Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Hrvatsko društvo za pomoć učenicima „Bela Gabrić" organiziralo je 19. studenog 2011. godine u prostorijama Društva, besplatni Asertivni trening - trening komunikacijskih vještina i samopouzdanja u kojem je sudjelovalo 12 studenata i starijih srednjoškolaca. Upravo ovoj skupini prilagodila je Marija Skala, voditeljica treninga, program čiji je opći cilj bio razvijanje veće osjetljivosti za druge ljude i razvijanje komunikacijskih i socijalnih vještina.

Polaznici su naučili prepoznati različite stilove komuniciranja, kao što su pasivni, agresivni i asertivni. Za razliku od već poznatih načina komuniciranja, pasivnog i agresivnog, asertivni stil komunikacije podrazumijeva komunikaciju na otvoren, iskren i socijalno prihvatljiv način, uz uvažavanje prava drugih ljudi. Putem praktičnih primjera, individualnih i grupnih vježbi, polaznici su učili kako mogu postati svjesni svojih prava i prava drugih ljudi, kako zastupati sebe i svoje interese, a da istodobno ne narušavaju prava drugih ljudi. Oni su učili kako koristiti svoja prava, a da se zbog toga ne osjećaju nelagodno, već naprotiv, da steknu više samopouzdanja u zastupanju sebe u različitim situacijama u životu. Također, kroz vježbe učili su kako prepoznati neka ranija iskrivljena uvjerenja kod sebe i kod drugih ljudi, kako im se suprotstaviti i kako izgraditi jedan racionalniji pristup u komunikaciji.

asertivni trening2011-2„Naša udruga želi dati svoj doprinos u izgradnji kvalitetnijeg društva, a to znači pružati mogućnost usavršavanja. Zahvalni smo Mariji Skala, njezinom dragovoljnom vođenju cjelodnevnog seminara koji su naši članovi izvrsno prihvatili. Pripremila je odlične materijale, atmosfera je bila vrlo radna, za sve nas i zabavna, ali ponajprije korisna", kaže predsjednik Društva Petar Gaković.

Dražen Petrekanić, član Upravnog odbora Društva, veoma je zadovoljan ovim treningom, iako već ima iskustva u sličnim tečajevima, ali je ovoga puta na zanimljiv način upoznao „komunikacijske sposobnosti i prijedloge kako se ponašati u različitim situacijama, kako na poslovnom planu, tako i u različitim životnim prilikama, kako reagirati, smiriti strasti sa sugovornikom, izvući najbolje iz svega", te se nada ovakvim seminarima i u predstojećem razdoblju.

„Moje iskustvo s ovakvim oblikom seminara, tj. treninga nije baš bogato te sam prezadovoljna što sam mogla prisustvovati ovom asertivnom treningu. Voditeljica je bila izvrsna jer je sve sudionike uključila u aktivnosti samog programa. Prvi put se susrećem s terminom asertivne komunikacije koja je od izuzetnog značaja ne samo za nas mlađe koji smo bili sudionici ovog treninga već i za širu populaciju budući da se znanje stečeno na seminaru može koristiti u svakodnevnim situacijama. Naučili smo da je važno izreći svoje mišljenje, osjećaje, pri tom prihvatiti odgovornost kada se to ne svidi drugima, ali s druge strane ne povrijediti ni onu drugu osobu s kojom smo možda u konfliktu", istaknula je sudionica treninga Marija Jaramazović.

asertivni trening2011-3

Najmlađi sudionik, Ivan Kovač, priznaje kako je trening pomalo naporan, ali i veoma koristan.

„Svi prisutni bili su dobro raspoloženi, uz šalu i na vrlo zabavan način naučio sam ono što će mi koristiti u životu", rekao je Ivan.

Uz stručno vodstvo voditeljice Marije Skala, trening je ostvario svoju svrhu te će, po planovima HDPU „Bela Gabrić", ovakvi treninzi biti organizirani i za druge zainteresirane mlade ljude.

Tekst i fotografije: Katarina Čeliković

U okviru programa Mjesec hrvatske knjige 15. studenoga 2011. godine u osječkoj Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici predstavljena su dva izdanja Hrvatskog akademskog društva iz Subotice - „Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca" i knjiga „Osvajanje slobode: Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000." Tomislava Žigmanova.

Prof. Josip Vrbošić je istaknuo kako je „Osvajanje slobode..." važna knjiga za Hrvate s one strane Dunava, ali i za sve Hrvate ma gdje živjeli. Pozicija Hrvata u Vojvodini itekako je važna za hrvatsko-srpske odnose koji bi trebali biti u dobrom suodnosu jedino ukoliko se pokuša nivelirati položaj srpske manjine u Hrvatskoj s položajem hrvatske manjine u Srbiji. Tako posloženi oni jesu i bit će mostovi među našim narodima, kazao je Vrbošić.

predstavljanje had-osijek2011-2Prof. Stanislav Marijanović je, izrazivši zadovoljstvo knjigama u nakladi HAD-a, podsjetio na povijest veza Hrvata u matici s Hrvatima na području Vojvodine i spomenuo nekolicinu hrvatskih intelektualaca, od nadbiskupa Maksimilijana Vrhovca, koji je Hrvate nastanjivao u Banatu, pa do Petra Matije Katančića, koji je u svojim djelima pratio nastanjivanje Hrvata u Bačkoj i ukazivao na njihovu autohtonost. Spomenuo je i dr. Josipa Andrića, koji je skladao više od 700 kompozicija i autor je opere „Dužijanca", što je općepoznata samobitnost Hrvata.

Marijanović je spomenuo i druge hrvatske intelektualce, a među inima i književnike Petka Vojnića Purčara i Jasnu Melvinger, koji su, kako je dodao, svojim stvaralaštvom zadužili hrvatsku zajednicu.

O projektu Leksikona ovom je prigodom govorio njegov glavni urednik dr. Slaven Bačić, a o svojoj najnovijoj knjizi „Osvajanje slobode..." govorio je Tomislav Žigmanov.

Tekst i fotografija: Slavko Žebić

U prostorijama Hrvatske paneuropske unije, u Jurišićevoj 1 u Zagrebu, 14. studenoga 2011. godine predstavljena najnovija knjiga Tomislava Žigmanova Osvajanje slobode: Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000. u izdanju Hrvatskog akademskog društva iz Subotice. Deseta je to knjiga aktualnog ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici i profesora filozofije na Teološko- katehetskom institutu Subotičke biskupije rođenog 12. svibnja 1967. u Tavankutu.

U ime organizatora Instituta za migracije i narodnosti i Hrvatske paneuropske unije predstavljanje je otvorio njezin predsjednik prof. dr. sc. Pavo Barišić, podsjetivši kako je autor diplomirao filozofiju u Novom Sadu, da piše pjesme, refleksivnu prozu, eseje te znanstvene i filozofijske radove.

„Žigmanov redovito prati i manjinsku i međuetničku problematiku, te piše i objavljuje o položaju hrvatske manjine u Vojvodini, a do sada je objavio dvadesetak filozofskih radova u zbornicima i časopisima, izvršni je urednik Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca i autor socioloških monografija Hrvati u Vojvodini danas - traganje za identitetom (Zagreb, 2006) i Osvajanje slobode : Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskoga prevrata 2000. (Subotica, 2011)", predstavio je ukratko Tomislava Žigmanova prof. Barišić.

predstavljanje osvajanje zg-2Knjigu koja ima nesumnjivu povijesnu vrijednost i koja će vremenom ostati kao trajno svjedočenje o jednom vremenu i o glavnim akterima toga vremena u životu hrvatske manjinske zajednice u Srbiji predstavio je dr. sc. Robert Skenderović s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, ustvrdivši da je Žigmanovljev stil jasan i bridak, da je knjiga pisana vrlo otvoreno, te da autor analitički zadire u društvene i političke odnose koji su oblikovali manjinski položaj Hrvata u Srbiji tijekom posljednjeg desetljeća i bez sustezanja govori o svim problemima koji su ih pogađali.

„Podatak autora kako je broj Hrvata u Vojvodini od 109.204 iz 1981. godine pao na svega 56.546, koliko ih je zabilježeno na posljednjem popisu 2002. godine, i da se smatra kako je zbog rata iz Vojvodine tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća moralo otići oko 40 tisuća Hrvata najbolje svjedoči o tragediji koja je tu malu zajednicu zadesila proteklih desetljeća. Stoga je odlazak Miloševića s vlasti 2000. godine doista važna prijelomnica, nakon koje su Hrvati ponovno počeli tražiti svoje mjesto u vojvođanskom društvu, boreći se pritom s predrasudama i netrpeljivostima, nedovoljnom demokratskom izgrađenosti sredine u kojoj žive, ali i s vlastitim slabostima", rekao je Skenderović i zaključio kako usprkos svim problemima, autor sagledava posljednje desetljeće kao razdoblje napretka u kojemu je hrvatska zajednica u Vojvodini uspjela napraviti veliki iskorak u institucionalnoj organizaciji, a taj je put prema ostvarivanju manjinskih prava težak i mukotrpan pa je naslov knjige „Osvajanje slobode" vrlo dobro izabran.

predstavljanje osvajanje zg-3Drugi predstavljač knjige dr. sc. Aleksandar Vukić, znanstveni suradnik Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, u potpunosti se složio sa izrečenim i dodao kako je koncepcijski i sadržajno riječ o iznimno vrijednoj knjizi te da je autor koristeći politološku i povijesnu metodu te institucionalnu analizu napisao veoma uspjelu studiju slučaja o položaju hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji.

Tomislav Žigmanov je na početku svoga izlaganja zahvalio svima na dolasku kao i organizatorima predstavljanja te istaknuo kako je njegovo temeljno polazište u ovoj knjizi društveni položaj hrvatske zajednice u Vojvodini, a ukoliko se zanemari breme povijesnog nasljeđa koje nije malo, u sadašnjosti ga određuju tri važna, unutar sebe složena i među sobom različita činitelja.

predstavljanje osvajanje zg-4„Prvi i najvažniji među njima su političke konstelacije, (ne)kvaliteta manjinskih politika, ekonomsko stanje i ukupne društvene prilike u Srbiji, dakle države u kojoj žive Hrvati, o kojima je u ovoj knjizi riječ. Drugi među njima su odnosi unutar same hrvatske zajednice, njezinih institucija, njihov broj i vrsta, narav unutarnje distribucije moći i procesi koji se realiziraju i inicijative koje su na djelu unutar same zajednice, a treći je narav hrvatsko-srpskih odnosa i vanjska politika Republike Hrvatske spram Republike Srbije, i to prije svega u onom dijelu koji se odnosi na ovdašnje Hrvate", rekao je Žigmanov uz dodatak kako ova knjiga slijedi prethodno djelo Hrvati u Vojvodini danas: traganje za identitetom, u kojoj je obrađen društveni položaj Hrvata u Vojvodini od raspada socijalističke Jugoslavije pa do početka ostvarivanja manjinskih prava u prikladnim institucijama koje su financirane iz državnog proračuna, to jest do 2002. godine.

Tekst i fotografije: Zlatko Žužić

Ovogodišnji, 34. po redu, Međunarodni sajam knjiga i učila „Interliber" održan je na Zagrebačkom velesajmu od 8. do 13. studenoga, pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Prilično hrabro, organizatori su ove godine odlučili da hrvatska središnja nacionalna manifestacija posvećena knjigama traje jedan dan dulje, a društvo su joj u zajedničkom terminu pravili još pet sajmova: „Inova", „Educa", „Zim Ski Show", „Info Restart" i „Sajam glazbe, plesa i multimedije".

Bila je to svojevrsna mješavina poslovnih, izložbeno-kulturnih, edukativnih i zabavnih sadržaja, a tijekom šest dana trajanja najvećega i najstarijega sajma knjiga u Hrvatskoj posjetiteljima je na ukupno 15.000 četvornih metara prostora izložena godišnja produkcija 300-tinjak izdavača, što je još jednom potvrdilo „Interliberov" status najomiljenije hrvatske književne manifestacije.

U Zagreb su ove godine došli izdavači iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, ali i Austrije, Irana, SAD-a, Velike Britanije, Rumunjske... Njima cijena četvornog metra od šezdeset eura (dvaput više nego u Beogradu) očito nije bila previsoka.

interliber 2011-2Nažalost, i u novom izdanju Sajma stare organizacijske boljke su ostale, pa ni ove godine posjetitelji, baš kao ni izlagači, nisu dobili tretman kakav zaslužuju - primjerice, marketinga gotovo uopće nije bilo, a web stranica jedva da postoji. Tako da se „Interliber" i ove godine, kao i prethodnih, sveo na divovsku knjižaru smještenu u dvama paviljonima u kojima se mogu kupiti knjige s velikim popustima ili barem razgledati kompletna knjiška produkcija u posljednjih nekoliko godina. Naime, niti jedno pravilo koje vrijedi za sve ozbiljnije sajmove u svijetu u Zagrebu se ne poštuje, iako se radi o sajmu koji iza sebe ima desetljeća tradicije, i u godini kada je izdavaštvo imalo strelovit pad prometa izdavači više nemaju strpljenja za stalne propuste, a ni za cijene gotovo ravne onima u Frankfurtu.

Upravo ta činjenica je jedan od razloga, kažu nam u Hrvatskoj matici iseljenika, što izdavaštvo hrvatskoga iseljeništva ove godine nije bilo zastupljeno na „Interliberu", pa tako ni hrvatske zajednice u Vojvodini.

Od hrvatskih izdavača najviše su izložbenog prostora zauzele najveće izdavačke kuće - „Algoritam", „Školska knjiga" i „Profil", dok je uz prodajnu izložbu nekoliko tisuća naslova „Interliber" bio krcat i brojnim popratnim sadržajima kao što su: prezentacije, dodjele nagrada, razgovori s autorima, književne radionice, kvizovi za poticanje čitanja, okrugli stolovi i slični događaji.

interliber 2011Da je „Interliber" manifestacija od iznimne kulturne važnosti najbolje je posvjedočila rijeka posjetitelja koja je tijekom šest dana protjecala između mnogobrojnih štandova nakladnika u dvama velesajamskim paviljonima, a u toj rijeci posjetitelja našli su se i bački Hrvati. U organizaciji Hrvatskoga nacionalnog vijeća iz Subotice putovali su učenici Gimnazije „Svetozar Marković" koje je vodio profesor Zoran Nagel, a u organizaciji Osnovne škole „Matija Gubec" učenici iz Tavankuta u društvu svojih nastavnika i nekoliko roditelja.

„Budući da već nekoliko godina redovito dolazimo na 'Interliber', shvatili smo da nam jedan dan nije dovoljan za razgledavanje ovog najvećeg sajma knjiga u Hrvatskoj. Zato smo ove godine organizirali dvodnevni posjet 'Interliberu' i nazvali ga 'javni sat hrvatskoga jezika', s ciljem usavršavanja naših nastavnika koji predaju na hrvatskome jeziku, ali i pružanja mogućnosti našim učenicima da čuju matični jezik koji uče", rekla je voditeljica Stanislava Prčić i pojasnila kako, kao praktičar, misli da nastava nije kompletna ako ostane samo u okvirima školskih klupa.

Mladi Hrvati iz Vojvodine bili su na „Interliberu" gosti predsjednika Uprave „Školske knjige" prof. Ante Žužula i sudjelovali su u predstavljanju nekoliko najnovijih izdanja te najveće i najuglednije nakladničke kuće u Hrvatskoj, prepoznatljive kao zaštitni znak hrvatskoga izdavaštva, koja već 60 godina predstavlja najbolje u hrvatskom nakladništvu.

„Već više od pola stoljeća 'Školska knjiga' odgaja naraštaje, okupljajući najuglednije autorske timove iz znanosti, obrazovanja i kulture, a svojim nakladničkim programom slijedi suvremene svjetske dosege u obrazovanju, objedinjujući ih s tradicionalnim vrijednostima nacionalne kulture", kaže za naš list prof.Žužul i dodaje kako je njegova nakladnička kuća pokretač i nositelj brojnih nacionalnih projekata, od udžbeničkih, stručnih, znanstvenih, leksikografskih i kulturoloških knjiga i priručnika, do lijepe književnosti, dječje knjige, časopisa i drugih vrijednih izdanja, te da kao kuća promiče vrhunske standarde izdavaštva.

Tekst i fotografije: Zlatko Žužić

Povodom proslave 43. rođendana Radio Subotice ta je medijska kuća svojim sugrađanima priredila koncert Vojvođanskoga simfonijskog orkestra, koji je održan 13. studenoga u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Uz Beethovenovu uvertiru „Cariolan" te Simfoniju br. 4 u b-duru istoga skladatelja, gostujući glazbenici su uz mladoga hrvatskog violinista Marca Grazianija ovom prigodom izveli i Koncert za violinu i orkestar u d-duru Čajkovskog.

Dvadesettrogodišnji Marco Graziani iz Zagreba slovi za jednog od najboljih hrvatskih glazbenika mlađe generacije. Za najboljega mladog hrvatskog glazbenika proglašen je 2006., a za najuspješnijega hrvatskog violinista 2005. i 2006. godine.

koncert vojv filharmonije 2011Marco Graziani ima solidno iskustvo koncertiranja diljem svijeta - od Europe, preko Rusije i Japana do SAD-a. Nastupao je sa svim vodećim komornim i simfonijskim orkestrima u Hrvatskoj, sa Slovenskom filharmonijom, Kaunaškom filharmonijom i Festivalskim orkestrom Lisabona. Ovo je njegov drugi nastup s Vojvođanskim simfoničarima o kojima ima pozitivno mišljenje.

„S istim repertoarom nastupili smo prije dva tjedna u Novom Sadu. Vojvođanski orkestar je relativno mlad i polako stvara reputaciju. Već sada su jako dobri, ali mislim da bi mogli izrasti u jedan renomirani orkestar", smatra Graziani.

koncert vojv filharmonije 2011-3-mZahvaljujući se subotičkoj publici nakon koncerta, umjetnički ravnatelj i dirigent Vojvođanskoga simfonijskog orkestra maestro Berislav Skenderović izrazio je zadovoljstvo što je imao prigodu nastupati u gradu iz kojeg potječe.

„Nažalost, nemamo prigodu tako često gostovati u Subotici, ali se nadam da će nas u budućnosti, oni koji vode računa o tome, ponovno pozvati", rekao je maestro Skenderović.

Vojvođanski simfonijski orkestar djeluje od 2001., a od prošle godine ima status pokrajinske institucije kulture.

Tekst: Davor Bašić Palković

Fotografije: Bojana Jurić

Dramska skupina HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora gostovala je 12. studenoga 2011. godine u Svetozaru Miletiću, s predstavom „Oporuka". HBKUD „Lemeš" već dugi niz godina surađuje sa Somborcima, a osobito dobru suradnju ima upravo s dramskim odjelom.

Posljednji susret predstavljao je druženje i razmjenu iskustava pred gostovanje ovih dvaju društava u Republici Hrvatskoj. Oba društva gostovala su u matičnoj domovini 19. studenoga - Somborci u Vinkovcima, a Lemešani na manifestaciji „Noć kazališta u Belom Manastiru" gdje su se predstavili s ovogodišnjom nagrađenom predstavom na zonskom natjecanju u Bečeju „Stipanova princeza" po tekstu Marjana Kiša, u režiji Antuna Aladžića.

Tekst i fotografija: Lucia Tošaki

Šokački Hrvati, ma gdje bili, ponosni su na svoj dijalekt, po kome ih uvijek možemo prepoznati. Tako se njihov govor razlikuje u zavisnosti od mjesta do mjesta, sve sa specifičnim riječima koje su karakteristične za pojedina sela. Šokački govor pripada ikavici (dite, mliko, bilo), nazivaju ga i šćakavskim jer ima šć, primjerice kažu oprašćam, ne poznaje glas h, pa kažu rana (hrana) ili mijenjaju h sa j (oraj, snaja), ili sa v (kruv, ruvo), a još uvijek čuvaju i stare nastavke ili sažimaju ao (piso, kazo). Monoštorski Šokci „divanu šokački" kod kuće u obitelji, na ulici, pa i u službenim prigodama. Posebice čuvaju ovo blago očitovano u pjesmi i prozi.

Kulturno-umjetničko društvo Hrvata „Bodrog" iz Bačkog Monoštora 12. je studenoga organiziralo večer šokačkog divana. Tom prigodom, recitirane su pjesme pjesnika, koji dočaravaju svakidašnje radosti i jade, kao i unutarnje nemire, kroz šokačku rič. U programu su sudjelovali članovi KUDH-a, od najmlađih, pa do seniora, kao i Marija Šeremešić iz udruge „Urbani Šokci".

vecer sokacke ikavice2011-2Prisutne je prvo pozdravio predsjednik KUDH-a Željko Šeremešić, izrazivši radost što se čuva monoštorski divan, tijekom večeri i sam je recitirao pjesme koje je napisao, a izveden je i igrokaz „Rizanaca tvrdi nasuvo", čiji je autor također Šeremešić, u kome su sudjelovali Miljana Pejak i Jovan Periškić.

Program je vodila i pjesme recitirala Marijana Šeremešić. Svoje pjesme čitala je i Anita Đipanov. Djeca su recitirala stihove već poznatih monoštorskih pjesnika, kao što su Stipan Bešlin, Antun Kovač - „Bački Monoštor", „Puna soba", Adam Bešlin - Nova - „Sićanja" i Ivan Pašić - „Šokački divan nestat neće".

Izvorinke i dječja grupa KUDH-a uljepšali su cijeli događaj pjevajući tradicionalne pjesme. Marija Šeremešić govorila je o značajnim Šokcima - Monoštorcima u književnosti, među kojima se ističe, naravno Stipan Bešlin (1920.-1941.), kao i manje poznati Josip Pašić (1913.-2010.), svećenik, iza koga su ostali romani i proza koja opisuje Monoštor, njegove stanovnike i njihov život.

Tekst: Zdenka Mitić

U Galeriji „Jelačić" u Petrovaradinu 9. studenoga 2011. otvorena je izložba pejzaža i veduta pjesnikinje, književnice, sveučilišne profesorice i slikarice, prof. dr.Jasne Melvinger. Tematski raznovrsni likovni ostvaraji ove umjetnice, koja je slikala mrtvu prirodu, barokno dizajnirane predmete i portrete, pokazali su nam kako je umjetnica stvarala jedan čudesni, razigrani svijet boja, viđenja, želja i stvarnosti.

Nakon pozdravne riječi predsjednika HKPD-a „Jelačić" Josipa Pokasa, koji nije krio oduševljenje što je upravo ova galerija domaćin izložbe koja je prvi put dostupna javnosti, izložbu je otvorio likovni kritičar Sava Stepanov. Govoreći o umjetnici koja je u stalnoj potrazi za stvaralaštvom i isticanjem vlastita senzibiliteta, Stepanov je istaknuo:

„Ono što je u njenom vidokrugu, umjetnica pretvara u fine lirske zapise. U svim ostvarenjima Jasne Melvinger ponajviše uzbuđenja, senzacije i senzibiliteta postoji u njenom odnosu prema liniji. To odista primarno likovno sredstvo ove umjetnice posjeduje veoma široku skalu mogućih konstituiranosti. Jasnina linija je senzibilna, lepršava, zavodljiva, arabeskna, razigrana, nervozna, hitra i dinamična, ili je puna, troma, teška i snažna, usporena, dramatična, skoro zagrebana, iskopana iz dubine papira ili iz dubine duše. U svim tim crtežima linija nije ništa drugo do kardiogramski zapis kojim su jasno i točno zabilježeni otkucaji umjetničina srca, sva njena uzbuđenja i svi njezini umjetnički i egzistencijalni nemiri. Kada se bavi pejzažnim prizorom ili se posvećuje figuri, kada je zabavljena temom mrtve prirode ili problemom interijernih kompozicija, ona linijom obuhvaća oblik i određuje mu karakteristike istodobno i opet baš linijom iskazuje svoj odnos prema nacrtanoj predstavi. Ona je umjetnica koja crtežom objavljuje čitav svoj umjetnički stav, svoj likovni, poetski i metaforični odnos prema aktualnom svijetu, uspijevajući linijom ilustrirati stanje svijesti u vremenu u kojem živimo i preživljavamo. Ona je umjetnica sposobna pred takvim svijetom u sebi pronaći vlastite vrijednosti koje osiguravaju dijalektički proces, koji tvoračkim principima ostvaruje univerzalne vrijednosti kojima je moguće prevladati opterećujuće osjećanje epohalne krize tijekom svih tih nesretnih i tmurnih godina."

jasna melvingerGovoreći o vlastitoj izložbi, Jasna Melvinger podijelila je s nama sljedeće:

„Izložila sam tridesetak svojih pastela, akvarela, crteža tušem i slika u kombiniranoj tehnici. Sve su to moji radovi koji su nastajali 90-ih godina u doba kada sam veoma pasionirano slikala, nastojeći se na neki način suprotstaviti izolaciji, čami, samoći ratnih godina. Slikala sam s balkona mog nekadašnjeg novosadskog stana. Slikala sam bogatu panoramu koja se širila preda mnom, Dunavac s plovilima i splavovima, Ribarsko ostrvo i pejzaže Ribnjaka, Kamenice, sve do Beočina i Crvenog Čota. Zanimljivo je reći da sam na svojim radovima slikala i prizore kojih danas više nema, kada je u pitanju Most slobode ili zgrada RTV-a, objekti koji su nestali pod NATO bombama. Izlagala sam i veće formate, ali ove radove manjeg i srednjeg formata nikada ranije nisam imala prigodu izložiti, tako sam i odgovorila na molbu ravnatelja Galerije 'Jelačić' i sada imam zadovoljstvo izlagati u svom rodnom gradu".

Izložba Jasne Melvinger u Galeriji „Jelačić" na Petrovaradinu može se pogledati do četvrtka, 24. studenoga.

Tekst i fotografija: Ankica Jukić-Mandić