Pozovite » (+381) (0)24 535-533

knjizevnavecer-petrovaradin2012HKPD „Jelačić" iz Petrovaradina organiziralo je 9. listopada 2012. godine književnu večer u čast istaknutog književnika Vladimira Milarića, u povodu 82. obljetnice od njegova rođenja. Nazočnima se obratio predsjednik udruge Josip Pokas ističući zadovoljstvo što je večer posvećena jednom istaknutom Petrovaradincu, nastavniku i osobi koja je bila posvećena književnosti za djecu. O ovom darovitom i obrazovanom čovjeku govorili su Dragan Kojić i prof. dr. Jovan Ljuštanović.

Dragan Kojić je u svojem izlaganju podsjetio kako su obljetnice ili rođendani prigoda da se sjetimo onog koji nas je sabrao i da se zapitamo o njegovu djelu i idejama - jesu li izdržale njegovu probu i kako danas funkcioniraju?

„Ovaj posvećeni, nagrađivani književnik za djecu napisao je mnoge studije i članke o toj temi. Doba u kojem je živio Milarić bilo je sklonije kulturi i knjizi nego današnje. On je bio umjetnik kome nije bio potreban dobar agresivan marketing, jer njegovo djelo svjedoči samo za sebe i samo o sebi. On je bio čovjek umnoženih talenata i vještina", ocijenio je on.

Kojić je istaknuo i Milarićevo promatranje djece koja su po njemu bili igrači, a ne promatrači, akteri koji zapovijedaju pjesmama. „Postoje i postojali su ljudi čiji su život i djelo u suglasju s univerzalnim etičkim načelima, koji žive kao što govore, takav je bio Milarić", zaključio je Kojić.

Ističući kako su im neka pitanja književnosti i poezije za djecu kao i neka interesiranja zajednička, prof. dr Jovan Ljuštanović pričao je o Vladimiru Milariću s velikim pijetetom.

„Milarić je prvi kod nas koji je uzeo studiju o modernoj poeziji i pokušao vidjeti je li suvremena poezija za djecu takva da se uklapa u oblike koji o modernoj poeziji govore kroz negativne sudove, govoreći o tome što ona nije. Milarić je bio kritičan, izravan u izricanju sudova, ali iza toga je stajala misao, lucidnost", kazao je Ljuštanović.

Po njegovim riječima, Milarić poeziju za djecu nije promatrao kao poeziju niže vrste nego kao poeziju koja ima svoje kriterije i uzuse. On je o poeziji za djecu govorio kao o poeziji srca tvrdeći kako djeca vide „sunčani prah nad stvarima" i da ih to čini superiornim u odnosu na odrasle. Ljuštanović je istaknuo kako Novi Sad duguje Vladimiru Milariću i mnogima drugima da se s više pažnje bavi svojom baštinom naglasivši da Milarić ulazi u noviju kulturnu tradiciju Novog Sada.

Lijepe riječi o umjetniku, pokloniku i zaljubljeniku u dječju poeziju, pratile su izvedbe Ivana Švagera na saksofonu, od kojih je jedna bila posvećena upravo Vladimiru Milariću.

Tekst i fotografija: M. Horvat

ruvo_sombor2012-1-mBunjevačko „divojačko ruvo" od bijelog veza za svečane prilike, „ruvo" od crne svile, „ruvo" od lionske svile, svečana nošnja za udanu ženu, šokačke nošnje koje su se nosile u korizmi, šokačka nošnja u kojoj se navješćuje, šokačko „ruvo" za poslove po kući - sve su ovo vidjeli posjetitelji „Divojačkog vašara", koji je 8. listopada 2012. godine održan u Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu „Vladimir Nazor".

Prikazane nošnje bunjevačkih i šokačkih Hrvata iz prve su polovice prošloga stoljeća, a neke su stare i 150 godina. Brižno su ih čuvale generacije, a na „Divojačkom vašaru" s ponosom su ih, kako to znaju Hrvatice - Bunjevke i Šokice, ponijele neke nove cure i žene.

sokadija u futogu 2012Festival narodnih nošnji i oglavlja „Biserna grana", u organizaciji Kulturno - informativnog centra „Mladost", održan je u subotu, 6. listopada, u Futogu. Za razliku od ostalih, u fokusu festivala je folklorno materijalno blago - izvorne narodne nošnje i oglavlja, prikazane izvan klasičnog nastupa. Na ovogodišnjem festivalu posjetitelji su imali priliku prisustvovati predavanjima vrsnih poznavatelja narodnih nošnji i običaja, etnologinje Jasne Bjeladinović-Jergić, koja je nazočnima govorila o nevestinskim oglavljima u Srbiji i Vojvodini, i Zvonka Tadijana, autora knjige „Šokačke narodne nošnje u Bačkoj". Predavanja su održana u galeriji Kulturnog centra, u kojoj su postavljene i fotografije s prošlogodišnjeg festivala. U poslijepodnevnim satima organiziran je „Futoški bazar" i mali koncert gajdaša i tamburaša KIC-a „Mladost".

Revija narodnih nošnji priređena je u kazališnoj dvorani Centra, uz folklorne nastupe gostiju iz Republike Hrvatske, KUD-a „Lovor" iz Trnjana i KUD-a „Kosta Abrašević" iz Bačke Palanke, te svirku tamburaša iz Ravnog Sela. U revijalnom programu prikazane su nošnje nacionalnih zajednica Vojvodine i panonske regije. Gledateljima su prikazane srpske, mađarske, hrvatske, rusinske, slovačke, rumunjske... nošnje iz Vojvodine, te srpske nošnje s Kosova i slavonske iz Brodskog Posavlja.

Hrvatsku nacionalnu zajednicu predstavljali su članovi KPZH „Šokadija" iz Sonte. Djevojačku i momačku svečanu nošnju predstavili su Maja Andrašić i Danijel Kozbašić, svečanu žensku nošnju Ljiljana Šokac, a korizmenu nošnju starijih žena Ana Miličić.

Pokrovitelj festivala bila je Skupština Grada Novog Sada, a supokrovitelj Tajništvo za kulturu i javno informiranje AP Vojvodine.

Tekst i fotografija: Ivan Andrašić

lph-11-suNakon objavljivanja u srpnju 2012. godine, jedanaesti svezak „Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca" predstavljen je 28. rujna u Subotici, u dvorani HKC „Bunjevačko kolo".

Glavni urednik Leksikona dr. Slaven Bačić istaknuo je kako ovaj leksikografski projekt i dalje nema stabilno financiranje, što uvjetuje sporiji rad, ali da sadržajno, kvalitete ne manjka.

„U mnogim segmentima, Leksikon je postao priznat. Među ostalim, uvršten je u literaturu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu", kazao je Bačić.

Svoje izlaganje o Leksikonu vlč. Josip Štefković je simbolično podijelio u jedanaest stavki kojima je opisao značaj ovoga projekta za podunavske Hrvate. Među ostalim, istaknuo je inspirativnost Leksikona.

„Čitajući Leksikon uvijek nailazim na nove poticaje za istraživanjem i proširivanjem znanja i informacija o određenim stvarima koje me zanimaju. Zato je čitanje leksikona inspiracija za daljnja istraživanja. Ujedno, kako naš Leksikon izlazi u nastavcima, svaki novi svezak je nova inspiracija sjetiti se svega što bi se u njemu trebalo naći. Tako čovjek preslišava svoje znanje i dobiva nadahnuće za novim istraživanjem i razgovorom s ljudima od struke ili ljudima iz susjedstva o određenim temama koje se tiču nas samih i o kojima bismo najprije mi trebali govoriti. Neće nam nitko sa strane naše velikane ili vrijednosti verificirati i tako opisati i shvatiti kao što to možemo mi sami", kazao je vlč. Štefković.

Profesor hrvatskog jezika i književnosti Vladan Čutura govorio je o leksikografiji, ocijenivši kako je glavna kvaliteta ovoga leksikona - njegova sveobuhvatnost.

„Ovaj leksikon jedan je u nizu prinosa da se kolektivno sjećanje i memorija osvježi i otrgne zaboravu, ali i različitim manipulacijama povijesnim činjenicama. U tom smislu, projekt i koncept Leksikona držim iznimno uspješnim i čestitam njegovu uredništvu te svim suradnicima", kazao je Čutura.

leksikon11Organizator predstavljanja bilo je Hrvatsko akademsko društvo, a na promociji je najavljeno kako će skupština ove udruge biti održana do kraja godine. (D. B. P.)

Prva promocija „Leksikona podunavskih Hrvata" u Bođanima

„Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca" predstavljen je po prvi puta u Bođanima 30. rujna 2012. godine. Promocija održana u župnoj dvorani sv. Ilije proroka, a okupila je 30-ak mještana, te gostiju iz Vajske, Bača i Plavne. Domaćin predstavljanja bio je zastupnik HKPU „Zora" i predsjednik MO DSHV-a u Vajskoj Željko Pakledinac, koji je ujedno i tajnik HNV-a. On je na samom početku programa pozdravio i posebnog gosta, nekadašnjeg dizača utega u klubu „Herkules" iz Bača Ivana Jakića Tomaša, koji je sa suprugom nazočio skupu, a čiji je životopis uvršten u 11. svezak Leksikona.

Suradnik Leksikona Zvonimir Pelajić iz Plavne rekao je kako je ovo važan višegodišnji projekt hrvatske zajednice u Vojvodini i predstavlja kapitalno djelo dobro organiziranog timskog rada.

lph-11-bodjani„Glede pristupa u obradi pojedinih članaka, Leksikon je, prije svega, znanstveno djelo namijenjeno široj publici, te naznačenom relevantnom literaturom za one koji žele dublje upoznati pojedine teme. U Leksikonu je obrađena reprezentativna faktografska građa, kojom se ispravlja povijesna istina i objektivizira prošlost i sadašnjost Hrvata u Vojvodini", kazao je Pelajić te zaključio kako je materijal u Leksikonu važan za očuvanje nacionalnog identiteta.

Vlč. Josip Štefković, župnik u Baču i Plavni, govoreći o Leksikonu istaknuo je sljedeće:

„U Bibliji imamo manjih i većih proroka, pa i u Leksikonu je sličan slučaj - ima manjih i većih suradnika. Leksikon je opći i sveobuhvatan i na neki način univerzalan, a zbog svoje praktičnosti može se uvijek ponijeti sa sobom. U njemu su prisutna razna područja, on je informativan i ima mnogo zanimljivog sadržaja. Leksikon nas povezuje i pokazuje da imamo puno toga zajedničkoga (vjera, jezik, običaji). Leksikon je koncipiran na suvremeni način, pisan na standardnom hrvatskom jeziku, temeljit i otvoren za svaku suradnju, a u njemu može svatko surađivati. Leksikon je kvalitetan, koncizan i jasan, za što je dobio priznanja raznih stručnjaka. Leksikon je, prije svega, naš i u mnogome ovisi i od nas samih".

Glavni urednik Leksikona dr. Slaven Bačić ukazao je kako je u 11. svesku koji obuhvaća slovo J, na 121 stranici obrađeno 125 natuknica - od biljke Jablan pa do novina Južna Ugarska. Natuknice prati 90 ilustracija i 9 uputnica. U izradi ovoga sveska sudjelovalo je 43 autora, a u dosadašnjim svescima sudjelovalo je 123 suradnika. U ovom svesku obrađeni su životopisi značajnih osoba iz prošlosti i sadašnjosti bačkih Hrvata, toponimi, međuratne udruge, sportski klubovi, opće te makropedijske natuknice.

„Kroz rad na Leksikonu upoznao sam puno divnih ljudi u raznim mjestima Vojvodine, i šire. Mnogi su prepoznali ovaj rad i predano radili na njemu. Još uvijek smo u našoj zajednici nedostatno informirani i slabo znamo ono što se događa unutar nas samih. O sebi znamo malo i ovaj Leksikon nam daje mnoge objektivne podatke za koje neki nisu niti čuli", kazao je dr. Bačić.

Pjesnik Josip Dumendžić Meštar uljepšao je večer svojim pjesmama na ikavici. On je, pokraj ostalog, govorio i o Pavi Jurkoviću - Katanovu i njegovim zanimljivim putopisima i ostalim djelima na hrvatskom jeziku.

Ovom kulturnom događaju u, pomalo zapostavljenim, Bođanima nazočila je i ravnateljica OŠ „Ivo Lola Ribar" iz Plavne Svetlana Nedimović, koja je prva u općini otvorila vrata učenju hrvatskoga jezika s elementima nacionalne kulture u mjesnoj školi. (Z. P.)

Tekst i fotografije: Hrvatska riječ

fbp2012-1-m„Neko bolji"pobjednička je pjesma, prema odluci stručnog povjerenstva, dvanaestog po redu Festivala bunjevački pisama, koji je održan 30. rujna 2012. godine u punoj dvorani Tehničke škole „Ivan Sarić" u Subotici. Autor glazbe, teksta i aranžmana pobjedničke skladbe, koju je izveo subotički ansambl „Ravnica", je Nikola Jaramazović.

Drugonagrađena pjesma je „Bunjevačke snaše" skladatelja Marinka Barčana u izvedbi Krešimira Kovačevića i TS-a „Dangube", a trećeplasirana „Bećarske noći" Vojislava Temunovića, koju je izveo TS „Klasovi".

fbp2012-2a-mPublika je svojim glasovima najboljom ocijenila numeru „Ostala je samo pisma naša" autora Tomislava Vukova, koju je izveo ansambl „Hajo", a ista pjesma dobila je nagradu stručnog povjerenstva za najbolji neobjavljeni tekst. Autor najboljeg aranžmana je Miroslav Letović koji potpisuje aranžman pjesme „Nek' šorom priče puknu", koju je izvela Tamara Štricki.

Ovogodišnji festival osvježila je pojava sedam novih izvođača, a za najbolje debitante proglašen je Ansambl „Derani" iz Subotice. Najbolji interpretator je jedan od debitanata - Dragan Žuljević iz Sombora, koji je izveo pjesmu „Bećarina".

Inače, ove je godine izvedeno petnaest novih pjesama od blizu trideset, koliko ih je pristiglo na natječaj festivala.

fbp2012-2-mAutor pobjedničke skladbe Nikola Jaramazović kaže kako numera „Neko bolji" nema karakterističan tamburaški „melos", već podsjeća na šlagere od prije više desetljeća.

„Radimo na našem novom CD-u na kojem ćemo se predstaviti upravo s pjesmama više zabavnog karaktera, naravno u tamburaškom aranžmanu. To je spoj koji je još uvijek nedovoljno istražen, to je način na koji mi doživljavamo tamburu i glazbu", kaže Nikola Jaramazović koji smatra kako je Festival bunjevački pisama, na kojem „Ravnica" redovito nastupa, postao prepoznatljiva manifestacija.

Nagrađeni Tomislav Vukov iz ansambla „Hajo" kaže kako je inspiraciju za pjesmu „Ostala je samo pisma naša" našao u slici iz djetinjstva - u motivima salaša i života na njemu, a čega, kako napominje, više nema.

fbp2012-4-m„Što se tiče ovog festivala, nama on puno znači jer, kako kažu, najteže je dokazati se na svom terenu. I prošle i ove godine smo dobili nagradu, idemo u tom smjeru da održimo kvalitetu sviranja, ali i pojavljivanja na festivalima. Sad se spremamo za još neke festivale međunarodnog karaktera, cilj nam je da budemo promotori bunjevačke 'pisme' i dobrog sviranja", kaže Tomislav Vukov.

Festival bunjevački pisama je i ove godine ugostio nekoliko sastava i izvođača iz Republike Hrvatske. Izvođač drugonagrađene pjesme Krešimir Kovačević iz Đurđevca ovdje je prvi puta i zadovoljan je onim što je imao priliku vidjeti i čuti.

„Naš kolega je sudjelovao prošle godine i na njegovu sugestiju smo se odlučili doći. Ugodno smo iznenađeni, festival je jako lijep i drago nam je što se njeguju bunjevačke tamburaške pjesme. U odnosu na podravske, pjesme s područja Bačke su glazbeno složenije, bogatije i nisu samo tužne, poput naših koje su mahom takve", kaže naš sugovornik.

fbp2012-6-mŠansa za mlade stvaraoce
Predsjednik Organizacijskog odbora Festivala bunjevački pisama prim. dr. Marko Sente ističe zadovoljstvo i ovogodišnjim izdanjem ove manifestacije. „Osim što nastojimo upotpuniti repertoar bunjevačkih pjesama, misija nam je dati šansu svima, a posebice mladim snagama - skladateljima, tekstopiscima, glazbenicima, interpretatorima - iskazati se, da im ovo bude odskočna daska. Odziv autora bio je dobar, a na kvalitetu festivala dodatno utječe i pojava ansambala iz Hrvatske", ističe dr. Sente napominjući kako bi volio da festivalske pjesme, kojih je sada već preko 150, više zažive u narodu.

Daniel Krmić voditelj je tamburaškog sastava „Fantazija" iz Virovitice i na subotičkom je festival drugi puta.

fbp2012-3-m„Prvi puta sam bio tu prije dvije godine kao član jednog drugog benda. Kako sam dobio dobar tekst Rajka Stilinovića, napravio sam glazbu i aranžman i doveo svoju ekipu ovdje. Organizacija festivala je dobra, a planiramo doći i sljedeće godine", kaže gost iz Virovitice.

Festivalskim orkestrom ravnala je prof. Mira Temunović, a program su vodili mladi voditelji, debitanti na Festivalu, Karla Rudić i Ivan Kovač.

Održavanje ovoga festivala, kojega organizira Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama", pomogli su: Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice, Hrvatsko nacionalno vijeće, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici, Grad Subotica, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska čitaonica iz Subotice.

fbp2012-5-m

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografije: Hrvatska riječ

danizarkovica2012-1Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Tomislav" organiziralo je 29. i 30. rujna 202. godine, treću godinu zaredom, manifestaciju „Večeri i noći Ilije Žarkovića". U subotu, 29. rujna, održana je poetska večer koju je otvorila sopranistica Natalija Nikolić u klavirskoj pratnji Bojane Sovilj. Ilijine stihove recitirala je glumica Srpskog narodnog pozorišta iz Beograda Lena Bogdanović, a književnik Darko Habazin govorio je svoje stihove i aforizme.

Na poetskoj večeri predstavljena je knjiga Slobodana Zubanovića „U tri i deset za Rumu". O knjizi i autoru govorili su glumac Milan Dudić i novinar Anđelo Erdeljanin.

Posebnu pozornost privukla je recitacija djevojčice Ivane Tijanić, članice Društva invalida „Feniks". Kako je Ilija za života puno radio s djecom i mladima, i na poetskoj večeri svoje stihove koji govore o Srijemu predstavila je Kristina Arsenijević. Na kraju poetske večeri predstavile su se pijanistica Bojana Sovilj i violinistica Ana Mijušković.

danizarkovica2012-2U nedjelju, 30. rujna, u kazališnoj dvorani u Staroj Pazovi održana je tamburaška večer, odnosno koncert tamburaških orkestara. Prvi su nastupili Golubinčani izvođenjem pjesama dvojca Ilije Žarkovića i Pavla Peršića: „Najteže je u jeseni sjetne", „Probudi se dušo", „Sremovanje", „Zašto plačeš Ljiljano" i „Kada krene lumperaj".

Gradski tamburaški orkestar Stara Pazova predstavio se pjesmama: „Divan je kićeni Srijem", „Za moju Milicu", „Kopa cura vinograd", „Na malenom brijegu", „Moj kićeni Srijem".

Veliki tamburaški orkestar RTV Vojvodine izveo je nekoliko skladbi klasične glazbe: „Amapolu", „Mađarsku igru br. 8", „Rumunjsku horu". Golubinčanka Dubravka Ćaćić u pratnji tamburaškog orkestra RTV-a otpjevala je „Mila majko šalji me na vodu" i „Ti bi htio pjesmom da ti kažem". Na samom kraju desetak pjesama otpjevao je solist Velikog tamburaškog orkestra Milan Prunić.

ilija zarkovic-crtez-mIlija Žarković
Rođen je 1947. godine u Golubincima. Gimnaziju je završio u Staroj Pazovi, a nakon toga je apsolvirao jugoslavensku književnost i srpskohrvatski jezik u Sarajevu i Beogradu. Sve vrijeme bavio se glazbom. Komponirao je tamburašku glazbu, a bio je dugogodišnji voditelj Tamburaškog odjela pri Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu „Tomislav" u Golubincima. Kao student objavljivao je humorističke priloge u „Ježu" i „Veselom svetu". Prvu samostalnu zbirku pjesama „Lice ravnice" objavio je IQ media Beograd 1996. godine. Na Tjednu vojvođanskih Hrvata u Zagrebu primljen je u Društvo književnika Hrvatske. U nakladi HKPD „Tomislav", iz tiska su mu 2006. godine izašle knjige „Iz naše avlije i iz komšiluka", „Tanke žice tamburice" te Svirac svira (zbirka tamburaških pesama)", a 2007. knjiga poezije „Ni tamo ni vamo". U nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata 2009. godine tiskana mu je knjiga „Zaboravljeni rječnik : govor golubinačkog kraja" Redovito je sudjelovao na svim susretima pjesnika „Lira naiva"te su mu i pjesme zastupljene u svim istoimenim zbirkama. Umro je 2009. godine.

Na objema večerima prisutne je pozdravio predsjednik HKPD-a „Tomislav" Vlada Ćaćić koji je zahvalio svima koji su u ovim za kulturu teškim vremenima pomogli održavanje „Večeri i noći Ilije Žarkovića". Kako su prošle ovogodišnje „Večeri i noći Ilije Žarkovića" najbolju je možda ocjenu dao Milan Prunić koji je poslije koncerta na pitanje o dojmovima rekao: „I sad Ilija Žarković okupi toliki broj ljudi da se napuni dvorana što pokazuje koliko je ustvari bio veliki čovjek."

Tekst i fotografije: Ivan Radoš

 

danialadzica2012-1Drugu godinu zaredom HBKUD „Lemeš" iz Svetozara Miletića organizira memorijal povodom godišnjice smrti svog istaknutog člana Antuna Aladžića. Ova manifestacija je održana 28. i 29. rujna 2012. godine u mjesnom u Domu kulture. Prvog dana bila je repriza dječje predstave „Ko je smjestio vuku" u režiji Kristijana Kovača, a gostovao je i dramski studio Kulturnog centra općine Apatin s predstavom Duška Radovića „Ženski razgovori „ u režiji Dušana Gladića.

O dječjoj predstavi je već pisano, ali moramo pohvaliti male glumce koji su odlično odradili ovaj dječji komad. Suvremena je to obrada klasične pripovijetke „Crvenkapica". Inspektor Sajla (Marko Barić) i njegova pomoćnica Caca (Antonija Ileš) su odlično vodili istragu o onesviještenoj baki i čudnim događajima u šumi. Djeca su uživala u glumi svojih prijatelja na daskama i nagradili ih gromoglasnim pljeskom.

Nakon ove lagane predstave uslijedio je kabare gostiju. Malo pjesme, malo plesa i malo muško-ženskih odnosa, sve lijepo upakirano i odlično odglumljeno. Večer razbibrige i opuštanja od svakodnevice. Narator povezuje osam različitih ženskih priča i jednu mušku u kompaktnu cjelinu. Priče su jednostavne, razumljive za gledatelja, a u sebi nose poruku za svakodnevni život. Može se reći zbilja prikazana kroz šalu.

danialadzica2012-3„Muž je ONAJ koji vas je volio, a žena je ONA koja je voljela nekog drugog, a udala se za vas", samo je jedna od mnogobrojnih upečatljivih rečenica iz ovog kabarea. Djevojke su bile uvjerljive u svojim ulogama, lako prenoseći emocije na gledatelje. Oskudna scenografija je doprinijela da gledatelji budu usmjereni na glumca. Jednostavni kostimi još više usmjeravaju na bit govora, pokreta i mimike.

Iza kulisa su se razmjenjivala iskustva i dogovarale daljnje suradnje. Ako se nabave sredstva postoji dogovor o radionici glume za najmlađe u trajanju od tri dana.

Drugoga dana u dvorištu Mjesne zajednice održana je pokazna vježba najmlađih vatrogasaca. Pedesetak djece u trima skupinama pokazalo je svoje umijeće u gašenju požara. Vježba je bila uspješna.

danialadzica2012-2U Domu umirovljenika u 10 sati je počeo šahovski turnir na kom su sudjelovali šahisti iz Sombora, Bezdana, Stanišića, Rastine i naravno domaćini Lemešani. Igralo se tempom od 5 minuta po igraču tzv. „cuger". Prvo mjesto je osvojio Miodrag Šljukić iz Rastine, drugi je bio Ivan Kolompar iz Bezdana, a treći Božo Bulović iz Stanišića.

Navečer je u Domu kulture bio osvrt na rad Antuna Aladžića kroz fotografiju. Na video bimu su se „vrtjele" fotografije, a o njemu je govorila Tamara Brkić, tajnica udruge. Bile su tu fotografije iz starih predstava u koje je Antun uložio mnogo truda, rada i strpljenja „izvlačeći" sav talent i umijeće svojih prijatelja. Pružao je svojim sugrađanima izuzetne doživljaje, svojom aktivnošću u dobrovoljnom vatrogasnom društvu sigurnost, a u šahovskom klubu znanje.

Uslijedila je nova predstava udruge „Veče laži" u režiji Ilije Ezgete u izvedbi glumaca amatera HBKUD-a „Lemeš". Predstava počinje u jednom razredu i njihovim dječjim željama „što ću biti kad porastem". Želje su vrlo jednostavne: glumica, pjevačica, političar... Priča se nastavlja u kavani gdje učiteljica u mirovini radi kao konobarica, zarađujući da preživi. Polako se okupljaju bivši đaci pričajući svoje životne priče. Svatko od njih laže o svojim uspjesima. Simpatične priče su zabavile publiku, dok je Marija Turčik pokazala sav svoj potencijal na sceni. Tekst su pisali Anica Dulić, Marina Turčik, Ivana Petković i Ilija Ezgeta, šminkala ih je Ljilja Tadić, a scenografiju je postavio Danijel Kanjo.

Ove dvije večeri su Lemašane otrgle od sive svakodnevice i pružile malo smijeha i razbibrige.

Tekst i fotografije: Lucia Knezi

eseji2012U subotičkoj Gradskoj knjižnici 27. rujna 2012. godine predstavljena najnovija knjiga subotičkog književnika Lazara Franciškovića naslovljena „Eseji". Objavljena nedavno u nakladi NIU „Hrvatska riječ" iz Subotice, knjiga se sastoji od četrnaest tekstualnih cjelina: „Salaš..., „Zemlja", „Zvona...", „Romor klasova", „Riječ", „Michelangelo Buonaroti", „Kalvarija", „Nestvar promjenljivih slika", „Sol...", „Vremena teška...", „Vino", „Vatra", „Voda" i „Ljubav".

Ravnatelj subotičke Gradske knjižnice Dragan Rokvić istaknuo je kako Franciškovićeve eseje odlikuje ljubav prema zavičaju i izuzetna jezična izbrušenost, kao i da se u njima može pronaći mnogo faktografskih podataka.

Govoreći o knjizi, novinar i publicist Smiljan Njagul je naglasio kako je Francišković pažljivi promatrač, koji ne samo da gleda nego i - što je danas rijetko - pored pojavnosti vidi i onu suštinsku stranu.

„Francišković kroz eseje pokušava uspostaviti redoslijed vrijednosti. Svaki element stvarnosti, naravno, može biti i dobar i loš. Sve ovisi o okrenutosti najvišoj vrijednosti i njenim principima. Častan i ispunjen život za njega podrazumijeva život u skladu s najplemenitijim postulatima kršćanstva", kazao je Njagul zaključivši kako su mnogi od Franciškovićevih eseja dobra podloga za čitave studije o životu ljudi ovog podneblja, ali i glosara pogodnog za one koji žele prikupiti znanja o nekim općim civilizacijskim pojmovima.

Urednik knjige Milovan Miković ocijenio je kako nam Lazar Francišković, za razliku od povijesnih čitanki i leksikona, u svojim esejima ne nudi ni historiografski žanr, niti kakvu službenu povijest, već je u potrazi za fragmentima malih, izostavljenih dijelova prošlosti.

„Raspon i dubina oslikanog, i u slučaju ove zbirke eseja, ide u prilog shvaćanju da je dojam o njezinoj cjelovitosti, jedna od temeljnih potvrda uspješnosti djela", kazao je Milovan Miković.

Ulomke iz Franciškovićevih tekstova čitala je Andrea Dulić, a u sklopu večeri nastupio je i Zbor „Sveta Cecilija" iz franjevačke crkve u Subotici pod ravnanjem sestre Mirjam Pandžić.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografija: Hrvatska riječ