Pozovite » (+381) (0)24 535-533

kako_se_branilo_dostojanstvoNova knjiga Vojislava Sekelja „Kako se branilo dostojanstvo" svečano je predstavljena tijekom obilježavanja 15. prosinca, dana izbora prvoga saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje je upriličeno u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Tom je prigodom izveden kulturno-umjetnički program, a tijekom večeri predstavljen je i kalendar koji sadrži kratke biografije i fotografije 12 glasovitih Hrvata i Hrvatica iz Vojvodine, a koji su zajednički izdali Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ.

Tekstovi koje je pisao tijekom devedesetih godina nisu, nažalost, niti danas izgubili na aktualnosti, kada je riječ o srbijanskoj političkoj sceni, kaže Vojislav Sekelj, autor knjige „Kako se branilo dostojanstvo". Knjiga sadrži tekstove pisane za „Glas ravnice" i „Žig" i objavljena je polovicom studenog u nakladi Hrvatskog akademskog društva.

Pjesnik, romanopisac, književni kritičar, publicist i urednik Vojislav Sekelj, dobitnik je ovogodišnje nagrade „Balint Vujkov Dida" za životno djelo na području književnosti. Jedan je od rijetkih koji je u prošlim, olovnim vremenima pisao na hrvatskom jeziku.

„Tekstovi koje sam pisao prije petnaest ili dvadeset godina još uvijek imaju poveznice sa stvarnošću", kaže autor Vojislav Sekelj.

predstavljanje vojo 2011„Na političkom planu, ili polju, ništa se nije bitno promijenilo. Struktura je drugačija, ali ljudi su ostali isti. Možete okretati glavu koliko hoćete, ali je tako. Mi starim obećanjima idemo u nove pobjede. Što se tiče mržnje, vodim se stihom iz 'Antigone' - Ne iz mržnje, već iz ljubavi rođen. Prije svega, smatram da je mržnja prirodni poriv čovjeka, jednako kao i ljubav. Ali, na ovim prostorima mržnja nije bila kao takva, ona je bila stav, pogled na život. E, to je mene bunilo i protiv toga sam se borio."

Predstavljajući knjigu, Tomislav Žigmanov koji ju je priredio, ističe kako Vojislav Sekelj, afirmirani književnik, koji je sve procese prije petnaestak godina mogao gledati sa strane, u lagodnoj poziciji promatrača, izabire poziciju angažirana intelektualca, i ulazi u proces beskompromisne obrane dostojanstva. Dostojanstva svake osobe koja je objekt raznih negativnih procesa, ali i obrane dostojanstva hrvatskoga naroda. On to čini na dostojanstven način, tintom i perom.

Na sve uvrede odgovara okretanjem drugog obraza, svjedočenjem kršćanstva, nastupajući iz humanističkog svjetonazorskog okvira, veli Žigmanov.

„Tada je trebalo imati ne samo hrabrosti svjedočiti određenu vrstu spremnosti za sudjelovanjem u hrvatskim programima, nego je trebalo, napose kod onih koji su već imali etablirano ime, i određeni status, založiti se i krenuti malom barčicom hrvatske zajednice u Vojvodini i biti perjanica u onome što smo imenovali u knjizi, u obrani dostojanstva."

Vojislavu Sekelju poznata je humanistička tradicija današnje Europe i iz tih vizura on ulazi u sudar s bezumljem i kaosom koji se oko njega događao. Sve negativne napise i utjecaje, prije svega propagandu, Vojislav Sekelj razobličuje, ukazujući da su to notorne laži, ističe, među ostalim, Tomislav Žigmanov.

vojislav sekelj-2Sredinom devedesetih Sekelj ukazuje i na manipulacije unutar hrvatske zajednice i to je prvi put da je netko smogao hrabrosti kritički samo-tematizirati vlastitost ulazeći u dijalog u svezi s djelovanjem i potezima prvaka u hrvatskoj zajednici.

„Za tri teksta objavljena u „Žigu" bio je sudski gonjen, zbog navodne uvrede i klevete i tako platio i osobnu cijenu vlastita angažmana. Vlastiti primjer svjedočenja i sudjelovanja u obrani dostojanstva često ide i uz osobne žrtve. Tim prije moramo tim ljudima iskazivati počast, jer su njihovi zalozi, za nas koji dolazimo kasnije, uzor, ali i opomena da moramo znati kako sudjelovanje u javnosti, u prostoru informiranja jest odgovorni čin koji mora počivati na načelima odsustva mržnje, ljubavi prema istini i pozitivnom odnosu prema drugome", zaključuje Tomislav Žigmanov.

Knjiga Vojislava Sekelja „Kako se branilo dostojanstvo" može se kupiti u Subotici u prostorijama Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (Beogradska cesta 31) i u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata (Harambašićeva 14), po cijeni od 500 dinara.

Tekst: Siniša Jurić

danica 2012-mPolovicom prosinca 2011. iz tiska je izašao popularni narodno-crkveni kalendar „Subotička Danica" za 2012. godinu. Riječ je o godišnjoj periodičnoj publikaciji na hrvatskome jeziku, s tradicijom duljom od 130 godina, koju u posljednjih četrdesetak godina izdaju svećenici Subotičke biskupije.

Objavljujući ponajprije tekstove vezane uz vjerski i kulturni život, s obrazovnim i odgojnim nakanama, nova Danica ostala je vjerna sebi. Izrastala na tradiciji poznog prosvjetiteljstva i romantizma, ovaj kalendar je imao za cilj raditi na kršćanskoj prosvjeti puka i na očuvanju nacionalnog identiteta. Glavni i odgovorni urednik ovogodišnje „Subotičke Danice" je katedralni župnik msgr. Stjepan Beretić.

Najveći broj članaka vjerske je provenijencije, zatim slijede prilozi na etno-kulturne i povijesne teme, te književni napisi. Kako je to uobičajeno, nakon osnovnih astronomskih i vremenskih podataka, Danica donosi i osnovne informacije o Katoličkoj crkvi u svijetu, u Hrvata te u Srbiji. Posebno su zanimljivi prilozi msgr. Andrije Anišića koji piše na temu straha u Bibliji te karmelićana Ante Stantića i Mate Miloša koji pišu o prvom kandidatu bunjevačkih Hrvata za sveca Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Papine dokumente i pisma tumači vlč. Mirko Štefković, a o Milanskome ediktu iz 313. godine vlč. Dragan Muharem.

Osim bilježenja obljetnica značajnijih događaja i pojedinaca, što su ovoga puta priredili Stjepan Beretić i Katarina Čeliković, Danica donosi iz pera Željke Zelić kroniku najvažnijih događaja iz crkvenog i narodnog života u 2011. godini. Bernadica Ivanković piše o knjiškoj produkciji vojvođanskih Hrvata između dvaju Dana Balinta Vujkova, a Tomislav Žigmanov o 40 godina od pojave prvoga i objavi desetoga zbornika u ovdašnjoj hrvatskoj knjiškoj praksi. I ova Danica sadrži i priloge mladih i djece.

Kalendar „Subotička Danica", obima 286 stranica, može se kupiti po cijeni od 350 dinara u svim katoličkim crkvama Subotičke biskupije.

Tekst: Katarina Čeliković

kolonizacija2011-1Davne 1945. godine u Stanišić su stigli prvi kolonisti iz Dalmacije. Njihovi potomci, u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, već drugu godinu zaredom obilježavaju ovaj događaj. Manifestacija je upriličena 10. prosinca u prostorijama MKUD „Ady Endre" u Stanišiću.

O dolasku Hrvata iz Dalmacije govorio je Mario Bara, profesor Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, s temom predavanja Koloniziranje Hrvata iz Dalmacije u Vojvodinu 1945./46. godine.

Pripreme za kolonizaciju i agrarnu reformu vršene su još tijekom rata kroz aktivnosti tijela AVNOJ-a i zemaljskih antifašističkih vijeća. Osnovano je Ministarstvo za kolonizaciju i donesen je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (23. VIII. 1945.). Naime, po okončanju rata u Vojvodinu su dolazila povjerenstva koja su pripremala kolonizaciju svojih sumještana. Ciljevi kolonizacije i agrarne reforme bili su promjena etničke strukture, stvaranje ideološkog i političkog uporišta novim vlastima i socijalno zadovoljenje, prije svega boraca.

Putovanje je trajalo dugo - i do nekoliko tjedana. Prilikom koloniziranja Hrvata vodilo se računa da u blizini već žive Hrvati, tako je u okolici Stanišića postojalo naselje Kaćmar, naseljeno bunjevačkim Hrvatima. Nakon doseljavanja nastupilo je razočaranje uvjetima života u Stanišiću, zbog čega je došlo do povratka jednog broja kolonista, primjerice od kolonista s Brača ostala je samo jedna obitelj.

Poslije predavanja, Mario Bara je iskoristio prigodu porazgovarati i čuti iskustva kolonista.

Bilo je zanimljivo razmišljanje Jure Vojkovića: „Stvarao je privid da smo mi nagrađeni dolaskom ovdje. Otac mi je rekao da smo nagrađeni jer smo dobili osam jutara zemlje i kuću, švapsku. Osobno mi se činilo da smo oštećeni i poslani na rad, zato i nisu slali bilo koga nego borce, sigurne i provjerene ljude."

Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, o organiziranju ovoga susreta je rekao: „Rado smo se odazvali pozivu predsjednika HKD-a 'Vladimir Nazor' iz Stanišića Ivana Karana da budemo suorganizatori ove manifestacije. To je prilika da pokažemo da su Hrvati u Vojvodini heterogena zajednica i da uz one najvidljivije ima i drugih grupacija. Ove manifestacije su važne kako bi se učvršćivala sjećanja na događaje iz naše povijesti. Također, ovo su važne karike u učvršćivanju naših institucija u Vojvodini."

Pred kraj proslave gosti iz Surčina su uz gitaru počeli pjevati, a pridružila im se cijela dvorana - gosti iz Beograda, Surčina, Zrenjanina, Novog Sada, Subotice, Sombora, Riđice i Stanišića, te predstavnici Udruge lađara iz Metkovića i njihov predsjednik Marko Marušić.

Tekst i fotografija: Savo Tadić

75- godina nazora so-0Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" iz Sombora obilježilo je 10. prosinca 2011. godine 75 godina postojanja, a slavlje je uveličala Povelja Republike Hrvatske koju je ovome društvu dodijelio hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović. Jubilej je obilježen bogatim kulturno-umjetničkim programom kojim su se predstavili članovi svih sekcija Društva. Najzaslužnijima su uručena i priznanja.

Somborski „Nazor" osnovan je 6. prosinca 1936. godine i bez prekida djeluje sve do danas. Najmlađi članovi, uzdanice društva, veoma su aktivni, tako da su se tijekom programa mogli vidjeti i njihovi, nešto suvremeniji nastupi, a standardne bunjevačke plesove iz Bačke i Banata izveo je prvi sastav Društva, kaže predsjednik HKUD „Vladimir Nazor" iz Sombora Mata Matarić.

75- godina nazora so-1„Veoma smo intenzivno prionuli obilježavanju ovoga datuma. Nastupilo je oko stotinu sudionika, koji su prikazali rezultate rada u proteklom razdoblju. Članovi društva su dobi od pet, šest godina, pa sve do onih koji iza sebe imaju životni staž od sedamdesetak godina. Mogla se vidjeti kvaliteta koju je Društvo odnjegovalo i tako ćemo nastaviti i ubuduće."

Sedamdeset i pet godina upisanih u kalendar postojanja i rada Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Vladimir Nazor" iz Sombora, predstavljaju ustrajnost jedne kulturne udruge u očuvanju jezika, običaja i kulturnog izričaja hrvatskog naroda na području toga grada. Tako su i zaslužili Povelju Republike Hrvatske, najviše priznanje koje kulturne udruge mogu dobiti, i koju je tijekom svečane Akademije uručila Generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Suboticije, Ljerka Alajbeg.

75- godina nazora so-3U povodu 75. rođendana Društva, izdana je i Monografija, druga po redu, u kojoj je predstavljeno posljednjih 25 godina rada Društva. Prethodna je izdana u povodu 50 godina rada, 1986. godine. Novo će izdanje biti potpunije jer je proteklih 25 godina bilo znatno bogatije, veli Mata Matarić.

„Monografija će ovoga puta biti bogatije opremljena, kako i priliči udruzi koja slavi 75. rođendan. To ne samo da je veliki, nego je i najveći jubilej naše Udruge."

Dramska sekcija Društva prikazala je ulomak iz predstave „Pa to je užas!", a svečanost su svojim nastupom uveličali i Valentina Krempatić, pobjednica ovogodišnjeg „Guitar Art Festivala" i Slavonsko tamburaško društvo „Pajo Kolarić" iz Osijeka.

Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Hrvatska riječ

nosnjehrvata_matis-1-mU godini obilježavanja 60. obljetnice, 7. prosinca u Hrvatskoj matici iseljenika (HMI) svečano je otvorena dojmljiva izložba pod nazivom „Tradicijsko ruho Hrvata u Vojvodini" autora Josipa Forjana. Riječ je o reprezentativnoj postavi iznimno vrijednih i unikatnih starinskih narodnih nošnji koje pripadaju tradiciji hrvatskoga naroda u Vojvodini. Posebnost ove izložbe ogleda se u činjenici što se prvi put, na jednom mjestu, predstavljaju sve narodne nošnje Hrvata, s područja Srijema, Bačke i Banata. Simbolika je to koja ukazuje na važnost Hrvata u Vojvodini kao iseljeničke zajednice, a jednako tako i na dobru suradnju s Maticom iseljenika, istaknula je ravnateljica HMI Katarina Fuček.

nosnjehrvata_matis-3-m„Veličanstvena je to izložba koja pokazuje sve bogatstvo tradicije, običaja i tradicijske kulture Hrvata u Vojvodini. Prikazano je to muškim i ženskim narodnim nošnjama koje su početkom prošloga stoljeća bile u uporabi, ali su sada dio povijesti. One pokazuju duh Hrvata u Vojvodini, stapanje sa zemljom, s krajem u kojem su nastale, pokazuju ljubav prema hrvatskim osobitostima. To je nešto po čemu su Hrvati u Vojvodini ostali prepoznatljivi i čime su se predstavljali drugima", rekla je Katarina Fuček i dodala kako vrijednosti skrivene u ruhu treba čuvati i to očuvanje poticati.

Izložbu su, uz emotivni naboj, pratili i vojvođanski Hrvati koji žive u Zagrebu, te ju tako uveličali.

Vojvođanski Hrvati dali su sasvim sigurno značajan doprinos očuvanju vlastita identiteta. Zato je važno poticati stvaralaštvo hrvatske zajednice u Vojvodini, jer u uvjetima odvojenosti od matice, to nije lako. Ipak, ono i dalje postoji, kaže ravnateljica Hrvatske matice iseljenika.

„Postoje ljudi koji su predvodnici takova duha i bez njih bi se teško kroz povijest očuvao hrvatski identitet, ne samo u Vojvodini, nego i u drugim zemljama. Ipak, Vojvodina je poseban primjer zbog bliže nam povijesti. Međutim, procesi koji se odvijaju u obje zemlje sigurno otvaraju i nova vrata i nove mogućnosti. Zasigurno su manjine te koje povezuju dvije zemlje i svojom kulturom i tradicijom obogaćuju svijet u kojem živimo i pridonose jednom drugom gledanju u budućnost."

nosnjehrvata_matis-5-mPosebice je zanimljiva banatska hrvatska narodna nošnja koja je posljednjih desetljeća nestala iz života i s folklorne scene, kao posljedica migracija i nestajanja hrvatskoga življa u tom dijelu Vojvodine, pa je za ovu izložbu napravljena vjerna rekonstrukcija temeljena na starim fotografijama, što je iznimno vrijedan doprinos čuvanju i obnavljanju tradicije na tim prostorima.

Puno je ljudi sudjelovalo kako bi imali jedan umjetnički i kvalitetan autentični prikaz tradicijske kulture vojvođanskih Hrvata, kaže ravnateljica Fuček. Izložbeni eksponati vlasništvo su Gradskog muzeja Subotica, Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba, obitelji Piuković i Vojnić Purčar iz Subotice, obitelji Čoban iz Bača i Rukavina iz Zagreba.

nosnjehrvata_matis-4-mMnogobrojne nazočne među kojima bilježimo izaslanika ministra ministarstva kulture RH, Srećka Šestana, ravnatelja Uprave za glazbeno-scensku djelatnost, koji je pozdravio nazočne, potom Andriju Ađina, dopredsjednika Nacionalnog vijeća hrvatske nacionalne manjine za Podunavlje, Petra Kuntića, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, Tomislava Žigmanova, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Istvána Hullóa, ravnatelja i Svetislava Milankovića, tajnika Gradskog muzeja Subotica, te Grgu Piukovića, člana obitelji vlasnika dijela izložaka izložbe, pozdravili su ravnateljica Matice Katarina Fuček i autor izložbe, Josip Forjan.

U Matici su, uz narodne nošnje, izložene i uvećane fotografije iz starinskih obiteljskih albuma, kao i fotografije u vlasništvu Posudionice i radionice narodnih nošnji, te privatnih zbirki Dalibora Mergela, Ivana Terzića, Nace Zelića, Zorana Vukmanova Šimokova, Pere Skenderovića, Dražena Bote i Lee Bogović.

Na otvorenju izložbe posjetitelji su imali prigodu uživati u reviji originalnih prelijepih hrvatskih narodnih nošnji iz Vojvodine. Reviju su nosili ugledni Hrvati rođeni u Vojvodini koji žive u Hrvatskoj: urednici na HTV-u Goran Rotim i Slavica Babić, leksikografkinja Jasna Ivančić, predsjednica zagrebačke Udruge mladih Bačke i Srijema Mirela Stantić, profesorica Maja Buza, pjesnik Lajčo Perušić, odvjetnik Vladimir Lendvaji, glavni urednik National Geographic za Hrvatsku Hrvoje Prčić i predsjednik Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata u Zagrebu Zvonimir Cvijin.

nosnjehrvata_matis-2-mUz njih su reviju nosili i nekolicina vrijednih čuvara hrvatske tradicijske kulture iz Vojvodine: Marija Turkalj iz Bačkog Monoštora, Stanka Čoban, vlasnica etno-kuće i iznimne zbirke nošnji iz Bača, te zagrebački studenti i studentice podrijetlom iz Vojvodine. Režiju revije tradicijske odjeće Hrvata u Vojvodini potpisuje koreografkinja Iva Cvetko.

U glazbenom dijelu programa uz Tamburaški orkestar Zagrebačkog folklornog ansambla pod ravnanjem Marka Firsta nastupila je Antonija Piuković iz Subotice, te violinist Emil Gabrić kao solist. Stihove je kazivao glumac HNK Vlatko Dulić.

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture RH a svi ljubitelji folklorne baštine mogli su je u prostoru HMI-a razgledati do 29. prosinca.

Izložbu je pratio katalog izdan u nakladi HMI-a koji iscrpno opisuje tradicijsko ruho Hrvata u Srijemu, Bačkoj i Banatu, uz obilje lijepih fotografija.

Tekst: Željka Lešić i Siniša Jurić
Fotografije: Zlatko Žužić

Predstavnici hrvatskih kulturnih udruga koje djeluju u općini Bač održali su 2. prosinca 2011. godine, radni sastanak u Plavni, na kojemu su analizirali zajedničke aktivnosti ostvarene u prvoj godini od potpisivanja povelje o trajnoj suradnji. Osim izvješća o dosadašnjem radu i tekućim pitanjima, na dnevnom je redu bilo i imenovanje novog predsjedatelja, budući da je koordinatorici radnih sastanaka i suradnje među udrugama Kati Pelajić istekao mandat.

Na skupu su bili nazočni predsjednici HKUPD-a „Dukat" Vajska-Bođani, HKUPD-a „Mostonga" Bač, HKUPD-a „Matoš" Plavna i HKPU „Zora" Vajska, te tajnik HNV-a Željko Pakledinac. UG „Tragovi Šokaca" iz Bača nitko nije predstavljao.

Izvješće o zajedničkim aktivnostima u prethodnoj godini podnijela je Kata Pelajić. Ona je podsjetila da je na inicijativu „Matoša", točno prije godinu dana, održan prvi susret predsjednika pet hrvatskih kulturnih udruga u općini Bač i da se tom prigodom razgovaralo o strategiji djelovanja i potrebi tijesne suradnje između udruga.

Tada su u raspravi, među ostalim, dominirale dvije teme: uvođenje izučavanja hrvatskoga jezika s elementima nacionalne kulture u tri osnovne škole i pitanje daljnjeg rada emisije na hrvatskom jeziku na Radio Bačkoj. Na prvom sastanku svi su predsjednici udruga potpisali povelju o trajnoj suradnji, radi poticanja jedinstvenih oblika djelovanja u cilju međusobnog uvažavanja i zajedničkog očuvanja tradicijske kulture i običaja Hrvata, te povijesti, obrazovanja i kulturne baštine na ovom prostoru.

U detaljnom izvješću navedeno je 13 zajedničkih aktivnosti, od kojih su neke od osobitog značaja kao, primjerice, susret predsjednika svih hrvatskih udruga s predsjednikom općine Bač i predstavnicima hrvatskih institucija u Srbiji, predstavljanje NIU „Hrvatska riječ", sastanci na kojima se odlučivalo o produljenju emisije na hrvatskom s novim i boljim konceptom, predstavljanje zbornika „Identitet bačkih Hrvata", organiziranje kazališne predstave „»Atentatori" T. Zajeca u izvedbi dramskog odjela HKUPD-a „Stanislav Preprek" iz Novog Sada, te predstavljanje monografije „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008.". Ovome treba dodati i zajedničke aktivnosti u svezi s popisom stanovništva koje su u ovim mjestima uspješno provedene. Nakon otvorene i iscrpne rasprave izvješće je pozitivno ocijenjeno i jednoglasno prihvaćeno.

Tajnik HNV-a Željko Pakledinac naglasio je učinkovitost posjeta čelnika hrvatske zajednice ovoj općini, što je urodilo pozitivnim pomacima glede produljenja emisije „Zvuci Bačke ravnice" na dva sata, uvođenja nastave hrvatskoga jezika s elementima nacionalne kulture u školama u Plavni i Vajskoj, a za očekivati je da se to provede i u školi u Baču. On je istaknuo potrebu i mogućnost da se u Baču osnuje Hrvatski kulturni centar, što bi poboljšalo položaj Hrvata u ovome kraju, a kada su u pitanju zajedničke aktivnosti i manifestacije, potrebno je da se sve udruge odazivaju, a ne da svojom pasivnošću i ravnodušnošću ostavljaju svoje članove po strani. Također je pohvalio angažiranje pojedinih udruga pri popisu stanovništva.

Pakledinac je izrazio i zahvalnost dosadašnjoj koordinatorici na dobro vođenom poslu, u kome je, pokraj određenih poteškoća, bilo i uspjeha.

Predsjednica HKUPD-a „Mostonga" Dara Filipović pozvala je sve udruge na zajednički rad i bolju suradnju. Pri tome je istaknula da je potrebno još više međusobnog povjerenja među pripadnicima udruga kako bi se što više povezivale i djelovale u prijateljskom ozračju, jer će samo tako rezultati biti bolji. Ukazala je na potrebu da se prekinu govori o zaslugama u prošlosti, a da se udruge u svom djelovanju okrenu budućnosti.

Pavle Pejčić, predsjednik HKUPD-a „Dukat" Vajska-Bođani govorio je o problemima s kojima se susreće u vođenju emisije na hrvatskom jeziku i o potrebi da mu se više pomaže u realizaciji programa, jer je u pitanju zahtjevan i složen proces, a uredništvo često ima i tehničkih poteškoća. Naveo je da HKUPD „Dukat", čiji je on predsjednik, priprema i neka iznenađenja, pogotovu iduće godine, kada ova udruga proslavlja jubilarnu desetu obljetnicu postojanja.

Upravo iz ovih razloga Pejčić je jednoglasno odabran za koordinatora suradnje među udrugama u sljedećoj godini, a svi su sudionici sastanka izrazili želju za ostvarivanjem boljih odnosa i suradnje među udrugama, te međusobnim pomaganjem i razvijanjem inicijativa i kreativnosti.

Ovome treba dodati da svaka udruga mora osigurati dostupnost informacija o svome radu komunikacijom i priopćenjima. To je osnova međusobnog uvažavanja i unapređenja zajedničkog cilja - očuvanja kulture Hrvata na ovom prostoru.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić

Kako planirati komunikaciju s javnošću i kako predstaviti kulturni događaj javnosti, odnosno kako komunicirati s medijima, bila je tema predavanja diplomirane pedagoginje Marije Skala, na redovitom susretu s predstavnicima hrvatskih udruga kulture u Vojvodini, 3. prosinca 2011. godine.

Iznimno važna tema za rad svake udruge koja djeluje na području kulture dolazi u pravo vrijeme budući da se svi subjekti u kulturi moraju prilagoditi suvremenim načinima komunikacije s javnošću, napose kada je riječ o predstavljanju svojega rada, a samim tim i traženja sredstava za svoj rad. Ovo je predavanje podrobno dalo sliku o organizaciji kulturnog događaja i komunikaciji s medijima te može poslužiti svima koji se bave kulturom. Prezentaciju ovoga predavanja, kao svojevrsni podsjetnik, možete preuzeti ovdje.

Književnik Milovan Miković na više je načina obilježio jednu značajnu epohu u književnom životu Subotice, i premda je osjetno prisutan, nema potrebu sebe posebice promovirati, istaknula je profesorica književnosti Judith Plankos, govoreći na književnoj večeri posvećenoj Milovanu Mikoviću, održanoj 2. prosinca 2011. O pjesniku, publicistu, istraživaču i dugogodišnjem uredniku većeg broja književnih časopisa, govorio je i njegov kolega književnik Zvonko Sarić.

Tekstualna potraga Milovana Mikovića za njega je putovanje prema kraju noći i traganje za tračkom svjetla. I bez obzira na sve tamne teme o kojima među ostalim govori, ipak se u djelima Milovana Mikovića osjeća težnja prema svjetlosti. Zvonko Sarić još ističe i Milovanovu volju za pomoći mladima koji se žele otisnuti vodama književnosti, što je i sam iskusio.

„Milovan je dao priliku jednom mladom čovjeku pokušati krenuti u odabranom pravcu. Moja prva knjiga objavljena je skupa s još tri, čijim je autorima, mladim piscima, Miković dao priliku objaviti svoje prve knjige. To je po mom mišljenju doista jako bitno. Milovan je davao priliku mladim autorima objavljivati djela, a vrijeme će na koncu pokazati hoće li od toga biti književnost ili neće."

Judith Plankos izdvojila je značajku Milovana Miovića, da on definitivno u svojim djelima provjerava vlastite granice.

„Uz takvu nagovijest, u njegovu cjelokupnu stvaralaštvu osjeća se malo gorčine, koja je motivirana različitim, katkada jasnim, a katkada teže uhvatljivim razlozima. Moglo bi se reći da piše poeziju u kojoj se neprekidno, prema nekakvom unutarnjem ritmu smjenjuju tragovi zlokobne stvarnosti. U proznom stvaranju ta ogorčenost dobiva eksplicitne forme, samim time što je izazivana manje-više dnevnim zbivanjima i potrebom da ponešto od svega toga ostane zabilježeno, dok je u poeziji, sasvim, ponekad do neprepoznavanja preoblikovana pa se više daje naslutiti, nego što bi bila lako uočljiva."

Profesorica Plankos je bila inicijatorica književne večeri posvećene Milovanu Mikoviću, smatrajući da zaslužuje barem toliko, jer je, kako kaže, jedan od onih kome je dovoljna nagrada za vlastiti rad tiskanje knjige i časopisa čiji je urednik.

Prve pjesme Miković je stvorio i objelodanio 1965., a pjesničke, prozne tekstove i kritiku objavljuje u književnoj periodici od 1967. godine. Prvu knjigu, pjesničku zbirku „Ispitivanje izdaje" objavio je 1989. godine, i od tada do danas je, sveukupno s ponovljenim izdanjima, objavio 22 knjige.

Nepatvorenost koju je izražavao u sve novim i novim mislima prenosio je u pisana djela temeljno, bez žurbe, kaže Milovan Miković.

„Nastojao sam pružiti čitateljima doista poeziju, ili doista prozu, ili doista esej. Nikako nečije prepakirane ideje ili zamisli o tome kako bismo trebali živjeti. To je bio jedan od razloga zbog kojih sam se ustručavao brzo objaviti ono što sam napisao. Pravi stvaralac, po mom sudu, i kada je već jako, jako zreo i ostvaren, neprestano je u poziciji zbunjenosti, propitivanja, provjere i samo-provjere. On ne može ne propitivati, jer ako je siguran, onda je sasvim sigurno i mrtav."

Danas, više od 45 godina nakon prvoga objavljenog književnog djela, osobito su zapažene njegove pjesničke zbirke „Avaške godine" i „Slušaj: zemlja riječi" te knjige eseja „Život i smrt u gradu" i „Iznad žita nebo".

Poznavatelji književnih i kulturnih prilika u Bačkoj cijene Milovana Mikovića, ne samo kao književnika, nego i kao vrsnoga književnog i kazališnog kritičara, te kao urednika nakladničke djelatnosti u NIU „Hrvatska riječ".

Osim uredničkog angažmana u književnom časopisu „Rukovet", aktualni je urednik „Klasja naših ravni", časopisa subotičkog ogranka „Matice hrvatske". Značajni su i Mikovićevi književnopovijesni pregledi o periodici i književnoj djelatnosti Hrvata u Bačkoj, osobito o proznoj djelatnosti. Zbog svoje plodne djelatnosti postao je član Društva hrvatskih književnika.

Tekst: Siniša Jurić