i s njegovim grbom. (A. A.)

Susret kardinala s predstavnicima hrvatskih udruga i institucija

Poslije svečane sjednice Instituta, kardinal se u „Plavoj vijećnici" Gradske kuće susreo s predstavnicima hrvatskih udruga iz Subotice i okolice. Predstavnici udruga predstavili su svoje udruge i djelovanje, a Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća, u ime svih hrvatskih udruga u Vojvodini kojih ima pedesetak, zatražio je podršku Crkve na predstojećem popisu stanovništva, koje će biti presudno za opstanak i napredak hrvatskog naroda u R. Srbiji. Priprema za popis stanovništva hrvatske udruge vrše pod sloganom „Izjasni se HRabro - po nacionalnosti sam Hrvat, po vjeri rimokatolik ili katolik, a materinji jezik mi je hrvatski".

Odgovarajući na pozdrave, kardinal je istaknuo značaj kulture koja može i treba biti izvor ne samo svih udruga nego i svega naroda. Ohrabrio je sve odgovorne da se i dalje zauzimaju hrabro za svoj narod i naglasio da Crkva svakako smije i može koliko je to u njezinoj ovlasti dati podršku svojim članovima i glede učvršćivanja nacionalnog identiteta a još više vjerničkog, jer je dužnost svakoga katolika i javno svjedočiti svoju vjeru. (A. A.)

Tekst: Andrija Anišić, Davor Bašić Palković, V. Kujundžić, M. Matković, M. Piuković, Lucia Tošaki, Željka Zelić,
Fotografije: Zvonik, Hrvatska riječ, www.subotica.info

 

tribina u bacu1-m„Veze bačkih Šokaca sa Šokcima Srijema, Bosanske Posavine i Srednje Bosne" bila je tema Tribine koja je 6. kolovoza održana u Franjevačkom samostanu u Baču.

Koristeći građu raznih autora - Matije Evetovića, Ante Sekulića, Sanje Vulić, Marka Samarđžije, Josipa Forjana i drugih, Bukvin je obuhvatio sve dodirne točke Hrvata Bačke s Hrvatima Slavonije, Baranje, Srijema, Bosanske Posavine i Srednje Bosne.Od zajedničkog subetničkog, a u prvom redu nacionalnog hrvatskog podrijetla, preko ikavskog govora, pa sve do istih elemenata u tradicijskom odijevanju u ovim krajevima.

Predavač je podsjetio na pisanje Matije Evetovića kako su „Bunjevci i Šokci došli u ove krajeve iz hrvatskih zemalja. Došli su pod vodstvom franjevaca kao katolici i kao Hrvati" te potvrdio da je svakome jasno i potpuno dokazano da su Šokci u nacionalnom smislu Hrvati, iako ima nekih „patentiranih historičara i političara koji tvrde protivno". O vjerskoj pripadnosti Bačke u vrijeme Turaka piše dr. Sekulić u svome radu "Bačka i Srijem u izvješćima Matije Benlića i Bartola Kašića", gdje je vidljivo da je i u vrijeme vladavine Turaka na ovom prostoru živio katolički puk i to isti onaj hrvatski, koji je od turskog zauzeća Bosne iz iste iseljavao već skoro dva stoljeća od Benlićeva pohoda Bačkoj, kada je on pohodio svoje sunarodnjake." Bukvin se dotaknuo i ikavice koji je uz maternji, hrvatski jezik, zajednički govor svih Šokaca.

„Zasigurno ste uočili da je ovaj rad pisan ikavicom uz skoro sva poštivanja tog našeg tj. mog šokačkog govornog okružja koje se sve više gubi, ali sam to napravio namjerno da upozorim na to da je i ikavski govor taj koji nas čini onim što jesmo i povezuje u isti, hrvatski narod. Ali je isti u velikoj opasnosti da nestane u novim globalizacijskim procesima. Sanja Vulić o ikavici ili tzv. „slavonskom dijalektu" piše „da se taj dijalekt nipošto ne odnosi samo na teritorij Slavonije nego obuhvaća srodne hrvatske arhaične štokavske govore na prostoru Panonije (Posavina, Predavač se osvrnuo i na zajedničku nit koja „spaja sve Hrvate Šokce i daje im zajedničku etno sliku - a to je narodna nošnja", za koju je Josip Forjan u svom radu „Tradicijsko odijevanje Hrvata Šokaca u Srijemu i Bačkoj" ustanovio velike sličnosti.

Bukvin je na kraju zaključio: "Ne samo da su se veze Hrvata iz Bačke s Hrvatima u međurječju Save i Dunava svodile na ovdje opisano, već je postojala i veoma jaka veza po književnoj strani o čemu piše pok. Juraj Lončarević. Kada govori o Josipu Andriću koji je u Bukinu rođen a odrastao u Moroviću i ostalim književnicima kao o Matošu i još ponekim iz te plejade, autor citira Isu Velikanovića koji kaže 'S Bačkim Hrvatima - Bunjevcima i Šokcima, mi i jesmo isto. Ikavsko narječje, običaji i pjesme, značaj, oblik glave, sve isto'."

tribina u bacu 2-mA da budemo svi isti i jedinstveni, da znamo što smo, koji nam je materinski jezik i u koju Crkvu idemo, moramo se IZJASNITI HRABRO na predstojećem popisu pučanstva početkom listopada, rekao je između ostalog direktor NIU „"Hrvatska riječ Ivan Karan, obraćajuće se nazočnima na Tribini. Potom su pročitane pjesme pučkog pjesnika i voditelja dramskog odjela kao i pisca i redatelja drama, Ivana Andrašića iz Sonte, čije su pjesme pisane ikavicom i potvrdile riječi predavača.

Citirajući fra Josipa Špehara, „Nikada se naziv Šokac nije smatrao za naciju već se podrazumijeva pod tim zajedničko narječje - ikavica, običaji, mentalitet kao nešto zajedničko unutar hrvatskog naroda. Svako isticanje Šokaca kao posebne etničke grupe je besmislica - nulla nullisima - nitko i ništa. Izdvajanje Šokaca kao posebne grupe znači njihovo nestajanje", u ime organizatora predsjednica UG "Tragovi Šokaca" Stanka Čoban, završila je ovu zanimljivu tribinu.

Ivica Ćosić Bukvin iz Vrbanje, istaknuti je politički i kulturni djelatnik svog kraja. Uz aktivnosti na polju etnologije i folklora, amaterski proučava povijest Vrbanje, a prikupljene dokumente objavio je u oko 18 knjiga, među kojima je i „Šokci u Spačvansko-Bosutkom međurječju" koju je prije četiri godine predstavio i u Baču. Član je Udruge povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema" i još mnogih kulturnih institucija Vrbanje i Vinkovaca.

Tekst i fotografije: S. Č.

Aktiviranje svih potencijala i animiranje članstva u hrvatskim udrugama za predstojeći popis stanovništva, jedan je od zaključaka radnog sastanka predsjednika hrvatskih udruga u općini Bač. Sastanku su nazočili svi predsjednici udruga osim predsjednice „Mostonge", koja se ispričala, te tajnik HNV-a Željko Pakledinac, a održan je 3. kolovoza, u Etno kući - Didina kuća u Baču.

Teme sastanka bile su: dogovor o strategiji za predstojeći popis stanovništva, organiziranje pojedinačnih manifestacija udruga, zajednička priredba svih udruga te odlazak u Tuzlu. Tajnik HNV-a Željko Pakledinac upoznao je nazočne o započetoj kampanji za popis, urađenom jinglu, koji će se emitirati na radiju te panou sa sloganom Izjasni se HRabro!, koji bi se trebao postavljati za vrijeme svih manifestacija do početka popisa.

Popis stanovništva

„Iznimno je važno da se uključi što više naših popisivača u ovaj proces i zato treba animirati naše članove da se prijave. Za općinu Bač trebat će 12 do 14 instruktora i oko 120 popisivača. Za vrijeme manifestacija i prigodnih događaja treba ljudima objašnjavati način izjašnjavanja, da ne bi subetničkim nazivima Šokac, šokački Hrvat itd. bili svrstani u ostale", kazao je Pakledinac. S uredništvom emisije na hrvatskom jeziku na Radio Bačkoj dogovoreno je da se jingle počne emitirati 11. kolovoza, najmanje dva puta tijekom emisije. Razgovaralo se i o mogućnosti sudjelovanja naših promatrača u popisnim krugovima lokalne samouprave ponaosob, a koje bi na prijedloge udruga odredilo Hrvatsko nacionalno vijeće. Međutim, problem je u tome što država neće plaćati te pridružene članove, a koji su ionako bez prava glasa u popisnim povjerenstvima.

Usuglašen kalendar događaja

Predstavnici udruga su usuglasili kalendar događaja u ovom razdoblju te razgovarali i o zajedničkoj priredbi koja bi bila održana neposredno pred sam popis. Tom prigodom bilo bi veoma učinkovito da se organizira predstavljanje zbornika radova međunarodnog znanstvenog skupa „Identitet bačkih Hrvata" za sve Hrvate u općini Bač, o čemu se treba konzultirati s HNV-om, HAD-om i ravnateljem Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici.

Na sastanku je najavljena tribina u organizaciji UG „Tragovi Šokaca" u Baču, koncert i izložba „Pod zaštitu Tvoju" u organizaciji HKUPD-a „Matoš" u Plavni, HKUPD „Mostonga" će prirediti Susret Šokadije u Baču, a HKUPD „Dukat" iz Vajske organizirat će Likovnu koloniju. Na svim tim manifestacijama govorit će se o budućem popisu, a bit će postavljen i pano s natpisom Izjasni se HRabro!

Razmotrena je i mogućnost odlaska u Tuzlu u okviru suradnje s tamošnjim franjevačkim samostanom, što bi trebalo organizirati 11. rujna, ukoliko do tada bude objavljena knjiga „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008.", koja bi trebala biti sažetkom svih događaja u sklopu istoimene manifestacije.

Nazočni su na sastanku zaključili da bi bilo poželjno potaknuti što više Hrvata iz ovoga kraja da nazoče 14. kolovoza na jubilarnoj završnoj proslavi Dužijance i time posvjedoče da je to doista hrvatska manifestacija.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić

«Leksikon podunavskih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca» važan je element hrvatske nacionalne samospoznaje jer se putem natuknica može pratiti povijest Hrvata i hrvatskog književnog jezika na ovim prostorima, istaknuto je 28. srpnja na predstavljanju X. sveska ovoga književnog djela, u prostorijama Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Izdanje su predstavili urednik Leksikona dr. Slaven Bačić i suradnik profesor Zvonimir Pelajić, u organizaciji Hrvatskog akademskog društva iz Subotice.

Deseto izdanje obuhvaća pojmove koji počinju slovom «I», dok je na 109 stranica obrađeno 90 natuknica uz 62 ilustracije te sedam uputnica. O pojedinim natuknicama koje su navedene u Leksikonu nikada nije pisano, kao što su dva međuratna društva u Novom Sadu kaže dr. Bačić.

«Članovi tih društava su bili imigranti iz Istre nakon Prvoga svjetskog rata. Među ostalima, jedan od potomaka tih istarskih emigranata postao je poznati novosadski umjetnik. I u Subotici je postojala udruga pod nazivom 'Istra-Trst-Gorica'. Na ovoj natuknici puno je radio i ravnatelj subotičkog Historijskog arhiva Stevan Mačković, što nije bilo lako jer o ovoj temi ima jako malo pisanog materijala. Jedan od tih istarskih emigranata bio je Ivo Milić, profesor Pravnog fakulteta u Subotici, a kasnije u Zagrebu.»

Pojam «Istra» jedna je od najdužih natuknica u Leksikonu i njezina povijesna poveznica s Hrvatima u Podunavlju te značaj za njih je posebno istaknut, rekao je dr. Bačić.

«Povijest Hrvata u Istri, osobito tijekom 19. i 20. stoljeća, veoma je slična povijesti Hrvata ovdje. Dovoljno je samo podsjetiti se da je dio nas bačkih Hrvata-Bunjevaca koncem Prvoga svjetskog rata ostao u Mađarskoj, jednako kao što je dio Hrvata ostao u Italiji. Njihov položaj je tada bio doista težak i mnogi su emigrirali u tadašnju Kraljevinu SHS odnosno Jugoslaviju.»

Velika sličnost je prije svega u slaboj razvijenosti nacionalne svijesti istarskih i bačkih Hrvata koncem Prvoga svjetskog rata, iako su te veze i tada postojale, dodaje dr. Bačić.

Suradnik na izradi X. sveska Leksikona, profesor Zvonimir Pelajić istaknuo je da je u ovome izdanju obrađen veći broj natuknica o kojima se veoma malo zna i gotovo da se o njima i ne može pronaći pisanoga traga.

«U ovome je izdanju Leksikona obrađeno više životopisa značajnih osoba iz prošlosti, ali i sadašnjosti. Tako imamo nadbiskupa Josipa Iputića, Učitelja Matiju Išpanovića ili redatelja Branka Ištvančića. Obrađene su i neke plemićke obitelji kao što su Ivanić ili Ivanković. Imamo i toponime, manje poznata društva, kao i cijeli niz općih natuknica.»

U izradi X. sveska Leksikona sudjelovalo je 43 autora, a na dosadašnjih 10 svezaka Leksikona radilo je 125 autora. Ukupno je napisano 966 stranica i 1.163 članka koje prate 635 ilustracija i 97 uputnica.

Od 2004. godine, kada je izdan prvi Leksikon, ovo je 47. njegovo predstavljanje, a do sada je predstavljen u Tavankutu, Đurđinu, Žedniku, Bikovu, Maloj Bosni, u Somboru, Lemešu, Beregu, Sonti, Baču, Plavni, Vajskoj, Petrovaradinu, Zagrebu, Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku, Segedinu, Pečuhu, Santovu i Sarajevu.

Potporu izlasku ovoga sveska Leksikona pružili su Ministarstvo kulture Republike Srbije, Pokrajinsko tajništvo za kulturu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, Generalni konzulat RH u Subotici, JKP «Subotica-plin», te Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske iz Zagreba.

Leksikon se može kupiti u Zavodu za kulturu Vojvođanskih Hrvata, po cijeni od 400 dinara.

Napomena: Tekst autora Siniše Jurića preuzet je s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

Sedamdeset i sedma po redu tradicionalna žetvena svečanost, zahvala Bogu za žito, kruh i plodove zemlje – Dužionica, u organizaciji HKUD-a „Vladimir Nazor“ iz Sombora, održana je u nedjelju, 31. srpnja.

Uvod u centralnu proslavu bila je večer prije, u subotu 30. srpnja, kada je u Hrvatskom domu priređen kulturno-umjetnički program u kojem su sudjelovali domaćini i gosti iz Tolise u Bosni i Hercegovini. Pozdravljajući nazočne, predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor“ Mata Matarić podsjetio je da Dužionica ne traje tek nekoliko dana, već da zapravo traje cijele godine, te dodao kako ovu svečanost nitko ne bi trebao svojatati.

„Dužionicu neki svojataju i kažu da je to samo bunjevački običaj, a da baš i nije običaj Hrvata. Mi smo prošloga tjedna bili na žetvenim svečanostima, odnosno Dužionici u Zaprešiću, pa sad vi vidite čija je to svečanost. Ne možemo lokalno promatrati ovu zahvalu Bogu. Smatram da je to panonska Dužionica u kojoj i naše društvo aktivno sudjeluje. Sedamdeset i sedmi put mi zahvaljujemo za plodove zemlje, stoga nitko nema pravo Dužionicu svojatati, ali je ima pravo slaviti“, naglasio je Mata Matarić.

Uslijedio je program u kojem su se na pozornici smjenjivali domaćini i gosti iz Tolise. U programu je sudjelovala i literarna sekcija, te pjevači pod ravnanjem Tereze Zujić. Urednik lista „Miroljub“ Alojzije Firanj predstavio je novi, ovogodišnji treći broj, a pedeset i peti od početka izlaženja. Pročelnik sportske sekcije Pavle Matarić predstavio je ekipu veslača „Salašari somborski“ koji će sudjelovati na 14. maratonu lađa na Neretvi. Pred sam kraj programa predstavljeni su i ovogodišnji bandašica i bandaš: Cecilija Pekanović i Petar Firanj, oboje iz Nenadića.

Sudionici i gosti Dužionice, su u nedjelju 31. srpnja, sudjelovali na svečanoj svetoj misi u crkvi Presvetog Trojstva koju je predvodio preč. Josip Pekanović u koncelebraciji s karmelićaninom o. Bernardinom Viszmegom i župnikom župe Sveti Križ u Somboru vlč. dr. Marinkom Stantićem. Župnik je blagoslovio kruh kojeg su bandaš i bandašica potom ponijeli u Županiju.

Nakon svete mise zaigralo se kolo na Trgu Presvetog Trojstva, a potom su sudionici ovogodišnje Dužionice pošli do Županije, gdje ih je primio gradonačelnik Nemanja Delić. Njemu je kruh uručila bandašica Cecilija Pekanović.

Nakon prijama, sudionici Dužionice su uz pratnju tamburaša zaigrali i ispred Županije, a potom su svi zajedno pošli u Hrvatski dom, gdje je priređen ručak. Predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić predstavio je kampanju pred popis stanovništva 2011. godine u Srbiji koja je naslovljena „Izjasni se HRabro“ te je pozvao hrvatsku nacionalnu zajednicu da se na popisu stanovništva izjasne za ono što jesu – Hrvati.

„Tužno je bilo vidjeti u crkvi i kod gradonačelnika dvije Dužionice, dva kruha, dvije bandašice i dva bandaša, jer sam siguran da svi pripadamo istomu stablu. Bili ste hrabri devedesetih godina, bili ste hrabri i danas kada je trebalo u crkvi stajati s predstavnicima onih struktura zbog kojih smo bježali od mobilizacije i koji su bili na strani onih kojima se sada sudi u Hagu. Ostali smo hrabri i tada, ostali smo hrabri i danas. I zato, izjasni se hrabro na popisu stanovništva: izjasni se da si Hrvatica, izjasni se da si Hrvat“, rekao je Slaven Bačić.

Nazočne je ohrabrila i konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj. Osim spomenutih, svečanosti Dužionice su nazočili i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, predstavnici Hrvatske matice iseljenika, predstavnici Crkve i hrvatskih kulturno-umjetničkih društava i udruga

Tekst: Zlatko Gorjanac