Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Novi svezak časopisa Klasje naših ravni, broj 1.-2., 2010. donosi radove s okruglog stola na temu: Kolebanja identiteta među Hrvatima u Vojvodini, održanog u Subotici, 28. i 29. siječnja 2010. u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Subotici. S ovoga skupa objavljeni su radovi: Nacionalni identitet i politički profil bunjevačkih Hrvata Jasminke Dulić i Zlatka Šrama, Neka otvorena pitanja nacionalnog identiteta iz perspektive obrazovanja Stipana Stantića, Etnički i subetnički identitet u svjetlu izdvajanja dijela Bunjevaca koji žive u Srbiji iz hrvatskoga etničkog korpusa Đure Vidmarovića, Uloga svjetovnih i crkvenih ustanova u očuvanju nacionalnog identiteta Hrvata u Bačkoj Sanje Vulić, O identitetu hrvatskoga jezika i identitetu po hrvatskom jeziku Marka Samardžije, Što je hrvatski identitet u europskom identitetu Andrije Kopilovića, Prilog raspravi  nacionalnom i kulturnom identitetu bunjevačkih Hrvata Stjepana Sučića i Kultura i identitet vojvođanskih Hrvata Milovana Mikovića.

Pored ovoga tematskoga dijela, u novom Klasja naših ravni objavljene su pripovijetke U potrazi za izgubljenim partnerom Franje Petrinovića i Živi a izgubljeni u narodnoj vojsci 1967.-1968 Milivoja Prćića.

Nadalje, tu su i dramski tekst Game-over Stjepana Bartoša te prikazi Tragalac za dobrom u neprestanom susretu sa zlom Tomislava Marjana Bilosnića, Induktivna analiza pjesme Čizme, smrt Petka Vojnića Purčara u povodu 70. godine života Stijepe Mijovića Kočana i O tri suvremena hrvatska djela (Milovan Miković, Ispitivanje izdaje, Mirko Kopunović, Pod slapovima sna, Tomislav Žigmanov, Prid svitom - saga o svitu koji nestaje) Zvonka Sarića.

U rubrici baština tiskani su tekstovi: Po Božiću - ime Isusovo (2. siječnja) u mađarskih Hrvata Đure Frankovića, Lemeš u osimu plemenitog drača Antonije Čota Rekettye i Navodi o kazalištu od 1747 Milovana Mikovića.

salon-mato govoriGovor predsjednika Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva „Tomislav" iz Golubinaca Mate Groznice tijekom predstavljanja publikacija Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata na 16. Međunarodnom salonu knjiga u Novom Sadu.

Poznavati Iliju Žarkovića bilo je zadovoljstvo, učiti od Ilije bio je privilegij, a godinama surađivati s nekim kao što je bio Ilija, to je zbilja rijetka radost koju bih svakome poželio.

Ilija Žarković-Žabar (Golubinci, rujan 1947.-14. srpnja 2009.) je hrvatski književnik iz Srijema, iz Vojvodine, ali se na poseban način, sveobuhvatno, bavio svojim Srijemom i Golubincima. Pored rada kao pisac, poznat je i kao glazbenik, skladatelj tamburaške glazbe, aranžer, publicist, istraživač i svestrani umjetnik. Sakupljao je djela hrvatskog i ne samo hrvatskog narodnog stvaralaštva. Djelo koje nam je ostavio u nasljeđe uvelike nadilazi prostor u kome je djelovao. Bio je aktivan pri Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu Tomislav iz Golubinaca, čiji je bio osnivač.

Ovdje smo da bismo rekli koju riječ i o njegovoj posljednjoj knjizi koju imam u ruci „Zaboravljeni rječnik (govor golubinačkog kraja)" ili kako mi to umijemo reći „ruzmarinski Srijem".

Koliko god da danas trebamo progovoriti koju riječ o ovoj knjizi, nemoguće je barem ne spomenuti ukratko Ilijin sveukupni napor na polju glazbe, književnoga rada, te umjetnosti uopće.

ilija zarkovic 2-malaBio je jednim od najpoznatijih hrvatskih pjesnika u Vojvodini. Veći dio njegovog opusa tematski je vezan za srijemsko selo Golubince, kao i za ljude i doživljaje, koje je u svojim djelima ovjekovječio.

Pored toga što je zapisao brojna narodna usmena djela (anegdote, pjesme), veliki je njegov doprinos što je mnoga od tih djela i uglazbio.

Dopustite mi da kao sudionik u nekolicini Ilijinih djela, pa i u ovom posljednjem, kažem koju riječ koja će više biti plod mojih impresija, a manje bilo kakvo iznošenje ocjene ovog djela.

Moja skromna znanja mi ne dopuštaju da se upustim u vrjednovanje ovog djela, ali mi se čini da mi se neće zamjeriti ako kažem ono što je samo po sebi jasno, a to je da ovakve knjige spas donose.

Nije ovdje riječ samo o spašavanju riječi od nestajanja, niti puko čuvanje sjećanja na vrijeme i život koji je prošao. Čini mi se da se na ovaj način bilježi i trajno čuva značajan dio našeg identiteta. Onoga po čemu smo dio ljudskog roda.

Kao što reče doc. dr. sc. Milica Lukić: „Jezik je izuzetno važan za oblikovanje identiteta jednoga naroda, a jednako je tako za identitet svakoga jezika važan, mjesni govor". Baš tomu je posvećena ova knjiga, pa kako gospođa Lukić reče: „njegovo djelo zaslužuje naslov 'Sačuvani rječnik', koji će zasigurno privući i znanstvenike i istraživače".

Ilija je stvorio djelo, hvala mu na tome. Mi koji smo mu na bilo koji način bili od koristi bili smo sretni da možemo, rekao bih: „zamiješati po koju boju i dodati mu kičicu kako bi umjetniku pomogli da ostvari svoj izražaj".

Dočekujući mnoge bijele zore, uz njegov filigranski osjećaj za humor, mnogi od nas su imali priliku pratiti nastajanje svega onoga što je radio i svi u tome sudjelovati. Svi se možemo podičiti da smo ga barem poznavali, da nam je bio prijatelj, da smo s njim istinski živjeli život.

zaboravljeni rjecnik-malaRadeći na ovoj knjizi, on se kao dijete radovao svakoj novoj riječi koju bi pronašao. Činilo mi se na trenutke kao da uopće nije želio okončati rad na ovoj knjizi, jer je osjećao da mnoštvo riječi još treba izvući iz ropotarnice, obasjati svjetlom i dati ih naraštajima koji dolaze. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, nizale su se riječi koje je Ilija uspijevao iskopati iz vlastite i tuđe prošlosti. On koji je na neki način bio zaštitni znak rodnih Golubinaca, uistinu je bio opsjednut glazbenom i književnom arheologijom.

Mnogi od nas skloni su pohvaliti i podržati svaki ovakav plemeniti rad, ali su rijetki oni koji taj rad i provedu u djelo. Siguran sam da se ovaj ogroman Ilijin trud isplatio jer će, ako ni zbog čega, ono zbog ovog djela biti trajno prisutan u kulturi Hrvata u Vojvodini, posebice u Srijemu. Stječe se dojam da je kod Srijemaca, posebice kod Golubinčana, ova knjiga zauzela značajno mjesto.

Svi smo ponosni što je pronio glas o nama samima daleko izvan Golubinaca. Što nas je učio da volimo Golubince, da smo svi braća i sestre. On nas je učio kako se treba davati i žrtvovati za drugoga, u isto vrijeme ne misleći hoće li njemu išta ostati.

Ponosni smo i što je među nama pjevajući živio i živeći pjevao. Slušajući Iliju bilo je lako prepoznati ljepotu ovog našeg teškog života. On je tu ljepotu u svemu mogao vidjeti i naslutiti i kao takvu ostaviti u nasljeđe.

Kao srijemskog Hrvata i kao dugogodišnjeg Ilijinog prijatelja veseli me što je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata svojom prvom knjigom 'Zaboravljeni rječnik - govor golubinačkog kraja' pokazao da neće potpasti pod utjecaj centričnosti što ga generiraju mjesta koje obično doživljavamo kao centre svih događaja unutar zajednice.

Zahvalan sam Zavodu za ovu knjigu koja predstavlja još jedan doprinos kulturi vojvođanskih Hrvata, te njenom snažnijem pozicioniranju unutar vojvođanskog kulturnog prostora na koji smo toliko ponosni.

Potkraj 2009. u Subotici je iz tiska izašao deveti svezak Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, u kojem su obrađene natuknice pod slovom H. Riječ je o dosad najopsežnijem svesku - na 229 stranica obrađeno je 190 natuknica - od dinastije Habsburgovaca pa do mjere hvat. Natuknice prati 156 ilustracija te 26 uputnica. U izradi ovoga sveska Leksikona sudjelovalo je 54 autora iz Vojvodine, Hrvatske i Mađarske, od kojih desetak sudjeluje prvi put.

Na pokrajinsko natjecanje recitatora u Sečnju, među trideset recitatora, plasiralo se i četvero recitatora Hrvatske čitaonice: Davorin Horvacki, Marijana Skenderović, Josip Jaramazović i Karla Rudić, koje je pripremila Katarina Čeliković.

Spomenuti su recitatori nastupili na zonskom natjecanju recitatora u subotu, 6. ožujka 2010. godine, u čitaonici Gradske biblioteke u Subotici i ostvarili veliki uspjeh u konkurenciji od devedesetero recitatora iz općina i gradova: Subotica, Apatin, Sombor, Bačka Topola, Ada, Senta, Bečej i Mali Iđoš.

02 pobjednici mladjiRecitatore je ocijenio žiri u sastavu: Miodrag Petrović, glumac i Katalin Fazekas, pedagog, oboje iz Novog Sada.

Pokrajinska smotra pod nazivom „Pjesniče naroda mog" održat će se od 23. do 25. travnja 2010. godine u Sečnju.

03 pobjednici srednji

U okviru manifestacije pod nazivom „Etno dan", jednom od mnogih podprojekata u okviru višegodišnjeg projekta „Afirmacija multikulturalizma i tolerancije u Vojvodini" učenici, nastavnici i ravnateljica OŠ „Matija Gubec" iz Tavankuta prikazali su disnotor na starinski način bunjevačkih Hrvata.

disnotor - pranje crivaU rano jutro 6. ožujka 2010. godine, grupa učenika sedmih i osmih razreda i njihovih nastavnika okupili su se ispred škole u Tavankutu. Disnotor je održan na bać Palikinom salašu u blizini Ljutova. Uz pomoć velikog poznavatelja običaja i povijesti ovih krajeva Alojzija Stantića, lokalne mještanke snaš Lozike Skenderović i, naravno, belera Nikole Dulića, pokušali smo oživjeti te prikazati starinski način izvedbe disnotora i svih običaja vezanih uz taj značajni događaj za naše stare.

disnotor - zmareSvi sudionici dali su svoj maksimalni doprinos u realizaciji projekta zvanog: „Disnotor" (čišćenje crnog luka i češnjaka, pripremi slame za paljenje, pranju i raspravljanju svinje, čišćenju crijeva, sječenju i prženju žmara, sječenju mesa za paprikaš, divenice, tradicionalni ručak i večera uz tamburašku glazbu, vašange...).

disnotor - tamburasiNa salašu su nam se pridružili i tamburaši HKPD „Matija Gubec" Tavankut, koji su nam navečer svirali nakon završetka disnotora „učisto" - uraditi posao u potpunosti, ne ostavlja se ništa za drugi dan.

Osim gore spomenutih osoba, disnotoru je nazočila i generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, a posjetio nas je i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Branko Horvat. Aktivno su sudjelovali i predsjednik Savjeta roditelja škole Tome Vojnić Mijatov kao i članovi školskog odbora Vesna Benčik i Vesna Harangozo.

Nikola Stantić 8.a

OŠ "Matija Gubec" Tavankut

disnotor - uzna


Hrvatska čitaonica Hercegovac organizirala je u Hercegovcu od 26. do 28.veljače 2010. godine XVI. dane hrvatskoga pučkog teatra na kojem su nastupili kazališni amateri iz četiriju susjednih europskih država - Mađarske, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.

U programu je nastupilo pet kazališnih skupina: Igrokazačko društva „Petrovo Selo" iz Petrovog Sela u Mađarskoj s predstavom „Plavi miš", autora Carla Laufsa/Curta Kraatza i redateljice Ane Škrapić-Timar; HKUD „Ljutovo" iz Ljutova u Vojvodini (Srbija) s predstavom „Martinove mengule", autora Geze Kopunovića i redatelja Nandora Klinockog; HAK Travnik iz Travnika s predstavom „Family", autora i redatelja Ante Bilića; „Picollo teatar" iz Staroga Grada na Hvaru (Hrvatska) s predstavom „Francuski krevet", autora T. Rogera i redatelja Michala Babiaka te domaćin - Pučka scena Hrvatske čitaonice Hercegovac s predstavom „Iščašena ideja", autora Vjekoslava Dominia i redatelja Ivana Bratkovića.

01 hercegovac 02 2010Nakon uspješnoga nastupa, kazališne skupine i njihovi voditelji i redatelji imali su prilike čuti poticajno-kritički osvrt prof. Stjepana Pepeljnjaka o viđenim predstavama.

Uz brojnu domaću publiku, na otvaranju XVI. dana prisutni su bili i Miroslav Čačija, bjelovarsko-bilogorski župan, Boro Bašljan, načelnik Općine Hercegovac i Marija Hećimović, predstavnica Hrvatske matice iseljenika.

Ovakvim okupljanjem kazališnim grupama iz Mađarske, Vojvodine, BIH i Hrvatske pruža se prilika predstaviti se hrvatskoj publici svojim kazališnim predstavama koje izvode na hrvatskom jeziku, u dijalektu kojim govore u svojim domicilnim državama.

02 hercegovac travnik 02 2010Takvim nastupima potvrđuju svoju dugogodišnju ustrajnu namjeru očuvanja materinskog jezika u domicilnim državama. Međusobno druženje i kontakti koji su sastavni dio Dana, rezultiraju lijepom suradnjom pa je za očekivati da budu zalogom budućih Dana pučkoga teatra.

Pokrovitelji ove jedinstvene manifestacije u Hrvatskoj, koja okuplja pučke kazališne skupine, bili su Ministarstvo kulture RH, Bjelovarsko-bilogorska županija i Općina Hercegovac uz organizacijsku potporu Hrvatske matice iseljenika.

/priredila K. Č., prema www.matis.hr/

Povjerenstvo Hrvatske matice iseljenika na Natječaju Silvije Strahimir Kranjčević za najbolje literarne radove, ove je godine dodijelilo prvu nagradu za poeziju Rudolfu Miletichu iz SAD-a, a prvu nagradu za prozu Rajku Ljubiću iz Subotice (Vojvodina, Srbija) za kratku priču „Ja, mačak". Plakete Hrvatske matice iseljenika - podružnice Rijeka dodijeljene su Ani Bačić za prozu i Adolfu Polegubiću za poeziju.

Na zasluženi jednodnevni nagradni izlet u Osijek otputovali su u subotu, 27. veljače, najbolji recitatori na hrvatskom jeziku u Vojvodini sa svojim nastavnicima i voditeljima recitatorskih sekcija. Njima su se pridružili i glumci Male scene Hrvatske čitaonice. Vrlo tmurno i kišovito vrijeme poslijepodne se preobrazilo u divan dan koji je pedesetak putnika obradovao i ostao zapisan kao potpun doživljaj.

02 osijek - franjevacka crkvaKako je to bio običaj dosadašnjih izleta, djeca su najprije razgledala najstariji dio grada, osječku Tvrđu, te posjetili drage franjevce. U samostanu su ih dočekali gvardijan samostana fra Željko Jurković i fra Zoltán Dukai. U kratkoj priči, fra Željko je opisao povijest samostana i način kako sada žive, uz tugu je rekao kako je vjernika manje u novije vrijeme u crkvi jer su prilično izvan grada. Ipak, mnogi rado dolaze na pobožnosti, a napose štovatelji sv. Antuna kada se u crkvu sliju tisuće vjernika i tom se prigodom proda šest tona svijeća!

03 osijek - na topuŠetnja Tvrđom djeci je pružila mogućnost vidjeti i stare topove, zgrade i sve ono što je sada dio povijesti. Uslijedila je šetnja srdištem grada gdje su svi mogli pogledati i zgrade i ponešto zanimljivo, u čemu se istaknula osječka katedrala.

04 osijek u loziSvakoga je ipak najviše fasciniralo veliko Hrvatsko narodno kazalište iznutra. Već crveni pliš i zlatni ukrasi stvaraju poseban ugođaj, a predstava - mjuzikl „Jalta, Jalta" svakoga je ostavila bez daha, i glazba i kostimi, scenografija, gluma i pjevanje. Sve u jednoj predstavi.

Ovo je prvi put da su djeca nagrađena predstavom u velikom kazalištu, za razliku od prijašnjih godina, kada su gledali predstavu u dječjem kazalištu.

Puni dojmova, nakon skoro trosatne predstave, ovi razdragani putnici vratili su se svojim domovima sa željom da im se u budućnosti otvori mogućnost češćeg posjeta kazališnim predstavama.

 

05 osijek predstava